Poklonite pesmu... - Strana 76
Strana 76 od 114 PrvaPrva ... 2666747576777886 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,126 do 1,140 od ukupno 1704
  1. #1126

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Prosta istorija

    Prošlo je sve;i jedva dušu dirne
    sećanja talas drag,
    ko s večeri kad tihom vodom pirne
    daleki vetar blag.
    Prošlo je sve što bolelo me ikad!
    o, laž je da se ne zaceli nikad
    rana i radosti trag!


    Bez nespokojstva, bez srdžbe, bez krika,
    sećam se danas ja
    ljubavi naše, tvog smeha,
    a srce jedva zna
    za užas dana, za besane noći,
    za kletve da se živeti neće moći,
    za gorke snove bez sna.


    Kako se mirno pozdravljamo sada!
    Ni bol, ni gnev, ni strah.
    Prošlo je sve.- I samo katkad, kad
    mesečev takne me prah,
    dušu mi talas jedan jedva dirne,
    ko tihu vodu u večeri mirne
    dalekog vetra dah.






    Velimir Živojinović Massuka
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  2. #1127

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Tebi ljubavi - Dragana Konstantinović

    Volela bih da mogu
    da te prelijem osmehom...
    Da ti u oko pretočim
    ovaj moj iskričav sjaj
    koji kroz osmeh zaživi
    kad ti se spomene ime...
    Da ti stočim jos smelije
    pogled sa jasnim podstrekom
    koji vidi početke
    i ne priznaje kraj...

    Kako da ti ga predam?
    Ne postoje te rime...
    Kako sve da prenesem
    kad putevi ne postoje...?
    Nazirem samo drhtaj,
    kao dah, treperav, sneni
    u ono nemušto vreme
    kad noć smenjuje dan...

    I već mi sve nade streme
    put tog tananog zračka
    koji se niotkud razli
    u niti žute boje...
    I osmeh puče u meni
    poput zrelog maslačka
    i ode nošen nečim
    da ti oblije san...

    Volela bih da mogu
    svu ljubav da ti prenesem,
    taj oblak beskrajne čežnje
    i nežnosti i topline...
    Da se duž zlatnih niti
    sva moja ljubav raznese
    i raspline po tebi
    i nastavi da teče...
    Da obavijem ti sve bi'
    najčulnije dubine...

    Prizivam bledo veče
    protkano žutim sjajem.
    Da li je ovo već bilo
    ili će sve tek da bude?
    Svejedno.
    Ljubav mi teče
    i ja bih samo da dajem
    dok se juče kroz danas
    u isto trajanje slilo.

    Da li ce stići do tebe?
    Ne sumnjam više ni trena.
    U meni čežnje ima
    da poruši sve planine.
    U meni nežnost snena
    jača od svih morskih plima
    uz nebo ljubavi greje
    i gazi sve daljine.

    Samo se pitam tiho
    dok niti šaraju sne:
    hoće li zaista moći
    da ti prenesu sve...?

    Volela bih da mogu
    da ti dotaknem lice...
    Da te usnama svojim
    toplo osetim žudim...
    Da talasava vatra
    u dubinama mojim
    kroz dodir izroni negde
    gde skupa s tobom postojim...
    I da svojom toplinom
    i tvoju vatru budim...

    Negde u odbljesku zlata
    moj dah se meša s tvojim.
    Kroz neke žućkaste niti
    osećam tvoju kosu.
    Dok modro, kasno veče
    tvoje mi telo krije,
    počinjem da postojim
    kroz zlato koje se prosu.

    I nije sve ovo varka.
    Ja sam ti dala sebe,
    svu plam što iz mene lije,
    vrelinu svakog mog kutka...
    I nije mi više bitno
    da li sam ja još ja
    ili postojim kroz tebe
    dok je tog večnog trenutka...

    Moj požar obojen žutim...
    Znam da do tebe stiže...
    jer s tvojim plamenom sluti,
    zašto mi nisi bliže...?

    Odraz Sunca u meni,
    toplina koja me greje,
    i žudnja i dah sneni
    dok strujimo u jedno...
    I meki odbljesak snova
    što se treperi i smeje,
    i čini od zajedništva
    sve drugo manje vredno...
    I sve drugo što šaljem
    kroz ove zlatne niti,
    sve ono što imam
    do čega mi je stalo...
    Nisu dovoljni u biti...
    Ne dopiru istim sjajem...

    Jer:
    koliko god da ti dam,
    još toga u meni ima...
    koliko god da dajem,
    u meni je još scvalo...
    koliki god bio žuti sjaj,
    još veća postoji plima...

    I znam da ti nisam dala dovoljno,
    da je sve to malo...
    neunistiva zlojebaba!

  3. #1128

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    za blog izmixano....Kali



    Budeš li me nekad tražio


    Budeš li me tražio nekad
    Po katalozima usamljenika
    Traži obavezno detaljnije
    U poglavlju očajnika
    Između četiri zida što se
    Nadmudruju silinom pritajene jeke
    Na odjelima izgubljenih i nenađenih
    Sa etiketom "nekad davno"
    Na namotanim rolama odavno
    Otpisanih nijemih filmova
    Sa kojih ti se zlurado smije prašina
    U krhotinama na dnu najstarijih iskopina
    U ruševinama zaboravljenih hramova
    Na loše urađenim reprodukcijama
    Nevješto izvađenim iz ramova
    Na putevima koji nemaju smislenih putokaza
    Čija je jedina relacija vrtnja u praznom krugu
    Na stanputicama od kojih bride tabani
    Ali koje ne ostavljaju upečatljivog traga....

    Ako me ikada budeš, zbog mirenja savjesti, tražio,
    Saznat ćeš kakvu si pustoš iza sebe ostavio.


    Danja Đokić
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

  4. #1129

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Osluškujući
    kišu
    pišem ti...

    Suština
    starih
    idila

    donosi mi
    časove
    mira

    Pamtiš li?
    Cvetna
    livada je

    slikala
    u očima ti
    blagodarnim

    razigrane
    mrlje...
    i moje oči

    ulazile su
    (Pamtiš li?)
    isto

    kao sunca
    u dušu ti
    od ljiljana...

    Osluškujući
    kišu
    pisem ti...

    Verovao sam
    da će grudi
    moje i tvoje,

    biti
    zauvek
    božanske.

    Ne. Bila si
    uplašena...
    I dodje

    život
    (život?)
    bejah nedostojan.

    Belo
    postaje
    žuto.

    Juan Ramn Jimnez, Muzika iz senke
    Poruku je izmenio Cecara, 10.06.2009 u 23:25 Razlog: slovna greska
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  5. #1130

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ruminacija proživljenog


    Ti objesno, mrdavo klupko
    prepletenih mi poraza što
    ćutiš se na vonj pothodnika
    skrivaš se i razotkrivaš
    odmotavaš i namotavaš
    mimo svih logičkih pravila
    vežeš se u čvorove, čvrsto
    na nezaborav pokidanosti
    golicaš me ispod rebara
    svojim krajem ili početkom
    svejedno, podsjećas me
    grleno me grliš, omčom
    zapetljanosti me hvataš
    preživaš od mojih mučenja
    sumnji i nedoumica
    ti ishemijo tkiva vremena
    još buniš se na vrisak
    htjelo bi trpljenjem da šutim


    Danja Đokić
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

  6. #1131

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad me više nećeš voljeti
    baš me zanima
    kako će me boljeti
    hoće li krenuti od srca
    ili od prstiju
    hoću li vikati
    ili žalostan slušati
    nekud otputovati
    čitati novine isto kao prije
    hoću li shvatiti tvoje riječi
    hoću li biti očajan
    i koji će to biti dan
    jer ne znam koje dane biraš
    za tužne vijesti
    kad me pokretom ruke
    svoje nježne ruke
    pomakneš od sebe
    koga ćeš izvijestiti o svojoj odluci
    kome ćeš se pohvaliti
    da si imala snage
    i da si me pobijedila
    kad mi kažeš da me ne voliš
    budi nježna kao na početku
    jer poraženi su puni tuge.

    Zeljko Krznaric
    "neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."

  7. #1132

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    A moglo je bolje



    U ime neke buduće možebitnosti
    Razriješi me grijeha učinjenih
    U nerazumnom neprepoznavanju sebe
    Utisnute među tvojim srčanim komorama,
    Izgubljene podno gustih trepavica,
    Ogrnute toplinom blaženog udisaja,
    Na oba lista plućne maramice.
    Kad pripališ nervozno sljedeću cigaretu
    Otpuhni me nemarno u oblaku dima,
    Možda ti bude lakše, možda prihvatiš spoznaju
    Da ne traje, dok je samo hladno, nijedna zima,
    Da i ona svoje uspone i padove ima,
    A vrijeme donosi i odnosi neovisno o osjećanjima
    I obilježenim godišnjim dobima.
    Imao si me dodirljivu na puškomet
    A nije ti bilo zapisano da me posjeduješ
    U onih dvadesetčetiri sata trajanja
    Između jauka strasti i vriska tugovanja
    I sve zbog vlakova koji nemilosrdno
    Odvoze ono najdraže, a nesuđeno
    Ostavljajući gorak okus pomiješan sa
    Zadahom zaboravljenih perona ispraćanja
    Vraćat ću ti se uvijek u snove, kao prokletstvo
    Onog jedinog susreta na pristaništima nada
    Kad si preuzeo moj pogled kao svjetionik
    I prihvatio ruku što te zaštitila od pada.
    Cvilit će otpisani zupčanici životnih liftova
    U klaustrofobičnom naletu srčanih odjeka,
    A ja ću se rasprostrti pred tobom, ni crna ni bijela,
    Očekujući zadnje pomazanje, prije održanog opijela.
    Nije nam se htjelo, sreli smo se u nevrijeme
    I sad okajavamo sva pogrešno učinjena djela.
    Prezimit ćemo jedno drugom u sjećanju
    Sklupčani na sofama imaginarnih hostela.
    Začahureni ćemo trajati jedno drugom u samovanju
    Jer mi zapravo i jesmo jedno, podijeljeno u dva tijela,
    Osuđeni na proporcionalna razmimoilaženja
    U skladu sa suprotnim polovima emocija.


    Danja Đokić
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

  8. #1133

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Hiljade i hiljade godina
    nece biti dovoljno
    da iskazu
    Onaj tren vecnosti
    Kad si me poljubila
    Kad sam te poljubio
    Onoga svetlog jutra
    U parku Monsuri u Parizu
    Na zemlji
    Koja se u zvezde racuna.

    Zak Prever

  9. #1134

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Najlepse pevaju zablude - Branko Miljkovic

    O, vali,
    Rimuje se more. Tad smo na žal pali.
    Malo je imena ispisanih na vodi.
    Svi puze il lete, al malo ko brodi
    Gordijim morem opasnoj slobodi.
    Dan je u sebi noć, a sunce se pali.
    Izgubi put ako putovanju smeta.
    Ah što je lepo i opasno: cvet radi cveta
    Posveti gorkoj zvezdi uvrh leta
    Lekoviti rečnik bilja u uvali.
    Kroz potajne gore goren lek ti je.
    Da zemlju zemljom ljubiš vek ti je.
    Al ako je u oči poljubiš nek ti je
    Prozračan poljubac ko prazni kristali.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  10. #1135

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Šapni mi nešto nježno



    Među četiri zida
    tvoje su oči bile nebo
    i glas je bio vjetar
    što čarlija kroz lišće
    prepletenog bršljana
    na fasadi produženog čekanja

    kad si zastao na dijelu trotoara
    a šum rijeke te ponio
    čuo si moj glas, u nadiranju

    šapni mi nešto nježno

    rekla sam ti i smijeh je
    zvonio kao praporci
    okačeni na tvoje obrve
    kotrljajući se niz obraze
    grleno do grla

    na ramena su ti sjele
    moje ruke ispružene
    kao za gozbu
    (čekao si me, na trotoaru)
    a srce se moje vinulo

    kao ptice, uzletjele
    u nebo tvojih očiju.


    Danja Đokić
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

  11. #1136

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ne tako davno, dobila ovu pesmu na "poklon"

    Svetkovina - Sima Pandurovic

    Sišli smo s uma u sjajan dan,
    Providan, dubok, - nama, draga, znan;
    I svetkovasmo ocepljenje to
    Od muka, sumnje, vremena i sto
    Rana što krvave ih vređao je svet:
    Ljubavi naše plav i nežan cvet.

    I opet sila zgrnulo se seta
    U bolnički nam mirisavi vrt;
    Posmatra gde se dvoje dragih šeta,
    Srećno, i hvale onaj život krt
    Što ostavismo. Daleko od njih
    Sad smo, a oni žale mir naš tih.

    Oni baš ništa nisu znali šta
    Dovede tu nas. - U cveću smo išli,
    Slaveći strasno osećanja ta,
    Zbog kojih lepo sa uma smo sišli.
    U novom svetu dobro nam je sad,
    A svet o njemu dobro i ne sluti;

    Sumnja u ljubav - najteži nam jad -
    Mino i čase blažene ne muti.
    Iz prošlih dana ljubav i znak njen
    - Spojenost srca - ostala nam još
    Naš život ovde svetao je tren,
    Srdačan, krotak. Onaj život loš

    U kome znanci, rodbina ostaju,
    Nevinost našeg ne poznaje sveta;
    Životno vino, srž nedostaju
    Njima, a glava njihova im smeta.
    A naših srca jedan isti zvuk
    Beleži draži i vremena huk.

    Jer mi smo davno, verna draga, - je li? -
    Iskidali konce što nas vežu
    Za prostor, vreme, tonove i boje,
    - Lance života što zveče i stežu;
    Jer mi smo možda, sami tako hteli
    Rad ljubavi nam i rad sreće svoje.

    I gledaju nas zato što idemo
    U košuljama belim parkom ovim,
    Gde bolnički se miris širi jak;
    Ne znaju dražisa životom novim,
    Ljubavi naše neumrle znak.
    ... Gle! očima im trepti rosa nemo...
    Budi pametan i pravi se lud

  12. #1137

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Svetiljke u daljini

    Ulice
    pune oluje

    Krv po sredini puta

    Cujem zvizduk

    Prelazim
    preko mosta
    kotrljajuci kamenje.

    D.Jankovich

  13. #1138

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nema je ovde, sve je više gubim
    U časnom krugu kog zaborav rubi.
    Oh, gipka sliko varke, varko živa,
    kad kamen vida njeno lice biva.

    Daj mi snage da neporočno ljubim,
    dane započeo tužno. Tu se skriva
    bol bez odjeka i reč bez odziva.
    O, daj mi snage nad silama grubim.
    Vrati mi sličnost da usnim, dok strava
    tišti mi čelo i niče na stolu.
    Ona je deo predela što spava.
    Pomešana s vetrom dok ćuti u sjaju.
    Iscrpem budućnost u svirepom bolu
    što sanja krv leta i pakao u raju.

    Branko Miljkovic
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  14. #1139

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    munday:.

    jooojšto znam jednog lika
    on od nedelje pravi petke

    ajbre šta je ?sadbre
    odma misliš da
    kroz nabubrele ključaonice
    fixira metke

    no no

    ne gleda on samo u tetke
    i njixove fatalne četke

    on se raduje i drugim srećama
    recimoooo:
    kad pada a ne prokišnjava
    ili ako i prokišnjava
    nek barem bude toplo:od srca

    kad sa sinom razgovara
    duuugo i u detalje

    kad ga neko posle umora
    pomazi maljem
    od sxvatanja

    podari razumevanje

    kad indijanci imaju
    gde da uživaju divlje konje

    kad ga neko nauči
    kako se traži još bolje

    da espresom gađa
    u odabrane šolje

    da trenuci rađaju
    posebne slike
    a ne slike
    posebnost trenutaka

    da se sećam svix svojix plišanix lutaka
    koje su mi čuvale strax
    od mračnix kutaka
    moje pod svesti

    i da večere treba jesti ujutru
    na vrxu nečije kresti

    srećan sam i kada sloboda peva
    u izmišljenim danima
    kao što je ponovosubota
    posle petka od nedelje

    pa ti neznaš kako i kada da me zezaš nadalje

  15. #1140

    Odgovor: Poklonite pesmu...



    Noćas mi duša stepa a po njoj u galopu jašu
    pijani kozaci
    Mihaile Šolohovu ovaj Don i nije onako opisano tih
    Kretanja s kojih je odvaljen đon i svaki montažni
    stih
    Oči prepune slepih sokaka blatnjavih ulica
    S kojih su hirurškim zahvatom
    Uklonjeni koraci
    Ovaj vodoplavni Don što me stihijski nosi u
    unutrašnjem
    Džepu i povremeno izvadi na svetlost blata da vidi
    koliko
    je sati, dana, meseci, godina
    Ovaj varvarski olovnoplavi Don
    Noćas mi duša
    Zaglavljena u liftu izmedju hladnoća
    I drugog sprata gde za pisaćim stolom na tabake
    Moždane mase ona kao čovek mala
    Ispisuje oštrim zamišljenim bolom
    Računske operacije bunila i preteške jednačine
    samoća
    Samo da se noć ne ugoji i ne pobesni
    Mihaile Šolohovu dok ne ispale rafal daha u usta
    Nekoj Anjuši ili Tanji
    Dok me ovaj Don ne odnese
    Na dno okeana...

    Svetislav Basara, Rastanak u stepi
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

Strana 76 od 114 PrvaPrva ... 2666747576777886 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •