Poklonite pesmu... - Strana 95
Strana 95 od 114 PrvaPrva ... 45859394959697105 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,411 do 1,425 od ukupno 1704
  1. #1411

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Devojaka toliko znam.

    Ako neka od njih hoće,

    dom ću rado da joj dam.

    Lud sam od samoće.

    Kupiću joj šal od svile

    da ga vetar zatalasa.

    Slomiću je kroz aprile

    rukom oko pasa.

    Razderaću prsluk njen.

    Voleću je do bezumlja

    u dvorištu gde je klen

    buknuo iz grmlja.

    Sve ću zbog nje da proćerdam.

    Šta će meni svet na dar.

    Kupiću joj jeftin đerdan

    i minđuša par.

    Biće jutra mokra, rosna

    opečena od proleća.

    Na dlan njiva žut i pljosnat

    prosuće se sreća.

    Pa ću tako mrak da gorim,

    da se pesmom niz drum javljam,

    da se nikad ne umorim

    od neba i zdravlja.







    Miroslav Antic
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  2. #1412

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ne vidim te

    Ne vidim te. Ali znam
    da se nalaziš tu,
    iza tankog zida
    od kreča i opeke, i čula bi
    moj glas, kad bih te zvao.
    Ali neću te zvati.
    Zvat ću te sutra,
    kad te ne budem vidio,
    kad budem sanjao
    da si tu, do mene,
    i da je dovoljan glas
    koji sam jučer uskratio.
    Sutra... kad budeš
    gore, iza tankog
    zida vjetra,
    nebesa i godina.

    Pedro Salinas


  3. #1413

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad više ne budem čovjek


    Kad jednom prestanem voljeti ljude
    i srce mi postane ukras od leda,
    kad ne primijetim da znanci se čude
    što smiješni su mi bol i bijeda,

    kad izgubim samilost čak i za pseto
    koje na tri noge njuška oko smeća,
    znat ćete da ništa nije mi sveto
    i vrijeme je da gasi se moja svijeća.

    ---

    Bacite me tada u crne vode,
    vi, prijatelji moji sada što ste.
    Neka mi duša u pakao ode
    a tijelom mojim nek ribe se goste.

    Popis sveg što imam tu je, bez rime,
    prosjaku i psetu dajte što tu piše.
    Iz adresara brišite mi ime
    i ne spominjite me nikad više.

    Ivica Smolec

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  4. #1414

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Psalm tužne neveste

    Za blagost koju si našla u samoći mojoj
    uzneću te iznad ljudi svojim glasom košnice
    napuštene.

    Otrgnuću sa prstiju tvojih sve ono što te okiva,
    svaki beleg koji zatamnjuje tvoju kožu
    i neće više biti prstenja u žilama tvojim.
    Onda ćeš mi doći tako nova
    kao da nikad teret nisi osetila na plećima svojim.

    Vratiću ti krv nataraške
    da te vidim u petnaestoj godini kako jedeš trešnje.

    Ja sam onaj koga si kao devojčica
    u školjkama čula kako plovi.

    Onaj koji je slatke priče narandžama pričao
    kada si se sa prstenom ponovo igrala.

    Onaj koji je tkao lanene snove i andjele
    na oltarnicima belim.

    Onaj koji je na dan tvoga prvoga straha
    stavio bulke u ložnicu tvoju.

    Još pesnik bio nisam,
    ali narandže su već naslućivale cvetove svoje;
    mislio sam:

    ''Kada te budem sreo,
    nastaviću da te tražim svakoga dana.

    Ljubiću te u različite sate
    da bih izmenio dolazak noći.

    Ostavićeš na njivi svoju odeću sa mirisom žene
    da bi zemlja znala da treba da procveta.

    Kad dodje vreme orhideja, staviću ti ih u kosu.
    Tvoje malene uši će ih postideti.

    Ješćemo plodove šumske i hodaćemo bosi
    da nam usne imaju ukus rose.

    Nećemo ulaziti u gradove ni u hramove
    da ne bi bilo ljudske tvorevine izmedju kože i boga.

    Bićeš povratak za onog sina moga
    koji je izgubljen od početka sveta.

    Kad budeš njihala ruke i bude te ganula
    uspavanka,
    razmišljaće vrba što bdi nad obalama.

    I tvoja belina će umilostiviti vodu
    gde vodenica sanja svoje najbolje brašno.

    A kada bude trebalo bdeti radi hleba,
    napunićeš mi usta gradom da umiriš poljupce.

    Sklonićeš se od kiše u školjku,
    a moja će ruka uzeti tvoju pesmu i podići je do
    mog uha.

    Skočićeš u rečnu dubinu
    da bi ne padajući skočila sa oblaka na oblak.

    Zarićeš ruke u zemlju vlažnu od kiše
    da bi označila mesto za ljiljane.

    Prvog dana kada budeš zapevala, poseći ćemo drveće
    jer tog dana gnezda će biti nepotrebna.

    Kad čuju tvoj glas, pčele će prestati da rade, a saće će ostati prazno.
    To ti ja govorim.
    Sad slušaj šta ti velim.

    ''Pevaj dok ne osetiš
    da te bole očni kapci.
    Misli na mene dok ti san
    ne odleti sa lastavicama.
    sanjaj me dok noć ne bude
    primorana da se sakrije u zvonima.

    Voli me dok ti se oči
    ne napune suzama.

    Plači dok od suza
    ne pobegnu ptice.
    Zovi me dok ne poraste
    trnje u mojim ušima.
    Čekaj me dok ribe
    ne popiju sve reke i zapevaju.
    Jer jednoga dana to će se dogoditi.''


    Horhe Rohas
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  5. #1415

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Epilog - Miladin Beric

    Nisam li drugacije zamisljao ovu noc,
    purpurnu do zvijezda,
    biserno-hladnom sobicku bez zidova
    i dva malena svica utetovirana u tvoju kosu.
    Bit ce da jesam jer samo klovnovi znaju
    koliko je najcesce tuzno ono sto izaziva smijeh...

    A ja jos uvijek nosim one iste
    vagone neistovarene njeznosti ispod koze
    kao usnulu obalu vrele krvi
    u ocima koje su ponekad zelene.

    Na sto te nocas sjeca sve to?
    Dva svjetla u jednom mraku sta cine?
    More ili moru...
    Okean ili kap...
    Trijumpf ili elegiju...

    Znam,
    vrijeme je rastanka
    i svaka staza nekuda vodi...
    osim unatrag.
    A ja bih nocas upravo unatrag...

    Ti dobro znas, biseri u mom oku ne poticu od kapi
    vec od uplasenih svitaca koji ti vise ne pripadaju.
    Rukama sada gutam prazninu dok tisina postaje bodljikava,
    kao noc usamljenog vojnika.
    Prst sudbine... ili dva i po prsta sudbine?
    Dvije jednake zvijezde nisu li najudaljenije?
    U praskozorje kad nas vise ne bude
    ostace samo milion pahulja vrelog snjega na vrsku granate.

    I mjesec je svjestan da postoji jos samo dok pliva na povrsini vode,
    kao posljednji camac u posljednoj noci,
    a srebrni trak rijeke u njegovom oku je samo mac sudbine
    koja ga dijeli na pola.

    Zatvori vrata,
    iza crvene zavjese je i crvena svjetlost.
    manje crvena, a
    ja iza nje ucim da zaboravim.

    U svijetu slavuja i cvrcaka osim krvi postoji jos pjesma,
    nemoj nikad bar to da zaboravis,
    ostalo je uglavnom nevazno.

    Mali moj svicu, ciji mrak nocas cinis blagim.
    neunistiva zlojebaba!

  6. #1416

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    NE BUDI DALEKO OD MENE

    Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
    jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
    i čekat ću te na nekoj stanici kad negdje daleko usnu valovi.
    Nemoj otići ni samo jedan sat, jer tada,
    u tom satu, spoje se kapi nesanice
    i možda će sav dim što traži svoju kuću
    doći da ubije i moje izgubljeno srce.

    Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku,
    jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
    ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
    jer u tom otići ćeš tako daleko
    da ću obići zemlju ispitujući
    hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

    Pablo Neruda


  7. #1417

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Sjećanje na bijelu noć





    Kad sam se uvečer s položenim ispitom

    umoran vratio kući,

    dočekao me zagrljaj drage

    i poljupci njeni vrući.



    Draga je skuhala kavu

    i usnama uho mi takla,

    a vani je bjesnio vjetar

    i snijeg je zasipao stakla.



    A kad smo u krevet legli

    vani već sve bješe bijelo.

    Kako je toplo i meko

    te noći bilo joj tijelo!



    U zoru, kad san nas je hvatao,

    usnama još uho mi je takla,

    a vani je još bjesnio vjetar

    i snijeg je zasipao stakla.



    U još bezbroj bijelih noći

    ljubit ću bedra od putra

    i s njenim usnama na uhu

    dočekivati zimska jutra.




    Ivica Smolec, 79/80;

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  8. #1418

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    MILI MOJI STARI



    Mili moji stari,samo kad se setim

    tih bezbriznih dana,vreme ko da stane.

    Vaših dragih lica, pogleda, sitnica

    sve u meni, tiho, za vama uzdane.



    Nežni dodir slike,sa koje se smeše

    vaše tople oči, pokraj stare česme,

    vraća me u vreme dunja, snova, lipa,

    davnih ushićenja,izvorišta pesme.



    Mili moji stari, čežnja da se vratim

    na ognjište ono, što toplije greje

    od majčinih skuta, bezdušnih i hladnih

    u danima došlim, tugu mi nasmeje.



    Sad utroba hladna dva tela mi krije,

    al znam da nadamnom brižna krila stoje.

    Što duša zavoli nikad smrtno nije,

    makar se i srca i udi upokoje.



    Mili moji stari, ostao je zavet,

    zapečaćen kovčeg uspomena, blaga,

    da u njega diram uvek kad sam slaba,

    skriveni u njemu, još ste moja snaga.


    Aleksandra Mladenović

    I ja ne mogu kada ovu pesmu pročitam a da se nesetim detinjstva provedenog sa dve moje starice.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  9. #1419

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Dje reče Japan

    Dje reče Japan
    Ja ne trpim kad drugi priča
    Zamaram se kad ćutim
    Poštenije je da ti to kažem
    Nego da pričaš
    A da te ne slušam
    Da te gledam u oči
    Kao da te slušam
    A da te ne čujem
    Nego punim usta
    I smišljam šta ću reći
    Čim ispregneš jezik
    I poturiš priču.

    Barem meni ne treba zboriti
    Kako to ne valja
    I kako bi trebalo pametnije
    Ponekad i drugog čuti
    Koliko bi bilo bolje
    Da sam drukčiji
    Bilo bi bolje za drugoga
    Ali za mene ne bi
    Svak misli šta je za njega bolje
    Jedino bih mogao slušati
    Kad bih mogao nekako
    Sam ispred sebe stati
    I sam sebi pričati sve ispočetka.

    Ne svidjam se ja ni sebi
    Meni je to najmanje milo
    To me i zbunjuje
    Niko to ne mrzi koliko ja
    Meni to najteže pada
    Tu sam ja najviše oštećen
    Ali zar da čekam dok oštete priču
    Da je ni Bog ne može popraviti.

    I kad nešto pitam
    Odgovor me ne zanima
    Činim se čuo a ne čujem
    Znam šta bih čuo
    Ne tiče me se šta ko misli
    Nego šta ja mislim
    Ne znam šta ja znam
    To jedino ne znam
    Ali šta misle i znaju drugi
    Znam koliko oni.

    Da ti nešto kažem
    Pre nego što počnem govoriti
    Rado bih te slušao
    Nema zbora
    Samo kad bih mogao
    Da imam kad
    I da sam bez jezika
    I da mi nije poznato
    Pre nego što počneš
    I šta bi rekao i kako bi završio
    Ali i kad ćutim ja govorim u sebi
    A ono što kažem glasno
    Samo je krnjatak od toga
    Zato mi je lakše da kulučim i krampam
    Nego da slušam
    Puna jezika i prepunjenih obraza.

    Ćuti barem ti
    Zlatoust si kad ćutiš
    Fin si dok ne progovoriš
    Greota je da govoriš
    Kad ti ćutanje nije teret
    Drugo sam ja
    Ja govorim od nevolje
    Da me jezik ne udavi
    Ne dam da mi kidišu na jezik
    I da me razjeziče
    A neću ni ja dugo
    Pa pričaj kad odem.

    Po godinu sam sebe nagovarao
    Da nekoga saslušam
    Baš da vidim šta će reći
    Ali čini mi se nije ni zinuo
    Palac me prestigne
    I počne migati po čarapi
    I ne mogu mu ništa
    Ja hoću a palac neće
    Gledam ga i borim se s palcem
    Sav sam pod uzbunom
    Smeškam se ali ne onome što priča
    Nego nečemu drugom
    Bojim se videće s kim se borim
    A znam Bog me gleda
    I mislim palac je pametniji
    Nećeš ga slušati ako si čoek.

    I kad slušam
    Trudim se da ne slušam
    I kad se s nekim saglasim
    Ljutim se na sebe
    I što sam slušao
    I što sam se saglasio.

    Duša mi je da kažem naopako
    Stidim se da govorim pravilno
    I neću da me popravljaju
    Znam da se tako ne kaže
    Ali ako kažem onako kako se ne kaže
    To nije ono što hoću da kažem.

    Pričaju a ništa ne govore
    Čim jednu izgovore moraju za njom
    A ne znaju koja im je sledeća
    Ni kud im koja ide
    Otme im se jezik pa čeketaju
    Jedno počnu a drugo ne završe
    Sve tetiljancije i pobrkotine
    Zaglave se ko voda u grliću
    Krkljaju kao prevrnuta boca.
    Niko nikoga i ne sluša
    To su priče
    Ne čuju sebe a ne drugoga
    Nego ljudi lažu
    Za neke laži je šteta što su laži
    Ali ja da lažem neću.

    Tobož slušam pletipriču
    Pletipričalica
    A da ih pitaš šta je ko rekao
    Ni jedan ne bi znao
    Svako bi pričao svoju priču
    Ovo svak zna a samo ja priznajem
    Niko me ne goni nego ja hoću.

    Niko sa mnom ne može
    Neće to niko da trpi
    Svi su me ostavili
    Ne volim nikoga
    A najmanje sebe
    Usko mi je pod nebom
    A kamoli u prsima
    Nemam nikog sem sebe
    A sebe sam najželjeniji
    Ne ume niko da me čuje
    A jedva sebe slušam
    Sam sam sebi dosadio
    Jedan se bio našao
    Kao ovo ti
    I izdržao što ne bi niko
    I kupio me s tim
    Ali i on je tu skroz zavapijo
    Ne mogu više
    I iskoračio preko vrata
    Preko kojih ćeš iskoračiti i ti.

    Niko mi ne dolazi
    Niti ja kome idem
    Pojednoga uvatim
    Kao ovo tebe
    I pričam mu dok ne uteče
    A ond pričam sam sa sobom
    Pobijem tojagu predase
    Pa se na nju izdirem
    Rečima se zamajavam
    Na jezik se dočekujem
    Da se živ čujem
    Do ćutne minute
    A sve pričam ne bih li se setio
    Onoga što sam zaboravio.

    Ako ćemo pošteno
    Ni s kim i ne pričam
    Sem sam sa sobom
    Kad imam u sebe poverenja
    Ne mogu bez nikoga
    Ništa ni reći ni znati
    Malo ko može bez ikoga
    Ni drvo bez drveta
    Ni čoek bez čoeka
    Ali poneko može
    Ka bor osamnik
    E to drvo je junak
    I čoek je čoek
    Ako može sam.

    Nešto bih te pitao
    Da mi pravo kažeš
    Ali ti ćeš reći
    Hoću ako znadem
    I ako je za kazivanje
    Kao da bih te ja pitao
    Ono što ne znaš
    I što nije za kazivanje
    Pa što da te pitam
    Kad znam šta bi rekao.

    A ti znaš da ja znam
    Šta ti znaš i šta ne znaš
    I šta je za kazivanje a šta nije
    I da hoćeš da pričaš pričao bi
    Ne bi čekao da te ja pitam
    Zato ću ja sve sam ispričati
    A ti slušaj i nemoj me prekidati
    Samo ladi usta i klimni glavom
    Je li sve onako kako sam rekao
    Jesam li šta izostavio i oštetio
    Pa ako jesam pričaću iznovce.

    Sve hoću da ti kažem
    A uvek zaboravim
    Uzgred budi rečeno
    Ne kažem ja tebi ništa
    Nego gledam u tebe
    Ne u tebe nego u tvom pravcu
    Pa se čini da tebi pričam
    A ja ne pričam nikome
    Nego pričam svoju priču
    A gde god gledam
    Vidim ono o čemu mislim.

    Matija Bećković
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  10. #1420

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    VREME JE

    Kao izmaglica
    obavijena svilenkastom
    koprenom sna
    trajem u prostoru
    ne zavaravajući se više
    da mogu kad hoću
    sa tvog dlana liznuti
    zeleni izvor tišine

    Postojim nesmotrena
    kao misao
    i neprisutna i hitra i svirepa
    i mazna
    nepopravljivo uporna
    na vetrometini pokislog
    prvog zaloga usamljenosti

    Smejem se vlastitoj nemoći
    u beznadežnom pokušaju
    da ti se iz daha iskradem
    i predajem se
    ovoj veštičjoj nadarenosti
    da se u reč pretvorim
    i razbijem o hridi
    tvrdo nejestivog propadanja

    Šutiram upozorenje
    kao svojeglavo
    bacanje kamena na svilu
    guram urezanim borama teret
    svojih izgubljenih četrdeset godina
    uvrežena u ove hladne kotrljajuće
    bele raspukline
    u memoriji zaboravljenog hodočašća

    Vreme je da se pokloni i kaže hvala
    ili da se okrene i ode i ne kaže ništa

    Gordana Knežević


    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  11. #1421

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nikola Miličević
    ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a onda sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  12. #1422

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ...Ako si se umorio hodajuci prema zvezdama....
    ....da ljudima doneses malo srece...
    ...stani,sedi i u tisini poslusaj izvor..
    ....Mi smo posveceni jedno drugome...
    ...da zivimo u ljubavi...
    ...zajedno idemo dugim putem...
    ...sto vodi kroz pustinju ljudske ludosti...
    ...Ne stvaramo iluzije...
    ...Ne ocekujemo cuda...
    ...idemo zajedno dugim putam...
    Poruku je izmenio Lilith_021, 26.08.2010 u 20:02 Razlog: color
    " Zivot je jedan, zato ga zivi punim plucima "

  13. #1423

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    SLUTNJA TanjaProkopljević


    Slutim strahotu u svom okruzenju,
    nabrekla usta i bludnicka tela
    i radost usled istrganih dela
    i ljude koji djavolu se penju.

    I slutim uzdah jednog besnog vala
    u zemlji koja kikoce se tupo,
    jer misli da je sve oko nje glupo.
    Vidim suzu od Boga sto je pala.

    Slutim da razum pobedjuje telo,
    a srce kupti u loncu varvarskom,
    spas se trazi u vremenu paganskom.
    Ljudsko se telo, gle, na zdrelo svelo.

    I slutim prah nastaje od zivota
    pa kipti zemlja u ljudskome mulju,
    a Sunce greje nezasitog hulju.
    Nestala je sva Bozija lepota.

    Slutim da posta kraj bez duhovrata
    sa belim kaputom nepostojanja,
    na nebu senka od pravog svitanja,
    omce stegnute svima oko vrata.

    Al' slutim krik u decakovoj dusi
    sto spasava vecnost od ljudskih zala.
    Kosa mu svetla, a ruka je mala.
    Pred njim se oblak tragedije rusi.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  14. #1424

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    MICRO & SOFT FORECAST
    (supružnici za tastaturama)




    Sedećemo u istoj spavaćoj sobi,
    ćuteći, svako za svojim stolom
    i slati jedno drugom najpre opširna,
    a onda vrlo štura pisma
    preko interneta.

    Na kraju ni to, već samo potpise
    uz pitanje
    Jesi li za kafu, čaj, poljubac
    ili ni za šta.

    Ekrani će goreti i zujati
    od viška pamćenja onoga
    što smo ostavili u hodniku
    glasne ranobračne istorije.

    Utiskujući se celim telom
    u belinu stakla kao nekad u sneg
    pravićemo pale anđele
    težine milion gigabajta
    od kojih se ruši i najčvršći sistem.

    Ono što će preživeti biće plavo
    kao oko giljotine.*

    Ono što progovori:
    stolovi, stolice, pepeljare i podovi
    nadglašavaće jedno drugo
    pozajmivši samo oblik
    naše nekadašnje blizine.

    _________________________
    *Adam Zagajevski, Referendum

    Ana Ristović
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  15. #1425

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kapi - Ljubenko Zvizdic

    Volim tvoje reči nerečene
    dugu kosu što me silno sludi
    usne tvoje što su k'o svanuća
    mis'o lepu sto iz sna me budi.

    Nemoj da te ništa preterano čudi
    oko tebe što se zalud trudim
    u mladosti mojoj od tebe sam ranjen
    i ne mogu biti kao što su drugi.

    Svakom danu k'o da nešto fali...
    uvek čekam jutro da se javi-
    da zarudim i uz svice planem
    i u mis'o,kad ti teško bude,
    k'o spasenje iznenada banem.

Strana 95 od 114 PrvaPrva ... 45859394959697105 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •