...Gospodin Prever ustaje svakoga jutra rano, sa prvim suncem Pariza (dakle ne suviše rano) i izlazi na svoju terasu odakle osmotri nebo i pariske krovove, zadimljene. Oh,quel beau jour! (oh, kako je lep dan!) uzvikuje tada gospodin Prever i hita da se otisne u grad u susret danu. On uzvikuje svakog jutra "Oh,quel beau jour!", svakog jutra, u proleće, leti, u jesen, zimi, uvek, i uvek sa podjednakim ushićenjem, jer on pozdravlja dan i sve što dan nosi, bila kiša ili sunce, sneg ili oluja...
(D.Kiš o Preveru)