Koliko se smanjio stepen korupcije u zemlji nam Srbiji? U kojim oblastima je najbujniji? Zdravstvo, školstvo, saobraćajna policija ili neko četvrti? Da li ste se nekad dogovarali sa pandurom ili ste položili ispit za 500 evra ili preskočili red u bolnici za 1.000 evra?

Moje iskustvo je do sada vezano samo za saobraćajce. Sve se završavalo na tome da mu platim pojas, ali normalno bez prijave. Da imam para i da mi ne treba auto, oterao bih ga u tri lepe, ali ovako mi je ovo manje zlo. Sada će neko moralan reći "pa poštuj propise, pa te neće kazniti". Slažem se. Ali moje je pravo da ih ne poštujem i da za to odgovaram. A njihova dužnostje da me pošalju kod sudije za prekršaje, a ne da me pitaju da li hoću da se dogovorim.

Evo jedne zanimljive pričice, kako se ja dogovaram sa pandurom. Pre određenog vremena sam išao da sačekam ex-devojku na autobusku stanicu, jer je dolazila od babe i dede sa sela sa gomilom stvari. Ko je iz NS-a, zna gde se nalazi autobuska stanica. I dogovorimo se mi da se nađemo na početnoj stanici četvorke. Dolazim na stanicu i vidim da je tu zabranjeno kretanje vozilima koja nisu GSP ili taksisti. OK. Lepo piše. Ali pošto je ona već stigla, ja bih stao na stanicu 30 sekundi, dok ne uđe u auto i ne stavi stvari u gepek. Međutim, ne znam odagle, ispada pandur. "Dobar dan, vaše isprave". "Kazna za nepropisno parkiranje iznosi 1.500 din, a vozili ste bez pojasa, još 600." Ja ga gledam i neverujem. Reko, samo sam stao da pokupim devojku, odmah idemo. Kaže on "Dobro, evo da vidiš da je srpska policija dobra, plati samo kaznu za nepropisno parkiranje." Ja mu kažem da nemam para. On nastavlja "Pa dobro, plati onda pojas"! Ja mu kažem da nemam para, došao sam po devojku, šta koji moj da nosim pun buđelar para. "Pa dobro, koliko imaš" pita me organ. Ja otvaram novčanik i kažem mu 300 din. I onda sledi vrhunac "OK, pola pojasa i slobodan si". I šta sad?

Druga priča je isto simpatična. Prošla zima, napolju debeo minus, ja se vraćam iz BG-a. I negde oko Kovilja, osetim da mi se stomak buni. Šta ću, gas do daske da što pre stignem. Hvala Bogu, pa na svakih par kilometara se nalaze moteli/pumpe gde čovek može da se olakša. I na isključenju sa auto-puta vidim pandure. Prikočim ja, sve kulturica, bio vezan, vidim, mašu mi lizalicom. Stanem ja, skidam pojas polako, da vide da sam vezan. izlazim iz kola, prilazim im, a njih dvojica vrište od smeha. Bukvalno! Samo što ne padnu na put. Tek mi jedan pruža radar i kaže vidi šta piše. A tamo piše 132! Ništa to ne bi bilo čudno, da vozim neka druga kola, a ne rendžera kvatro. Kaže pandur "Majke ti, kako si išao 132 sa tim kolima". Ja mu naravno kažem da nemam pojma. Kaže drugi, "Aj pošto si nas lepo nasmejao, daj za pojas, da ne prođeš mnogo gore, jer išao 52 km/h više nego što je tu dozvoljeno." I ja im naravno dam.

Eto par primera kako se mi lepo dogovorimo i ukakvim situacijama oni meni uzimaju pare.

Slušam vas!