Poklonite pesmu... - Strana 39
Strana 39 od 114 PrvaPrva ... 2937383940414989 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 571 do 585 od ukupno 1704
  1. #571

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ulazim i izlazim
    na prednji ulaz
    dolazim i odlazim
    nogu pred nogu
    korak po korak

    zeleo bih da je uvek tako
    zeleo bih
    da sam citav dan
    budan i umoran

    mislim da spavam
    mislim da sanjam

    ispred i iznad
    pored ponekad
    licim na sebe
    dok mislim na tebe

    poznajem i raspoznajem
    tebe na staklu
    staklo na kozi

    zeleo bih
    da je uvek tako
    zeleo bih
    da sam citav dan
    budan i umoran

    mislim da spavam
    mislim da sanjam
    to nisam ja....

    m.I m.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  2. #572

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Povratak

    Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.

    Krhko je znanje!)

    Možda je pao trak istine u me,

    A možda su sanje.

    Još bi nam mogla desiti se ljubav

    Desiti-velim,

    Ali ja ne znam da li da je želim,

    Ili ne želim.



    U moru života što vječito kipi,

    Što vječito hlapi,

    Stvaraju se opet, sastaju se opet

    Možda iste kapi -

    I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem

    Jedna vječnost pusta,

    Mogla bi se opet u poljupcu naći

    Neka ista usta.



    Možda ćeš se jednom uveče pojavit

    Prekrasna, u plavom,

    Ne sluteći da si svoju svjetlost lila

    Mojom davnom javom,

    I ja, koji pišem srcem punim tebe

    Ove čudne rime,

    Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,

    Niti tvoje ime!



    Pa ako i duša u tome trenutku

    Svoje uho napne,

    Sigurnim će glasom zaglušiti razum

    Sve što slutnja šapne;



    Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom

    Pogledat ko stranci,

    Bez imalo svijesti koliko nas vežu

    Neki stari lanci



    No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće

    Ko sunce u krugu,

    I nosi nam opet ono što je bilo:

    I radost, i tugu.

    I sinut će oči, naći će se ruke,

    A srca se dići -

    I slijepi za stope bivšega života

    Njima ćemo ići

    Dobriša Cesarić

  3. #573

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nocas te tugujem

    Noćas te tugujem, najdraže moje,
    s nekim osjećajem daljine
    Jer, nema nikoga ovdje kraj mene,
    i nitko da mi skine
    tu suzu sa obraza.

    Noćas te tugujem.

    A u istom smo gradu
    i iste brojimo minute.
    Samo što usne ne ljube i sute,
    samo što oči prosipaju sjaj
    U nekim drugim sobama,
    nekim drugim ljudima.

    Noćas te tugujem i skitam.

    Ne ljubim i pitam
    Sto je tamo iza jutra,
    iza zagrebačke zime.
    Postoji li tamo još tvoje ime,
    kao što ti u meni postojiš
    I ova noć što miriše,
    po narančama s juga
    govori mi što je tuga.

    Nisi daleko.

    A čini mi se kao sto godina
    svjetlosti i tame,
    kao da se ljubav tamo topi,
    na plamenu svijece.

    I tugujem te nocas…
    I tugujem…
    I tugujem…

    Željko Krznarić

  4. #574

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ***

    Došao sam tebi kao što reka ide moru
    Žrtvovao sam jednim potezom i svoj tok i svoje planine
    Napustio sam zbog tebe svoje prijatelje i svoje detinjstvo
    Svaka kap vode moga života upila je so tvoje neizmernosti
    Tvoje sunce uništilo je moju prošlost pretke
    Ti vladaš nad mojom krvlju nad mojim snovima nad mojim ludilom
    Dao sam ti sve svoje secanje kao jednu kovrdžu moje kose
    Spavam samo u tvojim snegovima
    Razvalio sam svoju postelju rasterao svoje dobre vile
    Odrekao sam se vec davno svojih legendi
    U kojima su Rembo Kras i Dikas
    I Valmor koja place u ponoci
    Konopac Nervalov prekinuo se
    I metak koji je ubio Ljermontova prošao je kroz moje srce
    Podeljeno tvojim koracima
    Razvejano tvojim pokretima
    Ko zaljubljeni vetar neke šume
    Ja idem za prašinom koja se jutrom goni iz kuce
    I koja se strpljivo vraca neprimetno u toku citavog dana
    Bršljan koji raste a da niko ne primecuje
    Dok ga ne sakate u njegovoj vernosti
    Ja sam izlizani kamen silom tvoga stalnog šetanja
    Stolica koja te ceka na tvome uobicajenom mestu
    Okno sa koga tvoje celo gori gledajuci u prazno
    Petparacki roman koji govori samo o tebi
    Otvoreno pismo zaboravljeno pre no što je procitano
    Prekinuta recenica na koju vracati se nema znacaja
    Trepatanje soba kroz koje se prošlo
    Parfem koji ostavljaš za sobom
    A kad izadeš nesrecan sam kao i tvoje ogledalo ...

    Louis Aragon
    Ćuti i prenesi dalje....

  5. #575

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Telo žene, beli brežuljci, bela bedra,
    ti si slična svetu kada se daješ.
    Moje telo divljeg vrtlara što te kopa
    i sin iskače iz dubine zemlje.

    Bio sam sm kao tunel. Od mene su bežale ptice,
    i noć me potopila u snažnom naletu.
    Da bih preživeo iskovah te kao oružje,
    kao strelu za svoj luk i kamen za svoju praćku.

    Ali čas osvete je pao, i ja te volim.
    Telo od kože, od mahovine, od mleka požude i postojanja.
    Ah gralovi od grudi! Ah oči odsutnosti!
    Ah ružo pubisa! Ah glasu tužni i spori!

    Telo žene moje, opstajem u tvojoj gracioznosti.
    Moja žeđi, moja beskonačna strasti, moj neodlučni putu!
    Mračne obale reke među kojima večna žeđ ostaje,
    gde ne prestaje umor i beskonačna bol.

    Pablo Neruda
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  6. #576

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ulovili ste me gospodjo u zamku
    priznajem
    priznajem to u trenutku nekom cudnom
    i maglovitom
    u sjeni meni nepoznatih rijeci
    u trenutku malog nocnog razgovora
    i dalje sve do onog dana
    one godine nepresusnog ljeta
    koje nam je udarilo vrelim kapljama po licu
    gospodjo
    to je bila pjesma koja se radjala
    na mojim dugim putevima
    koja je zapocela jos tamo u Varazdinu
    ne znam u kojoj je to bilo eri
    modernizam ili nesto drugo
    ali bit ce ipak da je tako moralo biti
    to nisam mogao izbjeci
    jer moje su me pjesme na to navele
    i danas eto ja priznajem
    ulovili ste me u zamku gospodjo
    vas stas nepobitno divan
    vas pogled ruke grudi i sve ostalo
    da ne pricam kako je bilo
    ljubiti se u toplom krevetu
    dok su se zore plave gnijezdile u zjenama
    zaista je prekrasno bilo
    ali vi ste onda bili otkrovenje
    mojih mladenackih zanosa
    vase dijete danas je zacijelo prava djevojka
    i ja ne znam koliko ste puta pomislili na mene
    dva tri stotinu puta ili mozda nijednom
    mozda ste i drugima tako zamke postavljali
    kao meni
    ali kazem vam
    nikad vise nije bilo tako toplih kisa
    u prostranim krajolicima
    nikad nije bilo tako toplih pogleda
    na mom licu koje se topilo u vatri
    vasih suncanih dlanova
    pa priznajem
    ulovili ste me u zamku gospodjo
    iz koje se tesko izlazi

    Zeljko Krznaric

  7. #577

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Roda
    odevena u kostim od novog prolećnog perja
    i jedan sasvim olinjali
    ćelavi đeram
    ćaskali su stojeći na jednoj nozi
    o filozofskim temama
    onako iz puke dosade

    a znaš li
    kazala roda
    znaš li da nikada nećeš poleteti
    jer ravnodušni se linjaju
    a krila rastu samo od prevelikih želja
    đeram ocedi kap vode s njuške
    i reče
    žmirkajući limeno prema suncu

    lako je vama
    gospođo
    kad ste udati za vetar
    a ja sam se zemljom oženio

    naravoučenije ove basne
    izgubljeno je u perju roda
    koje su odletele

    M.Antić, Basna
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  8. #578

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Potonulo

    Neki glas, miris neki i jedna lepa zvezda ne
    mogu, noćas, da dignu iz moje dubine sve što je
    bilo.
    Ovo mora da su mi popucali svi konci, lepi
    konci, tanani, što vezahu mene za moje Juče.
    Ne drže konci. U dubini svojoj osećam tegobu
    mrtvog Lane i žalost zaborava.
    Od svih ružnih noći, ovo mi dođe noć, kad
    zaboravih značenje svega.
    Pa ipak mutno slutim, da sve to ima drage i tužne
    veze sa onim, što je potonulo.

    Andrić
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  9. #579

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Vera Pavladoljska - Matija Beckovic

    Lukavica je htela da me nadlukavi
    Punio se mesec u avgustu kao lokva
    Ispaljivane pune duge preko jezera i glava
    Na radilistima u rudnicima boksita
    Ubedjivao sam nepoznate ljude
    U tvoje ime
    Vera Pavladoljska

    Gresile su pijane ptice u prostoru
    Prepelica je kljunom gore okretala
    Svest je mrcala medju liticama
    Gonjen tocilima krsima i gubom
    Do grla u zivom blatu mislio sam
    Koliko si me volela
    Vera Pavladoljska

    Mrak je u mraku sjao kao zivotinja
    Grom u lancima camio za brdima
    Molio sam za sluh fizickih radnika
    Divio se njihovom surovom apetitu
    Zaklinjao jednog gluvonemog mladica
    Da izgovori tvoje ime
    Vera Pavladoljska

    Ceo dan u nebu izgoreo mesec
    Pod laznim imenom leci svoj pepeo
    U mrcavi medju dvojnicima
    Dok muzika sneg u usi ubacuje
    Kleo sam se u obe ruke narocito desnu
    Da te nisam voleo
    Vera Pavladoljska

    Udvarao se nepoznatoj devojci
    U kanjonu Tare kod Kolasina
    Govorio istine na svim jezicima
    Zario i palio da ih poveruje
    Dok je cutala secao sam se
    Da si mi najkrupnije lazi verovala
    Vera Pavladoljska

    Pevao je slavuj sa grlom grlice
    Sve na svetu me na te podsecalo
    Hvalio sam se da si luda za mnom
    Cela plaza da ti se uzalud udvara
    Kako te teram da ides iz glave
    I kako neces
    Vera Pavladoljska

    Kulo crnog zara pod slepim ocima
    Zarazna zvezda sve i svasta sazdi
    Dok mi se padobran nije otvarao
    I kad sam u zavicajne bezdane padao
    Pricali su da te zovem iz sveg glasa
    Al nisam priznavao
    Vera Pavladoljska

    Ronio u najdublje bezao u gore
    Da te glasno zovem da niko ne cuje
    Bio sujeveran - pitao prolaznike
    Kako tvoje lice zamisljaju
    Ceznuo da ceo dan prolazis kraj mene
    Pa da se ne okrenem
    Vera Pavladoljska

    Na ljubavnoj promaji izmedju dve zvezde
    Nevidljivi uhoda ima nesto protiv
    Zedj za rakijom je slicna fantaziji
    U teretnom kamionu koji juri snegu usred leta
    Bile su dve usne nepismenih zena
    Po ugledu na tvoje
    Vera Pavladoljska

    Po nevremenu sam lovio na ruke
    Med zlatnih meridijana u vodi
    Opisivao oci jedne zene mesec dana
    U vozovima bez reda mnoge saputnice u prolazu
    Ubedio da su mi sve sto imam u zivotu
    Misleci na tebe
    Vera Pavladoljska

    Pita za mene metak lutalica
    Sada me pogresno trazi oko zemlje
    Vucen tajnim magnetom mog cela
    Napija mesec da prokaze gde sam
    Zlostavlja mora kusa vazduh i podmicuje
    Ti ces me izdati
    Vera Pavladoljska

    Traje monotona biografija sunca
    Sve sijalice gore usred dana
    Slovoslagaci su srecni dok ovu pesmu slazu
    Vazduh ne shvata da sam sebe bombarduje
    Jedan od vlasica sklon je porocima
    I jedni i drugi vetrovi te ogovaraju
    Nekoliko drzava tvrdi da si njina
    Ti si na svoje ime ljubomorna
    Kablogrami se u dubokoj vodi kvare
    Niko ne zna gde su slova tvog imena
    U mrtvim i laznim jezicima u pogresnim naglascima
    U rukopisu zvezda po nekoj samoj vodi
    Ko ce uhvatiti sjaj samoglasnika
    Koje ptica kuka
    Vera Pavladoljska

  10. #580

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ako me sretnes negde
    u gradovima stranim,
    po kojima se muvam ,
    u poslednje vreme,
    sretni me,
    kao da me sreces prvi put,
    nismo li se mi negde videli,
    kazi...
    i zaboravi!

    Zaboravi,
    dane koje smo nekad zajedno...
    i noci zaboravi...
    gradove,kojima smo menjali imena,
    i ucrtavali u karte samo nama
    dostupne...

    R.Serbedzija

  11. #581

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Moja M - Dragan Dzigurski

    Samo sam
    ja smeo,
    da je zovem:
    moja M...
    a da me, nije briga,
    da li će to,
    nekoga da ljuti,
    ili će neko
    nešto da sluti.

    Ona je samo...
    moja M...

    Ne, neću Vam reći
    njeno prezime il' ime

    Moja M...
    to i ništa više.
    Vama je, dovoljno
    a meni, mnogo,
    mnogo...najviše.

    ljubav je to
    K'o mraz, što prekrije
    k'o jesenje guste, kiše.
    k'o kap rose
    nevine
    nasmejane,
    pogleda smernog,
    na listu,
    za pad, spremnog.

    Moja M...
    spremna da ugodi
    mome srcu,
    telu,
    duši.

    Dodadoh,
    njenom sjaju,
    toplinu,
    sigurnost,
    zrelost
    što zabrane ruši.

    Oči Vaše,
    ne kriju
    zavist.
    Žal za mladošću
    što je zalud troši,
    sa tol'kom strašću.
    Podrugljiv osmeh
    sa kraja usana vaših
    oplakuje
    ludog starca
    što joj sve,
    pred noge baca.

    ljubav je to
    moja M...

    Koliko gube oni
    koje ne može,
    da pokrene
    taj titraj,
    božanskog dara ,
    kada toplina lista
    kuglicu, čistu, opi,
    il' slasni plam,
    lista starog,
    kada se, sa njom, stopi.

    Zna,
    list stari.
    Na travnjaku
    će da svene.
    Odlaziće
    polako
    sretan
    jer, ljubio je oči njene.

    Moja M...
    suzama,
    tugu će sprati.
    Ispuniće zavet
    koji mi je morala dati,
    još one noći kad'
    mladost njena,
    nagost,
    radoznalost,
    žudnja
    i nevinost
    pred mene,
    stade i ...
    Moja M...
    postade.

    Kad ja odem
    u nov život će da zakorači
    vedri dani nek joj sviću.
    Radost
    nek' gledaju
    oči joj snene.

    Moja M...
    Ima čega da se seća,
    a nema ni za čim da žali...
    jer, imao sam nju
    i ona je, imala mene.

  12. #582

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    .............................


    Znam da se jasan miris tobom prostire
    i postelju našu u mlade noći pretvara .
    Poredjane uzdahe na usnama imam
    i zajedno s njima čekam obrise tvojih ,
    jer me ljubavnim danima dozivaš ,
    trčiš i grliš suncem svoga pogleda .
    Volim te , jer moj osmjeh u sebi čuvaš
    i ponosno u sebi snivam , gdje te imam .


    .................................................. .


    Predivna moja ljubavi imam te još i više ,
    jer me tvoja ljubav obuzela , pa me ima ,
    imam to blaženstvo u kojem tebi pripadam .
    Ljubavi moja jedina , ljubim te još jače
    i poljupcima u sebi zauvijek te želim imati ,
    imati i čuvati i u nježnim uzdasima nositi ,
    s tobom po nebeskom plavetnilu ljubav voditi
    i u tom zvjezdanom beskraju u tebi uživati .


    Zal Kopp
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  13. #583

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    VUCI

    Na zimu zavetovana,
    suzom otrovana,
    vukove u sebi
    vetrom sam hranila,
    snegom im njuške vlažila,
    zube ledom oštrila,
    urlik im pesmom pratila,
    da prtina ne sanja
    trag uzavrele mi krvi,
    jer vatrom iz kapi
    nahranila sam žedne.

    Aleksandra Pavlović
    neunistiva zlojebaba!

  14. #584

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Delmira Agustini - Labud

    Zjenica plava moga vrta to je drhtavo ogledalo
    jezera jednog čiste vode, toliko čiste te vjerujem
    da se u sjajnu površinu misao moja upisuje.

    Cvijet zraka i cvijet vode, duša jezera to je labud
    sa svoje dvije ljudske zjene, težak i otmjen poput princa;
    krila mu ljiljan, vesla ruža
    kljun mu u ognju, vrat žalovit i ponosit je,
    i bjelina i sva umilnost labudova.

    Ta ptica bijela, ptica teška, što zlokobnim se pjevom javlja;
    -karanfil, skriven u ljiljanu, u plam i čudo pretvara se
    uzbuđuju me bijela krila kao goruće dvije ruke.

    Nikakve usne nisu žarke ko njegov kljun u mojoj ruci;
    nijedna glava tako krotko u moje krilo nije pala;
    nijedna put mi nije dala takav užitak, takvu patnju:
    kroz njegove se žile pjeni plamena struja, dvaput ljudska.

    Rubinom rujnim od požude glava je njemu okrunjena;
    i on odnosi puste želje u svome skutu ružičastom.
    Na rukama mu vodu dajem a čini se da oganj pije;
    i ja izgledam k'o da pružam čitavi pehar svoga tijela.

    U mome snu toliko živi i tako u put moju tone
    te često mislim jel' to labud s dva svoja krila lepršava,
    s očima svojim rijetkim, ljudskim, i sa crvenim, žarkim kljunom
    je li to samo bijeli labud u bistroj vodi mog jezera,
    il' ljubavnik u mom životu

    Jezeru bistrom na obali zapitkujem ga u u tišini
    a tišina je samo ruža navrh njegova žarkog kljuna.
    No on mi u svom mesu zbori, a ja ga u svom mesu slušam.

    Katkada-cijela!-ja sam duša; Katkada - cijela! -ja sam tijelo.
    Uranja kljun u moje krilo i tu ostaje kao mrtav
    Na površini od kristala, u drhtavome ogledalu jezera,
    koje katkada misao moju odražava,
    crvenom bojom labud plaši, a ja bjelinom strah zadajem.

  15. #585

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Misao M.Rakic

    Ja poimam dobro neminovnost zala,
    Sklop celog zivota, sa tugom i bedom,
    Ja znam sta je sudba sviju ideala, -
    Moje znanje vidis na licu mi bledom.

    Ali znam i uzrok zasto tako biva,
    Jer prosao nisam kroz zivota huku
    Sklopljenih ociju i skrstenih ruku:
    Kad srce zapisti, misao je kriva!

    Kad se spusti vece, i vrh tamnih njiva
    Belicaste magle oblacci se gone,
    I s tornjeva starih stane da se sliva
    Zvuk poboznih zvona sto vecernje zvone.

    U cas kad zavlada mir kraj mene sirom,
    I suma zacuti, i zanemi vrelo,
    I umorno moje namuceno telo
    Zazudi za slatkim odmorom i mirom.

    Misao se javi! Kao zver me zgrabi
    I ponese sobom u predele suza,
    Gusi me, a moji napori su slabi
    Da se satre ova pohlepna meduza!

    Ona gospodari! Ja sam ko Mazepa,
    Privezan na konju, u dubokoj noci,
    Sto gleda za stepom gde promice stepa,
    Bez nade, bez daha, bez volje, bez moci.

    Satrven i smozden, u ocima strava –
    Razjapljena usta, ali grlo nemi –
    Sam, jedina dusa ispod neba plava,
    Sam na besnoj misli sto u propast stremi!

    Tako vlada ona! Njen zagrljaj rane
    Stvara, kosti lomi ko da su od stakla...
    Smrvljenog me pusti kada zora grane
    Iz crnih dubina razjapljenog pakla...

Strana 39 od 114 PrvaPrva ... 2937383940414989 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •