Poklonite pesmu... - Strana 67
Strana 67 od 114 PrvaPrva ... 1757656667686977 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 991 do 1,005 od ukupno 1704
  1. #991

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Izvinjavam se ako je bilo...

    Trenuci

    Kada bih svoj zivot mogao ponovo da prozivim.
    Pokusao bih u sledecem da napravim vise gresaka,
    ne bih se trudio da budem tako savrsen, opustio bih se vise.
    Bio bih gluplji nego sto bejah, zaista,
    vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatao.
    Bio bih manji cistunac.

    Vise bi se izlagao opasnostima, vise putovao,
    vise sutona posmatrao, na vise planina popeo, vise reka preplivao.
    Isao bih na jos vise mesta na koja nikad nisam otisao,
    jeo manje boba a vise sladoleda, imao vise stvarnih,
    a manje izmisljenih problema.

    Ja sam bio od onih sto razumno i plodno prozive
    svaki minut svog zivota; imao sam, jasno, i casaka radosti.
    Ali kad bih mogao nazad da se vratim, tezio bih samo dobrim trenucima.
    Jer ako ne znate, zivot je od toga sacinjen, od trenova samo;
    nemoj propustati sada.

    Ja sam bio od onih sto nikad nigde nisu isli bez toplomera,
    termofora, kisobrana i padobrana;
    kada bih opet mogao da zivim, laksi bih putovao.

    Kada bih ponovo mogao da zivim,
    s proleca bih poceo bosonog da hodam i tako isao do kraja jeseni.
    Vise bih se na vrtesci okretao, vise sutona posmatrao i
    sa vise dece igrao, kada bih zivot ponovo pred sobom imao.

    Ali vidite, imam 85 godina i znam da umirem...


    Horhe Luis Borhes

  2. #992

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    UVEK SAM SE PLAŠIO DA TI TEPAM


    Uvek sam se plašio da ti tepam

    Plašio se uvek da ti kosu držim u ruci

    Prestrašen bio da naglo možeš da se okreneš

    i da mi uhvatiš nežno oko na svom vratu.

    Jer sam glupavo verovao

    da ću ako ti ruku na rame stavim

    da ću ako ti prstima čelo dodirnem

    da ću ako ti u tople oči grudi slijem

    da ću izgubiti sebe.

    Sad kad si otišla imam sebe, isuviše......


    Zoran Radmilovic

  3. #993

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Prekasno

    Možda ćeš u besposlici,
    jedan dan
    prići telefonu i okrenuti broj
    u sećanju tvom davno izbrisan..

    Na nestrpljiv zvuk zvona
    niko neće odgovoriti,
    nikoga ovamo neće biti,
    niko ovde više ne strada,
    niti voli,
    niti pati...

    Meni je sad svejedno...
    Sad me ne boli ništa više...
    Sad mi je od oblaka lakša
    tuga nekadašnja.
    Svi su puti do moje ravnodušnosti
    davno prekinuti.


    D. Maksimović
    Ćuti i prenesi dalje....

  4. #994

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Meteori Tuge



    Sutra jesenjim shinama sa chezznjom mrtvom za
    ljubav i stihove
    Opet cu poci umoran od sudbine i gladan kao pas!

    Teturajuci gradovima i vremenom
    Pozdravicu svaku zoru shto bedu otkucava u beo
    mesec kao u stari gong.

    Tako tuzzan zzivotopis da se stvori,
    Jadni moj pesniche,
    Danas kad krv tvoja umesto tebe govori!

    Oh, kako je simbolichno moj zzivot oznachen
    trulezzima tuberkoloznog novembra!
    Zvukom sa staroga klavsena boli me ta senka
    skitnichke mladosti moje,
    U meni nedostizzna tuga peva nevinom belinom
    snezznoga decembra.
    U jutro kad izdahnem sa chime cu se besmrtno vezati?

    Kad ovako mislim zzivot mi biva neprohodna shuma
    iz koje srce moje laje kao farmerski pas
    iz stepe na mesec žut...

    Odista! toliko modrih zvezda na bolnim zavesama
    osamljene noci...
    Chegarski zzivot ulazi u mrak kao crni voz u beskonachni tunel!

    Druzze, cujete li me?
    Umire jedno dete: -
    Nocas, raskoshno, u daleki okean padaju blistavi meteori
    Sa moje zzivotne komete.


    Rade Drainac

  5. #995

    Odgovor: Poklonite pesmu...



    Romansa

    Nemoj da odes vise u onaj grad tuge,
    gde smo od sebe zaboravili pola.

    Nikad sa zvezda nije tezi pad,
    nego na beton sa kafanskog stola.

    U ocima sam sve gugutke podavio,
    pa sam im dugo saptao smesno opelo.

    I sve sam svoje osmehe okrvavio,
    nije sve belo, sot lici na belo.

    Peroni katkad placu kisom,
    sat i koferi ...
    Svako nekud zuri nocas.

    Iscepam kartu.
    Necu da se vratim.
    Za svakim vozom ostaje samoca.

    I samo mraka napune se prsti.
    Ne vredi.
    Sad smo drugaciji, zacelo.

    Bar ti sve ptice iz ociju pusti.
    Nije sve belo, sto lici na belo ...

    M.Antic

  6. #996

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    "...uvek će biti love i kurvi i pijanaca

    sve do poslednje bombe,

    ali kao što je Bog kazao,

    prekrstivši noge,

    vidim kako sam stvorio mnogo pesnika,

    ali tako malo

    poezije."

    Charles Bukowski, Usamljeni gubitnik
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  7. #997

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ***



    Doshlo je vreme deobe,devojchice.
    podelicemo imanje nashe:
    ulicu ovu i poruhsen zid Muzeja...
    ja cu ti dati kao pride srebro sveta
    i neuhvatljivo zlato.
    dobicesh i ogradu:filarete zelene.
    I komad sulude shume.
    Dobicesh i moj odlazak neminovni.
    Doshlo je vreme deobe ,devojchice.

    Za sebe cu zadrzzati nejaka ramena tvoja.
    I stavicu ti preko lica svoju veliku shaku
    kao masku posmrtnu.
    Zaista,sve oblike tvoga lica
    zadrzzacu na chuvanje do kraja.
    Kolena cu zanemariti.Otici cu .To je sve.


    Slobodan Markovic

  8. #998

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Molim te, poslusaj ono sto ne kazem - Charles C. Finn

    Nemoj da te zavara izraz moga lica.
    Jer, nosim masku, tisuce maski,
    maske koje se bojim skinuti,
    a nijedna od njih nisam ja.
    U pretvaranju sam pravi majstor,
    ali ne daj se zavarati.
    Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
    Pretvaram se da sam siguran
    da je sve med i mlijeko u meni
    i oko mene
    da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
    da je sve mirno i da sve kontroliram
    i da ne trebam nikog.
    Ali, ne vjeruj mi.
    Mozda se cini da sam smiren, ali
    moja smirenost je maska
    uvijek promjenjiva i koja sakriva.
    Ispod nje nema spokoja.
    Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
    Ali, ja to sakrivam.
    Ne zelim da itko zna.

    Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
    i da ce me otkriti.
    Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
    nonsalantno, sofisticirano procelje,
    da mi pomogne da se pretvaram,
    da me zastiti od pogleda koji zna.
    Ali bas takav pogled je moje spasenje.
    Moja jedina nada i ja to znam.
    Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
    Ako slijedi Ijubav.
    To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
    od zatvora sto sam ga sam sagradio,
    od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
    To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
    da uistinu nesto vrijedim.
    Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
    Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
    da nece uslijediti Ijubav.
    Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,
    a tvoj bi me smijeh ubio.
    Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,
    i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
    Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
    sa sigurnim proceljem izvana
    i uplasenim djetetom unutra.
    Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
    a moj zivot postaje bojiste.
    Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
    Kazem ti sve, a zapravo nista,
    i nista o onome sto je sve,
    i sto place u meni.
    Zato kad sam u kolotecini,
    neka te ne zavara to sto govorim.
    Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.
    Sto bih volio da mogu reci,
    sto zbog opstanka moram reci,
    ali sto reci ne mogu.

    Ne volim nista kriti,
    Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
    zelim prestati s igrama.
    zelim biti iskren i spontan te biti ja,
    ali mi ti moras pomoci.
    Moras pruziti ruku
    cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.
    Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
    Samo me ti mozes prizvati u zivot.
    Svaki put kad si Ijubazan, njezan i kad me hrabris,
    svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,
    moje srce dobije krila,
    vrlo mala krila,
    vrlo slaba krila,
    ali krila!
    Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.
    Zelim da to znas.

    Zelim da znas koliko si mi vazan,
    kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
    ako tako izaberes.
    Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,
    samo ti mozes ukloniti moju masku,
    samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
    i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
    ako tako odlucis.
    Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
    Nece ti biti lako.

    Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.
    Sto mi blize prides
    to naglije mogu uzvratiti.
    To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,
    ja sam cesto nerazuman.
    Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
    Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova,
    i tu lezi moja nada.
    Molim te pokusaj pobijediti zidove
    cvrstom rukom
    jer dijete je vrlo osjetljivo.
    Tko sam, mozda se pitas?
    Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
    Jer ja sam svaki covjek na kojega naides
    i ja sam svaka zena na koju naides.

  9. #999

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ***


    I


    Sedimo u kafeu "Vejavica" -
    Nije ljubav, vec - neka sitnica,
    Ljubav mi ne dopire do srca
    Zimi, kad napolju fijuche.
    Ko je veseo - nek se kikoce,
    Ko zzeli - nek uspe,
    A ti cesh morati shto pre
    Da me otpratish do kuce.


    II


    U snu si mi se javio,
    U divnom raznobojnom snu,
    Iz magle si izronio,
    Jashuci na ruzzichastom konju.
    Bila je luna, i mesec takodje,
    I zachuo se odnekud rog...
    I pomislih tad: "O Bozze,
    Shta bi o tome rekao Frojd!"


    Katarina Gorbovska
    Poruku je izmenio zrNce, 11.02.2009 u 01:31

  10. #1000

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad se dogodi Ona


    Svaku večer zalegneš
    U njen pogled,
    Pokriješ se mjesečinom
    U drjemljivosti
    Naslaganih čekanja,
    Pritajiš u krvotoku,
    Ušuškaš se mislima
    Od glave do pete
    I vrućim snovima
    Utoneš u hladovinu
    Dugih trepavica.

    Jutrima se probudiš
    Kao poljubac čežnje
    Na propupalim usnama,
    Dok te kupa drhtajima
    Nudeći ti prvi gutljaj
    Zaslađene okrjepe
    Zažuboriš njenim žilama,
    Zaoreš brazdu duboku
    Na plodnim oranicama,
    Sjeme oplemeniš
    Pa zasiješ u redovima,
    Žanjući poslije strukove
    Vlastitih plodnih isklijanja.

    Ona, žena koja stavom,
    A ne stasom obećava, sa
    Mirisom beskrajnih ispunjenja,
    Smještenim u nosnicama,
    Ali i na pregibima prepona,
    Sa prstima što vezu
    Tvoju ustalasalost,
    Dodaje te u uzavrelu samoću
    Kao prstohvat snova,
    Pa te porađa kao
    Dijete ostvarenih želja,
    Krsti te titrajima
    Probuđenog tijela
    Obilježavajući te
    Žigosanim poljupcem
    Po uzdrhtalim bedrima
    Njenim zauvijek.


    Danja Đokić
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

  11. #1001

    Прошло је...

    Прошло је неколико хладних дана
    и неколико хладних ноћи
    пре него што ме нађоше негде
    тамо поред црвене реке
    прекопута висока снега.
    Очи ми бејаху посве мирне
    отворене краљевству звезда
    и благом миљу северног ветра.
    И нико тада не гледа
    у моје зенице сетне
    где бејаше скривен
    мој сретни осмех
    и твоје прелепо лице.

    Прошло је неколико
    хладних дана
    и хладних ноћи.


    nepoznat autor
    Poruku je izmenio Cecara, 16.02.2009 u 08:57 Razlog: autor

  12. #1002

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    U magli započinje svetska smutnja
    Po zemlji, u mraku, drveće - luta
    To u vidu grozdova beži vino sveže
    To zvezde iz kuće u kuću beže
    To reke počinju da teku ka izvorima!
    Htela bih da zaspim na tvojim grudima

    M.Cvetajeva

  13. #1003

    02 Ako možeš


    Ako možeš

    Ako možeš da sačuvaš svoju glavu kad svi oko tebe
    gube svoje i okrivljuju te za to;
    Ako možeš da veruješ sebi kad svi u tebe sumnjaju
    i sam pridodaješ njihovim sumnjama;
    Ako možeš da čekaš, a da ti ne dosadi čekanje,
    ili, ako si prevaren - da sam ne varaš,
    ili, ako si omrznut - da sam ne mrziš,
    a da pritom ne izgledaš predobar ili premudar;

    Ako možeš da sanjariš, a da snovi ne ovladaju tobom,
    Ako možeš da maštaš, a da ti maštanje ne bude cilj,
    Ako možeš da se suočiš sa uspehom i neuspehom
    i smatraš te dve varke kao da su potpuno iste;
    Ako možeš da podneseš da istinu koju si rekao
    izvrnu nitkovi, kako bi od nje napravili zamku za budale,
    ili da posmatraš propast onoga čemu si posvetio sav život
    i da, pogrbljen, s dotrajalim alatom opet novo stvaraš;

    Ako možeš da prisiliš svoje srce, nerve i tetive
    da te služe dugo iako si ih nemilice trošio,
    i da izdržiš i kada nema više ničeg u tebi
    sem volje koja ti dovikuje:"Istraj!"

    Ako možeš da razgovaraš sa nižima od sebe
    i ne istakneš svoju superiornost,
    ili da u društvu s višima od sebe -
    sačuvaš svoje dostojanstvo;

    Ako možeš da ispuniš jedan nezaboravni minut
    sadržajem koji traje šezdeset sekundi -
    tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
    i, iznad svega, bićeš čovek, sine moj!


    Radjard Kipling

    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  14. #1004

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Rade Serbedzija-Probudi se


    Nocas je ulicama nasega grada
    Prolazila kocija bijela,
    I bijela mecava vije
    Mutan dan...
    Do u tajne sobe nase stare ljubavi
    Trpim svoje i tudje sto me bije,
    I mrzlo mi je u srcu...
    Ne treba rakije - ne grije!
    Za tebe ljubavi govorim ove rijeci.
    Za tebe koju nosim u mozgu,
    Kao uzarenu kuglu djetinjstva,
    Kao ranu koju sam bolovao toliko puta.
    Za tebe koja si dio mene
    Duboko ukopana skoljka u kamenu.
    Miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
    Za tebe, zbog tebe, zbog sebe.
    Predlazem da saberemo nase siromastvo
    U dodir koji lijeci nasa srca,
    U koja je rdja pala sa bijelom igrom u samoci.
    Moj kriz placa racun ove noci.
    Ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna
    Oguli narandzu, operi lice.
    Otvori se utjeho
    Zagrli me jako
    I probudi se
    Ne budim te tek tako.
    Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
    Za tebe koja si dio mene
    Duboko ukopana skoljka u kamenu,
    Za tebe sto u toplim rukama nosis ruze nijeme,
    I prosipas ih u suhu fontanu.
    Za tebe, zbog tebe, zbog Prevera,
    Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova,
    I uprkos njima...
    Ne budim te tek tako.
    Otvori oci ljubavi i pogledaj kroz prozor
    Vani su zasijale gorcine,
    Tumaraju pomrcine i studen
    I bijela mecava u gradu vije
    Mutan dan...
    Pa i srce je pocelo sumjeti: "Divljak - ovdje je kvar!"
    Ne treba rakije - ne grije.
    Dok bije u njedrima dobro nam je.
    Gledaj!
    Nemoj da ti trazim oci
    Primakni se blize...jos blize
    Zagrli me ljubavi, zagrli me jako,
    probudi se

  15. #1005

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Doneću ti jednom, Lu, kavez sa plavom i zelenom pticom.
    Doneću ti male svađalice,
    pa kad ne budem u kući, kad lutam tražeći svoje izgubljene drugove
    po stanicama,
    njihov govor, sitan kao lepi šljunak, nek te podseti
    da sam i ja svađalica
    kojoj ne možeš reći ništa i koju ćeš čekati.
    Doneću ti i jednu tanku, crnu stabljiku sa cvetom.
    I pesme koje krije vetar.
    Ukrašću za tebe i nekoliko plavih pejzaža, davno već
    zanemarenih od sveta.
    Doneću ti, dobra Lu, milijardu različaka, al' samo jedan bistar potok
    i samo jednu granu sa plodom koji ne može da se kupi.
    I želim da sve to nađeš posle mirnog sna, u senci
    i da se nasmešiš
    i da tako lepa ostaneš sve do drugog povratka.

    (Slobodan Marković)
    neunistiva zlojebaba!

Strana 67 od 114 PrvaPrva ... 1757656667686977 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •