Smeshan si.
Ciao.
*leaves thread*
A onda smo se svi vratili na temu Garda okuplja dobrovoljce za Kosovo
''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''
William Wordsworth
Када те неко нападне, можеш да га пустиш да те пребије, а можеш да се браниш и узвратиш! У првом случају нема никавог залагања већ само лежања и предаје, а у другом је ипак потребно нешто више. У првом случају ће се вероватно опет вратити да те малтретира, омаловажава, бије, отима твоју имовину, а другом мало теже...
Видиш, рецимо да си ти сада на месту моје девојке, а неко те удари ја бих погинуо бранећи те јер те волим, као што бих погинуо бранећи Србију јер је волим...
Зар није то и борба за породицу, одбрамбена борба, ко зна какво одмеравање снага носи будућност, али ако би сутра неко напао мене и моју породицу, мој град и много друге породице, зар би и ја и други требали да формирамо колону па као овце у неки логор опет, као што су они јадничци завршили у јасеновачким јамама, а могли су свој живот скупље продати... Или као оне свиње из Другог светског рата које су своје жене ''давале'' да би они опстали, који се чистиле чизме окупатора само да би опстали.. и данас њихови плодови ходају српском политичком сценом, безкарактерни и кукавице... Свако има свој избор, а мој је отпор тиранији! А за отпор и било шта теже у животу треба срца, залагања и борбе, а не предаје и цмиздрења!
A šta je bilo sa onim hrišćanskim iz "Novog Zaveta" - ako te neko ošamari , ti mu okreni i drugi obraz ?Ovo pitam razne velikosrbe koji se izjašnjavaju kao hrišćani .
А шта ти знаш о хришћанству? Извадиш једну реченицу и одмах си експерт? Цитираћу патријарха Павла о рату, мислим да то није оф топик јер се ова тема тиче вере и ратовања.
99, prilikom NATO agresije
---
Obracam se vojnim i gradjanskim vlastima Srbije i Jugoslavije da
se ucini sve sto je moguce da dodje do mira. Pred nama i pred
svetom postavlja se uvek pitanje: Da li postoji pravedan rat?
Evandjelski odgovor je: Napadacki, osvajacki rat je nepravedan.
Odbrambeni pravedan.
Ono sto je Kosovo u svesti svega naseg naroda, to nije samo kraj i
zemlja na kojoj su nase najvece svetinje. Nego ona nauka kojoj su
nas one ucile: Da su sveti knez Lazar i nasi preci izasli na
Kosovo da brane svoju zemlju, ne otimaju tudju, da brane svoju
slobodu, ne tlace tudju; da brane svoju veru, ne namecu je
drugima. Da Avelj ima pravo i duznost da se brani od Kaina.
-----
PATRIJARH PAVLE SLUZIO PARASTOS ZRTVAMA "OLUJE"
Poglavar Srpske pavoslavne crkve, patrijarh Pavle, rekao je, sluzeci
parastos
zrtvama vojnih akcija "Bljesak" i "Oluja", u prepunoj crkvi Svetog Marka, da
srpski narod mora da uzme svoj krst i krene putem Sina Bozijeg, prenosi
Srna.
"Za nas je opravdan i blagosloven odbrambeni, a ne osvajacki i nasilnicki
rat. Oni su znali da brane svoju zemlju, ne da osvajaju i gaze tudju slobodu
i svoju veru namecu drugome", rekao je patrijarh Pavle. On je dodao da vera
u
Boga treba da odrzi srpski narod i na Kosmetu, da ga svuda brani od
zlocinaca, ali da imperativ Srbima treba da bude da postupaju viteski i
ljudski. U molitvi za pokoj dusa, patrijarh Pavle je porucio neprijateljima
da shvate da put kojim se ide ka zlocinu vodi u vecnu propast njihovu i
njihovih naroda. Patrijarh srpski pozeleo je "da Gospod daruje mir i nama i
njima, jer svima je potreban".
Na praznik Blagovesti, u sredu 7.4. Patrijarh Pavle sluzio je Liturgiju u
manastiru Vavedenje, na Senjaku. Tom prilikom odrzao je besedu u kojoj je,
pored ocekivane poruke o neophodnosti nasih molitava za mir, spomenuo i nasu
svenarodnu odgovornost za ono sto nam se desava. Nerazumnim i necovecnim
postupanjem tokom pedeset godina mira, Srbi su abortusima pobili milione
sopstvene dece, a sada pokusavaju da ratnim sredstvima uspostave populacionu
ravnotezu na Kosovu. Deca dolaze na svet kao plod ljubavi koju roditelji u
sebi nose i gaje jedno prema drugom i prema sopstvenom potomstvu, a stopa
nataliteta koju imamo najbolji je pokazatelj i koliko ljubavi imamo u sebi.
(...)
Prkos je nehriscansko i neblagosloveno osecanje i izraz duhovne slabosti,
rekao je Patrijarh Pavle. Pravi junak nikada ne prkosi, on cuva svoju snagu
za podvig junastva.
Nema nikakve sumnje da su celnici zemalja koje nas napadaju zastranili zlim
putem, i da nemaju nikakvih dobrih namera. Ali mi treba da ostanemo narod
Hristov i da razumemo da nas preko njih Bog opominje za nase grehe, i da se
trudimo da ocuvamo svoj obraz pred Bogom.
U razgovoru sa izvrsnim sekretarom Svetosavske omladinske zajednice istoga
dana u Patrijarsiji, Njegova Svetost odgovorila je na neka aktuelna pitanja,
pre svega mobilizacije i ucesca pravoslavnih hriscana u ratu. Svaki
pravoslavni hriscanin duzan je da se odazove pozivu za mobilizaciju i za
odbranu otadzbine, ali pritom svakog trena mora imati na umu zavet cojstva i
junastva - junastva da odbrani svoj narod i Crkvu od neprijatelja, ali i
cojstva da zastiti neprijatelja od sebe (tj. od svojeg gneva, osvete,
necovecnosti).
Prema ucenjima svetih Otaca, rekao je Patrijarh, hriscanin kada se nalazi u
situaciji da od njegovog ucesca zavise zivoti drugih ljudi, nema pravo da ne
ucestvuje u borbi ili da dopusti da bude ubijen, a ako tako ucini, bice
odgovoran pred Bogom. Ako se nadje u situaciji da odgovara samo za sopstveni zivot, hriscanin moze da odabere da pobegne ili da mucenicki postrada ne pruzajuci otpor.
Razgovor se nije doticao teme etnickog ciscenja, ali tim povodom, podsetimo
se jos jednom Patrijarhove poruke od pre nekoliko godina:
"Ako su ljudi ljudi, bice dovoljno mesta na Kosovu za svakoga ko zeli tu da
zivi. Ako su pak ljudi - neljudi, ni citava planeta nece biti dovoljno
velika za samo dva coveka, kao sto je bio slucaj sa Kainom i Aveljem."
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле