Nekome majka, nekome maćeha, a neko je sam kovač svoje sreće... - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 25 od ukupno 25
  1. #16

    13 Odgovor: Nekome majka, nekome maćeha, a neko je sam kovač svoje sreće...

    Nekome majka
    ...Rekla bih svakom ko se rodio je majka...ako smo realni i prihvatamo ono sto zivot pruza...

    nekome maćeha
    ...maceha za one koji su nerealni, imaju prevelike zahteve, nikada nisu zadovoljni...

    neko je sam kovač svoje sreće
    ...da oni koji su sposobnih da primete i iskoriste svaku sansu u zivotu...
    ...Koliko god život od tebe traži ozbiljnost, svako treba prijatelja s kojim se može glupirati. ...

  2. #17

    Odgovor: Nekome majka, nekome maćeha, a neko je sam kovač svoje sreće...

    Ne znam... ali napisacu tekst koji ce mozda pojedincima dati odgovor na ovo pitanje. Sto se mene licno tice, ja najbolje znam koliko je moj zivot majka, a koliko maceha - a o ovome ne bih da diskutujem, da ne bi doslo do "incidenata"... svako ima o ovoj temi svoje misljenje, ja svoje zadrzavam za sebe.


    "Da, tu sam recenicu million puta cula u zivotu ako ne million, onda bar pola miliona. I ? Danas mi se nekako iskristalisala u glavi. U redu, jednima je zivot zaista maceha.Verujem da se oni iz dana u dan bore da macehu pretvore u majku, koliko god je to u njihovoj moci. Drugima je sigurno - zivot manje maceha - i oni se bore, ali im za tu borbu treba manje napora, jer im zivot nije svaki dan maceha. Svi se mi u nekom danu osecamo kao da nam je zivot naslov ovog teksta. I kako sad resiti ovu komplikovanu matematicku nejednacinu? Nije lako, ali imam neku vrstu resenja, koje mozda nije kompletno; mozda se tim postupkom ne stize do totalnog razresenja problema. Medjutim, cvrsto verujem da to resenje leci, bar malo. Verovali ili ne, resenje je cista priroda. E, sad stizemo do sustine PRIRODA COVEKA . Na njoj ili uopste ne treba raditi ili treba malo ili malo vise raditi (zavisno od osobe koja na svojoj koznoj majci nosi natpis ljudsko bice). Pri resavanju ovog slozenog problema potrebni su nam ljudi, u pravom smislu te reci, ali potrebni su nam i oni koji imaju manje ljudske prirode u sebi. Zasto su nam potrebni ovi drugi? Najvise zbog njih samih, ali i da cuju ove reci, malo razmisle i mozda se nesto pokrene u njima.
    Znam, cekate ovo moje delimicno resenje, a ja odugovlacim: Primetite li da je nekome u nekom danu zivot maceha pruzite mu nesto ljudsko od sebe i verujte mi - zivot ce mu zbog Vas bar na tren, na sat, na dan, na dva biti majka. Razmisljajte mozgom i posmatrajte veoma pazljivo srcem, jer Vam se moze dogoditi da ljudskom bicu kome je bas taj dan zivot zla maceha, ucinite da mu zivot tog dana bude maceha na kvadrat, maceha na kub, maceha na cetvrti, peti, sesti, sedmi stepen i tako redom, zavisno od toga koliko toj osobi ruznih stvari priredite, ruznih emocija ispoljite, gorkih reci izgovorite).
    I nikako, ali nikako to nemojte raditi ako Vam kojim slucajem, to ljudsko bice naglasi da mu je taj dan maceha. I jos nesto - vazno. Ako sretnete osobu kojoj je zivot majka tog dana nikako nemojte dozvoliti sebi da joj zbog ovog ili onog razloga napravite od tog dana macehu ili desetak istih. Nema opravdanja."

    autor crteza i teksta: jelenaartpoezija
    neunistiva zlojebaba!

  3. #18

    Odgovor: Nekome majka, nekome maćeha, a neko je sam kovač svoje sreće...

    Citat PropelerZviz kaže: Pogledaj poruku
    Cika Jovan Ducic je pisao "O Sreci"...preporucujem, ko nije citao

    Vecita tema, sa puuuno primera i detaljnih opisa. Naravno, mozes sve to da razumes, a da ne mozes na sebi da primenis. Trenuci srece se javljaju spontano i tada ne razmisljamo o njima....jednostavno prijaju. Bitno je shvatiti ono sto boli i sto nazivamo nesrecom. Jer kad "ide lose u zivotu", ako se prepustamo, sigurno nema izlaza. A ako "kujemo srecu", mozda cemo ranije izaci iz ove situacije, pre zasicenja od nesrece.

    Licna nesreca je ona koja slama, a licna je i kao indirektna ili ako je na distanci ...na planetarnom nivou. Sto je ona udaljenija, to je pre preokrecemo u svoju novu snagu, jer nam nedositznost cilja jasno govori da smo kapljica u okeanu, te shvatimo i nastavimo dalje. Resavajuci ono sto je blize....pa mozda jednog dana...

    Covek nema naviku da govori sebi, nisam bolestan, nisam gladan, ljudi me postuju i vole...vec trazi nesrecu... novu nesrecu... kako bi je pobedio. Jer da trazi srecu mogao bi da ode na planinu, dok jos neupozna svet i nerazmislja o problemima i bude srecan, jer ima tu privilegiju da postoji.

    Nesreca koja nas "strefi" je eto cista nesreca... ali najcesce produkt covecanstva koji ponaosob trazi licne srece, nemisleci na druge, te sve sto stvorimo kao ljudski rod 2x toliko skodimo jedni drugima.
    To se cini! Ducic je car nad carevima...
    Poruku je izmenio goldie, 15.01.2008 u 21:46 Razlog: velika slova

  4. #19

    Odgovor: Nekome majka, nekome maćeha, a neko je sam kovač svoje sreće...

    To mi tako fatalistički zvuči kao da nemam pravo na izbor, kao da mi je sve unapred predodredjeno,a moje je samo da odživim to što mi je Usud dodelio...Nikada se nisam mirila sa takvim stavom jer smatram da je život ono što sama kreiram svojim greškama, svojim manevrima, svojim željama, svojim promašajima...Pa i kad boli, boli zato što sam to svojom glupošću izazvala,a ne zato što mi je takav horo(r)skop ili sudbina huda...JA sam gospodar svog života!
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  5. #20

    Odgovor: Nekome majka, nekome maćeha, a neko je sam kovač svoje sreće...

    da čuo sam ovo puno puta ... a život mi je podario mnoge majke
    Ko je za jednu voznjicu

  6. #21

    Odgovor: Nekome majka, nekome maćeha, a neko je sam kovač svoje sreće...

    Moja sreća je u samo mojim rukama... ( u čijim bi trebalo da bude )

    Pozitivan stav, osmeh na licu i razmišljanja u pravcu - samo napred...
    ( koliko god to u nekim situacijama bilo teško )...
    Ranije sam se mnogo '' osvrtala '' i bivala povređena...
    Dešava se to i sada - samo što mnogo manje boli...
    još gore je ako ne zaboli -
    jer je ravnodušnost prema nekim stvarima, ljudima
    najgore moguće osećanje..

    Načiniti prvi korak, posle pada - je koliko najteži -
    toliko i najlepši i najhrabriji korak
    - kao kad dete prohoda...
    Lagano - nesigurno, ali sa ciljem...

    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  7. #22

    Odgovor: Nekome majka, nekome maćeha, a neko je sam kovač svoje sreće...

    Nije tacno receno da je svaki covek kovac svoje srece; tacno je,
    naprotiv, da je covek uvek sam kovac svoje nesrece... Ako su srece
    slucajne, nesrece nisu slucajne. Za svaku nasu nesrecu kriva je ili
    nasa lakoumnost, ili nasa gordeljivost, ili nasa glupost, ili nas
    porok... Zato covek kroz ceo zivot cini sebi samom vise zla nego
    dobra. Sto uspemo svojom pamecu, pokvarimo nasom cudi; ali sto
    uspemo nasom dobrotom, upropastimo nasim porocima; i, najzad, sto
    postignemo svojom mudroscu, izgubimo nasim temperamentom.

  8. #23

    Odgovor: Nekome majka, nekome maćeha, a neko je sam kovač svoje sreće...

    Mnogi ljudi smatraju da “ništa ne mogu da promene u svom životu”. Nekima je rečeno da postoji “sudbina” i da “čovek kad se rodi sve mu je zapisano”, tako da jednostavno “niko ne može da pobegne od onoga što mu je unapred određeno”.
    Međutim, praksa je pokazala da oni koji veruju da postoji rešenje za neki problem, i koji krenu da traže rešenje, uspevaju da izađu kao pobednici. Iako je često puta čovek duhovno veoma slab, i jedva uspeva da napravi neki mali pomak u pokušaju da nešto promeni, taj “mali pomak” se pokazuje kao veoma veliki, i ukoliko se nastavi sa pozitivnom tendencijom u kojoj čovek ne gubi nadu, veoma brzo se ostvaruju veliki rezultati koji dramatično mogu da promene tok života.

    Nema pravilnog odgovora ni na jedno pitanje u životu ukoliko se najpre ne izabere i ne prihvati pravi sistem vrednosti. Od izbora sistema vrednosti zavisi bukvalno sve u životu. Kako ćemo saditi cveće, ili kako ćemo rešavati matematičke probleme, zavisi od toga koji sistem vrednosti izaberemo. Pitanje izbora sistema vrednosti najbolje se oslikava na najvećem problemu koji ima savremeni čovek, a to je problem “sreće u životu”.

    Situacija je vrlo jednostavna - postoje samo dva sistema vrednosti - “materijalistički” i “duhovni”. U materijalističkom sistemu vrednosti najvažnije i najvrednije stvari su vezane za mrtve stvari, odnosno neživu prirodu, a sreća i zadovoljstvo proizilaze iz čisto telesnih zadovoljstava. U duhovnom sistemu vrednosti najvažnije stvari su vezane za živi svet, posebno za ljude, a sreća i zadovoljstvo proizilaze iz nastojanja da se drugima čini dobro i iz pozitivnog odnosa sa drugim ljudima.
    Dakle, imamo koncept “mrtvog”, nasuprot koncepta “živog”.

    Najveća sreća koju čovek može da doživi proizilazi iz nastojanja da se drugima učini dobro. Onaj koji planira da učini dobro najpre samo “predoseća” radost koju će izazvati kod druge osobe. Kada se činjenje dobra realizuje, onaj koji čini dobro “doživljava” mnogo veću radost od osobe kojoj se čini dobro.
    Sam proces planiranja dobrog dela je nešto što jedino može da da smisao svakoj ljudskoj aktivnosti. Čovekov rad ima smisao ako će rezultat tog rada biti u funkciji nečijeg duhovnog, i svakog drugog, prosperiteta i radosti. Materijalistička radost je nešto potpuno suprotno, gde se osoba “raduje” nekom kratkotrajnom telesnom zadovoljstvu, koje će na žalost ubrzo izazvati bolest i smrt.

    U konceptu “mrtvog” ili materijalističkom konceptu, sva pomenuta zadovoljstva dolaze od mrtvih stvari. Ove mrtve stvari, koje izazivaju “osećaj zadovoljstva”, mogli bi da nazovemo zajedničkim imenom “narkotici”. Poznato je iz prakse da narkotici stvaraju samo kratkotrajan “osećaj” zadovoljstva, a kada taj “osećaj” prođe, dolazi do teških duhovnih i fizičkih stanja. Ovaj “osećaj zadovoljstva” je osećaj “lažnog zadovoljstva” i “lažne sreće” koji oduzima čoveku zdravlje, sreću i život.
    Alkohol, duvan, nezdrava hrana, sve vrste droga, mrtvi predmeti (skupe igračke za odrasle koje se brzo izgustiraju), mrtav sexualni odnos, mrtve pohvale (tapšanje po ramenu za popijenu gajbu piva za kratak vremenski period…za besan auto, skupocenu garderobu…za zavodnice i uspešne “ljubavnike”…Velike pohvale dobijaju naučnici koji omogućavaju ljudima pristup novim “izvorima zadovoljstva”. Brojna odlikovanja i nagrade dodeljuju se naučnicima koji učestvuju u navodnom “ulepšavanju čovekovog života” … itd…

    U duhovnom sistemu vrednosti sve je drugačije u odnosu na materijalizam. Sreća i zadovoljstvo proizilaze iz duhovnog i skladnog odnosa sa drugim živim bićima. U takvom odnosu u čovekovom organizmu dolazi do pokretanja mehanizama i procesa koji ne samo da stvaraju osećaj zadovoljstva, već jačaju imuni sistem a i regenerišu organizam (kao što je slučaj sa lučenjem hormona endorfina).
    Ljudi koji prihvataju duhovni sistem vrednosti prave takve izbore i donose takve odluke u životu koji za posledicu imaju stvaranje ovakvih zdravih osećaja zadovoljstva.
    Za razliku od materijalističkog sistema vrednosti gde ljudi glume da vole nekoga da bi ostvarili sebične ciljeve, ili misle da vole nekoga time što mu ispunjavaju sebične želje, u duhovnom sistemu vrednosti voleti nekoga znači činiti mu dobre stvari koje će ga učiniti duhovno jačim i boljim, i koje će ga podstaći da i on drugima čini dobre stvari na sličan način. A na taj način se započinje jedan beskonačan niz stvaranja pozitivnih duhovnih vrednosti…

  9. #24

    Odgovor: Nekome majka, nekome maćeha, a neko je sam kovač svoje sreće...

    Psihometrijska struktura ljudske sreće

    Autor: prof. dr Petar Kostić

    Postoje univerzalni pojmovi kojj su planetarno važni za sve ljudske egzistencije. Najveći broj je u vezi čoveka, njegovog ponašanja, doživijavanja sebe i sveta oko sebe i vremenskog trajanja: život, smrt, radost, pamet, mudrost, sreća... Nije lasno kategorisati sreću, a još ju je teže operacionalizovati zarad istra*živanja. Jedan od razloga je što se ovaj pojam prepliće sa nekim drugim manje ili više operacionalno nejasnim terminima (optimizam, radost življenja, samoostvarenje, okeanska iskustva", pozitivna psihologija,..) Na primer, verovatno bi se većina lekara složila da je sreća odsustvo psihičke patnje, fizičkog bola i bolesti (fizičke i mentalne). Ali lekari skoro na isti način definišu i zdravlje!? Svako od nas poznaje mnogo ljudi koji bi, po svim objektivnim kriterijumima, morali da budu zdravi, ali oni to nisu zato što se, subjektivno, osećaju nesrećno. Dakle, oni pate. Sreća je, po svemu sudeći, isuviše idosinkratizovana da bi bila podesna za merenje i objektivno proučavanje. Nije li to razlog više da se njome bavimo? Pristup problemu istrživanja

    Čak i najtvdokorniji biheviorista za koga je sadržaj svesti "crna kutija" će se, makar intimno, zapitati zašto je neko nesrećan. Naučnici znaju skoro sve o ljudskoj nesreći, patnji i bedi, a skoro ništa o sreći i optimizmu. Tek, poslednjih dve decenije psiholozi počinju da istražuju pozitivnu pshologiju" u nadi da će razumeti tajnu srećnih ljudi. Sreća je teorijski nedvosmisleno, u zapadnoj kulturi, smeštena u područje afektivnog iskustva jer je više raspoloženje nego emocija pa je za naše potrebe najbolje reći da je sreća osećanje subjektivne dobrobiti. Koje psihološke indikatore sadrži subjektivna dobrobit iliti sreća? To je prvo pitanje kojim ćemo se pozabaviti u ovom radu. U drugoj polovini prošlog veka, ekspanzijom potrošackog društva i, s njim u vezi, ljudskih prava, nameće se pitanje da li je nesrećniku lakše da pati u palati ili straćari i da li su pojedinci, pripadnici bogatijih država srećniji od građana prosjačkih društava. Drugačije rečeno, kakva je veza između posedovanja i trošenja materijalnih dobara i su*bjektivne dobrobiti sreće? Početkom novog milenijuma, pojavom terorizma, pitanje (be)smisla ljudskog života postaje planetarni problem u kontekstu spremnosti religijskih ekstremista-samoubica da žrtvuju najvrednije što poseduju, sopstveni život, radi potpuno nematerijalnih vrednosti, religijskih, nacionalnih... ukratko - nadličnih. Ako je život preduslov za osećanje sreće može li pojediinac svesno žrtvovati svoj, nasumično uzeti tuđi život da bi bio srećan? Odgovor na ovo je paradoksalan, jer srećnike odlikuju sve same dobre i poželjne ljudske osobine. Upitno rečeno, postoji li, očekivana, a srećna smrt? Poslednje pitanje koje postavljamo je da li starost može biti srećno doba života? Jasno je da je pi*tanje retoričko, jer vidimo da mnogi stariji ljudi više traju (zlobnik bi rekao "kradu Bogu dane") nego što žive, pa ipak čine sve da, bar još je*dan dan požive. Preciznije rečeno, želimo da istražimo koji resursi stoje starijim Ijudima na raspolaganju da im ulepšaju "dane jeseni života" i da ih učine srećnim?

    Činjenica da na našem, srpskom, jeziku nema istraživanja na ovu temu opravdava njegov društveni značaj, ali zarad praktične korisnosti navešćemo i, više implicitne, ali utemeljene sugestije (na dobijenim rezultatima) kako da ljudi, različitog uzrasta, poboljšaju sopstvenu dobrobit (sreću).
    Metodologija istraživanja
    Nije baš lako precizirati uzorak ispitanika ovog istraživanja jer ih ima više! Prvi uzorak (internacionalni studentski, 5), drugi je naš (studenti psi*hologije u Kosovskoj Mitrovici), treći (muškarci od 18 do 50 godina starosti, ), četvti (nacionalni jugoslovenski, 15) i peti (9). Dakle, posredno neposredno u uzorku je učestvovalo ukupno 9.431 osoba uzrasta do 77 godina starosti. Dakle, ima osnovna (N1=2158 i N2=133) i tri pomoćna uzorka (N3=2106,N4=1828 N5=3206). Zavisna varijabla je "Sreća", a nezavisne su strukturalne crte ličnosti i sijaset drugih socijalno-psiholoških obeležja obuhvaćenih sa tri strukturalna testa ličnosti (PIE/ JRS, NEO-PI R i PFM-291) i tri baterije testova (nasa, 5 i 9). Za statističku obradu podataka korišćene su, iz statističkog paketa programa SPSS, korelacione tehnike, faktorska i analiza varijanse, t-test i Hi-kvadrat test 1X2.
    Rezultati i diskusija
    Koje psihološke indikatore sadrži subjektivna dobrobit iliti sreća?
    Konstrukciju instrumenta za merenje sreće izveli smo sledećim postupkom: Najpre smo iz prvog osnovnog uzorka (N=215 i odgovarajućeg upitnika (214 varijabli, 5) preliminarno, logičkom analizom na osnovu psihološkog sadržaja, izvukli 30 stavki koje smo, kombinacijom faktorske analize i provere pouzdanosti sveli na 20 stavki. Od njih smo formirali skalu koju smo zadali studentima psihologije (N=133) zajedno sa testom PIE/JRS. Obrađujući podatke, prvo smo proverili pouzdanost skale sre*će, koja je iznosila alpfa=.819, a zatim smo faktorisali njene .E: stavke koje glase:

    * U osnovnoj školi su me drugovi veoma voleli;
    * Privlačna sam osoba za suprotni pol;
    * S lakoćom stvaram prijateljstva;
    * Volim da rizikujem;
    * Brzo formiram uverenja i stavove;
    * Imam jaku ličnost;
    * Branim sopstvena vetovanja i uverenja;
    * Spremno preuzimam vođstvo;
    * Osećam se dobro;
    * Mnoge dobre prilike mi prođu ne odlučujem dovoljno brzo;
    * Smirena sam i sabrana osoba;
    * Teškoće mi se gomilaju - ne mogu da ih savladam;
    * Srećna sam i zadovoljna osoba;
    * Nedostaje mi samopouzdanje;
    * Osećam se sigurno;
    * Ja sam tužna osoba;
    * Spadam u osobe koje su zadovoljne svojim životom;
    * Stabilna sam i postojana osoba;
    * Moje je zdravlje savršeno;
    * Koje od "lica" najbolje opsuje Vaš život u celini?

    U narednom koraku obrade ekstrahovali smo, faktorskom anali*zom, šest čiji je ukupni obuhvat varijanse bio 63%.

    * Prvi faktor je esencijalni i mi srno ga imenovali kao osećanje dobrobiti (najpregnantnija stavka je Osećam se dobro").
    * Drugi je lična koherentnost (6),
    * Treći je osećanje samoefikasnosti ("savladivanje teškoća"),
    * Četvrti valjano kategorisanje društvene stvarnosti (formiranje društvenih stavova),
    * Peti stabilnost ponašanja u situaciji izazova (smirenost i kada rizikuje) i
    * Šesti društvena prihvaćenost, lakoća stvaranja prijateljstava.

    Zaključujemo da su, na latentnom nivou, sačinitelji sreće dobrobit, koherentnost... a na manifestnom dvadeset psiholoških sadržaja iz raznorodnih relacija oso*be sa samom sobom i okruzujućom sredinom.

    Medutim, činjenica da se nekom konstruktu može pridružiti neko ime i da se njegov sadržaj može opisati nekim, dopustimo konzistentnim, skupom verbalnih iskaza, nije nikakav dokaz da se taj konstrukt odnosi na nešto što stvarno postoji, niti je konzistentnost iskaza kojim je opisano ono na šta se konstrukt odnosi potvrda da je ta deskripcija adekvatna..." (10). Dakle, najpre valja potvrditi realnost konstrukta sreće. Prvi korak u tom pravcu je širenje ukupnog skora skale sreća u kolekciju parova prideva emocionalnog sadr*žaja kojim se opisuje struktura lič*nosti testom PIE/JRS i definiše osam crta (povevenje-INK, strah, začuđenost, tuga-LIS, odbacivanje, agresija-AGR, istraživanje i radost-REP). Tako je dobijena izvedena paralelna for*ma skale sreće. Njena pouzdanost je bila .803, ali su jos važnije relacije obe skale sreće (originalna, SREĆA i izvedena, PIE_SREĆA) sa bazičnom strukturom ličnosti zato što smo zaključili da postoji korespodencija zahvata predmeta merenja obe ska*le međusobno (r=.431), a to je dokaz njihovog jednatenja. Relacije obe skale sa bazičnom strukturom lično*sti su saglasne i ukazuju na postojanje konstrukta sreće. Srećni ljudi su radosni (REP-.435), imaju poverenja u druge i u institucije (INK), nisu ojađeni (LIS) niti destruktivni (AGR). Sigurnosti radi pouzdanost izvedena skale smo proverili na jos pet uzoraka, a alfa je samo u jednom slučaju bila niža od .70, dok je u dva uzorka nadmašila 90-postotnu tačnost me*renja.

    Današnje u psihologiji ličnosti dominantna leksička paradigma i petofaktorski model (3) pa je za valjanost bilo kog psihološog konstrukta presudno opisivanje ličnosnim terminima domena i aspekata.

    Tako opisane srećne oso*be su "dobri ljudi (A-domen)" (s poverenjem u druge, iskreni i blagi dobrodnitelji, ali manje popustljivi, negativan aspekt-4, i neskromni, negativan aspekt-5); vrlo su savesne oso*be, C-domen efikasni, poštuju red i obaveze, ambiciozni su, samodisciplinovani i promišljeni; ekstrovertirani su, E-domen, topli, saradljivi, dominantni, energični, tulni, a oko sebe šire pozitivne emocije; emocionalno su stabilni, N-domen (bez straha, besa, ojađenosti, samousredsredenosti i preosetljivosti) i najzad srećnici su otvoreni za iskustvo, O-domen, (maštaju, uživaju u lepoti, osećajni su, intelektualno aktivni i radoznali, okrenuti duhovnosti i nadličnim vrednostima).

    Dokaz više za egzistenciju konstrukta ovog jeste konkurentna potvrda nalaza (6) da postoje značajne korelacije između sreće i dimenzije ekstroverzije (domen \z PFM-291) i reprodukcije (PIE/JRS). U prilog egzistenciji sreće, kao psihološkog konstrukta, govori i korektna diskriminativnost obe skale foriginalne i izvedene. Skoring formulom dobijenom na istraživackom (studentskom) uzorku ulazimo u selekcijski uzorak (N=215 kome je već zadat PIE/JRS, ali i još jedan instrument u kome je 58. upitna stavka (SRECA5 glasila "Smatrate li sebe srećnom osobom?" a ponuđeni odgovori su na petostepenoj skali od "l)Veoma retko se osećam srecno" do "5)Osećam se apsolutno srećno". U tom uzorku su, na bazi ove stavke, izvedene dve "srećne skale", jedna iz PIE/JRS (5R58PIE), a druga iz strukturalnog testa petofaktorskog modela (PFM-291, srpska verzija, , a interkorelacijama je utvrđeno da je izvedena skala "Sreće" prošla uspešno težu proceduru testiranja egzistencije konstrukta koja podrazumeva dva nezavisna uzorka i šest koraka. Na prvom poduzorku se prolaze koraci 1. (zadavanje dva testa: meta-strukturalni, PIE/ JRS i ciljni, skala "Sreće"); 2. (formiranje izvedene skale ciljnog testa), 3. (provera valjanosti ciljnog testa korelacijom sa originalnim) i 4. provera pouzdanosti ciljnog testa), a peti (ponovno, drugo, sidrenje izvede*ne skale istog konstrukta, paraleno merenog ("SRECA58") u drugi strukturalni instrument, PFM-291) i šesti korak (ukrštena validacija dva para izvedenih skala ("SR58PFM": "PFM_ SREĆA" i "SR58PIE": "PIE_SREĆA") i nove originalne skale ("SRECA58") koja meri isti konstrukt, ali se merenje sprovodi na drugom, slučajnom odnosno nedeljenom, uzorku.

    Naravno, osim relevantnosti konstrukta (prediktivnosti), konvergenciji indikatora (internoj pouzdanosti), latentnoj reprezentativnosti manifestnih čestica i diskriminativnosti Momirović zahteva barem pretpostavIjenu fiziološku ekvivalenciju da bi se priznala realnost nekog konstrukta. Postoji li u ljudskom telu neki neurohemijski mehanizam koji pokreće, održava ili zaustavlja subjektivnu dobrobit koju nazivamo srećom? Kao i mnogi drugi psihološki konstrukti i sreću odlikuje "slab biologizam" u koje ("slabo biologistične) Kaprara i Cervone (6) svrstavaju vrlo različita ponašanja (kriminogeno, proreligijsko, političko, sklonost razvodima braka...), ali i neke osobine ličnosti (crte) i sposobnosti čiji je put od genetike do objektivno vidljivog ponapšanja dug zato što je sreća, kao i drugi psihološki fenomeni, multiplikativno determinisana kontekstom biologije, sredine i samoaktivnosti indivdue, a ne nekim, visoko specijalizovanim, moždanim strukturama. Da je sreća biološki ipak postojan konstrukt vidi se, indirektno, iz činjenice da značajno korelira sa sedam od osam emocionalnih struktura, još jednom ćemo videti, kasnije, da ko*relira sa svih pet "Velikih" ("Big") domena, i čak 27 od 30, aspekata lično*sti, a sve je (emocionalne strukture i domen-aspekti ličnosti) biologijski materijalizovano.

    Da zaključimo: pokazali smo da konstrukt ljudske sreće ispunjava Momirovićeve najvažnije uslove eg*zistencije i da je strukturisan, latentno u šest faktora, a manifestno u 20, navedenih, stavki.
    Da li je nesrećniku lakše da pati u palati ili straćari?
    Jedna kineska, a parafrazirana, poslovica kaže da se za novac MOŽE kupiti kuća, lekar, sudija, seks..., a NE MOŽE mir u kući, zdravlje, pravda, ljubav...". Dakle, ono što se može ku*piti, samo po sebi, čoveka ne može usrećiti! Da li to potvrđuje i naše istraživanje?

    Konkretno, odgovor na gore postavljeno pitanje opet smo potražili na internacionalnom planu "kopajući po podacima" (data mining) prvog uzorka (5), najpre, razmotrivši da li domicilno državljanstvo može biti "ulaznica za raj". Drugačije receno, da li su srećniji studenti ekonomski bogatih zemalja od onih iz država siromašnijih? Na osnovu Flere Lavrićevih podataka zaključuje se da su najsrećniji studenti-Bosanci (50%), pa Ameri (44%), a sledi ih Srbi i Slovenci, a na poslednjem mestu je 97% Japanaca, nesrećnika. Razumno je oprezno zaključivati o sreći Japanaca merenjima upitnikom "skrojenim za zapadnog čoveka, a imajući na umu diskusiju o "etičkom" i "emičkom" pristupu konstrukciji strukturalnih upitnika (6). Nije li možda, ipak, sreća pojedinca više zavisna od "dubine džepa", nego što sreću društvenih grupa determiniše bruto nacionalni dohodak? Upoređivanjem podataka za dve najsrećnije nacije, Bosance i Amerikance utvdili smo da nova možda može da bude lek za ljudsku nesreću. Medu srećnicima 36% Bosanaca i 68% Amerikanaca svoju eknomsku situaciju opisuje kao povoljnu ("ide nam dobro") dok je među sirotinjom (koja jedva sastavlja s krajem) srećno samo 8% Bosanca i 9% Amerikanaca. Istovetno i među nesrećnicima, kada je Bosancima: 77% njih je dobrostojećih, a skoro duplo više sirotinje (Ali... Kod Amerikanaca nije tako: i 57% je bogato i nesrećno!? Drugim rečima, "kada imate dovoljno novca da pokrijete sopstvene potrebe, malo više novca vas neće usrećiti ako to već niste" (Selidžman, prema 2).

    Bogatstvo nije niti može da bude ključ za srećan život. Odnos novca i sreće je sličan relacijama bolesti i sre*će: bolestan čovek bio bi srećan kada bi ozdravio, ali ga, već zdravog, malo više zdravlja neće usrećiti, kao što ni bogatom nesrećniku više novca ni-šta neće pomoći u njegovoj patnji.

    Nesrećniku koji pati u straćari ulepšaćete dan, a možda i život ako mu date neki dolar, ali bogatašu koji pati u palati dolari ne znače ništa. Pristojan život (čitaj, mogućnost posedovanja i trošenja dobara), jeste uslov za sreću, ali to, samo po sebi, nije dovoljno. Sasvim je sigurno da nijednom razumnom siromašnom nesrecniku ni na pamet neće pasti da svoje sumorno raspoloženje popravlja podvrgavanjem psihoterapiji, ali ni farmakoterapiji. Stari dobri Mar*ks je rekao da čovek mora biti sit da bi se bavio filozofijom", ali izgleda da samo site ljude opsedaju neurotične opsesije.
    Postoji li, očekivano, srećna smrt?
    "Teorista je isto tako duševno bo*lestan čovek kao i manijak. Kod takvih ljudi postoji ozbiljna patologija dubokih struktura mozga - rezultat, je nemotivisana agresija. I nalazi ga: uvređen je zbog domovine koju vređaju, zbog vere, zbog nevino postradale braće u ratu...Religiozna ideja je samo jedna od tih faktora, da nije nje našlo bi se nešto drugo". To tvrdi ruski sudski neuropsihijatar, Vinogradov (13). Čovek sa Zapada kaže "Čvrsto sam uveren da među bombašima-samoubicama postoji nešto nalik na opčinjenost smrću" (12). Kao što vidimo postoji skoro savršena korelacija subjektivnih mnjenja "autoriteta s Istoka i Za*pada"! A šta kaze empirija? Na pitanje "Da li bi bili spremni da žrtvujete život za svoju veru?" izričito je ("Da, svakako") odgovorilo 55% (tačnije, 55,2) srećnih studenata pet naci*ja, 33% prosečno srećnih i samo 12% nesrećnika. Statistički pokazatelji su opet ubedljivi: Pirsonov hi-kvadrat test (x2=67.185)je značajan,a njegova greška je manja od 1%. Treba li da iznenadi ovaj podatak? Uopšte ne, a evo i zašto. Najpre, naši podaci pokazuju da osećanje subjektivne dobrobiti negativno korelira sa svim indikatorima psihopatologije (lišenost i agresija iz PIE/JRS, depresija, histerija, psihopatska devijantnost, psihastenija, paranoja i šizofrenija iz MMPI-a); dalje, formiranje i odbrana sopstvenih uverenja, ali i spremnost na rizik su indikatori sreće. Najzad, mnogi autoriteti (videti 14) odriču teroristima-samoubicama psihopatološki naboj. Čak je i obuka terorista-samoubica koncipirana tako je žrtvovanje života zarad Boga lični dobitak ("ulaznica za raj"), a ne samarićanski čin. Ne mali broj preživelih očevidaca samoubilačkih terorističkih napada potvrđuje da su samoubice, čije su lice mogli videti, u trenutku smrti bili puni radosnog raspoloženja.

    Da ne bude nikakve sumnje u ove podatke faktorski smo analizirali svih sedam odricanja (život jejedan od njih) u ime religije (upitnik Flere-Lavric, 5) i našli da svih sedam sko*ro podednako zasićuju samo jedan faktor, fanatizam, koji objašnjava dve trećine varijanse, a linerana korelacija između ukupnog skora sreće i spremnosti da se, u ime vere, žrtvuje život nije ubedljivo visoka, ali jeste značajna: .181. S druge strane, korelacija ukupnog skora religioznog fanatizma i sreće je praktično, ne samo statistički, značajna jer iznosi r=.445, a to je 20% deljivosti varijanse. Ne iznenađuje ni ovaj podatak: potsetimo se da je u strukturi Ijudske sre*će značajna saturacija tri nesporno "radikalne stavke" (spremnost na rizik, formiranje i zastupanje stavova). Vajt (14) navodi činjenicu koju niko, uključujući i neposredne posmatrače samoubilačkih ataka, ne negira da su teroristi-samoubice mlađi Ijudi a setimo se čuvenih Čercilovih reči da ko nije radikalan u mladosti nema srca, a da liberali u zrelosti nemaju razuma. Član "Božjeg dela" (Opus dei) koji nosi dva sata dnevno oko butine bodljikavi lanac (silik), jednako je radikalan kao i ostrašćeni pripadnik političke partije ili društvenog pokreta, na primer nevladine organizacije koja promoviše demokratiju i ljudska prava (pogledajte sajt "druge Srbije").

    Zaključujemo da srećno raspoloženje nije pasivno isčekivanje božanskog proviđenja već aktivno traganje za smislom sopstvenog življenja koje ponekad kod mladih idealista podrazumeva radikalno ponašanje pa i žrtvovanje sopstvenog života. Terori*sti-samoubice svakako nisu bolesni u idiosinkretičkom (pa ni u kliničkom) "Prvi put u istoriji civilizacije srednja generacija ima više pretaka od potomaka,... vek u koji smo zakoračili vek je starijih Ijudi zato što su se penzioneri uzjogunili - odbijaju da umru" (. S druge strane, sociolozi tvrde da je starost daleko najprediktivniji činilac samoubistvenog ishoda života: jednostavno, starije osobe daleko češće izvršavaju samoubistva od mlactih. U našoj zemljii (misli se na ex-Jugoslaviju) od ukupnog broja samoubica 45% je starije od 60 godina, a 69% od pedeset (1). Nije se teško složiti da je samoubistvo najubedljiviji bihevioralni izraz nesreće, tim pre što je u strukturi starijih sa*moubica takozvano bilansno samobistvo skoro jedina "premorbidna" karakteristika. Kada sučelite ove dve činjenice (sve je više starijih osoba, a samoubice su starije osobe) uviđa se zašto je važan aktivan napor da bi se život starijih osoba ispunio smislom.

    Za čudo nije težak odgovor na pi*tanje kojim resursima raspolaže zreo (matori?) pojedinac da bi aktivnim naporom promovisao srećnu starost. Postupak traženja svojstava "srećne jeseni života" izveli smo dihotomizacijom zavisne varijable (srećni-nesrećni) i redukcijom dva velika uzorka (N5=3206,6 i N4=1828,15) ispitanika starijih od 50, odnosno 45 godina, (tako smo dobili uzorke od 461 + 104 ispitanika), a zatim smo testom tragali za razlikama u kolopletu nezavisnih varijabli.

    Najuočljivije generalne razlike se tiču stila življenja, a zatim struktura ličnosti i vrednosti starijih srećnika i nesrećnika. Aktivan stil života (kakav sadržaj aktivnosti da bude: pecanje ili skupljanje poštanskih maraka) je uslov srećnog starenja, a ovaj nalaz je koliko banalan toliko i tačan, tako da se čini smislenim obuhvanje Ijudi kako da se spreme za aktivan penzionersko-starački život.
    Najvažnije vrednosti starenja su zdravlje, smisao za humor, odgovornost, mudrost, prijateljstvo i samopoštovanje.
    Može li starost da bude srećno doba života?
    Nije slučajna formulacija ovako postavljenog istraživackog pitanja! Nesumljivo je da su mladi Ijudi srećniji, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je iza njih malo prošlosti (mračne), a puno budućnosti (svetle). Empirija potvrđuje hipotezu - zato što se starenjem povećava broj ne*srećnika (sa 32% na 38%), a smanjuje procenat srećnika (sa 39% na 31%). Razlike jesu značajne, ali su male, što nas usmerava da razmotrimo varijansu unutar starosnih grupa. Odista, standardna devijacija skora sreće među mladima 7.11, a među najstarima 8.23, iz čega zaključujemo da je mladost sama po sebi srećno doba (otuda niza varijansa), a za sreću u starosti pojedinac mora da se pomuči.
    Najpre zašto, a zatim kako?
    Srećna osoba u poznim godinama, premda je ispunila osnovni biološki zadatak (ima potomstvo), nije aseksualno biće, a to tvrdi i veliki istraživač ovog područja ljudskog ponašanja, nas prof, dr Jezdimir Zdravković. Naprotiv! U sećanjima starijih osoba obitavaju (prosečno) tri partnera, a aktuelne seksualne aktivnosti se svode, prosečno, na jednom mesečno sanjanje, maštanje i samozadovoljavanje te nešto više od tri snošaja mesečno (na javi). Ni sta*riji nesrećnici ne žive samo od seksualnih uspomena (volim seks i rado ga se sećam), ali ukupan zbir 14 inikatora seksualne prakse, statistički značajno, preteže na stranu srećnika. Dakle, sve što starija osoba čini suprotno polnim osobama i/ili sebi (samododirivanje) učiniće je srećnom!

    Razlike u strukturi ličnosti i u starijem dobu zadržavaju isti predznak kao i ličnosni korelati sreće na celom uzorku. Nađene su dve bitne razlike: najpre, razlike osobina postaju još veće, a zatim gubi se još jedna (treća) od karakteristika ličnosti srećnika tako da bes prestaje da razvaja srećnike od nesrećnika. Imajući na umu relativno jaku (oko 50%, 6 genetičku determinaciju domena i aspekata ličnosti pojedinci imaju, spram stila življenja i strukture vrednosti, suženiji manevarski prostor da bi, ulaganjem u sebe, doživeli srećniju starost. Ono što se može je*ste traganje za kontekstima u kojima se, tokom života a pre starenja, pojedincu pruža prilika da bude efikasan, osećajan, altruista i optimista.

    Najviže što pojedinac može da priušti sebi za mladosti kao psihološko osiguranje u starosti jeste u domenu vrednosti: od 43 vredno*sti samo tri ne generišu razlike između starijih srećnika i nesrećnika: lepota, religija (Bog) i pošlusnost kao vrednost nisu one kojima valja težiti za srećniju starost. Odmah da otklonimo moguću kontradikciju spram našeg trećeg hipotetickog pitanja: religija (kao vrednosna orijentacija) ne razdvaja srećnike od nesrećnika, ali ne zato što nije važna za jednu ili drugu grupu, već zato što je jednako važna za obe. Osnovne vrednosti potrošačkog društva imaju ograničen značaj za ljudsku sreću: bedni i siroti nesrecćnici se suštinski razlikuju od isto takvih bogataša, a ta je razlika uslov da se usreće jedni i drugi: oni koji imaju previše, a nisu srećni, neka malo od sebe daju onima koji nemaju ništa pa će svi biti srećniji (setimo se da su srećni Ijudi dobri, dakle i darežljivi). Samo srećni Ijudi mogu biti toliko ispunjenji nadličnim, ontološkim i aksiološkim sadržajima da u mladosti, dok dugoročno konstruišu sopstve*ni život, imaju snage da se života, radije, odreknu nego da njime trguju: sve za ideale - ideale nizašta! Najzad, negde na početku doba odrastanja sve ljude treba upozoriti na prolaznost života, a pred kraj aktivnog profesionalnog veka i obučiti šta i kako da rade da bi umrli sa osmehom sreće kada vreme smrti dođe.


    Petar Kostić, psihometričar
    Dr Sergej Flere
    Dr Milan Lavrić
    Fadil Jonuz, student psihologije

    ----------

    = 8
    & underpaid......

  10. #25

    Odgovor: Nekome majka, nekome maćeha, a neko je sam kovač svoje sreće...

    Bas kao u prici;"Kosulja srecnog coveka"..licni osecaj sopstvenog zivota cini zivot macehom ili majkom.
    Moj je meni vecim delom majka neg' maceha,verovatno mi i ta vestina kovanja ide od ruke.
    Kadgod mi rad ne ispadne bas kako sam zamislila ali nisam ni ja pravi majstor,jos ucim zanat...
    Poruku je izmenio ANIBAS, 22.06.2012 u 10:42 Razlog: dodatak
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Nekome ko će razumeti ostavite poruku
    Autor BoginjaMarija u forumu Pričaonica
    Odgovora: 2441
    Poslednja poruka: 02.03.2017, 16:12
  2. Kako dokazati nekome da ga volite?
    Autor Crazy Angel u forumu Ljubav
    Odgovora: 128
    Poslednja poruka: 07.10.2015, 21:35
  3. A šta kad smo mi nekome prvi?
    Autor SQUAW u forumu Erotika & sex
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 12.08.2012, 13:16
  4. Radne migracije: Svako je nekome Zapad
    Autor Sunny u forumu Ekonomija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 02.12.2011, 23:13
  5. Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 17.10.2006, 15:49

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •