Cika Jovan Ducic je pisao "O Sreci"...preporucujem, ko nije citao
Vecita tema, sa puuuno primera i detaljnih opisa. Naravno, mozes sve to da razumes, a da ne mozes na sebi da primenis. Trenuci srece se javljaju spontano i tada ne razmisljamo o njima....jednostavno prijaju. Bitno je shvatiti ono sto boli i sto nazivamo nesrecom. Jer kad "ide lose u zivotu", ako se prepustamo, sigurno nema izlaza. A ako "kujemo srecu", mozda cemo ranije izaci iz ove situacije, pre zasicenja od nesrece.
Licna nesreca je ona koja slama, a licna je i kao indirektna ili ako je na distanci ...na planetarnom nivou. Sto je ona udaljenija, to je pre preokrecemo u svoju novu snagu, jer nam nedositznost cilja jasno govori da smo kapljica u okeanu, te shvatimo i nastavimo dalje. Resavajuci ono sto je blize....pa mozda jednog dana...
Covek nema naviku da govori sebi, nisam bolestan, nisam gladan, ljudi me postuju i vole...vec trazi nesrecu... novu nesrecu... kako bi je pobedio. Jer da trazi srecu mogao bi da ode na planinu, dok jos neupozna svet i nerazmislja o problemima i bude srecan, jer ima tu privilegiju da postoji.
Nesreca koja nas "strefi" je eto cista nesreca... ali najcesce produkt covecanstva koji ponaosob trazi licne srece, nemisleci na druge, te sve sto stvorimo kao ljudski rod 2x toliko skodimo jedni drugima.