U Crnoj Gori na moru sam bila 5-6 puta, i mogu da potpišem da mi tamo više ni šliku neće viđet, iako sam uglavnom ubadala Montenegro All Inclusive - i struju i vodu. Nema teorije više da sedim na plaži punoj pikavaca dok mi iza leđa urla Indira Radić feat. Alen islamović, s' leve se Đogani trudi da je nadjača, a s' desne nadire trideset devet sa dvaaaaaaaaaaaaaaa toliko topla sam jaaaaaaaaa Ma bre, ne idem ja na more da topim baterije na discmanu, 'oćem i malo šum talasa da čujem. A i neku palmu da vidim.
Ada Bojana nije gore potpisana i tamo će me viđati. Kotor je takođe lep grad, i njega isključujem.
Urbana mesta Crne Gore mi se ne dopadaju ni najmanje.
Često posetim manastir Ostrog i manastir Moraču.
E ono što volim u Crnoj Gori su planine, jezera i reke... Lepu prirodu, onu netaknutu i divlju. Kanjon Tare je nešto što treba videti, prvo zato što od prizora zastane dah, a drugo jer je po veličini drugi na svetu. Volim kad stanem na Đurđevića most, pa pogledam dole, pa se naježim a u glavi mi se zavrti. Volim Žabljak i jednu baka Radojku što ima najmanju kućicu tamo, pa ti spavaš gore, a ona dole... pa ujutru neće da hoda po kući nego sedi i štrika da te ne probudi. I obavezno moraš da uzmeš ratluk. A kad od nje pođeš, umesi ti medenjake za sretan put, i natera te da joj se upišeš u knjigu utisaka, a ti si je tad video prvi put u životu i ko zna kad ćeš, al' je eto, kao ja, nikad ne zaboraviš.