Devojačka molba
Dopusti, majko, kroz prozor mojda se osmehnem na njega.On peva: kako ga srećom poliosmeh moj;On peva: da iz dna duše volijedinu mene.Sa onolike daljine plavekako su mogle da se javenjegovoj pesmi zvezde jasne?Dopusti, majko, sa praga mogda ga pozdravim rupcem belim.On peva: da pogled oka mogdan mu donosi;On peva: pozdravi ruke mojenjemu su ponosi.Kako je mogao mesec blednoć da pretvori u prostran dan,da zaleprša svoj rubac beo,nežnošću tkan,u pozdrav njemu?Dopusti, majko, da zorudočekam u vrtu s njim.On peva: da zajedno ćemodo zvezda se peti;Da, ako mene ne dadne mu Bog,mora umreti.