Poklonite pesmu...

[gaga73]

Kada mi nedostajes ....


Kada mi nedostajes
Mislim tudje misli
Kradem svoje vreme
Provlacim ga
Izmedju oblaka, snova,
Daljine i snega...

Kada pozelim
Da ti nedostajem
Odsanjam pesmu
Zatvorim oci
I na kaldrmi zamislim
Cvet beli.

Kada te nema
Jer tako hocu
Zaledim osmeh
U sebi kazem ime
Udahnem duboko
I pomislim

Tako mi nedostajes...


Mika Antic

[believer]

Kuca pored mora - A.Dedic


Raznesene valima i vjetrom,
tu su tople ruševine ljeta,
na rubu napuštenog mora
i jednog izgubljenog svijeta.

Ničeg nema, ničeg nema
od tebe, od mene...

Ostala je samo prazna kuća,
malo stvari ljetovanja našeg.
Na stolu novine jos leže
sa nekim datumima jula.
Naša ljubav sad se ruši
kao pješčana kula.

Al' još sam uvijek ovdje,
još zagledan u more,
na vratima vile
u kojoj tuga spava,
a kiše su se slile
u cvijetove agava i ljetu je kraj.

Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuća.
U noći, okrenuta moru,
sad čeka ljubavnike nove.

Ničeg nema, ničeg nema
od tebe, od mene
u njoj.

[Nitko_Poseban]

MRTVE VODE NEMAJU SLAPOVE

Izašao sam na kišu

Grad u kojem sam živio
Bio je potopljen
I cigarete su bile uništene,
Upaljač bezvrijedan

I Noa je odavno bio mrtav
Kako bi mi pomogao;
Sebični kurvin sin

Ostao je samo hod

Sasvim dovoljno za ono
Što imam na pameti – pomislim
Dok je svijetlo
Nekog automobila
Brisalo noć sa mene

Beton ti je uvijek prijatelj
Prvi, možda ne jedini,
Ali najbolji

Prati ga;
Vjeruj mu;
On zna kamo ide

Govorio je neki glas
Dok sam poznati krajolik
Čelika i vatre ostavljao
Iza svojih leđa

Nije bilo ni glasa,
Svijet postaje neko drugo
Mjesto kada
Ga obavije mrak
I kada ljudi
Koji ga čine bučnim
Jednom ušute

Nastavljam hod

Kaput je težak od vode
Koja se skupila

Borbe u meni
Veće su
Jače su
Strašnije su
Od bilo kojeg rata
U bilo koje vrijeme
Na bilo kojem teritoriju

Ali, to nije za njih
Nitko od njih to ne mora
Da zna

Napokon
Stižem
Do brda
Na kojem
Sam nekada
Sa njom
Pljuvao ježeve

I samoubojstvo, odjednom,
Ne izgleda
Tako loše
Kada sam ja druga
Opcija

Ona je sada u jačim rukama
I ne misli više o tebi
I prestala je pušiti,
Ne pije mnogo

Mnogo je bolje

Govorio je glas
Te je zatim

Oputovao
Negdje duboko
U noć
I umro među borovima

Okrenuo sam se
I krenuo tamo gdje me
Sve polako zaboravlja
Mrzeći se
Mrzeći je
Što
I ja
Prema svemu tome
Ne osjećam isto

I kiša je padala
Sasvim staromodno,
Sasvim obično
Kao da
Opisuje
Kraj nečega
Što je bilo
VELIKO

Dušo moja;
Prokleto
VELIKO...

Nepoznat autor

[memento]

IGRAČKA VJETROVA

Pati bez suze, živi bez psovke,
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.

Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak neka te mota
u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo, stvorena;
za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.


Tin Ujević, Savremenik, Zagreb, 1914.

[egzotic]

Swa je moja ljubaw ispunjena tobom,
Kao tamna gora studenom tisinom,
Kao morsko bezdno neprowidnom tminom
Kao wecni pokret newidljiwim dobom.

I tako beskrajna i silna, i kobna,
Teces mojom krwlju.Zena ili masta?
Ali twoga daha prepuno je swasta,
Swugde si prisutna,swemu istodobna.

Kad pobele zwezde,u suton nad lugom,
Radjas se u meni,kao sunce noci,
I u mome telu,drhtis u samoci
Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.

Na twom tamnom moru lepote i kobi
Celo moje bice,to je trepet sene,
O ljubljena zeno,silnija od mene
Ti strujis kroz moje wene u swe dobi.

Kao mracna tajna lezis u dnu mene,
i moj glas je eho twog cutanja.Ja te
ni ne widim gde si,a swe druge sate
Od tebe su moje oci zasenjene.

Jovan Dučić

[zrNce]

Prisutan Kao Svjetlost Bez Glasa

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vishe.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dishem.

Samo da tiho uz tebe shutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti ochi ochima cutim,
Kao da cu te izgubiti,
Sad,
Ovoga chasa.

Enes Kishevic

[Goga]

Ptice

Gde prestajem počinje Nebo
Gde prestaješ počinje ništa
Nebo je od somota i svile
Ništa je od ničega

Između mene i tebe svetlost
Između tebe i svetlosti planina
Planini kraja nema.


G. Janjušević

[Aiko]

Rabindranat Tagore Čeznem da ti kažem najdublje riječi

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.


Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.


Čeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.


Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.

[egzotic]

Ibrica Jusic - U svakom slucaju te volim

Volim te uvijek
i kada se budis
i kad na licu sminke nemas
i kad si ljuta
i kad se cudis
i kad bez mene na ples se spremas
uvijek te volim hocu da znas
volim te ne znam
kako da odolim
u svakom slucaju te volim.

Volim te kad si bleda i sjetna
i kada bore imas na licu
volim te kad si divlja
i sretna
i kad u ruci drzis pticu
kad nista neces da mi das
volim te ne znam kako da odolim
u svakom slucaju te volim.

Volim te uvijek
i kada sanjas
kad ne pises mi
kad te nema
i kad od mene stalno se sklanjas
volim te kad si po sve nijema
kada sutis poput ribe bas
volim te ne znam kako da odolim
u svakom slucaju te volim.

Volim te uvijek cak i tada
kad ne volim te kad si sama
kad vece pada iznad grada
volim te kad se pravis dama
kad ne volis me kao sada
u tome i jeste zivot nas
u svakom slucaju te volim. .....

[Bombica]

Milos Crnjanski - Priča

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, ko crna svila
u nedrima golim.
I da je u nama pre uranka
zamirisao bagrem beo.
Slučajno se setih neveseo,
jer volim
da sklopim oči i ćutim.
Kad bagrem do godine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.

[zrNce]

Ochekivanje

U pocetku je bilo samo... to. Ocekivanje. Zelja. A onda
se pocelo kotrljati niz ulice Univerzuma i materijalizovalo se
u Reci.
Neizgovorene reci su jos uvijek neoblikovane misli.
Kao znakovi duhova.
Ceznja do ludila. Ali, izrazena recima.
Kilometrima reci.
U pocetku je bilo... sasvim neizvesno. A onda
malo jace. Nocu je postajalo nepodnosljivo. Jako.
S jutrom bi odzvanjao krik.
U pocetku je bilo... ovo sada je zapravo jos pocetak.
Zavrsetak prve stranice uvoda. Cak ni ocekivanje nije zavrseno.
Zapravo, mozda se proteze sve do zadnje stranice
Izdaha.
Sad.
Smo.
Na pocetku.
Uzdaha.

Ivona Jukic

[gaga73]

Pjesma o mojoj ljubavi

Da ne bih vidjela besciljnost svoje ljubavi
ja kažem: želim tebe.
Ali ja ne želim tebe,
ja želim da te želim.

Učini što hoćeš, budi što hoćeš,
samo mi daj da ti sve svoje dam.
Ti si u meni a nisi u sebi:
O ljubavi bez cilja, bez razloga, bez kraja.

I kad te grlim, vidim: ne grlim te,
nego grlim ljubav, želju svoju.
Volim te, jer je lakše voljeti nego ne voljeti,
volim te jer tako brže nestajem.


Vesna Krmpotic

[memento]

Ti i Vi

Isprazno Vi srdačnim Ti
Ona zabunom zameni
I odmah u mojoj mašti
Uzrhta duša u meni.

Pred njom snovi mi se snili
Ne mogu da joj odolim.
Kažem: "Kako ste mili"
A mislim: "Kako te volim!

(A. S. Puškin)

Ovu pesmu poklanjam tajanstvenoj i prelepoj gospođi N, naravno.

[Aiko]

Usne - M. Antic

Usne jedino zato postoje
da s nekim podeliš nešto svoje.
I da ti šapat šapatom vrate.
Usne postoje da se pozlate.
Usne su vulkan tvog tela.

Usne su izvor tvojih reka.
Usne su pupoljak gde se srela
pčela od vetra s pčelom od mleka.
Usne postoje da se procveta
u vatromete neba i sveta.

Usne su da se u dahu zgusne
krilatost zvezda i kometa.
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.

Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje









za svaki poljubac koji sam danas dobila..

[izabelitta]

KROJ

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.

Miroslav Antić