Vaše prvo dramatično sećanje...
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 51
  1. #1

    Vaše prvo dramatično sećanje...

    Iako moji roditelji ne mogu da veruju da se toga sećam i prilično su se zaprepastili kad sam im prepričala scenu koje se sećam, jer sam tada imala nešto manje od dve godine, zaključili su da je to bio čin bušenja ušiju. Sećam se da sedim kod babe u krilu, a prilazi mi medicinska sestra sa nekom iglom (valjda nije bilo pištolja), i ja plačem kao kiša. I to, sliku u glavi imam onako, kako je gledam dok mi prilazi, kroz suze, a kao da gledam kroz vodopad. I tu se taj film prekida.

    Ima još nekih dramatičnih sećanja iz detinjstva, ali ovo je baš prvo.

    Da čujemo vaše...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Mozda nije prvo ali je sigurno najbolnije iz tog doba ranog djetinjstva. Dobijem ja na poklon neku formulu na naduvavanje. Bio neki sistem naduvavanja neznam ti ni ja ni cega i posle formula je mogla sa tim da predje bas dosta. I to igracka stigla ni manje ni vise vec iz Iraka. Svi su bili ljubomorni u drustvu a ja kreten prenaduvani nisam dao da se gleda u nju a kamo li da se neko igra. I tako slucajno meni ona ostane preko noci ispred kuce. Kako i zasto se to dogodilo ni sad mi nije jasno, valjda sam silom utjeran u kasne sate u kucu i u tom bijesu zaboravio na omiljenu igracku. Ujutru kad sam se probudio shvatim sta je bilo. No to je bio poslednji put da sam se igrao njome, moju formulicu je neko preduvao i otisla je ko zna gdje . Jao mom bolu nije bilo kraja. Posle su mi kupili neku losu kopiju ali nije to bilo to...
    I nakon svih ovih godina, kad god udjem u neku radnju sa igrackama, zivim u nadi da cu naci istu takvu negde...
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  3. #3

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    bilo ih je tri. sjećam ih se kao kroz maglu. treba da napomenem da su se desila između moje druge i četvrte godine (tada sam živjela sa babom i tatom).
    događaj no 1: pretpostavljam da me je baba kljukala hranom i da me je malo peviše nakljukala, pa se sjećam da sam u sudoperi povraćala nešto zeleno (špinat, blitva ili tako nešto slično) i da sam bila prestravljena od te zelene povraćke (ovo nije ostavilo neke pšosljedice na mene, jer zeleno povrće volim da jedem)
    događaj no 2: kako sam voljela da turam prste u usta, moja baba se sjetila spasonosne ideje da mi stavi bibera na iste. ja se smijem, odlazim u WC, piškim, stavljam prste u usta i krenem da vrištim od onga silnoga bibera (prste odavno ne trpam u usta, ali mislim da za to nije kriv biber)
    događaj no 3: sjećam se da je tata nešto vikao na mene, pa me ošamario(zanimljivo da se sjećam da nije bilo jako, nego ja to nisam očekivala, pa sam se živa isprepadala) pa sam još onako uplakana morala stajati u ćošku
    uglavnom, bilo pa prošlo...
    nattydread is coming to dinner

  4. #4

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Secam se scene u bolnici lezim na ledjima i neke cike i tete sa maskama oko mene i hoce nesto da mi urade ali ne znam sta. Ja vristim kao nikad do tad. I jako se koprcam.


    A to je bilo kad sam imala 3 godine i pala sam sa klupe i rasekla sam donju usnu na nesto, tako da mi je hitno bilo potrebno usivanje usne. Roditelji su me odneli odmah u bolnicu, hirurzi kad su videli sta je u pitanju, isterali moje iz ordinacije i mene poceli da usivaju. I lepo su odradili posao, trudili su se maximalno da mi ne ostane oziljak na licu, i zaista je oziljak sada jako mali. Dozivela sam traumu ali to je bilo za moje dobro.

  5. #5

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Trenutno mogu da se sjetim tri dramaticna trenutka...
    Prvi: imao sam tri godine i strasno sam volio trcati po travi, pored staze, u parku. Neki chicha koji je tu kosio travu, pravio je pauzu, pricajuci sa nekim drugim chichom, naslonjen na kosu, sa ostricom iza sebe. Kako je trava bila visoka, a ja lud za trcanjem, nisam vidio ni chichu posteno, a kamoli kosu. Odjednom sam se nasao na zemlji i zanimljivo je kako se sjecam svih mogucih detalja: i kako me je boljela noga i kako je cale panicno trcao do ulice, sa mnom u narucju i kako smo se vozili na hirurgiju u drotovskom "stojadinu", na prednjem sjedistu i kako je cale na stolu legao preko mene, dok su me sivali i kako sam se nenormalno drao dok su me krpili i kako mi je taj trenutak sivanja ostao neizbrisiv...i dan danas na desnoj cjevanici imam osam "konaca".
    Drugi: '92. godina, stric mi gine u dvadeset i prvoj godini, a kakav je to lav bio i dusha od covjeka...strasno sam ga volio.
    Treci: '95. godina, prica je doshla da ce Banjaluka pasti, mnogi se pakuju i bjeze, a cale meni daje kalasnjikov u ruke i kaze "cuvaj mamu", posto je morao ici pedesetak kilometara izvan grada, da sprema "docek" nadolazecoj Oluji...sreca sve se rijesilo u zadnjem trenutku, za pregovarackim stolom. Godinu dana prije toga sam imao intenzivnu "obuku" iz streljastva, gadjajuci iz pet vrsta oruzja, a imao sam deset godina... Ne ponovilo se vishe nikad!
    Scar tissue is stronger than regular tissue. Realize the strength, move on.

  6. #6

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Prvo. Secam se da je pored babine kuce na selu bio neki kanal/sanac. Zarastao u travu. Mali mali sam bio. I jedno jutro deca ugledala zmiju u njemu.

    Ja prisao (oko 3 godine sam imao) i pogledao zmiju. To nikad ne zaboravim. Neka sarena sklupcana i odvratna. Posle su je koknuli. ALi taj osecaj nikad ne zaboravim. Evo i sad sam se najezio.
    Inquisitor

  7. #7

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Imala sam 2 godine.Bila sam sama u bolnici,ja u smeshnoj spavachici,noc..lekar dolazi da me obidje..sledeceg jutra tumaram po hodnicima tog odeljenja i zavirujem u sobe i tamo vidom velike bebe sa cuclama u ustima...mama i tata dolaze po mene...huh..dobro je.

    operisala sam polip i bila u bolnici 24 casova..
    velike bebe sa cuclama su bila deca od 3-4 godine kojima su vadjeni krajnici..
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  8. #8

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Operacija ociju sa cetiri godine
    Evo, promenila sam potpis

  9. #9

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Pa imala sma dve godine i zatvorili su me u spajz jer sam navodno davila brata(tad malu bebu od par meseci)...U spajzu je bilo mracno ali nadsvetlo iznad vrata mi je davalo dovoljno svetla te sam se ja gotivila slatkisima

    Sa otprilike 4 godine sam zapalila kauc...

    Sa 6 mi je brat presekao prst sekirom,nisam plakala,bila sma u soku,srecom spasili su ga,citav je...

    Sa 9 sam videla mrtvog coveka,spaljenog,zatim raskomadane ljude od granate..

    Sa 11 sam videla sva creva nekog coveka rasuta po bolnickom hodniku...Kao sto rece greco,ne ponovilo se...

    Dalje ne bih da nabrajam,ima jos svakako ali i ovo dosta...
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  10. #10

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Citat Lillith kaže: Pogledaj poruku
    Pa imala sma dve godine i zatvorili su me u spajz jer sam navodno davila brata(tad malu bebu od par meseci)...U spajzu je bilo mracno ali nadsvetlo iznad vrata mi je davalo dovoljno svetla te sam se ja gotivila slatkisima

    Sa otprilike 4 godine sam zapalila kauc...

    Sa 6 mi je brat presekao prst sekirom,nisam plakala,bila sma u soku,srecom spasili su ga,citav je...

    Sa 9 sam videla mrtvog coveka,spaljenog,zatim raskomadane ljude od granate..

    Sa 11 sam videla sva creva nekog coveka rasuta po bolnickom hodniku...Kao sto rece greco,ne ponovilo se...

    Dalje ne bih da nabrajam,ima jos svakako ali i ovo dosta...
    Auuuu miiileee, a ima jos? Pa ti si garant vec oguglala Sve govori da ces postati placeni ubica
    "Ovo mesto nikada neće doneti ikome sreću.
    Ali ako padne u pogrene ruke..."

  11. #11

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Citat PropelerZviz kaže: Pogledaj poruku
    Auuuu miiileee, a ima jos? Pa ti si garant vec oguglala Sve govori da ces postati placeni ubica
    Necem, necem ako me neko ne dira ja sam kao janje
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  12. #12

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Moji roditelji su se razveli nisam imam ni jednu godinu. I secam se kako je moja mama dosla da me vidi, ja sam imala 2 ili 3 godine, ne znam tacno. Uglavnom, mama je stojala na vratima i pruzala je ruke ka meni da bih dosla kod nje. Ali ja sam imala strah od nje, bila mi je nepoznata ta zena koja me doziva...

  13. #13

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Najdramatičnije je definitivno kad sam bila mala i imala sam jedan period problema sa disanjem...i morala sam ici u bolnicu na par dana...
    Secam se sedimo u sobi, kao poslednja večera tako neki osecaj...tako neka tužna atmosfera, a ja, još uvek ne znam šta ce se desiti samnom...
    Sutradan odlazim u bolnicu, i tako sve neka deca sa njihovim bolestima, pored sobe operaciona sala...
    Posle dva dana su me pustili i nikad necu zaboraviti kako sam tati potrčala u naručje...kao da se najgori košmar u mom životu završio...

  14. #14

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Heh...draga mama kaže da je to nemoguće, ali ja se sećam da sam se potpuno i apsolutno istraumirala kada se vratila od frizera - ošišana!!!

    Imala je divnu dugu kosu, ali joj je nakon porođaja strašno opadala..i opadala...i opadala..i kaže da nisam imala više od 11 meseci (tu negde pred moj prvi rođendan) otišla je da se ošiša...
    Nikada više nije pustila kosu...

    A ja nisam htela danima da sisam..samo sam plakala...
    "Frankly my dear, I don't give a damn!"

  15. #15

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    I dan danas se secam, bas mi je bilo strasno! Bila sam sa mamom i tatom na moru, mislim da sam imala oko 3 god. Tata mi je kupio camac na naduvavanje, bio je taman za mene, obozavala sam ga do tog dana!

    Bili smo u vodi, talasi su bili malo veci nego inace. Tata je bio pored ali se na par sekundi udaljio, dovoljno da me jedan talas poklopi, prevrne camac i mene sa njim, do vraga! Nekoliko sekundi sam bila pod vodom, ali meni je delovalo kao vecnost! Naravno tata je odmah reagovao, nije to bilo ni tako duboko, ali taj osecaj bez kiseonika i toliko progutane vode na mene je ostavilo bas dramaticno iskustvo. Toliko da se i dan danas plasim i manjih talasa!
    "toliko puteva.. koji izabrati, gde poci, koga povesti..???"

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Šta je prvo što uradite kad dođete na forum?
    Autor SQUAW u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 184
    Poslednja poruka: 04.12.2015, 18:22
  2. Prvo, na šta pomislite, kada se probudite ujutro..
    Autor Goga u forumu Pričaonica
    Odgovora: 261
    Poslednja poruka: 28.05.2013, 13:43
  3. Prvo presađivanje jetre u Vojvodini
    Autor SQUAW u forumu Spomenar
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 02.07.2008, 13:43
  4. Prvo pa muško - a drugo?
    Autor Goga u forumu Spomenar
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 08.12.2007, 07:58

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •