Ne spomenik nego odmah Nobelovu nagradu
Kod mene dva mobilna telefona navijena na sat vremena ranije nego što zapravo treba da se probudim, jedan počinje 15 min pre drugog, dve različite melodije nesinhronizovane, obe užasno iritirajuće, i jedan mali plastikaner od časovnika koji ih podržava u pozadini sa svojim bi-bip-bi-bip. Kada ih sve snooziram po nekoliko puta, ugasim časovnik (obično ga nađem kako leži negde pored kreveta) onda sam skroz ok i budna i nisam namćor i može odmah tuširanje i doručak i kafa i sve po redu.