Poklonite pesmu... - Strana 91
Strana 91 od 114 PrvaPrva ... 41818990919293101 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,351 do 1,365 od ukupno 1704
  1. #1351

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kada nikog nema

    Stihu, kada nikog nema
    tu si ti
    sliko, kada me svi napuste
    ti me osvetlis
    samo u tajni stiha, slike i sna
    svi ljudi su isti.

    D.Bozic
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

  2. #1352

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Uvod u drugi zivot

    "Žao mi je svih onih neslobodnih ljudi
    koji su postali robovi nad svojom sudbinom,
    žao mi je svih onih nesrećnika
    koji su čitavog života pribavljali sebi alibi,
    žao mi je onih koji se šitavog života slepo drže jednog mesta,
    jer nisu za neko drugo...
    žao mi je onih intelektualaca
    koji misle da su miljenici vlasti,
    žao mi je svih onih koji primaju mito od laskavaca,
    žao mi je svih onih nesrećnika
    koji tudje mišljenje saopštavaju kao svoje.

    Žao mi je svih onih koji misle da nešto znače
    u očima onih koji ne znače ništa,
    žao mi je svih onih koji nemaju snage da kažu "Ne",
    onda kada se ne može kazati "Da",
    žao mi je svih onih nesretnika
    koji za slobodoumnost odmah traže nagradu.
    Žao mi je onih koji o istini ne znaju ništa.

    Žao mi je onih za koje je efemerna slava večnost,
    žao mi je onih koji idu na premijere,
    žao mi je onih koji za trpezom žude za prvim mestima,
    žao mi je onih koji su ljubomorni na druge,
    koji su tašti i ne mogu se izlečiti od oholosti.

    Žao mi je onih koji za svoje ćutanje misle da je principijelnost.
    Žao mi je onih koji celog svog života
    nisu smeli da rizikuju,
    svih onih kukavica koje drhte nad sobom,
    negujući svoj strah.
    Žao mi je ljudi koji misle da će uspeti na tudju štetu,
    žao mi je onih koji mrze ljude sposobnije od sebe...

    Žao mi je sebe... Gospode...
    Molim te za sve one nesrećnike
    koji su sami uzrok svoje nesreće.
    Molim te za sebe... "

    Mirko Kovac
    neunistiva zlojebaba!

  3. #1353

    Odgovor: Poklanjam ti lyrics...

    Trenuci------------Borhes

    Kad bih mogao ponovo proživjeti svoj život
    Pokušao bih učiniti što više pogrešaka.
    Ne bih toliko nastojao biti savršen, bio bih opušteniji.
    Bio bih gluplji nego što sam bio,
    U stvari, jako bih malo stvari uzimao ozbiljno.
    Bio bih manje čistunac, više bih riskirao,
    Više putovao, gledao više zalazaka sunca,
    Penjao se na više vrhova, preplivao više rijeka,
    Išao na više mjesta na kojima nikad nisam bio,
    Jeo više sladoleda, a manje mahuna,
    Imao više stvarnih problema, a manje izmišljenih.

    Ja sam bio jedan od onih ljudi koji su živjeli razborito i
    Promišljeno svaki trenutak svoga života.
    Naravno da sam imao trenutaka radosti.
    Ali kada bih se mogao vratiti unatrag,
    Pokušao bih uvijek imati lijepe trenutke,
    Jer se jedino od toga sastoji život, od trenutaka.
    Kada bih se mogao vratiti unatrag, borio bih se
    Da nikada ne izgubim "sada".

    Ja sam bio jedan od onih koji nikada nisu nikuda išli
    Bez termometra, termofora,
    Kišobrana i padobrana.
    Kada bih mogao ponovo živjeti, putovao bih manje opterećen.
    Kada bih mogao ponovo živjeti, počeo bih hodati bos
    Početkom proljeća i nastavio tako do kasno u jesen.
    Provozao bih se više puta u kočijama, promatrao više svitanja,
    Igrao se sa više djece...

    Da imam ponovo život pred sobom.
    Ali, već vidite, imam 85 godina i znam da umirem.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  4. #1354

    Odgovor: Poklanjam ti lyrics...

    Tuga

    Poljubi me, zacaraj me sobom,
    zatvori mi oci cutanjem;
    da, u trenu zaborava, tobom
    zivim kao senka lutanjem.
    Bice mi se, tmulo od gorcine,
    zaželelo tudjeg zivljenja:
    jednog trena sopstvene daljine,
    jednog daha bez protivljenja.
    Poljubi me, zacaraj me, svedi
    sasud srca do izlivanja;
    obaj dusu,uzmi je, izvedi,
    da pocine od prebivanja;
    da, u trenu zaborava, tobom
    zivim kao senka lutanjem,
    sklopim oci umorne nad sobom,
    i iscilim u te cutanjem.

    Velimir Živojinović Massuka


  5. #1355

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Eliksir

    Daleko od drugih, u koži dečaka,
    Tražim svoje svetlo, gde se zvezde žare;
    Mudri su odavno sišli sa oblaka,
    Plašeć se visine, kukavički stare.

    Daleko od drugih, ja živim u trenu
    Jednog divnog smeška, kog ne bih da kvarim;
    I, mada me bore kad - kad opomenu,
    Uvek nađem način da vreme prevarim.

    Jer, još uvek mogu lahor da udahnem,
    Duša mi je topla, srce bije snažno;
    I, šeretski, umem budnima da mahnem,
    Kad kraj mene prođu prezrivo, i važno.

    I nije mi teško maglu da dotaknem,
    Da jesenje lišće šutiram u parku;
    I, kad se o nogu brižnika spotaknem,
    Ne otvaram oči, smislim novu varku.

    Pa upadnem tako u san neki čedan,
    Uskočim u neke Oči pune ptica;
    I smejem se tiho, skriven i bezbedan,
    Kada, tim Očima, gledam mrka lica.

    Daleko od drugih, u koži dečaka,
    Našao sam zvezde što blistaju čiste;
    I bančiću tamo, u društvu oblaka,
    Ostajte mi zdravo, vi što ostariste.

    Kažu da sam čudak, večiti mešetar,
    I da srcem mislim, više nego glavom;
    Da sletim na zemlju, kad me spusti vetar,
    I da sam u stalnom neskladu sa javom.

    Kažu da dangubim predelima mašte,
    Da olako bacam sve što život pruža;
    I da mi je draža od najlepše bašte,
    Iz blata iznikla, usamljena ruža.

    Kažu da sam vreme protraćio svoje
    U želji da ludo samo sebe slušam;
    Da prezrivo volim da izmišljam boje,
    Jer se od prizemnog, iz inata gnušam.

    Da sam osobenjak, govore mi često,
    Jer mi svaka zora udje ispod kože;
    I da uvek mogu da pronađem mesto
    Gde, naivna starost, ništa mi ne može.

    I da sam nezreli dokoličar bedni,
    Kažu da sam slabić, jer ne znam šta hoću;
    Da mi društvo prave stihovi bezvredni,
    Dok posmatram senke kako plešu noću.

    Kažu da sam čudak, večiti mešetar,
    I da srcem mislim, više nego glavom;
    A, ne znaju da su sve te reči vetar,
    Tek običan dašak na mom nebu plavom.

    Ivica Milovanović
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  6. #1356

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Hvala

    Sa olovkom u ruci, nad prazninom,
    Da je popunim lepim, trazim reci.
    Da ti zahvalim za momente samnom,
    Za paznju, neznost i osmeh koji leci.

    Svaki trenutak pretvoren u uspomenu,
    Prosarala si osmehom i dobrotom,
    Hvala za podrsku prijateljstvom obojenu
    I svaki dozivljaj u njemu stvorenom.

    Hvala ti za razumevanje dok sam cutao
    Cak i kad sam imao puno da kazem.
    Hvala ti sto si cula i kad sam saputao,
    Sto si verovala kad su mislili da lazem.

    Verujem u tebe jer si to zasluzila;
    Prijatelja kao ti zelim zauvek kraj sebe,
    Bicu tu kad god budes zatrazila,
    Posao bih vucjom stazom prateci tebe.

    S.Ilic
    neunistiva zlojebaba!

  7. #1357

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    List nade

    Jednom kad se probudiš, nekog jesenjeg jutra
    I kad sa tvoga lica otreseš kapljice zaboravljenih snova
    Kad prvu jutarnju kafu podeliš sa anđelima
    Popiješ prvi gutljaj istine novoga dana
    Ti se nekako primiri i stopi sa minutima jesenje čežnje.
    Onda uputi jedan tajni osmeh onom listu što lelujavo pada sa bresta
    Tom listu koji ti je krasio proleće, leto i jesen ranu.
    Istom onom kome si se radovala dok je još pupoljak bio
    Pa se pretvorio u mladu zelenu nadu
    A kad su ga kišne kapi dobovale
    On ti je slao svetlucave odsjaje, šarajući po tvojim očima i licem.
    Ispisujući na tvom licu neke poruke tebi znane
    U leto kada je tvoj list bio one jake zelene boje,
    Davao ti je sigurnost i u tebi stvarao snagu budućih vremena.
    A jeseni ove, tog jutra, kad lelujavo je otpao sa grane.
    Spusti se svojim mekim korakom u svoj vrt ponosni.
    I uzmi list tvoj, uzmi i ostavi u herbarijum nade,
    Za neka nova srećna vremena.


    Vlada Vasiljević
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

  8. #1358

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zorica Simović
    POKAJNIČKA PESMA

    Mnogo sam lutala
    Mnogo govorila
    Premalo ćutala
    Još manje tvorila

    Preblagi, praštaj
    Sva ta tumaranja
    I od nerada
    Duga odmaranja

    Praštaj sijaset
    Preoštrih sudova
    Retko na njivu
    Iznetih plugova

    žednom dal`dadoh
    Vode pitke
    Zaorah samo
    Brazde plitke

    Nešto mi šapuće
    Mućni kefalo
    Al dosta veka
    Protrčalo

    Za ono što mi
    Preostaje
    Valjda bi morala
    Da se pokajem

    I to mi vazda
    Muku stvara
    Al`doteralo
    Do duvara

    šta ćeš guknuti
    U onom času
    Kad zapitaju
    Gde si bila

    Ti umna gospo
    šta si činila
    U šta si vreme
    Protraćila

    Zureć u neku
    Na neku krpi šaru,
    Kraj telefona,
    Na bazaru

    Trošeći reči
    To divno seme
    Na neke vrlo
    Bitne teme

    Kol`ko si puta
    Gospo mila
    Nožicom nežnom
    Zakoračila

    Na putu podviga
    Na stazu spasa
    A rekli su ti
    Gde se belasa

    Kroz tamu veka
    Kroz oblak dima
    Znala si dobro
    Da je ima

    Znala si mila
    I da sve drugo
    Zanosi čula
    Ne traje dugo

    I zašto onda
    Kruno stvaranja
    Izabra sitna
    Slatka kajanja?

    Zar ne požali
    Zrno svetosti
    Zar ti zafali
    One svetlosti

    Koja svakome
    Ljudskome stvoru
    Treperi nežno
    Na obzoru

    Pogledaj one
    Tihe i smerne
    Radosti njine
    Neizmerne

    Pa se ugledaj
    I zastidi
    A sve to onaj
    Ko treba vidi

    Ne brini za sve
    što je bilo
    Ima ko će ti
    Razviti krilo

    Da i ti pođeš
    U susret sjaju
    što obitava
    U beskraju.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  9. #1359

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Neko drugo more - Pero Zubac

    Neko drugo more
    jutrom ti osviće pod
    oknima.
    Neka druga ruka
    u snu ti kupine na
    dlanu prinosi.
    Neko drugo lice u
    tvojoj bistroj se zeni
    ogleda.
    Neko drugo uho iz
    sna tvoga,
    muziku za svoje uho
    izbira.
    Neka druga senka vitku
    tvoju senku podnevom
    dotiče.
    Ali niko drugi u tvom
    snu
    ne usni
    a da u
    budnom oku
    osvane.


  10. #1360

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Jednostavno, volim te - Phil Bosmans

    Niko drugi nije kao ti.
    Ti si svojevrstan, jednostavan,
    posve orginalan i neponovljiv.
    Ne verujes to,
    ali niko drugi nije kao ti -
    odveka doveka.
    I svaki covek koga volis
    nije nikakav obican covek.
    Iz njega zraci
    neobicna privlacna snaga.
    I ti po njemu postajes
    na neki nacin drugciji.
    Mozes mu c ...ak reci :
    Sto se mene tice,
    ne moras biti nepogresiv,
    bez gresaka i savrsen, jer :
    ja te jednostavno volim.
    Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 15:56 Razlog: bold
    me me para a quin soy.
    Entindame para a quin soy.
    Causa que esto es estar alguna vez.

  11. #1361

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Usamljenje - Herman Hesse

    Volim da slusam vetar i kisu i da sam
    Lutam unaokolo kroz sumske tople tmine.
    Kad oblaci nebom nalete, ja sve njine
    Nade bih hteo i sve ciljeve da znam.

    Tesim se kad kao putnik u neki tudji stan
    Kroz prozor gledam: tiho sav svet taj nepoznati
    Posmatram kako zivi i srecan je i pati,
    Pa, negledavsi se, sve to odnosim u svoj dan.

    Al`nocu, kada zvezde gledaju u moj log
    I kad nemilosrdno sude nad mojom glavom,
    Zebem u dnu svog bica i posmatram sa stravom
    Tudjinu silnu i pustos sred samog srca mog
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  12. #1362

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Borhes

    Danas bih mogao...
    voljeti te kao jučer,
    kao sutra,
    kao svaki dan.

    Danas bih mogao..
    otići daleko...puno dalje
    no što je vrijeme,
    puno dalje no što oči dosežu.

    Danas bih mogao
    pružiti ruku
    niz križaljku zbunjenog
    srca
    i dotaći zlatnu ribicu za sreću.

    Danas bih napokon mogao
    probuditi se sretan
    kad sam već tebe sanjao
    i tvoje usne snom ljubio!

    Sve bih danas mogao
    jer danas je dobar dan:
    za herojski zivot običnog tempa,
    za ljubav i poneki poljubac
    što ga tamo daleko
    na tvoje čelo
    smješta povjetarac.
    ušuljavši se između zavjesa
    nošen mojom željom.
    i srebrnom trakom mjeseca!
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  13. #1363

    02 Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad zaboraviš nedjelju

    Kad zaboraviš čistu posteljinu srijedom i subotom,
    A naročito kad zaboraviš nedjelju
    Kad zaboraviš naše nedjeljne trenutke u krevetu,
    Ili mene kako sjedim na radijatoru u tromo popodne,
    I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi;
    Zagrljenu priprostim starim kućnim ogrtačem nenadanja;
    I ništa ne moram da radim, i sretna sam, ne znam zasto...
    I da ponedjeljak nikada ne dođe!
    Kad to zaboraviš, kažem,
    I kako si psovao ako bi netko zvonio na vratima,
    I kako bi meni zastalo srce kad bi zvonio telefon,
    I kako smo napokon krenuli na nedjeljni ručak;
    To jest, kroz dnevnu sobu do stola zamrljanog tintom
    Na nedjeljni ručak.
    A to je uvijek bilo pile s tjesteninom, ili pile s rižom,
    I salata, raženi kruh i čaj, i kolačići s čokoladom.
    Kažem, kad to zaboraviš
    Kad zaboraviš moj tihi predosjećaj
    Da će rat završiti prije nego dođe red na tebe;
    I kako smo se konačno svlačili,
    Gasili svjetlo, uranjali u krevet,
    Ležali načas opušteni u nedjeljnoj svježoj posteljini,
    I nježno se savili jedno u drugo...
    Kada, kažem, zaboraviš sve to,
    Tada možeš reći, tada ću možda povjerovati
    Da si me posve zaboravio.

    Gwendolyn Brooks


  14. #1364

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Neminovno

    Neminovno sam te izgubila
    u svekolikom pokušaju
    da odvojim juče od sutra.
    Nisam brojala koliko me je
    bolova presrelo
    Niti sam sakupila na gomilu
    sva uzaludna praštanja.
    Ne uspeh da sagledam oči tvoje
    do dna
    a tako sam ih volela
    Neminovno sam te izgubila
    Moralo je tako biti
    Pa i da se ponovo rodim
    izgubila bih te ponovo
    u procepu ovog
    i onog sveta
    u sjaju zvezda u oku mom.
    Ako te ikada više sretnem
    biće to samo da bih mogla
    onako silno
    jako
    odjednom
    da te izgubim.

    Ljiljana Vukajlovic


  15. #1365

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zivot

    Sve to ne zavisi od mene.


    Setim se kako bese lep,
    nad vodama dubokim nekim,
    kao Mesec beo,
    sa lukom tankim i mekim,
    jedan most.


    I, vidis, to utesi me.


    Ne zavisi od mene.


    Dosta je da tog dana,
    zemlja oko mene zamirise preorana,
    ili da oblaci prolete,
    malo nize,
    pa da me to potrese.


    Ne, ne od mene.


    Dosta ce biti ako, jedne zime,
    iz vrta jednog zavejanog
    istrci neko ozeblo, tudje, dete
    i zagrli me.

    Milos Crnjanski
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

Strana 91 od 114 PrvaPrva ... 41818990919293101 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •