Poklonite pesmu... - Strana 104
Strana 104 od 114 PrvaPrva ... 45494102103104105106 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,546 do 1,560 od ukupno 1704
  1. #1546

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Mart
    Kad mi dođe da idem,
    mnogo moram da idem.
    Nije važno kuda ću.
    Nije važno dokle ću.
    Došlo mi je da idem
    i ja idem kao lud
    - unutra u mene.

    Vetar mi je gudalo.
    Ja sam violina.
    Vetar svira na meni
    u E žicu kad plačem,
    u E žicu kad pevam,
    u E žicu kad sanjam,
    jer ja nemam drugu žicu
    osim E
    - unutra u mene.

    Za travu se tabanima hvatam
    da me vetar nikud ne oduva.

    Al kad dođe da idem,
    strašno moram da idem.
    Nije važno kuda ću.
    Nije važno zašto ću.

    Krv se sva u žeravicu pretvori.
    Nebo dlanom poravnava puteve.
    Široko me kiše zaobilaze.
    Obuva mi sunce žute cipele.
    Kad mi tako strašno mnogo dođe
    samo idem, idem kao lud
    - unutra u mene.

    Mika Antić
    Ako ne znaš pametno govoriti, pametno ćuti !

  2. #1547

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    NADA PESNIKA


    Skončati iznenada
    u gradskom budžaku bazdeći
    na alkoholom uskiptele
    rasprodane ploti
    ili u Veneciji
    krivotvorivši sećanja možda
    u snu dok se prilježno
    spremaš da odbaciš sve balaste
    i uspužeš uz stub samo
    glavom da ne odzvanja
    Malerova V

    Pomoli se
    da se ukaže
    u predanoj igri s vodom
    kupačica na obali neostvarenih
    žudnji pred čijim likom
    od rođenja lagano mreš
    umiren zvukom
    plutanja nagog tvog tela
    u crnilu na liniji
    poistovećenja Vode
    i Neba

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #1548

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Naša sumnja

    Naša sumnja je svedočanstvo
    naše nemoći,
    dokaz da smo razumeli zakone sudbine
    iako smo, ne jednom,
    iskušavali svoj razum,
    pa i onda kad smo otkrili
    da molitva ne nalazi utočište,
    niti naša tuga, u nesavršenstvu
    patnje i nemoći da ljubav sačuvamo.

    Ali, titraj duše se ne plaši
    nemoći, ni prolaznog,
    već veliča trenutak u kome smo spoznali
    da pripadamo jedno drugom.

    Dragan Dragojlović

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  4. #1549

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad dođe čas


    Kad dođe čas, Bože, da se
    odmetnem,
    na drugu obalu, među svoje,
    pomozi, na čas, bar, da sretnem
    sve one što se susreta boje;

    šta ću im reći, šta prećutati,
    kakva će vest od mene da se
    sazna,
    da li im dolazim da se vratim
    ili kao opomena i kao kazna?

    Kad kucne ura da se krene,
    u nepostojanje, u duša vrt,
    učini ko da je došla po mene
    Lenka Dunđerska a ne smrt


    Pero Zubac
    Ploviti se mora i bez broda ..

  5. #1550

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ŽAL

    Oktobar
    godina zamuklosti
    sećanje na budućnost
    izvan predela spokoja

    Obudovele ponovo u očima
    grajaju žudnje kao da se ptice
    vraćaju u napuštena gnezda

    Navlačim dronje uz oronule
    tugujem domove eonima
    daleko od savršenog
    siromaštva

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #1551

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    NAGOST ISTINE

    Ja to dobro znam
    Očaj nema krila,
    Niti ljubav,
    Nemaju lica,
    Ne govore,
    Ja se ne mičem,
    Ja ih ne gledam,
    Ja im ne govorim
    Ali sam ipak

    sto tako živ

    kao moja ljubav

    i moj očaj.

    Pol Elijar
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  7. #1552

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    FOND BIBLIOTEKE

    Starica
    pogrbljena blatnjavih
    pantalona nedefinisane
    boje cipela

    vraća jednu knjižurinu
    bibliotekarki
    klanja se pre toga
    izlazi više puta

    hramajući u debeloj
    zarozanoj jakni
    boje neba sa slika
    naivaca šuška

    kesama knjigu
    i časopis je ukrala
    da zavara glad prizove
    san ujutru

    ispeče koji smrzli
    krompir u pepelu
    spaljenih stranica i ponovo
    dolazi u čitaonicu

    između knjiga
    na policama gurnuće
    svoje snove da biblioteka
    fond sačuva

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  8. #1553

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    VIĐENJE

    Te jeseni
    opalo lišće po baricama
    rastopljenog voska na opsegu
    grobnom niko čak
    ni vetar da počisti

    Zagledan u prozor oznojen
    suzama neiskapanim ne znaš
    da li je ovo strana svetla
    ili ničega Još malo

    cipele će same da se zapute
    u sećanje grumena zemlje
    koji neko ravnodušno baca
    na ostatke tvari i prepoznate
    pojmove sreće

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  9. #1554

    Odgovor: poklonite pesmu..

    "Na početku... pre nego što je početak počeo, mnogo pre toga, kada je svemir smatran samo snom ludog čoveka... postojao je samo Devojčin glas. Niko nije mogao da čuje Glas jer niko nije postojao. Trebalo je da se pojavi neki čovek, neko, ko će prvo otkriti svemir. Kada je najzad taj dan došao, kada je Devojčin Glas postao umoran od dozivanja, Jedan Čovek ga je čuo... To je bilo na samom početku. Išao je prema glasu, mada nije znao kome taj glas pripada, nije znao ni da postoji Devojka, neko ko se razlikovao od njega... I Čovek i Glas su se podjednako umarali. Niko ne zna koliko je godina moralo da prođe, dok se Jedan Čovek i Devojčin Glas nisu susreli. "

    Milan Mika Oklopdžić

  10. #1555

    Odgovor: poklonite pesmu..

    Jezero - Edgar Alan Po

    U mladosti kob je htela kleta
    da pohodim sred širokog sveta
    jedno mesto meni od svih lepše -
    tako ljupka usamljenost beše
    tog jezera, sveg u crnom stenju,
    i vrh kojeg čempresi se penju.

    Ali kada pokrov noći crne,
    kao sav svet, i njega ogrne,
    i kad vetar mistični zašumi
    naricaljku u čempresnoj šumi
    tad - oh, tada, budih se s večera
    pred užasom samotnog jezera.

    Al' taj užas ne bejaše strava
    već nekakva naslada drhtava -
    slutnja kakvu ni dragulja sila
    ne bi meni nikad izmamila -
    niti Ljubav, makar tvoja bila.

    Smrt bi ispod otrovanog vala,
    na dnu mu se grobnica skrivala
    s pokojnikom što tu htede dati
    svu utehu svojoj crnoj mašti,
    i duh čiji pust i pun čemera
    stvori Eden od tamnog jezera.
    "Frankly my dear, I don't give a damn!"

  11. #1556

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nepopravljive mane savršenosti


    Neka u toj knjizi bude sve
    Baš sve
    I, molim te:
    Neka joj suština bude u redovima
    A ne između njih

    Zbuni analitičare
    Prevari konstruktore smisla
    Zavari im istinu u oči
    Do spoznaje koliko im njihove tragalačke slepote
    Zamućuju lepote tvoje britke dorečenosti

    Od svih prenesenih značenja
    Prenesi jedino moj pozdrav svima
    Koji te traže tamo gde te jedino ima
    Izmetaforisanog, izaugmentativisanog
    Hiperboličnog do hiper-bola, pa opet tačno takvog
    Kakav jesi: u meni

    I reci im: ova mala je prešla kilometre
    Mojih tišina tražeći me
    Ova mala je od mojih uzdaha zamišljala planine
    Sa kojih je bezrezervno padala u bezdane
    Da bi tamo stigla prva i dočekala me
    Ovoj maloj sam bio zajebana bajka, i verovala je

    Reci da si rastao da bih te mogla naći na svim krajevima
    Da si umeo da se stačkaš da bih predahnula
    Da si disao kroz mene kao kroz frulu
    Kojom se bude zmije poslušnice
    Da si me jeo hraneći me pričama o sebi
    U kojima sam dovoljno velika da bi ti bio moj

    I još im kaži da sam znala kada zaista plačeš
    Ali sam ipak brisala i nehaj-suze iz dosade
    I šalaj-suze iz navike da te neko posvećeno teši
    Dok napamet proživljavaš svoje osione i prave neshvaćenosti
    I da smo se, baš takvi, nedostatni ali snažni, mahniti ali nezasiti
    razrasli do tačke beskraja i dotakli je

    Napiši knjigu, a oni nek ne veruju
    I sama prolazim kroz to
    Ko da mi veruje da sam savršena jer si me ti dovukao do tog?
    Ko da ti veruje da si savršen jer si se trudio da mi se dopadneš?
    Ko da shvati kako se recipročna poboljšavanja susreću
    Tamo odakle se sve sa visine vidi i jasno oseća?

    I znaj, ako napišeš i to da smo ovako preveliki
    Prevršili merila običnih ljubavi i ovako prevreli
    Prekipeli iz njih
    Samo ja ću razumeti
    I zaista plakati

    Napiši tu knjigu
    Savršenosti

    Mane samo ja znam


    Gordana Roščić
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  12. #1557

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    "...Ne pitaj otkuda kise odjednom pljusnu jace.
    To mozda i nije pljusak,
    vec neko zbog ljubavi place
    i trepavice mu slane
    i rukavi mu slani
    kao presoljen rucak i kao okeani.

    Uostalom,
    sta vredi o prvoj ljubavi i dalje da se soli.
    Izvoli,
    sam zavoli,
    pa ako je i tebi isto ovako-ti kazi,
    a ako nije isto-onda sve ovo ne vazi...."

    Miroslav Antic
    ;-)

  13. #1558

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    PRVA LJUBAV

    Nemoj da mi uputiš više
    nijedan pogled,
    čak i ako bi smeo.
    Svaki tvoj pogled samo nove uspomene piše
    i tiho, nečujno urezuje tvoje ime
    u neke moje još nerodjene rime
    žute i plave boje,
    a ja nisam sigurna da li bi ti to hteo.
    Ne budi moje orkane snene
    da se neki ne zakovitla iz pene,
    ponašaj se i dalje kao da ne postojim,
    i kao što si do sada umeo
    nastavi da gledaš kroz mene
    u nedogled
    iako tu ispred tebe stojim.

    Nemoj uopšte da me gledaš,
    zaboravi me.
    Potroši svoje poglede na one druge,
    na one što znaju da se kikoću,
    da od svega naprave važnu temu,
    na one izgubljene u beskraju
    što ne znaju za samoću,
    na one što se trude
    da uvek nose šminku,
    na one kojih se sve tiče
    a tako malo znaju...
    Gledaj njih,
    zaboravi mene, klinku,
    ja nisam takva niti takva mogu da budem,
    ja sam iz neke potpuno druge priče.

    Nemoj da mi uputiš više
    nijedan osmeh.
    Jedan je dosta.
    Pomisliću da u tom novom još nešto piše
    i bojim se, izazvaću podsmeh
    kod onih kojih se sve tiče...
    U meni se rodi i osta
    želja koja klija i raste,
    i izvija se i trudi
    da izleti u nebo
    i nemoguće preraste.
    I zato nemoj, nemoj nikada više
    da mi poklonis nijednog smeška.
    Zamisli da me nema,
    da ne postojim, tako je bolje.
    Moram to da te molim jer se bojim,
    strašno se bojim
    da je tvoj osmeh samo greška.

    Pokloni tvoj osmeh tamo nekoj drugoj,
    i petoj, i sedmoj,
    pokloni ga onima koje će znati da ga vrate,
    onima koje ne vole čekanje,
    kojima nije problem da svojim osmehom uzvrate
    odmah, bez razmišljanja,
    a da ga prime još manje.
    Pokloni ga njima, meni nemoj,
    jer moj osmeh predugo sanja
    dok ne ugleda svitanje,
    predugo čezne da izleti,
    predugo plete šarene duge,
    predugo trepti dok ne sine,
    a za sve to vreme
    moje usne su neme.
    Zato me zaboravi
    jer ja nisam kao te druge,
    ja sam iz neke sasvim druge šeme.

    Nemoj da mi uputis vise
    nijednu reč,
    čak i ako to želiš.
    Sve reči mogu da imaju i drugo lice,
    i šta ako ti to prekasno shvatiš
    i poželiš da ih vratiš
    i pričuvaš za neku drugu zgodu
    kad vidiš šta u mojim očima piše,
    pa se sneveseliš,
    a već je kasno, već si ih pustio da odu?
    Ne, nemoj mi reći ni jednu reč više,
    bojim se da će i moje reči da poteku
    izazvane tvojim
    pa će da se sliju u moćnu reku
    i da teku i teku...
    Tako se bojim
    da će iz mene bujica da provali,
    da mi neće biti dovoljno sve vreme u našem veku
    da iskažem sve što smo do sad odćutali.

    Neka tvoje reči odu na tamo neke
    očima blizu
    a mislima daleke,
    na one što imaju raspletene kose,
    što uvek slušaju ali retko čuju,
    na one što se oblače u Rimu i Parizu,
    na one kojima je važno šta će da obuku
    i šta će da nose,
    na one što se stalno utrkuju...
    Na mene ne bacaj reči,
    zamisli da ne postojim,
    jer ja se bojim, strašno se bojim
    da neće ništa da me spreči
    jednom kad moja bujica krene,
    kad se otkači i provali i dotakne sve vaseljene
    koje nam dele sreću i tuge.
    Zato te molim, najlepše molim,
    zaboravi mene,
    ja sam jaka i sve ću moći da prebolim
    jer ja nisam i nikad neću
    biti kao te neke druge.

    I nemoj, nikada nemoj da me tražiš,
    čak i ako se osmeliš
    pa to poželiš,
    čak i ako se na to odvažiš.
    Čak i ako ti konačno sine da sam ja Ona,
    jedina prava samo za tebe,
    ona jedna od miliona
    koja ti pruža more tišine
    i svu silinu uragana
    u istom trenu.
    Ne, nemoj da me tražiš,
    pusti me da sama svoje dane brojim
    dok postojim,
    dokle god trajem nekih dana,
    dokle god moje vreme curi.
    Ne daj da ti misli na tu stranu skrenu,
    nipošto nedaj.
    Ja se neizvesnosti više ne bojim
    ali bih radije da požurim
    i da se sakrijem u uspomenu.

    Potraži one neke druge
    koje su svikle
    da nose štikle,
    koje samo sa debelim slojem šminke postoje,
    koje još uvek ispredaju prazne priče,
    koje se još uvek utrkuju da sve vide i čuju,
    koje nose samo uzdužne pruge
    jer im samo takve dobro stoje,
    koje ne pričaju nego se dovikuju...
    Mene nemoj,
    mene ne traži
    jer ja sam samo drhtaj jednog trena,
    samo kap rose opijena jutarnjom vlagom,
    samo neizrecivo malo parče istine u laži,
    i nestalna kao morska pena
    od koje sam sačinjena.

    Bojim se, strašno se bojim
    ako me nadješ
    da ćemo zajedno da potečemo istom snagom,
    istom silinom,
    istom žestinom,
    i da ću početi da postojim,
    stvarno postojim
    od tada pa sve do svog kraja.
    Probudićeš moje orkane
    i bujice i reke,
    moji snovi će da dobiju lice
    i da ostvare želje daleke.
    Ali, šta je sve to?
    Sve će to jednom morati da stane
    jer kad-tad stane sve što jednom krene,
    jer kratak je ovaj ljudski vek
    i prolazan poput lepote maja.
    A ako me ne nadješ,
    ako me nikada ne nadješ,
    ja ću imati tebe i ti ćeš imati mene
    odavde pa do večnosti, zauvek,
    bez početka i bez kraja.



    Dragana Konstantinovic
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  14. #1559

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    NA KRAJU


    Poliži kaplju
    vina sa stopice prazne
    čaše radosti

    Ne diraj zavesu
    posivelu zarobljenih sati
    ne briši paučinu

    Gledaj kroz prozor
    detinjstva nacrtanog na zidu
    sobe mladosti koju odavno
    praznina rovaši

    Na kraju
    prve decenije
    dvadesetprvog veka
    pokajnike niko
    ne vidi više

    Gledaj ćutljiv
    zapaljenim Krikom
    zasvođeno na zanemelu
    zemlju svakodnevno
    daždi Nebo


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  15. #1560

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Fusnota o stvaranju masa


    neki ljudi su mladi i ništa

    više, a

    neki ljudi stari i ništa

    više,

    a neki ljudi ni stari ni mladi

    i samo to.



    i da muve nose

    odeću

    i sve zgrade izgore u

    zlatnoj vatri,

    da se nebo zaljulja kao trbuh

    striptizete

    i sve atomske bombe

    zaplaču,

    neki bi ljudi bili mladi i ništa

    više, a

    neki ljudi stari i ništa

    više,

    a ostali bi bili isti

    ostali bi bili isti.



    ono nekoliko drukčijih

    dovoljno brzo uklanja

    policija, ili njihove majke,

    njihova braća, ostali; i

    oni sami.



    sve što ostaje ono je što

    vidiš.



    teško je.


    Bukovski
    Ploviti se mora i bez broda ..

Strana 104 od 114 PrvaPrva ... 45494102103104105106 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •