Tosa-inu
Tosa-inu je jedini predstavnik rase molosa koji potiče iz Japana. U kinološkoj literaturi ovu rasu često nazivaju samuraj ili sumo borac. U starom Japanu, najzastupljeniji psi bili su iz grupe lajkovidih rasa. Naročito iz oblasti Shikoku, gde su ih gajili i pripremali za borbe pasa i lov na divlje svinje. Oni su vremenom promenili izgled i dobili naziv Akita inu. Sve rase poput ove i ostalih kao sto su šiba, kai, šikoku i dr. učestvovale su u stvaranju nove rase pasa pod nazivom Tosa. Njihova sličnost bila je samo u tome sto su se sve vrste koristile samo za borbe. Istorija ovih rasa je veoma povezana, ali po krvi ovo su savršeno različiti psi.
Do 1854.g. u Japanu su postojali samo psi domaćeg uzgoja. Tek posle ukidanja izolacije kada je stigao evropski turizam, interesovanje za pseće borbe je poraslo. Tada su za planinske potomke samuraja nastali problemi. Psi koji su dolazili iz Evrope pobeđivali su tamošnje šampione, bez pravila i bez tradicije. Tako nastaju razlozi za stvaranje nove rase koja bi mogla da štiti čast samuraja. Trebao im je novi pas - Pit dog.
Zamisao nije bilo lako ostvariti, budući pas koga su japanski odgajivači zamislili ne samo da je morao očistiti nacionalni ring od tuđih pasa, već je morao imati i zamišljeni estetski odnos prema borbi kao i tradicionalnim cereminijama. Samo zbog toga su Japanci stvorili tosu.
Rad na stvaranju ove rase počeo je 1860.g, a prvi ozbiljniji i kako se to kaže, planirani uzgoj računa se 1872.g. Tadašnji tip akite ukrštan je sa prvim uvezenim borcima iz Engleske. Bili su to razni tipovi bul terijera, kao i staroengleski buldozi koji su imali snažan kostur i izrazito borbenu narav. Nezadovoljni izgledom glave dobijenih pasa 1874., Japanci su ukrstili dobijene pse sa engleskim bul mastifom. Psi su odmah dobili lepu visinu, masivnu glavu, ali su izgubili pokretnost. Dobijena je rasa sa vrlo nezgodnim karakterom. Za vreme borbi ovi psi su često napadali i ljude. 1876.g. odgajivači ovakve pse pare sa nemačkim ptičarem. Zadnji učesnik u nastanku Tose bila je krv nemačke doge koja je ubačena 1921.g. Cilj je bio povećanje pokretljivosti i da bi izrazili atletsku gradju gladijatora. Mešanje krvi različitih rasa je bilo daleko od stabilnog karaktera, zato je trebalo jos tri pokušaja da bi se dobio savremeni tip tosa inu.