Poklonite pesmu... - Strana 47
Strana 47 od 114 PrvaPrva ... 3745464748495797 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 691 do 705 od ukupno 1704
  1. #691

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kamo srece...


    Kamo srece da meni pripadne
    da brinem о tvojim danima,
    da te budim sa kafom
    i kazem ti da ne staris uopste,
    da razvezem sve tvoje cvorove
    i najtvrdoglavije tuge.
    Kamo srece!

    Кamo srece da i meni pripadne
    malo te srece!
    Кamo srece da te cekam
    sutra, i оpet sutra, i оpet, sutra,
    Sledicu te kao senka,
    (neznost је moj talenat).
    Necu te оbmanjivati,
    bicu uvek na onoj udaljenosti koju ti zelis.
    I ја ponesto umem.
    Probaj me.

    Da me poznajes, priznala bi sigurno
    da imam krila, da imam veliki nered u glavi
    i da samo ti mozes da me izlecis.
    Оstani!
    Spreman sam da se zaustavim ovde
    ako nebo tako zeli.
    Uzmi me u letu i ne dozvoli da ikad padnem!
    Ко је јednom bio na ovoj visini,
    ne spasava se nikada!
    Volis li me? Kamo srece ...!

    Renato Zero
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  2. #692

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    POSVETA MOJOJ ŽENI

    Kojoj dugujem što radošću sam ispunjen
    I što se osjećaji moji bude kad budimo se mi
    I što istog trena počinak dolazi kad vrijeme je sna,
    Skladno disanje

    Ljubavnika kojih tijela mirišu jedno drugom
    Koji misle iste misli bez potrebe da se zbori
    I tepaju iste riječi bez potrebe da se neki smisao rodi.

    Neće od zlovoljnog vjetra se zalediti
    Nit' od sumornog tropskog sunca uvenuti
    Cvijeće u cvjetnjaku koji je naš i samo naš

    Al' posveta ova je da je drugi čita:
    I bliske su ovo riječi u javnost tebi upućene.

    T. S. Eliot
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  3. #693

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Stefan despot,
    najslađemu i najljubaznijemu,
    i od srca moga nerazdvojnome,
    i mnogo, dvostruko željenome,
    i u premudrosti obilnome,
    carstva mojega iskrenome,
    (ime rekavši),
    u Gospodu ljubazan celiv,
    ujedno i milosti naše,
    neoskudno darovanje.

    Leto i proleće Gospod sazda,
    kao što i psalmopevac reče,
    i u njima krasote mnoge:
    pticama brzo, veselja brzo preletanje,
    i gorama vrhove,
    i lugovima prostranstva,
    i poljima širine;
    i vazduha tananog
    divnim nekim talasima brujanje:
    i zemaljske daronose
    od mirisnih cvetova, i travnosne;
    ali i same čovekove prirode
    obnavljanje i veselost
    dostojno ko da iskaže?

    Ovo sve, ipak,
    i druga čudna dela Božja,
    koja ni oštrovidni um
    sagledati ne može,
    ljubav prevazilazi.
    I nije čudo,
    jer Bog je ljubav,
    kao što reče Jovan sin gromov.

    Varanje nikakvo u ljubavi mesta nema.
    Jer Kain, ljubavi tuđ, Avelju reče:
    "Iziđimo u polje".

    Oštro nekako i bistrotečno
    ljubavi je delo,
    vrlinu svaku prevazilazi.

    Ljubav David lepo ukrašava,
    rekavši: "Kao miro na glavu,
    što silazi na bradu Aronovu,
    i kao rosa aermonska,
    što na gore silazi Sionske".

    Uzljubite ljubav,
    mladići i devojke,
    za ljubav prikladni;
    ali pravo i nezazorno,
    da mladićstvo i devstvo ne povredite,
    kojim se priroda naša
    Božanskoj prisajedinjuje,
    da Božanstvo ne uznegoduje.
    Jer apostol reče:
    "Duha Svetoga Božjega ne rastužujte,
    Kojim se zapečatiste
    javno u krštenju".

    Bejasmo zajedno i jedan drugom blizu,
    bilo telom ili duhom,
    no da li gore, da li reke
    razdvojiše nas,
    David da reče: "Gore Gelvujske,
    da ne siđe na vas ni dažd, ni rosa,
    jer ne sačuvaste Saula,
    ni Jonatana"!
    O bezloblja Davidova,
    čujte, carevi, čujte!
    Saula li oplakuješ, nađeni?
    Jer nađoh, reče Bog,
    čoveka po srcu mome.

    Vetrovi da se s rekama sukobe,
    i da isuše,
    kao za Mojsija more,
    kao za Isusa sudije,
    ćivota radi Jordan.

    Eda bi se opet sastavili,
    i videli se opet,
    ljubavlju se opet sjedinili
    u samom Hristu Bogu našem,
    Kome slava sa Ocem
    i sa Svetim Duhom
    u beskrajne vekove,
    Amin.

    Despot Stefan Lazarević, Slovo ljubve
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  4. #694

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ovo su ti usne
    Koje vracam
    Tvome vratu

    Ovo mi je mesechina
    Koju skidam
    Sa ramena tvojih

    Izgubili smo se
    U nepreglednim shumama
    Nashega sastanka

    U dlanovima mojim
    Zalaze i svicu
    Jabuchice tvoje

    U grlu tvome
    Pale se i gase
    Zvezde moje plahe

    Pronahsli smo se
    Na zlatnoj visoravni
    Daleko u nama

    Vasko Popa

  5. #695

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Paula

    Nichega drugog nema u ovoj pesmi - sem tvog lica.
    Nichega drugog nema ovde sem tvojih zzednih, kao
    noc sivih ochiju.


    Kej se u jezero pruzzio pravo kao puschana cev
    Stojim na keju i pevam o tebi kakvu te znam
    ujutru.


    Ne mislim na tvoje ochi, tvoje lice.
    Niti na tvoje razigrane noge, noge trkachkih konja.
    Zbog necheg drugog mislim na tebe ujutru na keju.



    Tvoje su ruke sladje no hleb orahove boje kad me
    se taknesh.
    Tvoje se rame ochesalo o moju ruku - jugozapadni
    vetar krstari kejom.


    Zaobravljam tvoje ruke i tvoje rame i opet kazem:

    Nichega drugog nema u ovoj pesmi - sem tvoga lica.
    Nichega drugog nema ovde - sem tvojih zzednih,
    kao noc sivih ochiju.


    Karl Sandberg

  6. #696

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Naša ljubav

    Noć me ta u mladosti stiže,
    Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
    Videste li pseto koje čovek tera od sebe,
    A ono mu i dalje ruke liže?

    Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
    Kada se osamim zaogrne me ogrtačem snova.
    I mada mi davno reče sve,
    Uvek je za me nova.

    Danima se koljemo kao hijene
    I jedno u drugom vidimo kugu,
    A opet... izvan te kobne žene
    U mojoj duši nema mesta za drugu.

    Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
    I već sam od toga kao mesec žut,
    Pa se opet neobjašnjivo sastanemo
    Da zajedno produžimo put.

    Ne znam više da li je to ljubav,
    Ili zagonetni čulni mrak;
    Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
    O rečni brzak.

    Rade Drainac
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  7. #697

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    NE DAJ SE,INES

    Ne daj se,Ines
    Ne daj se godinama,
    moja Ines,drugacijim pokretima i
    navikama,
    jer jos ti je soba topla;
    prijatan raspored i rijetki predmeti.
    Imala si vise ukusa od mene.
    Tvoja soba-divota-gazdarica ti je u
    bolnici.
    Uvijek si se razlikovala
    po boji papira svojih pisama,po
    poklonima,
    pratila me slijedeceg jutra oko devet
    do stanice.
    I rusi se zeleni autobus
    tjeran jesenjim vjetrom,kao list,
    niz jednu beogradsku padinu.
    U vecernjem sam odijelu i
    opkoljen pogledima.
    Ne daj se ,mladosti moja,
    ne daj se,Ines.
    Dugo je pripremano nase poznanstvo
    i onda,slucajno,uz vrucu rakiju,
    i sa svega nekoliko recenica lose
    prikrivena zelja.
    Tvoj je nacin gospodje i obrazi
    seljanke.
    Prostakuso i plemkinjo moja!
    Pa tvoje grudi,krevet,
    i moja soba objesena u zraku kao
    naranca,
    kao narancasta svjetiljka,
    nad zelenom i modrom vodom Zagreba;
    Proleterskih brigada39,kod Grkovic.
    Pokisla ulica od prozora dalje i sum
    predvecernjih tramvaja.
    Lijepi trenuci nostalgije,ljubavi
    i siromastva,
    upotreba zajednicke kupaonice
    i-molim vas ako me tko trazi...
    Ne daj se,Ines-evo me,
    ustajem tek da okrenem plocu.
    Da li je to nepristojno u ovakvom
    casu,
    Mozart,Requiem,Angus Dei.
    Meni je ipaj najdrazi pocetak.
    Raspolazem s jos milion njeznih i
    bezobraznih podataka nase mladosti,
    koja nas pred vlastitim ocima vara i
    krade i napusta.
    Ne daj se,Ines,
    poderi pozivnicu,otkazi veceru,
    prevari muza odlazeci da se pocesljas
    u nekom boljem hotelu.
    Dodrni me ispod stola koljenom,
    generacijo moja,ljubavnice.
    Znam da ce jos biti mladosti,ali ne
    vise
    ovakve;u prosjeku 1938-a.
    Ja necu vise imati s kim ostati mlad,
    ako svi ostarite,
    i ta ce mi mladost tesko pasti,
    a bit ce ipak da ste u pravu,
    jer ja sam sam na ovoj obali
    koju ste napustili i predali bezvoljno,
    a ponovo pocinje kisa kao sto vec kisi u
    listopadu na otocima.
    More od olova i nebo od borova.
    Udaljeni glasovi koji se mjesaju:
    glas majke,prijatelja,kceri,
    ljubavnice,broda,brata.
    Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
    i nestalo je svjetla s tom bjelinom.
    Jos malo setnje uz more i gotovo;
    ne daj se,Ines.


    Arsen Dedic
    Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.

  8. #698

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad ptica prestane voljeti

    Kad ptica prestane voljeti drugu pticu, ona joj ne kaže:
    "Odleti sada tisuću milja daleko, da ne bi gledala
    kako se gomila ravnodušnost u mojim zjenicama!"
    Jer ptica nije troma kao čovjek; daljina je za nju
    lepršanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav.
    Ne kaže joj: "Sada se sakrij tisuću
    stopa duboko ispod zemlje,
    da ne čuješ kako pjevam u predvečerje
    nježnu uspavanku drugoj dragani,
    koja leži s kljunom u mome krilu !"
    Jer ptica nije površna kao čovjek;
    ona zna da se otkucaji srca
    pod zemljom propinju još snažnije,
    i umjesto umirujućih zvukova
    uspavanke cijela bi šuma morala slušati
    tutnjavu podzemlja koju je izbacila bol.
    Zato kad ptica prestane voljeti drugu pticu,
    ostane pokraj nje da tu umre, u samoći.
    A čovjek kad prestane voljeti drugog čovjeka,
    od stida i pomutnje ne zna što bi i,
    bježeći sve to dalje od njega,
    ugnijezdi zauvijek u svome srcu njegovu tugu.
    Nema malih boli. Ljudi vole male boli.
    One su lijepe, a ne bole mnogo.
    Izgube li ih, priskrbit će sebi lako druge,
    još manje skupe i manje bolne -
    jer bol iskustvom otupljuje,
    a premnogo iskustva nudi se na vašaru u bescijenje.
    Ljudi vole kratke susrete, kratka pisma,
    male doživljaje za koje ne treba tražiti
    smisao daleko u zvijezdama ni u odviše opasnim,
    nepoznatim predjelima duše.
    Ali te male boli uvlače se neopazice
    u naše meso izvrgnuto oštrici dosade,
    one postaju u njemu naša smrt.
    I zbog tog bezbroja malih lešina -
    što se nečujno u nama raspadaju -
    zavijaju cijelog života oko naših kuća strvinari,
    a oko našeg čela izranjenog od mnoštva
    malih jauka igraju se mravi.
    Tako neće imati što da propadne
    u nama kad nas potresu iznenadno velike boli,
    proizašle iz velikih stjecišta razloga,
    netaknutih opomenom.
    Gledat ćemo bezbrižno mrave kako se
    približuju i golema jata bjeloglavih
    lešinara kako kruže u sve to nižem
    luku iznad naših pragova i šaputati im:
    "Nemate što tražiti ovdje, prijatelji.
    Tu nema ničeg više osim slike
    prašnog kostura ogrnuta sjećanjima,
    a taj - budite sigurni - nije za vas!
    Meso i krv i slatki voćnjak srca
    pojedoše nam male boli,
    mrvicu po mrvicu - one oglodaše sve do kosti,
    do ove luknje u prostoru, zar ne vidite ?"
    Nema malih boli.
    Nema malih boli pod ovim suncem.


    Vesna Parun
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  9. #699

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Mika Antic

    Sve moje nežnosti i gluposti
    još uvek na tvome pragu spavaju
    kao mala kudrava štenad
    na mokrim,
    nabreklim,
    crnim sisama gospođe kučke.
    Sasvim sam zakopčan od sluzokože do duše.
    Ova 32 zuba još uvek ljubav
    samo za tebe jecaju i pevuše.
    Ti ćeš me, nadam se, shvatiti.
    U ogledalu vidim:
    sve je
    zauvek
    gotovo!

    Uplašeno sam pijan
    i prazan
    i sam.
    Ponekad neko naiđe da me nespretno pazi,
    neko, kome ja, zaista, naivno, zaista bez zlih namera,
    već posle druge čaše otkrijem putokaze
    koji vode od tebe
    do moga usijanog temena.
    Nikome nemoj reći
    ali dok ležim ovde kao ispražnjen sarkofag
    i nešto mudrujem o sreći,
    trudim se da bar malo zabrinute dobrote
    tom drugom nekom dam.
    I dok umire drveće
    i susnežica po lišću gazi,
    trudim se da mu bude dobro,
    makar mrvicu dobro,
    u ime izvesnog aorista moje ljubavi
    i davnoprošlog vremena.
    Dalje ne bih imao ništa više da ti javim.
    Pijana od hladnoće, subotnja noć se valja.
    Satovi su već odavno povečerje odsvirali.
    Dalje,
    zaista, ne bih imao ništa više da ti javim.
    Jedino, možda to:
    da si ostala najlepša medalja
    iz najlepšeg rata u kojem su mi srce amputirali.
    Gospođice,
    ja nisam za tobom bio onako obično,
    gimnazijski zanesen.
    U meni je sve do tabana minirano.

  10. #700

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    PISMO JEDNE ZENE

    Koracam bosa tvojim tragom
    Priljubljujem usne uz tvoju praznu casu
    U tvom odelu trazim odlutalu toplotu
    Pogledom doticem sve sto si ti gledao
    Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho
    Blagosiljam dane kada cuvas svoje zdravlje
    Ponavljam sve mazne reci koje smo ikad rekli
    Secam se zaveta tvojih ociju
    Tvoj se poslednji dodir jos ne odvaja od mene
    Sa svakim danom se suocavam
    umorna srca tromih nogu
    To sto smo razdvojeni pola mi odnosi snage
    A ostatak mi treba da bi te sacekala.

    Kerolin Ris
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  11. #701

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Satenski Stihovi


    Ne volim je
    Daleku i nepoznatu
    Skrivenu
    U ochima neuhvatljivih boja
    Ne volim je
    Plahu i ustreptalu
    Skrivenu
    U svakom mom nemiru
    Ne volim je
    Svetlu i nedodirljivu
    Skrivenu
    U svakoj uzavreloj rechi
    Jedino vishe
    Na svetu mrzim sebe
    Shto nocas
    Lazzem
    Bezochnije nego ikad.

    Jovica Letic

  12. #702

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna,
    iz daljine me čuješ i glas te moj ne dodiruje.
    Kao da su ti oči nekud odletele
    i poljubac jedan sklopio usne.

    I pošto su sve stvari pune moje duše,
    izranjaš iz njih njome ispunjena.
    Leptiru sna, na moju dušu ličiš
    i ličiš na reč melanholija.

    Dopadaš mi se kada ćutiš i kad si kao odsutna.
    I kao da se žališ , leptirice zaljubljena.
    Iz daljine me čuješ i glas me tvoj ne dodiruje.
    Dozvoli mi da ćutim zajedno s ćutanjem tvojim.

    Pusti me da ti govorim takođe ćutanjem tvojim,
    svetlim kao svetiljka, jednostavnim kao prsten.
    Slična si noći, zaćutala i zvezdana.
    Ćutanje ti je od zvezda, tako daleko i čisto.

    Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna.
    Daleka i bolna kao da si preminula.
    Samo reč, tada, jedan osmeh je dosta.
    I radostan sam, radostan što istina to nije...


    Pablo Neruda
    Ćuti i prenesi dalje....

  13. #703

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    LJUBAVNA PESMA

    Kako da dusu sputam,da se tvoje
    ne takne?Kako,mimo tebe,njom
    da grlim druge stvari i daljine?
    Ah,rado bih se sklonio na koje
    zaboravljeno mesto usred tmine,
    u neki izgubljeni kut,u kom
    nece je tvoje njihati dubine.
    Al' ipak,sve sto dodirne nas dvoje
    ko gudalo nas neko spaja,koje
    iz dveju struna jedan mami glas.
    Na kom smo instrumentu?Ko nas
    satka?
    I koji ovo svirac drzi nas?
    O,pesmo slatka.


    Rajner Marija Rilke
    Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.

  14. #704

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Prosta istorija


    Proslo je sve; i jedva dusu dirne
    Secanja talas drag,
    Ko s veceri kad tihom vodom pirne
    Daleki vetar blag.
    Proslo je sve sto bolelo me ikad!
    O, laz je da se ne zaceli nikad
    Rana i radosti trag.

    Bez nespokojstva, bez srdzbe, bez krika,
    Secam se danas ja
    Ljubavi nase, tvog smeha, tvog lika;
    A srce jedva zna
    Za uzas dana, za besane noci,
    Za kletve da se ziveti nece moci,
    Za gorke snove bez sna.

    Kako se mirno pozdravljamo sada!
    Ni bol, ni gnev, ni strah.
    Proslo je sve. - I samo katkad, kada
    Mesecev takne me prah,
    Dusu mi talas jedva jedan dirne,
    Ko tihu vodu u veceri mirne
    Dalekog vetra dah.



    Velimir Zivojinovic Massuka
    Poruku je izmenio Kalina, 12.11.2008 u 02:02 Razlog: bold
    neunistiva zlojebaba!

  15. #705

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Reci Mi

    Kroz noc
    koracam i cekam te
    kao da ides iza mene
    osecam te
    kao da me stalno pratis
    ...govorim ti
    neke slatke reci
    al tiho
    da ne cuju drugi
    onako kao i ti
    kad si prisao mi
    i sasvim blizu
    gorele su tvoje usne
    nisam te razumela
    ali sam znala
    sta si mi govorio
    kao i ti
    kad dotakao si mi usne
    i oziveo me
    posle hiljada praznih zivota
    vratio mi nesto
    sto se zove razlog
    da ne pobegnem
    i ne pocnem iz pocetka
    isti ovaj zivot
    po ko zna koji put
    sa ko zna kim
    dok zivim pored
    ko zna koga
    dok slusam neke poznate reci
    a ne razumem
    njihovu smisao...
    koracam
    kroz noc
    dok oluja se sprema
    osecam oko sebe
    neki cudan nemir
    kao da me pratis
    kao tvoje usne
    kao da slutis
    sta ti zelim reci...

    Reci mi!

    Maja Miljkovic

Strana 47 od 114 PrvaPrva ... 3745464748495797 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •