I
kako si moja najlepša prošlosti
krećeš li još uvek punom brzinom
bez zagrevanja putem kad nisi sam
voziš li još uvek zgašenim svetlima
dok dlanom rastvaraš dlan
krećeš li još uvek istom ulicom
kada ti modri kolutovi uzbuđenja
ispiju boju puti
ume li još uvek običan poljubac
da smuti tvoje oči
kako si moja najlepša prošlosti
hodaš li još onako poguren i ponešto zagasito
plav usred sobe
zašto se ponekad ne javiš nekim beznačajnim
povodom pomeneš našu vezu koja je trajala
ispričaš kraj koji si skrivao
javi se
znaću po tvom disanju koje je doba dana
naći ću neku našu rečenicu koju smo voleli
naći ću frket u tvom klotu
šum tvojih pantalona dok ustaješ da
uzmeš hartiju i zabeležiš nešto
II
čudnovata prošlosti moja
ako ti kažem da si nešto najlepše što mi se otelo
nemoj mi verovati
uvek je lepše izgovoriti neku neistinu
uvek je bolje verovati da nismo odali
nešto veoma važno iz našeg života
III
sećam se mirisa tvojih kola
načina na koji si otvarao kutiju sa cigaretama
uzdaha nakon prvog uvučenog dima
sećam se sporosti kojom si prilazio
mojim usnama
traga svakog prsta u mojoj glavi
na potiljku okolo vrata
sećam se toliko snažno da je evo opet tu
miris tvoje jakne toplina i prisnost
kojom si govorio
glas koji menja dubinu neprimetno kada
se dotaknu važnija pitanja
IV
hoćeš li još uvek da bežiš sa svakom devojčicom
koja sedne u bioskopu do tebe
hoćeš li da je vodiš u svet na nekoliko dana
skidaš li joj prstenje s ruku minđušu iz uha
šminku sa lica kada je miluješ
V
staješ li još uvek onako čudnovato jednostavno
pored nekoga koga voliš
VI
kako si moja najlepša prošlosti
imaš li neku skrivenu bolest o kojoj ćutiš
imaš li kakav nepredvidiv predlog za sve oko sebe
voliš li još uvek petkom uveče da voziš dugim
svetlima po pustim autoputevima
slušajući muziku neke strane radio stanice
učiš li još uvek onako uporno engleski
izgovarajući svaku reč ljupkije od engleza bolje
od svog profesora
izvodiš li ženu katkad u neki intimni kafe
kupuješ li joj slastice i govoriš li
smejući se o vašoj budućoj deci
dok ti se na usnama tope grenadiri od čokolade
voliš li još uvek istu stranu ploče
istu marku vina isti film
VII
kako si moja nalepša prošlosti
ima li već u tvojoj spoljašnosti
nečeg što ne voliš nečeg što te odaje
VIII
šta te sve ne pitam
bežim da ti kažem ono najvažnije
danas si tu sa mnom u ovoj kući u kojoj pišem
ne izgovarajući nijednu reč naglas
ne čudim se sećanju na tebe na tvoja pomalo
ćoškasta kolena meku kožu i pogled skitnice
ne razmišljam zašto si baš danas iskrsnuo
ispred automobila a da nikog i nisam videla
najednom kroz žuta svetla neke ulične svetiljke
ukazalo se nešto tvoje i
zamirisao je ceo kraj na duvan koji pušiš
kafu koju si voleo pivo koje smo delili
zamirisalo je na ono nikad kupljeno drvo kestena
koje sam ti obećala
IX
slušam sjajnu muziku pevaju naravno o ljubavi
kola idu kroz grad kroz kuće kroz sećanja
moje dete sedi iza mene sa završenim domaćim zadacima
provela sam dan kod prijatelja hvala bilo je divno
i sada se vraćam kući
još uvek ne vozim još uvek se zamislim usred puta
zastajem i smešim se nekome
još uvek čujem nežne razgovore usred ulične buke
X
danas je nedelja samousluga je zatvorena
mislim na tebe i volim te večeras pa pitam ponovo
ovako tek stigla s puta tek stigla s ulice tek stigla
Kako si moja najlepša prošlosti!
M.Simokovic