Sreću najčešće stvaramo sami... - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 37
  1. #16

    Odgovor: Sreću najčešće stvaramo sami...

    Sreca sama ne kuca na vrata ,mi smo odgovorne za nasu srecu.Zivej kao da ti je posledan dan ,svaki dan da je razlican od drugih .Jednom se zivi ,takvu svjetlost niko ne moze da ti pruzi ,budi se sa osmeh na licu i uzivaj i radis sta hoces.

  2. #17
    U poslednje vreme sam kratkog fitilja za ljude koji su nezadovoljni po rođenju i opredeljenju. Zapravo, ni ne znaju čim su to konkretno nezadovoljni, kao da uživaju jednostavno da se prepuste nesreći. Očekuju neke grandiozne događaje u životu, a i kada im se dese očekuju još, više, lepše, grandioznije. (Hm, pa nije da i mene to ne bi nateralo da uzlepršam, ali nisam nesrećna bez njih). Jednostavno, ne cene one male, sitne stvari koje život znače
    Nedavno sam sa jednim takvim, nezadovoljnim, tužnim, nesrećnim prijateljem sedela u gradu. Naravno, žalio mi se na svoj tužan i čemeran život. I onda sam mu rekla da je iza mene divan vikend, što ga je iznenadilo jer je bio jedan deo tog mog vikenda i znao je kako sam ga provela. A bio mi je divan jer sam ga provela apsolutno raspolažući svojim vremenom, ni gladna, ni žedna, ni promrzla, provela sam ga sa ljudima koji mi znače, koji su moj izbor, a ne nametnuta sredina. I rekla sam mu da sigurno ne bih bila hrabra da svojim suludim nezadovoljstvom "prizivam" nesreću. Jer nesreća je nešto mnogo više, nešto na šta ne mogu da utičem, a što donosi tugu u moj život. A zdrava sam i svi moji su zdravi. Na okupu smo, sa ovim ili onim problemima, ali problemi se rešavaju, zar ne?
    I sposobna sam da volim, sposobna da mislim, ne zavisim fizički od drugih (a moja je velika sreća što ne zavisim ni materijalno), a imam sreću da zavisim emotivno od svih pomalo.
    I ne znam koliko sam srećna u životu, ali sigurno nisam nesrećna. I borim se da ostvarim svoju sreću u budućnosti. Ne, ne mogu neke nesreće da izbegnem, one su deo života, ali neka se ne dese na vreme i po redu. A i njih je lakše pregurati uz lepe i ispunjene sekunde, minute, sate, dane i godine koje sami gradimo.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  3. #18

    Odgovor: Sreću najčešće stvaramo sami...

    i unistavamo takodje sami.
    worst day of fishing is better than excellent day at work

  4. #19

    Odgovor: Sreću najčešće stvaramo sami...

    Ne mogu da kažem da sam realista, jer to mi je nekako kukavički... Najpreciznije bi bilo da kažem da sam u trouglu pesimista-optimista-realista ja središte stranice optimista-realista. Što će reći da ne idem uvek na sigurno. Često, pred nekom situacijom koja izgleda nerešivo, ja osetim da će ishod biti povoljan i sve stavljam na tu kartu.

    Međutim, nisam ni debil, da u ovakvom svetu budem optimista, da kao Lajbnic govorim da je ovo najbolji od svih svetova, ali ne dam da me ubede ni da je ovaj svet najgori - mogao bi biti i gori. Ukratko, mada narodne mudrosti ne volim, jer uglavnom nisu istinite, slažem se s tim da je svako kovač svoje sreće.

    ...A mi bi svi trebalo da se mnogo, mnogo više trudimo da ovaj svet popravimo. Tehnološki napredak ne znači ništa kada smo sve nesrećniji.
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  5. #20

    Odgovor: Sreću najčešće stvaramo sami...

    za srecu treba imati hrabrosti

  6. #21

    Odgovor: Sreću najčešće stvaramo sami...

    swako je reziser swog ziwota

  7. #22

    Odgovor: Sreću najčešće stvaramo sami...

    ovaj tekst sam procitala i mislim da svako treba da ga procita,posebno onaj ko se osjeca ne srecno..

    procitajte pazljivo tekst UNICEF-a.

    Kada bismo cjelokupno covjecanstvo sveli na selo od stotinu stanovnika,a postujuci proporcije svih postojecih naroda sveta,to selo bi izgledalo ovako:
    -57 Azijata
    -21 Europljanin
    -14 Amerikanaca (sjevernih i juznih)
    -8 Afrikanaca

    -52 zena
    -48 muskaraca

    -70 ne-bijelaca
    -30 bijelaca

    -70 ne-hriscana
    -30 hriscana

    -89 heteroseksualaca
    -11 homoseksualaca

    -6 osoba bi posjedovalo 59% sveukupnog svjetskog bogatstva i svih 6 bi bili iz Sjedinjenih Drzava.

    -80 bi ih zivjelo u kucama bez osnovnih uslova stanovanja

    -70 bi ih bilo nepismenih

    -50 bi bilo neuhranjeno

    -1 bi umirao

    -1 bi se radjao

    -1 bi imao kompjuter

    -1 (da,samo 1)bi posjedovao univerzitetsku diplomu

    Ako se posmatra svijet u svjetlosti ovih podataka,potreba za prihvatanjem,razumijevanjem,saosjecanjem i edukacijom postaje ocigledna.

    Razmislite i o ovome:

    Ako ste se jutros probudili zdraviji nego bolesniji - srecniji ste od milion ljudi koji nece docekati iducu nedjelju.

    Ako nikad niste osjetili opasnost rata,usamljenost zatocenistva,agoniju mucenja,ugrize gladi - srecniji ste od 500 miliona stanovnika svijeta.

    Ako mozete otici u crkvu bez straha da vam prijete,da ce vas uhapsiti,muciti ili ubiti - srecniji ste od 3 MILIJARDE ljudi na svijetu.

    Ako u vasem frizideru ima hrane,na vama odjece,imate krov nad glavom i krevet u koji cete leci - bogatiji ste od 75% stanovnika svijeta.

    Ako imate racun u banci,novac u novcaniku i nesto sitnisa okolo u nekoj kutijci - ubrajate se u 8% dobro stojecih ljudi na svijetu.

    Ako su vam roditelji jos zivi,a uz to jos uvijek u braku - spadate medju zaista rijetke osobe.

    Ako mozete da procitate ovu poruku,stvarno imate srece - prvo,zato sto je neko mislio na vas,a drugo - zato sto ne spadate medju 2 milijarde onih koji ne znaju da citaju.

    Jednom je neko rekao:
    Radi kao da nikad neces imati potrebu za novcem.
    Voli kao da nisi nikad patio od ljubavi.
    Plesi kao da te niko ne gleda.
    Pjevaj kao da te niko ne slusa.
    Zivi kao da je Raj na Zemlji.
    And even though you're fed up, you got to keep your head up.

  8. #23

    Odgovor: Sreću najčešće stvaramo sami...

    Nista vam ne moze doneti srecu do vas samih.

    RalfV.Emerson

  9. #24

    Odgovor: Sreću najčešće stvaramo sami...

    Sreća zavisi od više faktora. Ona je i relativna kategorija, o čemu sam već čini mi se, pisao. Za osećaj sreće treba imati i dušu, i biti mu sklon...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  10. #25

    Odgovor: Sreću najčešće stvaramo sami...

    ma kakva sreca, sve je to samo trenutak kad nismo objektivni kad zelimo da nam se dogodi nesto sto nema veze sa marfijevim zakonima.

    A biti optimista biti neko ko stalno ima srece a zvati se Donald Duck to je sreca!

    A srecu nam donosi neko ko je sa nama ali i odnosi ponekad.

  11. #26

    Odgovor: Sreću najčešće stvaramo sami...

    Hm, tacno, relativna stvar, momento. Ipak, srecni smo onoliko koliko sebe ucinimo srecnim. Koliko smo sposobni da svojim umom ucinimo lepo i kad nam je manje lepo.

    "...sreca voli sa tugom da seta..." zato se ne treba prepustiti i opustiti
    "Zivot je ono sto ti se desava dok ti pravis planove za zivot"

  12. #27

    Odgovor: Sreću najčešće stvaramo sami...

    Citat robert ns kaže: Pogledaj poruku
    ma kakva sreca, sve je to samo trenutak kad nismo objektivni kad zelimo da nam se dogodi nesto sto nema veze sa marfijevim zakonima.
    Marfijevi zakoni ....

    Ljudi veruju u nekakvog marfija i njegove zakone, a Božije po kojima se život odvija, odbacuju, gaze i negiraju.....


    Marfi nam dakle, donosi sreću . . .aahhgh....



  13. #28

    Odgovor: Sreću najčešće stvaramo sami...

    Kazu da je sreca dragocijena i kad je covjek nadje treba je cvrsto sasvim cvrsto drzati.....Mislim da sreca zavisi od nas,ona je relativna i sastoji se od niza trenutaka.........


    Meni je sreca kad sama cutim s njime i kad nam srca biju ritmom placa.......



    Poruku je izmenio Kalina, 19.11.2008 u 20:12 Razlog: velicina slova

  14. #29

    Odgovor: Sreću najčešće stvaramo sami...

    ako ne računamo tragedije koje strefe neke ljude, da, sami krojimo svoju sreću..
    ježim se od večito namrgodjenjih ljudi kojima sve smeta, koji neće ni onako kako hoće..koji su nezadovoljni, a pri tom sede skrštenih ruku i čekaju da im sreća padne s neba..i kojima je sve ono što je u tudjoj bašti lepše od onog u njihovoj..i koji misle da se drugima uvek dešavaju bolje i lepše stvari..
    ma da..

    a ustvari treba samo malo volje, hrabrosti i jedno veliko otvoreno srce..
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  15. #30

    Odgovor: Sreću najčešće stvaramo sami...

    Evo sta Jovan Ducic kaze o sreci:

    Blago cara Radovana - O sreci

    Jovan Ducic


    Svaka filozofija je tuzna. Ako govorite duze o sreci, vi cete se
    naposletku osecati pomalo nesrecnim... Uzasi zivota postanu jednim
    delom nase sudbine samo ako se u njih narocito udubljujemo.

    Nije tacno receno da je svaki covek kovac svoje srece; tacno je,
    naprotiv, da je covek uvek sam kovac svoje nesrece... Ako su srece
    slucajne, nesrece nisu slucajne. Za svaku nasu nesrecu kriva je ili
    nasa lakoumnost, ili nasa gordeljivost, ili nasa glupost, ili nas
    porok... Zato covek kroz ceo zivot cini sebi samom vise zla nego
    dobra. Sto uspemo svojom pamecu, pokvarimo nasom cudi; ali sto
    uspemo nasom dobrotom, upropastimo nasim porocima; i, najzad, sto
    postignemo svojom mudroscu, izgubimo nasim temperamentom.


    Covek zna samo za dubinu i gorcinu nesrece koju je sam doziveo,
    kao i za tezinu bolesti koju je sam preboleo, ali niko ne zna nesrece
    ni bolesti koje drugi podnose.


    Mi smo istinski dobri samo kad smo istinski srecni. Nesreca kvari
    srca i rusi karaktere. Retko je bilo ljudi koji su odoleli otrovima
    nesrece i produzili da vole druge ljude... Sirotinja je najveca
    nesreca zato sto otruje coveka takvim mrznjama, a jedna velika
    napast covekova, to je sto u nesreci dobije rdjavo misljenje o
    ljudima i pogubi prijatelje.


    Izvor nesrece covekove lezi u njegovom egoizmu: u tome sto hoce da
    uvek drugi radi za njega. Beganje od rada i napore, to je najveci
    motiv borbe u ljudskom drustvu. Ne muciti se sam, a zaraditi bogatstvo,
    i postici veliko bogatstvo, da bi time postigao najvecu sigurnost; i
    to pre svega sigurnost da ni docnije nece morati praviti napor, posto
    je napor najveca gorcina ljudske sudbine!


    Ljudi mogu da nesebicno vole, ali retko nesebicno mrze. Svaka
    mrznja je strah ili zavist. Mrznja je najcesce strah, jer covek ne
    mrzi nego samo onoga koga se boji. Covek odista hrabar ne mrzi
    nego prezire. U osecanju mrznje ima unizenja za nas same, a u
    prezrenju ima ponosa i uverenja da smo bolji i visi od onoga koga
    preziremo, i da mozemo bez njega, i da smemo protiv njega.


    Najbedniji je covek koji zivi u mrznjama na druge ljude; taj se
    prvi isece nozevima koje je sam izostrio... Nase mrznje skode nama
    vise nego nasem protivniku. Govorite rdjavo o nekom coveku pola
    sata, i vi ste posle toga nesrecni i otrovani; a govorite pola sata
    o njemu dobro, i kad to ne zasluzuje, i vi postanete mirni i blazeni,
    cak i ponosni na lepotu svojih osecanja, ili bar na lepotu svojih
    reci... Ako vam je neko ucinio zlo, sacuvajte se da ga ne omrznete,
    jer ce vas ta mrznja stati jos jednog novog gubitka i novog nespokojstva
    i od neprijatelja trenutnog i slucajnog mozete napraviti zlotvora
    stalnog i ubedjenog. Ukrstite maceve i pobijte se, ali ne iz mrznje
    prema neprijatelju, nego iz postovanja prema sebi.


    Nesreca je sto niko ne meri srecu prema sebi i svojim potrebama,
    nego prema drugom, i to prema najsrecnijima. Manija svih ljudi je
    da usvajaju tudja merila i za svoj sopstveni zivot. Prava sreca
    covekova bice ako postigne svoje oslobodjenje od drugih ljudi; a
    osloboditi se, to je najpre odvojiti svoju sudbinu od presije tudjih
    primera, dajuci svom zivotu pecat svoje sopstvene prirode i svojih
    ukusa.


    Najveci broj ljudi ne znaju sta hoce, a veliki broj ljudi ne znaju
    ni koliko mogu. Najredji je slucaj coveka koji zna sta hoce i koliko
    moze.


    U velikoj nesreci treba sve nesrece ponoviti u pameti, kako bi
    se ocelicili za dane kad jednom crni konji izmaknu isred belih. Treba
    ovde reci: ako sam mudar, nisam mlad i lep; ako sam bogat, nisam
    zdrav; a ako sam i mudar i zdrav, nisam bogat.


    Nesumljivo, ljudstvu najvise nesrece prave glupaci. Najveca je
    beda sto glupak ne zna da je glup, kao sto ni rdjav ne zna koliko
    je rdjav; a svet bi mozda bio spasen kada bi glupaci znali kakva su
    nesreca za covecanstvo.


    Vise coveku zagorcavaju zivot nesrece kojih se boji da ne dodju,
    nego one koje su vec dosle i od kojih vec pati. Od svih nesreca covek
    se najvise plasi sirotinje, koje je, medjutim, najmanje covekovo zlo.
    Mi celog zivota nesto cekamo, a nadati se, to je pomalo ocajavati.


    Nikad covek ne moze da kaze onoliko mudrosti koliko moze da precuti
    ludosti, cak i gluposti. Jedino cutanje moze da prikrije kod coveka
    strasti koje su najnasrtljivije i najstetnije: sujetu, lakomislenost,
    mrzovolju, osvetljivost, mizantropiju. Jedino cutanje moze da sacuva
    coveka od posledica koje mogu da mu nanesu trenutna i nesmotrena
    raspolozenja, i nagle i nepromisljene impulsije.


    Bogatstvo je, neosporno, polovina ljudske srece na zemlji. Najveci
    stepen srece to je nezavisnost, a bogatstvo je ipak coveku put da
    dodje do svoje slobode. Covek bogat, to je covek nezavisan bar od
    ljudi... Cak i zdravlje i pamet kupuju se ili odrzavaju novcem.


    Sve bede medju ljudima to su nesrece koje ucini covek samom sebi,
    ili urade ljudi jedan drugom. U prirodi nema sreca i nesreca, nego
    ima samo smrt ili zivot. Covek je najveca stetocina na zemlji.


    Od svega sto je covek posejao, nista nije radjalo brze nego mrznja.


    Velika nesreca covekova jeste sto zivot pocinje mladoscu, a svrsava
    staroscu: jer bi zivot bio neizmerno savrseniji da, naprotiv, pocinje
    staroscu, a svrsava mladoscu... Ne znamo da smo mladi kad smo mladi.
    Mi saznamo sta je mladost tek onda kad nas je napustila.
    Tri su zla i tri su dobra na svetu: vatra, zena i more

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. O čemu razmišljate kada ste sami?
    Autor Kunic u forumu Psihologija
    Odgovora: 128
    Poslednja poruka: 23.08.2020, 11:50
  2. Da li lažete sami sebe?
    Autor PropelerZviz u forumu Filozofija
    Odgovora: 120
    Poslednja poruka: 01.12.2015, 15:41
  3. Stiskavac ili ne...prosudite sami
    Autor BoginjaMarija u forumu Chit-Chat
    Odgovora: 109
    Poslednja poruka: 09.01.2011, 19:49
  4. Idete li sami u bioskop?
    Autor yige_gui u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 42
    Poslednja poruka: 14.04.2009, 02:02
  5. Britanci sami vade zube
    Autor Goga u forumu Spomenar
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 16.10.2007, 10:29

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •