Hrtovi
Prikaz rezultata 1 do 6 od ukupno 6

Tema: Hrtovi

  1. #1

    Hrtovi

    Svojeglavi aristokrata


    Elegantni, brzi, vitki, izazivaju ushićenje i divljenje...U pustinjskim stepama, na kamenjaru jugoistočne Azije, u zelenim ravnicama Evrope, po trkačkim pistama ili izložbenom ringu - na svim mogućim terenima njihov korak je podjednako siguran i elegantan. Ovi drevni psi su gipki, ponosni, deluju čak pomalo snobovski, pa nas uvek iznova asociraju na raskošne dvorove i prostrane zelene lavirinte.

    U Francuskoj, Italiji i Španiji njihovo ime se vezuje za zeca, kao da je ovaj hitri i plašljivi stvor vekovima bio jedini plen hrtova. Situacija je u stvarnosti bila sasvim drugačija, jer koliko god čudno zvučalo, čak ni jelen sa svojih 150 kilograma i teškim rogovima ne može uplašiti ovog hrabrog goniča. Za Engleze ovi psi su "lovci pogledom" [sight hounds] a nemci ih zovu "psi vetra" [windhund].

    Još pre 9000 godina, tačnije 5850. godine pre nove ere, na freskama je prikazano nekoliko lovaca, u lovu na divljeg bivola, ispred kog hitaju psi sa figurom današnjeg hrta. Iz istog perioda pronađeni su u Kurdistanu, ostaci keramike, na kojima su prikazani hrtovi kako love gazelu. Početkom neolita, na prostoru gde se slivaju granice Kazahstana, Afganistana, Irana i Turkmenistana, prgavi preci današnjih hrtova su se trajno `udružili` sa čovekom i krenuli na put karavanima koji su prenosili zlato, svilu i začine na zapad i natrag. I do danas se ovi psi nisu mnogo promenili izgledom a ni karakterom. Hrt je povučen, oprezan i rezervisan. Kada se nađe na nepoznatom terenu odmerava okolinu nekoliko puta, kada sretne nepoznatog čoveka dugo ga proučava sa izvesne udaljenosti. Ovaj pas se više služi čulom vida nego njuhom, za razliku od ostalih pripadnika svoje vrste koji dugo njuškaju levo i desno. Nema želju da dominira, u prirodi lovi samo koliko da se nahrani. Umeren, diskretan, uravnotežen - to je hrt.

    Postepeno, družeći se sa ovim psima čovek je lov usavršio u sport koji je postao privilegija viših slojeva društva. Plemić na konju, sa jastrebom i parom hrtova u blizini koji napeto očekuju pojavljivanje divljači na vidiku, dobro je poznata slika iz života feudalaca cele Evrope i Emirata.
    Tuguje li hrt za lovom i slobodnim životom, pitate se... Ne, ako mu pružite mogućnost da se s vremena na vreme istrči do mile volje u prirodi, obližnjoj šumi. Odlično bi bilo i da se uključite u takmičenja na pistama, videćete da mu i nije potreban nikakav trening da bi se prepustio galopu. Ne očekujte od ovog psa da bude dobar čuvar jer on to svakako nije, ali može biti pouzdan alarm - naročito noću. Dlaci hrta nije potrebna posebna nega već samo dobro, redovno četkanje kod dugodlakih varijanti.
    Karakter hrta je u suštini isti, bez obzira na rasu a osnovna crta je rezervisanost. Ovi psi se ne potčinjavaju u potpunosti volji vlasnika, nisu komunikativni i ne žure u kontakt sa nepoznatima iako su zapravo izuzetno radoznali. Snažnog su temperamenta a reakcije su munjevite, nećete uspeti da shvatite da se nešto dešava u blizini a vaš hrt će se već naći u samom središtu događaja. Ove graciozne životinje obožavaju da se prepuste galopiranju, kombinovanim sa prekrasnim dugim odskocima i tada bukvalno postaju gluve za sve oko sebe a i vi ćete uskoro prestati da ih dozivate gledajući sa koliko zadovoljstva prepuštaju trčanju po zelenim poljima. Love pogled čoveka jednom posebno stilizovanom harmonijom oslobođenom svih suvišnih detalja. Iza strogog koraka, suzdržanog karaktera i uzvišenih manira krije se magija. Nesvakidašnja spoljašnost ne znači da je drevni Azijat neki nadmeni kicoš, on se otkriva postepeno kao pravi aristokrata u potpunosti svestan svojih kvaliteta - snage, snalažljivosti i suzdržanosti.
    Poruku je izmenio silvia, 23.04.2007 u 22:08
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  2. #2

    Odgovor: Hrtovi

    AVGANISTANSKI HRT [FCI No. 228]
    Originalni naziv rase: AFGHAN HOUND
    Zemlja porekla: AVGANIST/ENGLES

    Ime: Afghan_Hound.jpg Pregleda: 726 Veličina: 250.9 KB


    Opšti izgled:
    Posredni utisak snage i plemenitosti pri čemu su sjedinjeni brzina i snaga. Glava je ponosno uzvišeno nošena.

    Karakteristika: Istočnjački, odnosno orijentalni izraz tipični su za rasu.

    Narav: Pun plemenitosti i uzdržanosti, sa jednom pouzdanom, strastvenom neobuzdanošću.

    Glava i lubanja: Duža, ne preuska lobanja, sa jasno izraženom potiljnom kvrgom. Duga njuška sa vilicama koje pokazuju podobnost ka zatvaranju. Neznatan stop. Lobanja pravil- no proporcionalna i prekrivena dugini čuperkom. Nosna pečurka prvenstveno crna, a kod svetlih pasa dozvoljena je boja jetre.

    Oči: Prvenstveno tamne, ipak boja zlata nije isključujuća. Približno trouglaste, pri tome od unutrašnjeg ka spoljašnjem očnom uglu, postepena ukošenost se produžava na gore.

    Uši:
    Nisko i daleko unazad usađene, prisno priležuće nošene. Pokrivene dugom svilenkastom dlakom.

    Njuška, zubalo: Snažne vilice sa perfektnim pravilnim i potpunim makazastini zubalom, pri čemu gornji sekutići bez razmaka naležu na donje. Klještasto zubalo je dozvoljeno.

    Vrat: Dug, snažan, pri čemu ponosno nosi glavu.

    Prednji deo: Duge, kose i dobro unazad postavljene plećke, dobro mišićave i snažne pri čemu ne deluju "teško". Prednje noge su ravne sa snažnim kostima. Posmatrano od napred stoje u istoj liniji sa plećkom. Laktovi leže prisno uz grudni koš i nisu okrenuti ni unutra ni napolje.

    Telo:
    Ravna leđa, srednje duga, dobro mišićava. Sapi su blago padajuća ka korenu repa. Slabine ravne, široke i prilično kratke. Kvrge na karličnom delu kuka prilično jasno uočljive i udaljene daleko jedna od druge.Umereno zaobljena rebra i dobra dubina grudi.

    Zadnji deo
    : Snažan, butina dobro oblikovana i dobro uglovana. Veliko rastojanje od zgloba kuka do skočnog zgloba, i odgovarajuće neznatno rastojanje između skočnog zgloba i šapa. Zaperci se smeju odstranjivati.

    Šape:
    Prednje snažne, veoma velike, pokrivene dugom debelom dlakom, po dužini i širini. Zaobljeni prsti. Došaplje dugo i elastično. Jastučići dobro postavljeni na tlo. Zadnje šape duge, ipak ne toliko široke kao prednje, prekrivene dugom debelom dlakom.

    Kretanje:
    Tečno i elastično u visokom klasičnom stilu.

    Rep: Nije kratak. Nisko usađen i na kraju jednostavno zavijen kao prsten. U kretanju visoko podignut. Tanko odlakan.

    Dlaka: Na rebrima, prednjem i zadnjem delu i na slabinama duga i veoma fine teksture. Kod odraslih pasa od plećki unazad i duž sedla kratka i gusta, od ličnog dela unazad duga sa markantnim svilenkastim čuperkom ("top-knot"). Dlaka na ličnom delu (njuška).kratka. Uši i noge dobro odlakane. Došaplja smeju biti gola. Dlaka mora biti prirodno razvijena.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  3. #3

    Odgovor: Hrtovi

    ARAPSKI HRT-SLUGI [FCI No. 188]
    Originalni naziv rase: SLOUGHI
    Zemlja porekla: MAROKO

    Ime: 0173254.jpg Pregleda: 1224 Veličina: 82.3 KB

    Opšti izgled i narav: Slugi je hrt i pripada grupi 10. Prvobitno potiče sa orijenta, već vekovima prisutan u Severnoj Africi, sada se nalazi u većem broju u Maroku. Vrstom kretanja, finoćom građe i suvoćom mišića, to je ukupni izgled jednog veoma rasnog psa.

    Premda plemenit i ponosan, veoma je privržen gospodaru i brani ga pri opasnosti. Sa izraženim instiktom lovca, podoban za istrajna naprezanja, on procenjuje ipak meku udobnost stana.

    Veličina:
    Visina grebena mužjaka 66-72 cm, idealno 70 cm. Visina grebena ženki 61-68 cm, idealno 65 cm.

    Format: Kod mužjaka idealne veličine od 70 cm, treba da je dužina tela 67 ili 68 cm. Kod ženke sa idealnom veličinom od 65 cm, dužina tela treba da bude 62 ili 63 cm.

    Tip:
    Jedan jedini tip, kratkodlaki.

    Upotreba
    : Vidosledan lov.

    Glava: Glava je u profilu pravougaona, elegantna, fina, ipak izražene snage. Posmatrana odozgo to je oblik veoma izduženog klina - gornji deo glave čini tada najširi deo - koji se sužava ka špicu koga čini nosna pečurka.

    Gornji deo glave: U gornjem profilu je ravan, prilično širok, 12-13 cm od uva do uva, 14 cm kod velikih pasa, što se ipak retko javlja. U zadnjem delu jasno zaobljena, harmonično savijena, ka stranama. Nadočni lukovi istaknuti, čeona brazda jedva izražena. Potiljna kvrga i potiljni trn dobro vidljivi.

    Stop:
    Slabo izražen.

    Njuška: Lični deo zašiljen u obliku duguljastog klina, bez preterivanja približno iste dužine kao gornji deo glave, od spoja sa lobanjom produžava se ravno. Nosna pečurka, koja nije poduprta kostima, čini veoma blagi luk na dole.

    Nos:
    Nosna pečurka crna, dovoljno snažna i nije špicasta.

    Usne
    : Fine i gipke, donja vilica ravno i glatko pokrivena. Ugao usana toliko malo vidljiv, koliko je moguće.

    Zubalo: Normalno, snažne vilice i pravilno - klještasto.

    Oči: Velike, tamne, dobro smeštene u očne duplje, zbog blage kosine očnih kapaka, nešto manje pokrivene. Izraz je blag, pomalo tužan. Pogled je setan. Kod svetle dlake, oči su po pravilu ćilibarne.

    Uši:
    Visoko usađene, viseće, dobro priležuće uz glavu, nisu velike, trouglaste, na vrhu blago zaobljene.

    Vrat: Dug, dobro usađen i u gornjoj liniji blago savijen. Koža je fina, lepo napeta, bez podgušnjaka. Dlaka je kratka.

    Telo

    Leđa:
    Kratka, gotovo vodoravna

    Slabine:
    Kratke, suve, široke i blago olučaste.

    Sapi: Košćate i kose.

    Grudi:
    Nisu široke, u dubinu jedva dopiru do laktova. Dobro su razvijene u dužinu. Rebra su ravna i završavaju se na dugoj, visoko uzdignutoj grudnoj kosti. Stomak i bokovi su dobro prikupljeni.

    Boja: Boja peska. Svetla boja peska sa ili bez maske. Crvena boja peska. Čađava boja peska sa ili bez crnog plašta. Tigrasta.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  4. #4

    Odgovor: Hrtovi

    AZAVAK [FCI No. 307]
    Originalni naziv rase: AZAWAKH
    Zemlja porekla: MALI/FRANCUSKA

    Ime: az.jpg Pregleda: 1446 Veličina: 61.5 KB

    Upotreba: Vidosledan lov. U njemu su nomadi videli raskošnu životinju i saputnika.

    Istorijat
    : Reč je o jednom afričkom hrtu, afro-azijskog modela koji je dospeo do Evrope 1970. Potiče iz basena Srednjeg Nigera iz dela Azavak. Stotinama godina je pratilac nomada iz južne Sahare.

    Opšti izgled: Osobito visok i elegantan, odaje ukupan utisak visoke plemenitosti. Obrisi kostiju i mišića ostaju vidljivi ispod krutog i suvog vezivnog tkiva. Ovaj hrt je visokonog i telo mu je u obliku uspravnog pravougaonika.

    Proporcije: Dužina tela prema visini grebena odnosi se kao 9:10. Kod ženki ovaj odnos može biti blago prekoračen. Dubina grudi prema visini grebena odnosi se kao 1:2. Širina lobanje prema dužini glave odnosi se kao 4:10.

    Narav:
    Živahan, oprezan, distanciran. Prema strancima je rezervisan, ponekad nepristupačan, ali prema ljudima, koje prihvati, je nežan i pun ljubavi.

    Glava: Duga, fina, suva, isklesana, prilično uska, pri tome bez preterivanja.

    Lobanja: Više je ravna i duguljasta. Širina mora jasno biti manja od polovine dužine tela. Gornje linije lobanje i njuške su blago divergentne. Nadočni lukovi i čeona brazda su slabo izraženi. Potiljni greben, kao i potiljna kvrga, jasno izražena.

    Stop: Veoma slabo izražen.

    Nos: Dobro otvorene nozdrve. Sluzokoža nozdrva je crna ili braon.

    Njuška: Duga, ravna, sužava se, ali ne preterano, ka prednjem delu.

    Vilice: Duge i snažne.

    Obrazi: Ravni.

    Zubalo: Makazasto.

    Oči:
    Bademaste, prilično velike. Boja im je tamna ili ćilibarna. Kapci pigmentisani.

    Uši: Usađene prilično visoko. Tanke, uvek otvorene i ravne, sa prilično širokom bazom, na lobanju priležuće, nikada "ružino" uvo. Imaju oblik trougla sa blago zaobljenim vrhom. Osnova se podigne pri povećanoj pažnji psa.

    Vrat:
    Dobro usađen, dug, tanak i mišićav, blago savijen. Koža je tanka i ne pravi podgušnjak.

    Gornja linija: Gotovo ravna, horizontalna ili je kod kukova blago uzdignuta.

    Greben: Dobro izražen.

    Slabine:
    Kratke, suve i često blago zaobljene. Krsna kvrga je jasno istaknuta i u istoj je visini sa grebenom ili je viša.

    Sapi:
    Kose, ali nisu jako padajuće.

    Predgrud
    i: Nisu jako široke.

    Grudi:
    Dobre dužine, duboke, ipak ne pružaju se do laktova. Nisu preširoke, ali moraju imati dovoljno prostora za srce, zbog toga ne smeju se ka grudnoj kosti naglo završavati.

    Rebra: Duga, vidljiva, blago i ravnomerno zaobljena ka grudnoj kosti.

    Kretanje: Uvek veoma gipko, pre svega u kasu i koraku sa visokom akcijom nogu. Skokovit galop. Azavak odaje utisak lakoće i elegancije. Kretanje kod ove rase ima primerno značenje.

    Koža: Tanka, napeto priležuća po ćelom telu.

    Dlaka: Kratka, tanka, na stomaku redukovana do bezdlakosti.

    Boja: Lavlja, višebojnost na nogama je ograničena. Dozvoljene su sve nijanse boja od sve- tle boje peska do tamno-plamene. Na glavi je moguća crna maska, a lisa je veoma nepravilna.Kao ukras je bela fleka na grudima i bela četkica na kraju repa. Sve četiri noge moraju imati bele "čizmice", najmanje na šapama mora biti trag belog. Dozvoljena je crna tigravost.

    Veličina: Mužjaci 64-74 cm, ženke 60-70 cm.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  5. #5

    Odgovor: Hrtovi

    IRSKI VUČJI HRT [FCI No. 160]
    Originalni naziv rase: IRISH WOLFHOUND
    Zemlja porekla: IRSKA

    Ime: irski-vucji-hrt1.jpg Pregleda: 1130 Veličina: 71.8 KB

    Upotreba:
    Iako je irski vučiji hrt korišćen za lov visoke divljači, naročito crvenog jelena, krajem 17. veka oni bivaju isto tako korisni i u ubijanju vukova, osvajajući šire delove po Evropi pre nego što su šume iskrčene.

    Istorijat: Mi znamo da su Evropski Kelti čuvali hrta koji verovatno vodi poreklo od hrtova koje su prvo naslikali egipatski slikari. Kao njihove kontinentalne kopije Irski Kelti su se interesovali za uzgajanje velikih pasa, ali njihov izgled je trebao biti jednak većem drevnom varijetetu.Ti veliki irski psi su morali imati ravnu ili grubu dlaku, ali u kasnijem vremenskom periodu gruba dlaka počinje da preovladava, najverovatnije zbog uticaja irske klime. Prvi pisani prikaz o ovim psima dao je Roman Cansul 391.pre n.e. ali su oni već utemeljeni u Irskoj u prvom veku p.n.e. kada Setana menja njegovo ime u Kju-Kulein (pas iz Kulana). Nagoveštaj o njegovom stvaranju (u prvom veku) je osvajanje 150 pasa i sa njima bekstvo u Škotsku. Irski hrt je bez sumnje oblikovan na osnovu temelja škotskog hrta. Sredinom 17. veka parovi irskih hrtova deljeni su kao nagrade i pokloni kraljevskim kućama u Evropi i Skandinaviji. Tako su poslati u Englesku, Španiju, Francusku, Švedsku, Dansku, Persiju, Indiju i Poljsku. Promena imena u vučijeg hrta najverovatnije datira iz 15. veka, kada su ostale zemlje zahtevale da uzmu 24 psa za zaštitu farmerskih stada od pustošenja vukova. Kromvelovom zabranom (1652.) o njihovom izvozu pomognuto je očuvanje njihovog broja za neko vreme ali postepen nestanak vukova i kontinuirana potreba za njima izvan granica, smanjuje njihov broj gotovo do tačke izumiranja do kraja 17. veka. Tada dolazi do velike uzburkanosti romantičarskog rodoljublja, koje pomaže obnavljanju interesovanja za rasu. Vučiji hrt doživljava deformaciju neprestanim parenjima u srodstvu, ali se konačni rezultat prihvata kao zakonita obnova rase. Klub irskog vučijeg hrta formiran je 1885. a Irski Kennel Clab je uvrstio u spisak rasa na izložbi u aprilu 1879. Vučiji hrt sada uživa ponovo nešto od reputacije koju je imao srednjih godina i pobuđuje više interesovanja zato što je živi simbol irske kulture, kao i uspomena na Keltsku prošlost. Vučiji hrt koji je jagnje kod kuće, a lav u lovu, se sada gaji u zadovoljavajuće velikom broju i izvan Irske.

    Opšti izgled: Irski vučiji hrt ne bi trebao da bude težak i masivan, kao velika "danska" doga, ali je jači od škotskog hrta, na koga u opštem tipu treba da liči. Veliki, dominantne pojave, vrlo mišićav, ali skladne građe, lakog i energičnog kretanja, visoko nošene glave i vrata, rep malo savijen na vrhu.

    Glava: Dugačka, nadočni lukovi blago uzdignuti, ravna, sa malom brazdom između očiju. Lobanja nije previše široka.

    Njuška: Dugačka i umereno zašiljena.

    Zubalo:
    Savršeno makazasto.

    Uši
    : Male, nošene isto kao i kod grejhaunda.

    Vrat: Prilično dug, veoma snažan, mišićav, dobro zasvođen, bez fanona ili viška kože na guši.
    Dlaka: Oštra i tvrda na telu, nogama i glavi. Naročito žičasta i duga iznad očiju (obrve) i ispod vilice (brada).

    Boja i oznake: Priznate boje su siva, tigrasta, crvena, crna, jednolično bela, svetlosmeđa ili bilo koja boja koja se pojavljuje kod škotskog hrta.

    Veličina: Minimum visine i težine za mužjaka je 79 cm i 54,5 kg, a ženke 71 cm i 40,5 kg. Sve niže primerke treba isključiti iz takmičenja. Veliki format, podrazumevajući srazmeru između visine i dužine tela, je nešto što nedostaje postavljenom cilju da učvrstimo i utemeljimo rasu kojoj će visina sa 81 cm biti podignuta na 86 cm za mužjake, uz očuvanje snage, aktivnosti, hrabrosti i skladnosti.

    Podsetnik:

    *Tip: Irski vučiji hrt ne treba da bude težak i masivan kao velika doga, ali je jači od škotskog hrta, na koga u opštem tipu liči.
    *Velike i dominantne pojave (samopouzdan).
    *Kretanje lako i energično.
    *Glava dugačka (izdužena) i ravna, visoko nošena.
    *prednje noge sa snažnim kostima, potpuno ravne, laktovi dobro prijanjaju.
    *Butina duga i mišićava, potkolenica sa dobrim mišićima, zglobovi čvrsti.
    *Dlaka oštra,a tvrda, naročito žičasta i duga na obrvama i bradi.
    *Telo dugo, sa dobrim grudnim košem i dobro zaobljenim rebrima, velika i široka bedra.
    *Slabine zaobljene, stomak dobro prikupljen.
    *Uši male, nošene kao kod grejhaunda.
    *Šape srednje veličine i okrugle, prsti zatvoreni, dobro zaobljeni.
    *Vrat dug, dobro zasvođen i veoma snažan.
    *Grudni koš veoma dubok, umereno širok.
    *Plećke mišićave, ukoso postavljene.
    *Rep dug, blago savijen.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  6. #6

    Odgovor: Hrtovi

    MAĐARSKI HRT [FCI No. 240]
    Originalni naziv rase: MAGYAR AGAR
    Zemlja porekla: MAĐARSKA

    Ime: madjarski hrt2.jpg Pregleda: 658 Veličina: 21.3 KB

    Mađarski hrt je stara rasa. Tokom 19. veka, nažalost, često su ukrštani sa grejhundom, uvezenim iz Engleske, pri čemu su se tipične rasne odlike nešto izgubile. To je neumoran pas za hajke, on je slika brzine, snage i izdržljivosti. Pogodan je ne samo za lov zečeva, već i veće divljači, lak za držanje, prekaljen i skroman, prilagođen za izdržavanje ekstremnih vremenskih uslova. Pokazao se odlično i na trkalištima, posebno na dužim stazama i preko prepona. Ima nešto rezervisaniji, ali dobroćudan karakter, inteligentan ali i oprezan.

    Opšti izgled: Niti prejakog, niti pak filigranskog izgleda. Visokonog, nešto duži od kvadrata. Izražena muskulatura, bogata koštana masa, suve snažne noge.

    Veličina: Idealna za mužjaka 65-70 cm, ženke smeju da budu odgovarajuće manje.

    Glava:
    Odozgo, kao i sa strane posmatrana klinasta. Snažni obrazi, lobanja prostrana, čelo relativno ravno. Njuška je približno iste dužine kao lobanja i ne treba da je previše špicasta.

    Zubalo: Snažno, po mogućstvu potpuno, makazasto.

    Oči
    : Što tamnije, srednje veličine. Pogled je otvoren i neustrašiv. Ispupčene oči su nepoželjne.

    Uši:
    Veoma pokretne, nisu tako male i mekane kao kod grejhunda. Usađene prilično visoko, u "V" obliku preklopljene, ili polusavijeno priležuće. Pri pozornosti blago uzdugnute. Uspravne uši smeju se kratko pokazati samo u afektu.

    Kretanje
    : Kretanje mađarskog hrta treba da je elastično, mirno i da osvaja prostor.

    Odlakanost:
    Kratka i ravna dlaka, ipak ne toliko tanka, kao kod grejhunda. Tokom zime postoji prilična podlaka.

    Boja:
    Dozvoljene su sve boje i kombinacije boja koje se javljaju kod hrtova.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •