***
Kada razgovaram sa Tobom i obichan pozdrav
postaje poezija, ili bar naslov pesme.
Beskrajni mir Tvoga bica pronalazi beskrajni mir
u meni i kao da se ta dva mira neprestano grle i ljube.
Da li smo to u razgovoru nas dvoje ili razgovaraju
shume, mora, polja, reke?
Da li to jedno drugom saopshtavamo shta radimo
i shta sanjamo ili trepere planete i u vechnom krugovanju
pohode svoje zvezde?
Kakav je to tok sto mi od Tebe krece,
noseci me u svetove daleke, u obilazak sopstvene dushe
velike i nedogledne?
Tek kada razgovaramo ja sam ona prava,
bezgranichna, nichim omedjena, velika zemlja, veliko nebo, velika tajna.
N.Vitoshevic