Poklonite pesmu... - Strana 72
Strana 72 od 114 PrvaPrva ... 2262707172737482 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,066 do 1,080 od ukupno 1704
  1. #1066

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pesma ženi

    ti si moj trenutak i moj san
    I sjajna moja reč u šumi
    Moj korak i bludnja
    I samo si lepota koliko si tajna
    I samo istina koliko si žudnja
    ostaj nedostižna
    Nema i daleka
    Jer je san o sreći više nego sreća
    Budi bespovratna,kao mladost
    Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
    Srce ima povest u suzi što leva,
    U velikom bolu ljubav svoju metu
    Istina je samo što duša prosneva.
    Poljubac je susret najlepši na svetu
    Od mog priviđenja ti si cela tkana.
    Tvoj je plašt sunčani od mog je sna ispreden.
    Ti beše misao moja očarana
    Simbol svih taština,porazan i leden.
    A ti ne postojiš,niti si postojala.
    Rođena u mojoj tišini i čami,
    Na suncu mog srca ti si samo sijala,
    Jer sve što ljubimo,stvorili smo sami.

    Jovan Dučić
    Nije teško biti fin ali je nekad glupo...

  2. #1067

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Tetovirana jesen

    Sad uzmi tetoviranu jesen i kao bumerang zavrti.
    Volim te kao što pčela voli dunju u cvatu.
    Mi smo sve bajke večno krali od smrti,
    a da nismo ni znali da su nam duše u matu.

    Jer,....

    Tajna je samo tajna ako je prihvati zora,
    valovi se ponekad i bez oseke iznenada povuku,
    miris odlaska nosi u sebi više soli od mirisa mora,
    i lađe kad potonu jos dugo sanjaju luku.


    N.N.
    "neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."

  3. #1068

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    VOLI ME VEDRO


    Voli me vedro, ko što voli zora,
    Kad iskri smijehom, kad biserom gori.
    Obraduj i nadom i prozračnim snima,
    I tiho zgasni u pramenju dima.

    Voli me tiho, ko što voli luna,
    Bestrasna, s hladnim sjajem liskuna.
    Osvijetli svijet moj čudom i tajnom,
    Odmor na putu mračnom i beskrajnom.

    Voli me prosto, ko što voli potok,
    I moj i ničiji, cjelovom brzotok,
    Zagrli, predaj se i dalje traži.
    Kad razvoliš, idi - ne boj se, ne laži.



    Fjodor Sologub
    neunistiva zlojebaba!

  4. #1069

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    U blizini neba


    U blizini neba,
    ljubavi moja jedina,
    postoji beskrajna čežnja.
    Pod tim nebeskim svodom,
    neprekidno čeznem za tobom
    i najtiše što mogu,
    lutam dubinom svemira
    tražeći obale tvojih prepona.
    U blizini tog neba,
    ljubavi moja jedina,
    kao nigdje u svemiru
    moje misli pripadaju tebi.
    Tu si sva prisutna u meni,
    prelijepa moja ljubavi,
    a tvoji su poljupci
    zlatnim osmjehom omotani.

    U blizini neba,
    ljubavi moja jedina,
    pripadaš jedino mojim mislima,
    i bliže nego bilo gdje u svemiru
    moje ruke, tiho,
    kao vreli suncokreti
    izranjaju na tvojim grudima.
    One su taj buket vatre
    što beskrajem tvog trbuha
    razlijevaju plamen,
    i tvoji su plameni dodiri
    u njihovim drhtavim prstima.
    Kad god stignu, ljubavi
    u gustoj kiši znoja,
    uvijek te blago uzmu
    i sa tebe ispijaju zreli miris.

    U blizini neba,
    ljubavi moja jedina,
    beskrajna si moja želja.
    U tom praskozorju
    neprekidno te želim,
    i bliže sam nego bilo gdje
    dubini tvog svemira.
    Nad obalama tvojih prepona,
    prelijepa moja ljubavi,
    u sazviježđu mekog tijela
    kao slap guste kiše znoja
    slijevam se po tebi.
    Imaš me tada u svim porama,
    ljubavi moja prelijepa,
    imaš u peharu strasnih zagrljaja.
    Tvoju vječnost ljubim u sebi.

    Zal Kopp
    Ne voli se onaj s kim mozes biti zajedno, nego onaj bez koga ne mozes .

  5. #1070

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    PABLO NERUDA-Lagano umiranje..


    Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne čita, onaj koji ne sluša muziku, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
    Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
    onaj koji ne prihvaća pomoć.
    Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajući si svaki dan ista ograničenja,onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,onaj koji ne priča sa ljudima koje ne poznaje.
    Lagano umire onaj koji bježi od strasti
    i njenog vrela emocija;
    onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima.
    Lagano umire onaj koji ne mijenja svoj život kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima; onaj koji si neće dozvoliti, niti jednom u svom životu, da pobjegne od smislenih savjeta.......
    Živi danas, učini danas, riskiraj danas!
    Ne dozvoli lagano umiranje!
    Ne zaboravi biti sretan!
    Ploviti se mora i bez broda ..

  6. #1071

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ona dole peva, svira na svojoj
    gitari, mislim da je srećnija nego
    obično i drago mi je, ponekad malo
    poludim i surov sam prema njoj.
    teška je četrespet kila
    ima tanušne zglobove a njene su oči
    često istinski tužne.

    ponekad me moje potrebe
    čine sebičnim
    sve mi to preplavi
    razum
    a nikad nisam bio
    vešt
    u izvinjanjavanju.

    čujem je kako peva
    sada je
    već duboka noć
    i odavde
    vidim
    svetlosti velegrada
    prijatne kao
    zrelo voće iz bašte
    i ova je soba
    spokojna
    tako čudno
    kao da je čarolija postala
    nešto sasvim
    normalno.

    Charles Bukowski, Za Malecku
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  7. #1072

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Voleo sam vas; moja ljubav stara
    Još uvek, možda, spi u srcu mome.
    Al' zašto ona nemir da vam stvara?
    Ja nisam rad žalostiti vas njome.
    Voleo sam vas nemo, beznadežno,
    Pun strepnje i pun ljubomore boli,
    Voleo sam vas iskreno i nežno:
    - Nek Bog da, tako drugi da vas voli.

    Al.Sergejevič Puškin
    "neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."

  8. #1073

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Na planini zivi neko bozanstvo
    koza joj je bela kao sneg,Ljupkost i vitkost,
    slicna vitkosti i ljupkosti device.
    Bozanstvo koje ne jede zito,
    zivi od rose i vazduha
    vozeci je vetrovi na oblacima
    upregnutim zmajevima,
    luta izvan granica oblasti smrtnika.





    LaoCe
    Ne voli se onaj s kim mozes biti zajedno, nego onaj bez koga ne mozes .

  9. #1074

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Toliko sam sanjao o tebi


    Toliko sam sanjao o tebi,
    Da gubis svaku svoju realnost.
    I da li je jos uvek cas da dostignem to
    zivo telo i da poljubim na tim usnama
    radjanje glasa, sto mi je tako drag?

    Toliko sam sanjao o tebi,
    Da se moje ruke, naviknute da grle tvoju senu,
    Spoje na mojim grudima, ne bi li mozda osetile
    Obrise tvoga tela,
    I da sam pred stvarnom pojavom onoga, sto me
    tako muci i upravlja sa mnom vec danima
    i godinama, postao bez sumnje sena.

    O, osecanja neodlucnosti!
    Toliko sam sanjao o tebi, da je bez sumnje
    Proslo vec vreme moga budjenja.
    I ja sada spavam stojeci s telom izlozenim
    Svim pojavama ljubavi i zivota,
    I da bih tebi, o jedina, koja i danas za mene
    jos uvek nesto znacis,
    Mogao teze dodirnuti celo i usne,
    Nego bilo koje usne i bilo koje celo.

    Toliko sam sajao o tebi,
    toliko hodao, govorio i spavao sa tvojom senom,
    da mi sad vise nista ne preosta, a mozda i zato,
    da postanem prikaza medju tim prikazama
    i sena sto puta vise nego sena, koja se seta
    i setace se radosno
    po suncanom satu tvoga zivota.




    Rober Desnos
    "neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."

  10. #1075

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Mister Z.

    Na uglu Lexington avenije i 24. ulice
    sedimo kruto i gledamo se popreko
    u njegovom apartmanu na petom spratu
    otmenog bildinga ispod neba od marmelade
    sa servilnim portirom, saunom, bazenom
    ja na džetlegu, u farmerkama, bosa
    on u beloj košulji, kravati, sjajnih očiju
    oran za igru "hajde da se kinjimo"
    pametan i uzbuđen kao kavez majmuna
    strogo traži the fucking news iz zavičaja
    a ja se smrznuto smešim, u sebi cvilim
    i tiho kažem: - prekrila nas ratna tama
    - zašto ih niste umlatili, viče mahnito
    poznatim glasom od lepka i peska
    pa zuri u mene očima belim od besa
    i sipa viski fluorescentnim prstima
    dok skupljam kolena na vrhu stene
    i žmurim, još leteći preko Atlantika
    sa glavom u oblaku i tupim bolom
    opsednutog posmatrača katastrofe
    i užasom koji u meni kuca kao drugo srce
    osećam pogled kaleidoskopskih zenica
    i slušam kako se opija vlastitim rečima
    ko nekad, davno, pivom
    ha, imao je cug kao deva
    a posle trećeg, četvrtog i gotovu pesmu
    taj stranac što je bio rolling stone
    pa se neumoljivo skotrljao sa Balkana
    ostavljajući širok trag prvo na MIT
    onda na merkantilnoj berzi Čikaga
    (posle je postao mefisto Wall Streeta)
    u armanijevom odelu od tečnog metala
    zatvoren u svoj unutrašnji Auschwitz
    gleda me mrko sa ludačkim osmehom
    dok oko nas tinjaju balkanska brda
    i miriše Njujork kroz otvoren prozor
    menja temu, proba da me rastavi na sitne deliće
    i prišiva grehe elokvencijom duhovnog teroriste
    da sam majstor da unesem haos u njegov life
    nisam praktična/pragmatična, pišem hermetički
    na jeziku koji niko normalan ne zna
    u zemlji manjoj od slova na karti sveta
    izvan realnosti, izluđujuće ignorantna
    - laku noć, dragi moj, kažem hladno
    sa oblačićem iznad glave, dignuta nosa
    - postao si pravo govno i smeješ se
    mehanički poput patentnog zatvarača
    plašiš me plastičnim krokodilima
    na maternjem jeziku koji si zaboravio
    drkaš u klonji na slike sa Interneta
    ili si prikopčan na stok market infuziju
    sanjaš šumske jagode, hrastove šume i vukove
    i varaš samog sebe da su to noćne more
    niko te nije poljubio sto godina
    a sereš kako si uspeo u životu
    čoveče, ličiš na klovna zapalog u govna
    koji je upravo naručio još jedan čir na želucu
    frkćem i zaobilazim ga pažljivo u velikom luku,
    kao bosonoga princeza neocarinjenih snova
    u izbledeloj majici s beogradskog buvljaka
    tog njujorškog jutra što klizi poput sirupa
    malkice zombirana od časovnih zona
    i mutnih misli, kao da sam Hobit
    (koji je živeo u jednoj rupi u zemlji)
    - uvek si bila lajava, kaže pomirljivo
    i hvata me za ruku hladnim prstima
    a ja se osećam totalno neopisivo glupo
    kao posle makrobiotičke pite sa tofu sirom
    pa razvlačim usta u veliki zev i lažem
    kako mi se užasno odvratno grozno spava
    da moram da brišem odmah u krevet
    - mala, još uvek imaš tako slatko dupe
    čujem kako viče za mnom kroz smeh
    dok odlučno zatvaram vrata spavaće sobe
    i bacam se na džinovski futon, meko osvetljen
    pa brojim, kao ovce, blede kvadratiće na posteljini
    koju je, shvatam, samo za mene, pažljivo, namestio.


    * * *


    Trećeg dana je tvrdio da sam opet
    unela strašan nered u njegov život
    da je zbog mene napunio frižider
    i da ne podnosi što doručkujem
    kao gusenica samo voće i povrće
    da su pepeljare pune pepela
    i da u ovoj zemlji pristojan svet ne puši
    i ne pije vodu sa česme u kupatilu
    već kupovnu u proverenom pakovanju
    da sam opet trošila smeđi peškir
    umesto nebo plavog koji mi je namenio
    da svi satovi idu naopačke i pogrešno
    da nepažljivo rukujem sa aparatom za filter kafu
    da ne može da misli dok se šećkam okolo bosa
    smejem u radno vreme i hoću u jutarnju šetnju
    da ga nervira što gledam u oči ljude na ulici
    umesto pored/između/kroz ili tako nekako.


    * * *


    U glavi mi je tutnjalo hiljadu bubnjara
    od te tmurne imitacije tipa koga sam znala
    uf, bilo mi je smešno i bilo mi je muka
    kako ga oni sa tu-i-tamo-jobom oslove
    zato što ima lovu/pravi dobre poslove
    (a rado bi ga gurnuli u Hadson i glumili nirvanu
    pa onda zbrisali na Mesečevu mračnu stranu)
    pored njega i na suncu hvatala me jeza
    čoveče, pa on više uopšte ne ume da se zeza!
    hiljadu godina nije pročitao dobru knjigu
    nije posadio ni jedno stablo, usvojio mačku
    napravio dete ili učinio bilo šta ljudski
    a umeo je da pleše vrh trave, ludnica
    danas pazi na marku svojih gaća
    besmislen kao nafta na površini mora
    guta vitaminske pilule i pali se na krupno tržište
    s ledenim ukusom love i srcem pod suspenzijom
    dok hiljade pokojnika žure niz Riverside
    ornih da padnu s nogu od rada, popuše joint
    i kao petao-vetrokaz jure TV kanale u večernje sate
    zverajući u voditelja sa kosom od plastike
    i silikonski dekolte dame sa konjskim zubima
    on, iza svog glatkog odela zauzet samim sobom
    više definitivno nije stvorenje u koje imam poverenje
    sa taktikom nervozne argumentacije koja me razdražuje
    i užarenim pogledom na kurve sa Medison avenije
    pod cementnim nebom, zaglavljen u vlastitu kakofoniju
    inspirisao me je da prvim avionom zbrišem u Kaliforniju
    i tamo cunjam po San Francisku, L. A. i Santa Kruzu
    gledam kako Walt Disney pada sa oblaka i izigrava muzu
    slušam slaboumne songove i malo uživam u dobrom bluzu
    a onda ni to nisam više mogla da podnesem
    što da krijem, nostalgija je uzimala maha
    pomisao na kuću ostavljala me je bez daha.



    Vesna Knežević Ćosić

  11. #1076

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Inspirisan jednom...koja će znati da je za nju .

    Vera Pavladoljska
    Matija Bećković

    Lukavica je htela da me nadlukavi
    Punio se mesec u avgustu kao lokva
    Ispaljivane pune duge preko jezera i glava
    Na radilištima u rudnicima boksita
    Ubeđivao sam nepoznate ljude
    U tvoje ime
    Vera Pavladoljska

    Grešile su pijane ptice u prostoru
    Prepelica je kljunom gore okretala
    Svest je mrcala među liticama
    Gonjen tocilima krsima i gubom
    Do grla u živom blatu mislio sam
    Koliko si me volela
    Vera Pavladoljska

    Mrak je u mraku sjao kao životinja
    Grom u lancima čamio za brdima
    Molio sam za sluh fizičkih radnika
    Divio se njihovom surovom apetitu
    Zaklinjao jednog gluvonemog mladića
    Da izgovori tvoje ime
    Vera Pavladoljska

    Ceo dan u nebu izgoreo mesec
    Pod lažnim imenom leči svoj pepeo
    U mrcavi među dvojnicima
    Dok muzika sneg u uši ubacuje
    Kleo sam se u obe ruke naročito desnu
    Da te nisam voleo
    Vera Pavladoljska

    Udvarao se nepoznatoj devojci
    U kanjonu Tare kod Kolasina
    Govorio istine na svim jezicima
    Žario i palio da ih poveruje
    Dok je ćutala sećao sam se
    Da si mi najkrupnije laži verovala
    Vera Pavladoljska

    Pevao je slavuj sa grlom grlice
    Sve na svetu me na te podsećalo
    Hvalio sam se da si luda za mnom
    Cela plaža da ti se uzalud udvara
    Kako te teram da ideš iz glave
    I kako nećeš
    Vera Pavladoljska

    Kulo crnog žara pod slepim očima
    Zarazna zvezda sve i svašta saždi
    Dok mi se padobran nije otvarao
    I kad sam u zavičajne bezdane padao
    Pričali su da te zovem iz sveg glasa
    Al nisam priznavao
    Vera Pavladoljska

    Ronio u najdublje bežao u gore
    Da te glasno zovem da niko ne čuje
    Bio sujeveran - pitao prolaznike
    Kako tvoje lice zamišljaju
    Čeznuo da ceo dan prolaziš kraj mene
    Pa da se ne okrenem
    Vera Pavladoljska

    Na ljubavnoj promaji izmedju dve zvezde
    Nevidljivi uhoda ima nešto protiv
    Žeđ za rakijom je slična fantaziji
    U teretnom kamionu koji juri snegu usred leta
    Bile su dve usne nepismenih žena
    Po ugledu na tvoje
    Vera Pavladoljska

    Po nevremenu sam lovio na ruke
    Med zlatnih meridijana u vodi
    Opisivao oči jedne žene mesec dana
    U vozovima bez reda mnoge saputnice u prolazu
    Ubedio da su mi sve što imam u životu
    Misleći na tebe
    Vera Pavladoljska

    Pita za mene metak lutalica
    Sada me pogrešno traži oko zemlje
    Vučen tajnim magnetom mog čela
    Napija mesec da prokaže gde sam
    Zlostavlja mora kusa vazduh i podmićuje
    Ti ćes me izdati
    Vera Pavladoljska

    Traje monotona biografija sunca
    Sve sijalice gore usred dana
    Slovoslagači su srećni dok ovu pesmu slažu
    Vazduh ne shvata da sam sebe bombarduje
    Jedan od vlašića sklon je porocima
    I jedni i drugi vetrovi te ogovaraju
    Nekoliko država tvrdi da si njina
    Ti si na svoje ime ljubomorna
    Kablogrami se u dubokoj vodi kvare
    Niko ne zna gde su slova tvog imena
    U mrtvim i lažnim jezicima u pogrešnim
    naglascima
    U rukopisu zvezda po nekoj samoj vodi
    Ko će uhvatiti sjaj samoglasnika
    Koje ptica kuka
    Vera Pavladoljska

    1960.
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  12. #1077

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Tebi je lako

    Tako si lepa,svi ti se dive,
    pogledi muski svakoga dana,
    i uvek imas pratnju kraj sebe,
    kada te sretnem ti nisi sama.

    A ja sam,eto,jos jedna prica,
    obican mladic s'prvoga sprata,
    o tebi pevam,pesme ti pisem,
    i sanjam da mi otvaras vrata.

    Samo ponekad pogled ti skrene,
    mnogo je proslo,deca smo bili,
    i u tom trenu setis se mene,
    i snova sto smo zajedno snili.

    Tebi je lako i dobro zivis,
    ti vise nisi klinka koju znam,
    i sta bih ja kraj tvoje lepote,
    kad samo ljubav mogu da ti dam.

    NN.
    "neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."

  13. #1078

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Druga Strana

    Zujao je stalno Data autostradom
    muvao se elektronskim gradom,
    Internet mu je bio infuzija
    u glavi mu je rasla konfuzija,
    posebno kada je na Mreži čuo
    da postoji plavo-zelena planeta,
    jer verovao je samo u ono
    što dolazi preko Interneta.
    Svake noći je posećivao
    razna igrališta za hakere
    pa je na Mreži upoznao
    i druge virtuelne mahere,
    sa njima bitove i bajtove brojao
    da bi uopšte postojao.
    Živeo je u čudesnom svetu
    što kulja sa kompjuterskih ekrana
    niko mu nikad nije kazao
    da postoji i Druga Strana.
    Prvo je saznao za mašinski jezik,
    bilo mu je još rano za bejzik,
    pa pisao sors kod za asembler
    i bio sretan kao lovački ker
    kada je provalio kompajler,
    pa je još 10 hiljada jezika naučio
    samo se na cobol nije sručio.
    Mislio je da drži glavu
    iznad košmarnog sveta,
    krcat centrofenoksina,
    hiderdžina i drugih tableta.
    Sanjario je da u očne duplje
    implantira refleksivne naočare,
    pa je vodio interaktivne debate
    nečujan i miran poput bare.
    Čitao je Vodič do Novog Ugla
    i lutao kroz polja Cinerame,
    otkidao na Zvezdane Staze
    i sci-fi moralističke drame,
    lakši od pera i bezbrižan
    u tajnovitom mestu između ušiju,
    hranio se informacijama
    opterećen jednom mišlju:
    Zašto klizi pod vodom
    i spašava jaja bića iz Loh Nesa?
    Prečica kroz vremenski tok
    dovodila ga je do besa,
    a razne svemirske avanture
    paf-mrtav-si vrste do vrhunca,
    kada se, opet, pojavila 3D slika
    malenog, neugledno žutog sunca
    u zaleđima jednog krajolika,
    bio je ubeđen da bunca,
    tamo daleko, na zapadu
    u spiralnom rukavcu galaksije,
    kada je prvi put shvatio
    da iz Interzone on nije,
    da su mu preci sišli sa drveta
    i da je majmunovo dete,
    sa pticama i ribama stanovnik
    sićušne plavo-zelene planete.
    Tada je bacio kompjuterski šlem
    i uzeo šešir pun trave,
    pomislio kako je hiderdžin
    mogao da mu dođe glave,
    a onda, opet preterujući
    seo ispred monitora/oltara,
    i dalje tvrdo verujući
    u spas pomoću računara.
    Onda je kao lud počeo
    da puni disk istorijom,
    ophrvan tom klasičnom
    ljudskom histerijom,
    ali, mnogo toga je bilo
    samo zaglušujuća buka,
    pa mu je na tom Nodu
    pripala teška muka.
    Zato se vratio u budućnost
    i na ljubičaste psihodelike,
    opet otkidao na igre
    pravljene za dečake velike.
    Nije sebi dao još jednu priliku,
    slušao je samo kiberpank muziku,
    bio je dobar tehno di-džej
    kao da mu je mašina mater.
    Posle je budžio i sklepao
    sopstveni virtuelni kompjuter,
    pa je zaneseno gledao signale
    kako putuju kroz logičke kapije,
    gutajući pametna pića
    u društvu sintetičke bratije.
    Nikada se nije borio
    protiv birokratske apatije,
    samo je grafički vizuelizovao
    objekte u 3 dimenzije,
    živeći u svojoj spejsoperi
    oslobođen svake tenzije.
    Uredno je sa Mreže lovio
    softvere novih generacija,
    vičan hakingu, mnogo je voleo
    da zeza policajce informacija,
    putuje telefonskim linijama
    i sluša milione glasova,
    globalne elektronske zajednice
    na koju je trošio mnogo časova,
    ali nije mogao da zaboravi
    malu plavo-zelenu planetu,
    pa je kao lud na sve strane
    slao poruke po Internetu,
    i živeo zatvorski košmar
    potresen manjkom Memorije.
    Bez gomile RAM-a
    nije mogao da učita storije,
    komunikacioni suicid
    visio mu je nad glavom,
    i dalje se u duši mučio
    sa planetom malom,
    o kojoj, sem podataka,
    baš ništa nije znao.
    I bez interaktivne debate
    intezivno je osećao,
    kako mora da legne u travu
    i bar jednom pliva u Okeanu,
    i oslobođen interfejsa
    upozna Drugu Stranu.
    Zato se iz Mreže isključio,
    sa kompjuterom se nije mučio,
    samo mu je fajlove obrisao,
    uzbuđen, jedva je disao,
    očekujući novi smisao.
    Iz hakerskog ugla gledano
    tako je sve bilo sjebano


    Vesna Knežević Ćosić

  14. #1079

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    PISMO JEDNE ZENE



    Koracam bosa tvojim tragom
    Priljubljujem usne uz tvoju praznu casu
    U tvom odelu trazim tvoju odlutalu toplotu
    Pogledom doticem sve sto si ti gledao
    Ispisujem ti imeizgovaram ga tiho
    Blagosiljam dane kad cuvas svoje zdravlje
    Ponavljam sve mazne reci koje smo ikad rekli
    Secam se zaveta tvojih ociju
    Tvoj se poslednji dodir jos ne odvaja od mene
    Sa svakim danom se suocavam
    umorna srca tromih nogu
    To sto smo razdvojeni pola mi odnosi snage
    A ostatak mi treba da bi te sacekala



    -Kerolin Ris

  15. #1080

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Uzivam u tebi

    Sve sam svoje pjesme za tebe napisao
    i misli s riječima pred tebe iznio,
    sve ispjevao potaknut tvojim pokretima,
    a dodire utkao u zagrljaje,
    da svaku noć, zaronjen u zjenicu tvoga milog oka,
    svo bogatstvo pred tvoju dušu stavim,
    jer u ljubavi moraš stalno snivati.
    Tvojim se tijelom razliježem uzdasima
    i kao dijete veselo trčim bijelim proplancima,
    s toplim poljupcima smirujem strasti,
    a na vrhovima prekrasnih visoravni šapućem
    i milujem oblake tvojih pogleda,
    pa se u suton spuštam vrelinom divlje mjesečine
    i odmaram na prekrasnim poljima zadovoljstva.
    Uživam u tebi, ljubavnice,
    jer dok me uznosiš beskrajno i strasno,
    odvajam se dio po dio i rastopljen u kapima,
    utječem u tvoju toplu nježnost
    gdje izrastam u muškarca kojeg tako voliš,
    i osnažen milinom tvoje ljepote
    pronalazim ušće kojim bujaš kao žena koju volim.


    Z.K.
    Ne voli se onaj s kim mozes biti zajedno, nego onaj bez koga ne mozes .

Strana 72 od 114 PrvaPrva ... 2262707172737482 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •