Srednjeazijski ovcari - Sredneasiatskaia Ovtcharka
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Srednjeazijski ovcari - Sredneasiatskaia Ovtcharka

    SREDNJEAZIJSKI OVČAR [FCI No. 335]
    Originalni naziv rase: SREDNEASIATSKAIA OVTCHARKA
    Zemlja porekla: RUSIJA


    Ime: afidinar.jpg Pregleda: 6607 Veličina: 97.0 KB

    Svoj naziv ova drevnja pasmina dobila je pre nekoliko decenija. Prethodno rasa je bila poznata pod imenom "turkmenski ovcar". Naziv "Srednjeazijski ovcar" po prvi put se srece 1935. godine, a poznati ruski kinolog A.P.Mazover skrece paznju na to, da naziv "turkmenski ovcar" nije odgovarajuci. Ipak ni naziv "Srednjeazijski ovcar" nije najuspesniji, jer pojam "Srednja Azija" postoji samo u ruskom jeziku, a ni naziv "ovcar" ne odgovara sustini rase.

    Srednjeazijski ovcar se formirao pre 4 hiljade godina kao cuvarska i pastirska rasa pasa. Psi su se koristili za cuvanja stada ovaca od vukova i drugih grabljivica, a i za odbranu karavana od napada. Sve do XX veka rasa je ispunjavala svoju svrhu, dok nisu pocele burne socialne promene u drustvu.
    Geografski region formiranja rase su teritorije azijatskog kontinenta od Kaspijskog mora na zapadu do savremene granice Rusije sa Kinom na istoku, juznije od Uralskih planina. Drevni naziv tog regiona je Turan, kasnije - Turkestan, jos kasnije - Centralna Azija ("Srednja Azija" po ruskoj terminologiji).
    Region Centralne Azije je ogroman, ukljucuje Turkmenistan, Uzbekistan, Tadjzikistan, Kazahstan, Kirgizstan, Prikaspijske i Altajske stepe. Osim toga primerci ove rase se srecu u Iranu, na severu Pakistana, Indije, Afganistana.

    Rasa se formirala pod uticajem mnogih faktora, neobicne uslovi stvarali su nju u svemogucem raznoobrazju tipova. Nemoguce je izdvojiti jedinstven tip azijata i kao takav ga promovisati. Zato je i interesantna ova rasa, sto jos uvek nije kalupirana i ogranicena cvrstim okvirom standarda.
    Srednjeazijski ovcar je tipicna rasa narodne selekcije. Rasa se formirala pod snaznim uticajem prirodnih faktora, veoma je funkcionalna, ali eksterjerno nije ujednacena. Svaka rasa narodne selekcije sastoji se od nekoliko populacija, razlicitog eksterijera i temperamenta. Bilo bi greska izdvajati neku populaciju kao najbolju. Svi oni su se formirali stolecima uz zestoku prirodnu i narodnu selekciju - odstranivanje nepozeljnih jedinki od strane coveka. Ali tokom vekova sve ove populacije nikada nisu bile izolovane. Zato nije opravdano izdvajati populacije po republikama i nemoguce je govoriti o nekim uzbekistanskim, tadjzikistanskim, turkmenskim psima. Centralna Azija je jedini istorijski kotao, gde sto godina - nije vreme, a sto kilometara - nije rastojanje.

    Areal prirodnog raspostranjenja srednjeazijskog ovcara je veoma sirok. Tradiciono se smatra, da se najbolja populacija nalazi na teritoriji Turkmenije. Turkmeni zovu ove pse "alabaj" ("ala" - saren, "baj" - bogat). Najbolji turkmenski psi su snaznog i grubog tipa konstitucije sa kratkom ili srednje duzine gustom i grubom dlakom.
    Veliki broj tih pasa se nalazi i u Tadjzikistanu, gde u brdovitim predelima Pamira psi imaju nesto limfaticniju gradju, naboranu kozu i duzu dlaku.
    U Uzbekistanu je siroko razvijeno stocarstvo, i za cuvanje ovaca postoji dovoljno veliki broj srednjeazijskih ovcara. Na jugu i jugo-zapadu Uzbekistana vecina pasa je slicna turkmenskim, cak se i ne razlikuje od njih. Ka severu, gde stocarstvo nije toliko razvijeno, broj pasa opada.
    U Kazahstanu i Kirgiziji populacija ne predstavlja jednorodnu masu i u celini je manje tipicna. Na jugu Kazahstana postoje SAO dovoljnog kvaliteta, ali ka severu se mesaju sa domacim psima i dobijaju hrtasti izgled. U Kirgiziji najbolji psi se nalaze u jugo-zapadnim reonima. Na teritoriji Kirgizije i Kazahstana postoji velika kolicina mesanaca, dobijenih ukrstanjem sa lokalnim psima.
    U principu, svaka od tih populacija mogla bi dati pocetak samostalnoj pasmini, vec imamo takvi primere u istoriji kinologiji (recimo, belgijske ovcare). Takvu mogucnost je imala i rasa SAO u svoje vreme, ali iz razlicitih razloga to se nije desilo. Vratiti taj momenat je vec nemoguce. U danasnjem formiranju srednjeazijskog ovcara su ucestvovali psi iz svih regiona Centralne Azije. Taj proces se nastavlja i danas. I kad neko pokusava da propagira samo azijate sa "planina Tadjzikistana" ili "alabaje iz peskova Turkmenistana" kao najpozeljnije u rasi - najcesce se radi o reklami, upucenoj naivnim kupcima.
    Veoma se razlikuje sudbina rase u mestima tradicionalog uzgoja i centrima kulturne selekcije.



    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  2. #2

    Odgovor: Srednjeazijski ovcari-Sredneasiatskaia Ovtcharka

    Sudbina srednjeazijskog ovcara u Rusiji veoma je interesantna. Prvi azijati su bili uvezeni iz mesta svog iskonskog stanovanja krajem 30-tih godina XX veka.
    Oni su pokazali veoma dobre radne osobine ne samo kao psi cuvari, vec i kao psi tragaci, ali nisu se odomacili kao radni psi, jer specificnost ove rase zahtevala je od vodica visoku strucnost. Ipak sa SAO je poceo selekcioni rad, bio je napravljen standard rase. Do kraja 80-tih godina SAO je bila retka autohtona rasa u Rusiji. Uglavnom vecina tih pasa bila je ujedinjena u klubovima radne kinologije DOSAAF, a bilo ih je i u nekolicini drzavnih i vojnih odgajivacnica.
    Drustveno-ekonomske promene u Rusiji pocetkom 90-tih godina dali su novi zivot ovoj drevnoj pasmini. Konacno je bilo upotrebljeno jedno od glavnih kvaliteta srednjeazijskog ovcara - cuvarske osobine. Ova rasa je bila stvorena i kultivisana pre svega kao zastitnik imovine svojih vlasnika. A dimenzije, upornost, neumornost dozvoljavaju azijatu da ispunjava svoje obaveze na najbolji nacin. Kao rezultat, brojnost ove rase u Rusiji rasla je neverovatnim tempom - krajem XX veka za godinu dana se registrovalo vise od 6 000 stenaca, i to samo u RKF. Danas je Rusija opste priznat svetski lider u rasi, ona je autor medjunarodnog standarda pasmine.


    Građa: Krupna, sa snažnim skeletom i moćnom muskulaturom. Cesto se mogu sresti psi ove rase skloni mlitavosti. Debela koža sa dobro razvijenim i dovoljno elastičnim potkožnim tkivom, često obrazuje nabore na vratu.

    Indeks formata: Za mužjake 100-105, a za ženke 102-108.

    Visina:
    Kod mužjaka ne srne biti manja od 65 cm, a kod ženki od 60 cm.

    Polne odlike: Dobro naglašene. Mužjaci su snažniji i masivniji od ženki. Polne razlike su jasno naznačene
    Dlaka: Gruba, prava dlaka sa dobro razvijenom podlakom. Na glavi i prednjem delu nogu, kratka dlaka lepo polegla uz kožu. Prema dužini dlake razlikuju se:

    a) Dugodlaki (7-8 cm) na leđima i površini tela, posebno na ušima, vratu, zadnjem delu prednjih i zadnjih nogu i repu.

    b) Kratkodlaki (3-5 cm), sa glatkom dlakom.

    Boja: Bela, crna, siva, boja slame, riđa, mrko-siva, prošarana tačkicama.

    Glava:
    Masivna, široka u predelu lobanje, sa jako razvijenim jagodicama. Ravno čelo, jedva izražen stop. Njuška malo kraća od lobanje, široka između očiju, skoro bez nagiba u pravcu nosne pečurke. Gledano spreda i odozgore, njuška izgleda pravougaono, dok iz profila izgleda skraćena sa debelom gornjom usnom. Pečurka je velika i crna. Kod pasa svetle boje dozvoljena je pečurka mrke boje.

    Nedostaci: Mala glava, suviše spuštene jagodice, zaobljeno čelo, izražen stop, opuštene arkade, skraćena ili produžena njuška. Nabrana koža na glavi.

    Prednje noge: Gledano spreda pravi i paralelni. Dužina prednjih nogu od zemlje do lakta, malo je veća od polovine visine psa do grebena. Ugao ramenog zgloba oko 100 stepeni. Pravo, dugačko, masivno došaplje. Kratko i jako šaplje.

    Nedostaci:
    Malo odstupanje od ugla ramenog zgloba. Noge blago iskrivljene na unutra ili na spolja.

    Zadnje noge: Paralelno postavljene, malo otvorene, na nivou kolena i potkolenice. Kratke noge.

    Šape:
    (Prednje i zadnje) - Snažne, ovalne, kompaktne.

    Kretanje:
    Kratak, težak kas i galop su najkarakterističnije vrste kretanja kod ove rase. Kod kasa noge treba da se kreću pravo, sa izvesnim približavanjem prednjih prema srednjoj liniji.

    izvori net
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  3. #3

    Odgovor: Srednjeazijski ovcari - Sredneasiatskaia Ovtcharka

    Možda deluje malo glupo al niko nije naučen rodjen vidim da se spominje indeks formata pasa recimo konkretno za ovog 100-105 za mužjake pa me interesuje šta to konkretno znači, i kako se izračunava taj indeks.

Slične teme

  1. Kavkavski ovcar - Kavkazskaia Ovtcharka
    Autor silvia u forumu Rase pasa
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 22.07.2010, 23:40

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •