Poklonite pesmu... - Strana 80
Strana 80 od 114 PrvaPrva ... 3070787980818290 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,186 do 1,200 od ukupno 1704
  1. #1186

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ŽENA


    Ruža nije lijepa, ako uz cvjetove njene
    nema umilnog lica drage, voljene žene.
    Bez opojnog pića, bez dobrog starog vina
    ni proljeće ne vrijedi, ni njegova milina.

    I nebo ti je pusto, i sva je bašta pusta
    ako nema poljupca s toplih, rumenih usta.
    I na svijetu ti, brate, nema tužnije stvari
    nego gledati dragu kad se u licu žari.
    Kada se u njoj tajno ljubavna vatra budi,
    a ne brati poljupce, ne milovat’ joj grudi.
    I ples vitkog čempresa i umilnost ruže,
    ako nema ljubavi, šta mogu da ti pruže?
    I sva svjetlost uma, pa i mudrost sama,
    bez svjetlosti ljubavi nisu nego tama..
    Divna je ljepota pjesme, ruže, vina,
    no kad nema žene sve je to praznina.

    Hafiz

  2. #1187

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Dopusti mi da udišem dugo, dugo,
    miris tvojih kosa,
    da uronim u njih svoje lice
    kao što žedan uranja glavu u vodu izvora
    i da mašem njima
    kao mirišljavom maramicom
    istresajući iz njih uspomene.
    Kad bi samo mogla znati šta sve vidim
    šta sve osećam
    šta sve čujem u tvojim kosama
    moja duša lebdi na mirisima
    kao što duša drugih lebdi na muzici.
    Tvoje kose kriju ceo jedan svet
    pun jedara i jarbola,
    u njima leže velika mora
    ciji me monsuni nose prema
    blaženim podnebljima
    gde je prostor plavetniji i dublji
    gde je vazduh mirišljav
    od plodova lišća i ljudske puti
    U okeanu tvojih kosa
    nazirem luku
    punu tužnih pesama
    krepkih ljudi
    svih nacija
    ladja svih oblika
    koje ocrtavaju svoju tananu složenu arhitekturu
    na beskrajnom nebu
    gde počiva večna toplota.
    U milovanju tvojih kosa
    ponovo nalazim malaksalu tugu
    dugih časova
    provedenih na divanu
    u kabini neke lepe ladje
    koju jedva primetno ljulja zanjihana voda bure
    izmedju saksija sa cvećem
    i praznih posuda iz kojih struji svežina
    u toplom domu tvojih kosa
    udišem miris duvana izmešan s opijumom, šećerom
    u noći tvojih kosa vidim
    blistavo plavetnilo tropskog neba.
    U maljavim pribežjima tvojih kosa
    opijam se mirisima sačinjenim od šumske smole, mošusa i kokosovog ulja.
    Dopusti mi da ujedam
    tvoje crne teške pletenice,
    Kada grickam tvoje gipke i nepokorne kose
    čini mi se da jedem uspomene...

    Charles Baudelaire, Hemisfera u kosi
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  3. #1188

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zagonetka - Bukovski

    Moj komsija je dobar tip, ali me totalno
    zbunjuje:
    ustaje veoma rano, odlazi na posao;
    njegova žena radi, imaju dvoje slatke dece;
    predveče on stiže kući, ponekad vidim
    decu, na trenutak i
    ženu;
    do 9 uveče sva svetla u njihovoj kući
    pogašena su;
    i njegovi se dani ponavljaju tako;
    izgleda mi kao dovoljno inteligentan čovek
    od preko 30 godina;
    jedino objašnjenje za njegovu
    šemu je da sigurno
    uživa u svom
    poslu
    veruje u
    Boga,
    seks,
    porodicu.

    Ne znam zašto
    ali tamo kod njih
    večno očekujem iznenadni
    lom prozora
    očekujem krike i psovke
    da vidim svetlo u 3 ujutro
    da vidim
    flaše u letu
    ali već 5 godina
    njegova je šema ostala
    ista.
    zato se
    umesto njega
    ja brinem za one druge stvari
    koje ne verujem
    da ih njegova žena
    obožava:
    "Henk, već sam
    bezbroj puta mogla da zovem policiju,
    ali nisam."

    Ponekad
    dođe mi da ja zovem
    pubove zbog njih
    ali mislim da pubovi
    ne bi razumeli moje
    optužbe.

    Njihova crvena svetla
    pale se i gase
    bela lica u tamnoplavom:

    "gospodine, nema
    zakona
    protiv toga što oni
    čine..."
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  4. #1189

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ekspres za sever
    (Miroslav Antić)

    Možda niko nije umeo da te želi ovako
    kao ja noćas.

    Tvoje ruke bele kao samoća.
    Tvoja bedra sa ukusom platna i voća.
    Tvoj malo šuštavi glas.

    Sa nosom dečačkim prilepljenim
    uz okno vagona,

    nejasan samom sebi
    kao oproštajno pismo padavičara,

    i cudno uznemiren toplinom
    kao razmažen pas,

    putujem, evo, putujem
    da natrpam u glavu još neslućene predele,
    da drveću poželim najlepšu laku noć
    na svetu,

    da se vrtim kao lišće,
    kao vetar po travnjacima,
    kao zvezde i ptice.

    Da malo nemam plan.

    Da imitiram klavijature,
    liftove
    i okean.

    Da zaboravim ruku na tvom struku.
    I lice uz tvoje lice.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  5. #1190

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Stici cu te ---M. Jamuznakov
    Molim semafore,
    lezece policajce,
    rampe na prelazima preko pruge,
    da te zaustavljaju
    i uspore ti kretanje.

    Molim lutke u izlozima
    da se presvuku,
    i ucine sve da ti se dopadnu,
    da zastanes.

    Molim ulicne svirace
    da te muzikom privuku
    i ukradu ti dragocene trenutke
    kako bih uspeo da te stignem i sprecim
    da u nekoj drugoj pesmi nestanes.

  6. #1191

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ***


    Kada razgovaram sa Tobom i obichan pozdrav
    postaje poezija, ili bar naslov pesme.
    Beskrajni mir Tvoga bica pronalazi beskrajni mir
    u meni i kao da se ta dva mira neprestano grle i ljube.
    Da li smo to u razgovoru nas dvoje ili razgovaraju
    shume, mora, polja, reke?
    Da li to jedno drugom saopshtavamo shta radimo
    i shta sanjamo ili trepere planete i u vechnom krugovanju
    pohode svoje zvezde?
    Kakav je to tok sto mi od Tebe krece,
    noseci me u svetove daleke, u obilazak sopstvene dushe
    velike i nedogledne?
    Tek kada razgovaramo ja sam ona prava,
    bezgranichna, nichim omedjena, velika zemlja, veliko nebo, velika tajna.


    N.Vitoshevic

  7. #1192

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    K-LINK-A

    nađi me na fejsbuku
    majspejsu i blogu.
    cimni me na skajpu
    gmejlu, msn-u.
    gugluj me, jutjubuj
    al se prvo loguj
    da možeš da rejtuješ
    i forvarduješ frendu.
    šibni mi na hotmejl
    šapni mi na četu
    apdejtuj svoj status
    na našem prvom dejtu.
    čekiraj mi inboks
    stavi me na desktop.
    znaš moj juzer aj di
    daću tu i pasvord.
    edituj mi profajl
    eduj me u kontakts
    šeruj sa mnom info
    dilituj mi kukiz.
    stavi me u fejvorits
    a nikad na ignor.
    klikuj na link
    da riduješ sam mor.

    Minja Bogavac
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  8. #1193

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Jovan Dučić - Srce

    Srešćemo se opet, ko zna gde i kada,
    Nenadno i naglo javiće se meni -
    Možda kad u duši bolno zastudeni,
    I u srcu počne prvi sneg da pada.
    Na usnama našim poniknuti neće
    Ni prekor, ni hvala; niti tuga nova
    Što ne osta više od negdanjih snova
    Ni kaplja gorčine, ni trenutak sreće.
    Ali starom strašću pogledam li u te:
    To nove ljubavi javlja se glas smeo!
    Jer to srce hoće, to je njegov deo -
    Uvek novi deo od nove minute.


  9. #1194

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Reci Mi


    Kroz noc
    koracham i chekam te
    kao da idesh iza mene
    osecam te
    kao da me stalno pratish

    ...govorim ti
    neke slatke reci
    al tiho
    da ne chuju drugi
    onako kao i ti
    kad si prisao mi
    i sasvim blizu
    gorele su tvoje usne
    nisam te razumela
    ali sam znala
    shta si mi govorio

    kao i ti
    kad dotakao si mi usne
    i oziveo me
    posle hiljada praznih zzivota
    vratio mi neshto
    shto se zove razlog
    da ne pobegnem
    i ne pochnem iz pochetka
    isti ovaj zzivot
    po ko zna koji put
    sa ko zna kim

    dok zzivim pored
    ko zna koga
    dok slusham neke poznate rechi
    a ne razumem
    njihovu smisao...
    koracham
    kroz noc

    dok oluja se sprema
    osecam oko sebe
    neki chudan nemir
    kao da me pratish
    kao tvoje usne
    kao da slutish
    sta ti zzelim reci...

    Reci mi!


    Maja Miljkovic


  10. #1195

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Mira Alečkovoć - Nezvani gost

    Zašto si došao,
    a ja te nisam zvala.
    Ja nikada ne zovem ljubav,
    ona mi dođe sama.
    Nezvani gost donese
    ponekad više radosti.
    Zašto si došao,
    a ja te nisam zvala.
    I kad te ne zovem,
    na tebe ipak čekam.
    Uđi, meni su uvek
    snovi dragi gosti.
    Žena je uvek nekog
    željna, i sama.
    I žena uvek sanja.
    Uđi; reći će:sanjari.
    Uđi; reći će: lude.
    A ima ih koji će reći
    da smo starinska deca
    što namerniku s puta
    iznose hleb i so...
    A sve je novo u meni...
    u ove dane snova
    ja ništa nemam
    sem želje da život bude
    dolinom topline ljudske
    put njihov respleteni
    kojim dolaziš i ti,
    nezvani gost.


  11. #1196

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Još mogu poneki osmijeh da slažem - Vito Nikolic

    Još mogu poneki osmijeh da slažem,
    poneku sreću da odglumim,
    još mogu ponešto lijepo da kažem
    svakom, osim sebi.

    Ne daju mi bolnice: Brezovici,
    Bežanijske kose, Kasidoli
    Uzalud se vraćam nekoj dragoj slici:
    ptici, nebu, lišćuboli, boli, boli...

    I krijem se tako krvav, unakažen
    u zavjese svoje crne strašne kiše...
    Još mogu poneki osmijeh da slažem,
    ali sve tiše i tiše
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  12. #1197

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zauvek se pamte oni
    s kojima se grlili nismo,
    čije su nam usne ostale nepoznate,
    kojima smo samo s proleća, u snu,
    pisali pismo...
    Ploviti se mora i bez broda ..

  13. #1198

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ne pitaj me

    ne pitaj me za belinu snega...
    ne pitaj me gde boli...
    ...kuda lutam...
    i ne pitaj gde je lepota...
    ...a gde ljubav.

    ne pitaj me zašto baš groblje,
    dečije...
    zašto smrt šuplja i ruke u molitvu sklopljene...
    ...i plač...
    ...i smeh.

    ne pitaj:
    videh li senke ljudi koji nikada nisu postojali...
    osetih li njihovo srce ... tu ... pod rukom...
    ...u svom srcu...
    ...iznenada...
    ne pitaj me.

    ...sve je bilo mrtvo i ... sve je oživelo
    (ne pitaj me samo zašto)
    ...sirotinjska marama...svinjac...jezero...
    ...kako, ne . . .

    ne pitaj me čemu suze i plačem li ikad.
    ne pitaj čemu snovi i sanjam li nekad.
    ne pitaj . . .
    al' i ne ćuti!

    jer,

    ''Ja nisam ja.
    Onaj sam
    koji nevidljiv pored mene hodi...
    kog nekad nazrem,
    nekad zaboravim.
    Onaj koji ćuti kad zborim,
    koji prašta kad mrzim,
    koji ide kad ne idem,
    koji će ostati uspravan
    kad umrem.''

    kad umreti se mora?
    Ne pitaj me nikad!!!

    Juan Ramon Jimenez
    Poruku je izmenio Cecara, 18.10.2009 u 00:05 Razlog: autor :)

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  14. #1199

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Lastavičje gnezdo na fresci Hilandara - Đorđe Stojičić

    Jesam li došao, najzad, do prelepog cilja,
    U postojbinu sazvučja, reči i tišine?
    Znam tajnu neizlečive ljubavi gorobilja,
    I odgonetku zauvek izgubljene vedrine.
    Kamenu i rosi novo ću ime izmišljati,
    Darovan nečijeg izdašnog srca darom,
    Mogao sam umreti i sve ovo ne znati!
    Proglašavam ovaj prizor novim oltarom!
    Praštaj svevivišnji i tvoja milosti,
    U gnezdu je iverak i svečeve kosti!
    Lastavičje gnezdo na fresci Hilandara!
    Zvezda i ognjišta susret nasred kuće!
    Zapisujem na dlanu ime i život neimara
    I prvi jutarnji zrak što oglasi svanuće.
    Dovde sam putovao noćima i stolećima,
    Sanjao kule u oblacima i nepojamni cvet,
    I sada gledam u nebo za ptićima
    Dok uzleću pravo u zaumni svet.
    Praštaj svevivišnji i tvoja mudrosti,
    U gnezdu je iverak i svečeve kosti!
    Sto puta sam, pred čudima sveta, neutešno plakao,
    I tražio pravu reč da kažem, moje krvi
    Neizrecivu tajnu. Ali nikad tako, ali nikad tako,
    Da me zvučnom bojom budni san nežno smrvi.
    Da li smo bili kakvi smo trebali biti?
    Zar nam kajanje ostaje kao zalog oproštajni,
    Da li smo smeli tu čašu opojnu popiti,
    Što nas je mamila ponorom svojih tajni.
    Praštaj svevivišnji i tvoja milosti,
    U gnezdu je iverak i svečeve kosti!
    Izgubiti carstvo u ratu to nije ništa!
    Nešto je sjaj suze na dečjem licu,
    I lik prve ljubavi u bistrini izvorišta,
    Nešto je videti na fresci Hilandara lastavicu!
    Samo iz neporecive žudnje nastaje ovakvo delo
    Ljubavi, sna i jave. Čula su se zvona kako zvone,
    U sluh sveta da se oglase. I jarko svetlo obuzelo
    Širom jedini nesagorivi kutak vasione.
    Praštaj svevivišnji i tvoja mudrosti,
    U gnezdu je iverak i svečeve kosti!
    Lastavičje gnezdo na fresci Hilandara!
    Je li to odgonetka dubine dana i noći,
    Koja nas peče kao neugasivi grumen žara,
    Je li to ruka spasa brodolomniku u samoći?
    Nigde u nigdini, negde u beskraju,
    Svaki se otkucaj našeg srca broji
    I naše reči u muklini svemira traju,
    I razlog za gnezdo lastavičje negde postoji.
    Praštaj svevivišnji i tvoja milosti,
    U gnezdu je iverak i svečeve kosti!
    Prizivam svetlost da svetli usred života,
    U sprezi ljubavi i zla, i meni grešnom,
    Dok se na vidiku ružama osipa Golgota,
    Meni putniku vanvremenom i srećniku neutešnom.
    Vidim boga, začuđenog nad zlodelima svoje dece,
    Vidim braću oslepljenu, u nepostojće svetlo silaze,
    U povorci vidim uboge putnike, careve i svece,
    Zapućeni, pod suncem, na krvave puteve i bogaze.
    Praštaj svevivišnji i tvoja mudrosti,
    U gnezdu je iverak i svečeve kosti!
    Lastavičje gnezdo na fresci Hilandara!
    Himne dostojno jest i zlatom pisane slave!
    Odavde vidim i najdalji predeo zemnog šara,
    I bilje svetoljubivo oko Hristove glave.
    Hvala ti za ostrvo spasa, za ruj što sviće
    U sazvežđu dobre nade, za ognjište i strehu.
    Ispisaću nesagorivi letopis za čudesno otkriće
    I saznati punu istinu o dobroti i grehu.
    Praštaj svevivišnji i tvoja milosti,
    U gnezdu je iverak i svečeve kosti!
    neunistiva zlojebaba!

  15. #1200

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Proćiće godine

    Srebrne pehare ne volim,
    Niti pozlaćene bokale:
    Od svega najdraže mi je
    Udubljenje u dlanu tvom.

    Proćiće godine. I stalno nova,
    Sa istom ljubavlju devojke,
    Piću iz tvog dlana, kojeg se
    Neću zasititi nikada.

    Kao na početku, na putu istom,
    Lice ce nam se stalno spržiti,
    I prvu brazdu poljubicu ti
    Na čelu obeleženu životom!

    A ako bi mi ti, istog dana,
    Dao da pijem iz velikih bokala,
    Ja bih se ipak zaustavila
    Opet kod udubljenja tvoga dlana.

    Veronika Porumbaku

    __________________
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

Strana 80 od 114 PrvaPrva ... 3070787980818290 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •