Zoran Radmilović
Prikaz rezultata 1 do 7 od ukupno 7
  1. #1

    Zoran Radmilović

    UVEK SAM SE PLAŠIO DA TI TEPAM

    Uvek sam se plašio da ti tepam
    Plašio se uvek da ti kosu držim u ruci
    Prestrašen bio da naglo možeš da se okreneš
    i da mi uhvatiš nežno oko na svom vratu.
    Jer sam glupavo verovao
    da ću ako ti ruku na rame stavim
    da ću ako ti prstima čelo dodirnem
    da ću ako ti u tople oči grudi slijem
    da ću izgubiti sebe.
    Sad kad si otišla imam sebe, isuviše.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Zoran Radmilovic

    POGREB

    Odoše jednog dana ljudi stazom
    Prateći čamov sanduk, rekavši:
    - Ode život dalje, bacite cveće,
    Na humku svežu, vratimo se
    Putem utabanim, svesni sebe.
    Putem koji je za jednu smrt kraći.

    Moj put i tvoj put i njen.
    Put koji je svakim korakom kraći.
    Odoše ljudi stazom brbljajući
    S vencima napred, s priznanjem
    Čoveku koga nema.

    A svaki korak je bliže.
    Odlaze ljudi nesvesni,
    A uplašeni ipak,
    Pod ruku sa smrću.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Zoran Radmilovic

    PISMO OBIČNOG ČITAOCA SUDIJI

    Ni ja ne volim pesnike, sudijo,
    Ali pusti me da im ja to kažem - ja sam njihov narod.

    Pesnici mi sude mišlju svojom i muče često
    Ali ta misao pripada meni, pusti da je ja dovršim.

    Pusti pesnika da sam odredim - kad ga shvatim
    Ostavi meni ostatak, sudijo - pametnije je.

    Povuci se u sebe, ne misli na mene o njemu - oprostiću ti
    Reci sebi - strah me, ne volim, ne razumem - shvatiću!

    Strah je i mene i ne razumem
    Ali volim da mu ja to kažem
    Zato ostavi pesnika meni i pokaj se.
    Kaješ se već, znam ali sram te reći
    I sebi i meni, njemu si već rekao - strogo.

    Zato pusti pesnike, sudijo, svuda i odasvud
    Ne petljaj se, okreni, zaboravi, požurio si.
    Ja ću ga osuditi kad ga zavolim
    Jer ja sam njegov narod - pesnikov.
    I tvoj, sudijo - samo je on nešto večniji.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Zoran Radmilovic

    KAD ODEŠ

    Kad odeš, kad zatvoriš za sobom vrata, ne osvrći se
    Kad beziš, pobegni naglo i plači kad si daleko
    Kad već nisi to da možeš da ostaneš gde te vole
    Onda učini to brzo, brže od suze iz njenog oka.

    Požuri da te suza ne stigne i ne opeče
    Pazi da te oko ne vidi i ne skameni
    Juri da te ruka ne potraži, ruka snena
    Stazi se svojoj jedinoj vrati, sebičnom sebi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Zoran Radmilovic

    DA LI STOJIŠ

    Da li stojis i čekaš me da se vratim
    Da li znaš to da ću doći, kao uvek
    Kao pseto put svoj što zna da njuši
    Ono mesto gde ga biju al ga vole.

    Da li stojiš i čekaš me, ti večita
    Sa osmehom neke snage, nekog znanja
    Onog znanja što ti ne da da sustaneš
    Da sustaneš i da pustiš da sam jači.

    Jači jednom, makar jednom, samo kratko
    Da sam i ja samo malo, nekad svoj
    I odlučan, i bez grižnje, bez krivice
    Da sam čovek, a ne zrenje zakasnelo
    To prokleto i večito.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Zoran Radmilovic

    DVE BEZIMENE

    Prva

    Da li se ovog trenutka vraćam sebi
    Da li me boli mozak ili telo
    Da li sad konačno osećam ko sam i kakav.

    Jer eto čini mi se ostah sam
    Da li sam to želeo i žasto,
    Zašto, kad znam da će biti užas.

    Najbolju dušu ogurnuh od sebe,
    Dušu koja mi se sva dala, možda baš zato,
    Prokleti čoveče, sad stegni čelo i zube,
    Hteo si!

    Druga

    Belo, sve je belo i svi ćute oko mene
    Crno sve iznutra i sve stoji.
    Nema daška nekog vetra da pokrene neki život,
    Neku ludost, neki užas što još osta
    U dolini ovog bića, ja što bejah.

    Ružno, ružno mislim o tom vetru, ma gde da je
    Ne grdim ga, mrzim samo al se nadam
    Da me neće mimoići kada prođe
    I pronese neki život, damar neki, pa podeli:
    Nek oprosti ove reči, u vatri sam.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Zoran Radmilovic

    Spomen ploča Zoranu Radmiloviću


    Spomen ploča u čast glumca Zorana Radmilovića biće postavljena sutra, na 25. godišnjicu njegove smrti, na kući u kojoj je živeo sa porodicom u Mileševskoj ulici 38 u Beogradu.




    Obeležje postavljaju opština Vračar i pozorište Atelje 212.
    Zoran Radmilović rođen je 11. maja 1933. godine u Zaječaru. Upisao je Pravni fakultet u Beogradu, a studirao je i na Arhitektonskom i Filološkom fakultetu i uporedo se bavio glumom u KUD Ivo Lola Ribar.



    Potom je upisao glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju, da bi nakon studija karijeru započeo u Beogradskom dramskom pozorištu. Ulogu u predstavi Kralj Ibi u Ateljeu 212 dobio je 1964. godine, nakon odustajanja glumca Ljube Tadića, a za koju je i nagrađen Oktobarskom nagradom grada Beograda. Veliki uspeh postigao je i na gostovanjima u Parizu, Njujorku, Moskvi i Veneciji. Ostvario je niz zapaženih uloga u pozorištu, na filmu i televiziji. Snimak predstave Radovan Treći iz Ateljea 212 i danas je jedan od najgledanijih. Igrao je u filmovima Čudna devojka, Glineni golub, Ram za sliku moje drage, Srećna porodica, Maratonci trče počasni krug.

    izvor

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

Slične teme

  1. Zoran Đinđić, lik i delo
    Autor Sirijus u forumu Politika
    Odgovora: 127
    Poslednja poruka: 14.01.2014, 13:52
  2. Zoran Đinđić
    Autor silvia u forumu Političari
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 10.03.2011, 12:47
  3. Bilijar - Zoran Svilar drugi na EP
    Autor Arthur Dent u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 14.08.2008, 12:49

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •