Vaše prvo dramatično sećanje... - Strana 3
Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 51
  1. #31

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Dim i vatra.Brat 4.ja 6. godina...celih,majka je samo otišla do prodavnice..i zaključala nas tad i nikada više posle toga...

    I sad se sećam tog ukusa...tih slika,kad smo pobegli u drugu sobu,pokrila sam nas jorganom,tešeći ga,da će sve brzo proći...i skrivajući suze i strah od njega..jer sam morala biti hrabra...srećom,majka je brzo stigla...ne mogu više da pišem...jer sad shvatam da je posle tog prvog,bilo i suviše nekih drugih dramatičnih sećanja...a danas sam dobre volje...

  2. #32

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    bolje bi bilo reci - secanje na dramaticne godine kad sam bila devojcica - od osme do 12te godine...duga je to prica....


  3. #33

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Pored davljenja stara majka me jutros podsetila na josh jedan dogadjaj iz mog zjakavog detinjstva. Secam se i kad je dedina krmacha pojela mog zeca
    Pa kad je doshlo vreme za svinjokolj, ja sam sva bitna odluchila da prisustvujem tom dogadjaju u nadi da ce moj zekan iskochiti iz tog groktavog chudovishta kad joj otvore stomak.

    E...nishta od ta posla. Kad je krmacha zaskvikala, pa kad je grunula krv po celom dvorishtu...samo sam se izvrnula na ledja.
    Ostatak priche mi je preprichavan godinama...kad su videli da sam se skljokala, svi su potrchali da vide shta mi je...pa im je krmacha onako priklana pobegla...pa je nastao opshti haos i ludnica...pa su mi psovali sve po spisku...i meni i krmachi i zekanu... dobro me nisu linchovali ti prokleti razjareni seljaci.
    Zilion godina posle toga nisam jela meso. Pozlilo bi mi svaki put od mirisa kad bih s mamom ishla u mesaru.

    Istog leta mi je i petao skochio na ramena i kljucao me u glavu, shamarajuci me krilima po mojim belim obrazima. Popravio mi je cirkulaciju sam' tako.


    Da...Uvek sam volela taj seoski turizam.

  4. #34

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Imala sam cetiri godine, kada sam zadobila opekotinu prvog stepena u predelu vrata. Secam se tacno nekog dugackog hodnika, sivog skroz, mog oca koji me nosi u narucju i trci niz isti hodnik. Da, cak se secam i nekih resetaka na prozorima, zatim da je hodnik kroz koji tata trci, zapravo kao neki deo podrumskih prostorija. I zaista je tada decija Hirurgija bila u podrumu bolnicke zgrade. Ono sto je duboko u mom secanju vezano za taj dogadjaj, verovatno najstrasniji deo price pa ga se zato i najbolje secam je ...zabrinuta lica lekara u ordinaciji, gomila nekih gaza i makaza, svasta nesto....I taj bol, ali kao da ga i sada osetim, bol kada su mi cistili opekotinu i bukvalno skidali sloj koze....
    Kada izmedju ostalih dogadjaja iz detinjstva koje pamtim kao slon, pomenem ovaj o kome sam pisala, moj tata kaze da ga se bolje i sa vise detalja secam nego mama i on.
    Gde da se ne secam kad su mi drali kozu bWe
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  5. #35

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    eee upala u poljski vc sa 7 godinado ramenamozete misliti nastavak

  6. #36

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Prvo dramatično? Rekao bih da je to pad niz stepenice sa dve godine. Glavom sam pravio razmak između kuće i spoljnih stepenica. Znam da je bilo traumatično jer sam i danas poprilično udaren od posledica tog pada. Po mnogim kriterijumima sam s kruške, ali beton je originalno poreklo, majke mi.

  7. #37

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Iz detinjstva pamtim samo jedan događaj koji me je isprepadao...

    Desio se tokom mog boravka na Divčibarama kod prababe. Ja sam najstarija praunuka i bila sam zadužena da čuvam troje mlađih - brata i dve sestre, dok su odrasli pričali i vrteli prase u blizini... Igrali smo se u blizini kuće, na jednoj velikoj nizbrdici i pravili smo toliku galamu da smo razljutili veeeliku svinju koja je bila u blizini u oboru. Toliko je bila pobesnela da je slomila ogradu i povijala nas niz ono brdo. Ja sam vrišteći povukla brata i sestru da beže, usput dozivajući u pomoć. Oni su se skotrljali niz to brdo i stigli do odraslih, a ja sam bežeći od svinje skočila u neki jendek. Na nesreću, taj jednek je bio pun kopriva i sva sam se ožarila... Mazali su me raznim melemima i pokušavali da me smire i uteše, a ja se sećam samo vriske i bežanije od svinje... Imam i sliku iz tog doba kako stojim pored pokidane ograde to je bio glavni događaj svakog sledećeg 1. maja kad smo odlazili u rodni kraj moje majke

  8. #38

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    jeste zaklali tu svinju na kraju :D:D:D to bi bila dobra osveta

  9. #39

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    ...kad je ubilo Boška Buhu.
    Ubiše ga dušmani dok je spasavao drugaricu .
    Još vučem traume, pa spašavam okolo...


    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  10. #40

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Nisam sigurna koje je prvo dramaticno secanje....bilo ih je vishe, ali se "zhivo" secam ( a malo i zbog stalnog preprichavanja) kada sam obrukala mamu u dispanzeru...... imala sam oko 4 godine.
    LM, sledovala mi je mala bocka, ali sam se toliko uplashila da sam pobegla mami i sestrici, i sakrila se ispod klupe u chekaonici.
    Isprepadala sam svu ostalu decu koliko sam vrishtala i plakala...
    Secam se da sam bila obuchena u neki beli dzemperic, ali sam im sa njim lepo izglancala patos u chekaonici. Zagrlila sam nogu one klupe i nisu mogli da me izvuku....... drzhala sam se "junachki" dok mi nisu obecali da necu dobiti injekciju

  11. #41

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Sinoć pišem o plivanju i setih se jednog nemilog događaja, koji se dogodio kada sam imala nekih 7-8 godina

    Bili smo porodično na vikendici na Dunavu kod tetke...Moj tata je strastveni pecaroš i svi se pridržavamo pravila - ako želiš da gledaš mog tatu dok peca, nema priče, mrdanja, štucanja i sl jer se tako plaše ribe Moj mlađi brat i ja smo stigli do skele gde je stajao tata, zadubljen u svoje štapove... Stojeći tako, brat se nagnuo nad vodu, pošto smo gledali ribe koje su plivale na površini i upao... Tata ga nije čuo, pošto kada peca, on se potpuno isključi od okoline...
    Brat je prvi put izronio i ja sam pokušala da ga dohvatim, ali je ponovo potonuo...
    Pogledam u tatu, a on peca...znam da ga ne smem dirati i pričati jer se tako plaše ribe...šta sad? Sledeći put kada se bratu pojavila glava, ja probala da ga dohvatim ponovo...ali nisam uspela...
    Videvši da više nema zezanja, ja polako tatu pokuckam za rame, a on me pogleda i onim pogledom da na znanje da se ne sme uznemiravati...ja uz izvinjavajući pogled pokažem prstom tati na brata, koji je tada ponovo izronio...
    Eeeee....to je bilo skakanje u vodu, spašavanje brata, on jadničak iskašljava vodu a ja...dobijem grdnju od tate...pošto sam jel' starija, kako ga nisam pazila, zašto mu nisam opdmah rekla i dr.

    Kada su se svi smirili, saslušali priču od početka do kraja,pitaju oni mene zašto nisam odmah rekla tati šta se dešava, a ja jadna odgovorila:
    -Pa nikad vam ne valja! Lepo ste rekli da se tata ne dira dok peca?!?

    Posle tog događaja, ne sećam se da sam skoro prilazila tati na pecanju...sve dok nisam jednom zapetljala najlon na obližnje drvo i usput polomila plovak, najlon i poplašila sve ribe...al' to je već neka druga priča...

  12. #42

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Eee lezim u krevetu i vidim da se vrata pomeraju ,a pritom nema nikog. Tako sam se tada uplaisla,misleci da je duh dosao da pomera vrata,posle dva dana su se palila svetla,cak kada nikog nije bilo u sobi i pomerale zavese. To mi je najstrasije iskustvo ikad,jeste da sam imala svega 4 godine,al i dan danas nisam sigurna shta bi s onim svetlom? Znam da je upitanju promaja s onim vratima i zavesama,al svetlo mi nije jasno...sigurno je to polod moje degenerisane mashteee
    I can wash dishes faster than mashina


    http://fliiby.com/folders/289899/my_music.html

  13. #43

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Na odmoru smo kod nasih prijatelja u Novom Vinodolskom,gledam uzivo prvi Geldofov lajf ejd ,zove me supruga sva vazna ajde da ga vidis,mladji sin se uspentro na vrh ograde od kapije i tako se drzi ,rekoh pazi pasce i tog trenutka direkt na glavu na asfalt pade i razbi se ,krv na sve strane a jedno par sekundi ni da zaplace,mojih najgorih par sekundi u zivotu da li je ziv?
    pocinje da place olaksanje bar je ziv---trka kolima do ambulante i sivenje glave na zivo pa opet trka 51km do bolnice u Rijeci na snimanje glave
    Sreca u nesreci doktor kaze detetu je sasvim dobro nece biti posledica
    E taj malisan je sad momak 201cm sa malim jedva vidljivim oziljkom
    Eh ta deca...!

  14. #44

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    Citajuci neke postove sad sam se setila nekih dramaticnih dogadjaja iz detinstva, a i mladosti

    Imala sam oko 6- 7 godina i kod mene je dosla drugarica, koja je zivela u komsiluku. Igrali smo se nas dve i iskocimo na terasu koja nije imala ogradu. Tu je bio i moj mladji brat koji je vazio za prilicno besno dete. Posvadja se on sa drugaricom nesto i gurne je, a ona padne, ali sva sreca za milimetar promasi ostatak stabla visnje koju je tog dana isekao deda i koje je pola bilo polomljeno, pa videle se drvene bodlje koje su mogle i te kako da je povrede....

    Valjda zbog ovoga bojim se ja da hodam po terasi ili stepenicama ako nema ograde.


    Drugi je kad smo bili na odmoru u Becicma porodicno. Tada sam bila vec starija, nisam bila dete, tako da moglo bi se reci - dramaticni dogadjaj iz mladosti.
    Sestra je imala oko 10 -11 godina, ja 15-16. Moja mama ne zna da pliva, a sestra je konacno naucila plivanje, ipak ne dovoljno sigurno da moze sama u vodi. Stajala sam okrenuta ledjima prema njih, a voda mi bila do ispod grudi. Odjednom cujem mamin vrisak, ne znam kako se desilo da ona ode malo dalje i oseti da gubi tlo pod nogama, a sestra - dete ne razmislja, krenula prema njoj da joj pomogne.
    U naletu panike, mama umesto da je uhvati za ruku, zgrabi nju za glavu i poce da je vuce i pritiska prema dole. Ne znam ni sama kako, samo sam uhvatila sestru i povukla prema napolje, a mamu gurnula prema plicaku.
    Boze moj, kakav strah sam kasnije osetila, kad se sve smirilo. A i sad mi nije svejedno kad se setim.


  15. #45

    Odgovor: Vaše prvo dramatično sećanje...

    ...Imala sam negde oko 3-4 godine i vetj nadoshla jesen,vreme za sechenje drva...Naravno motornom testerom...Pri prvim zvucima iste ja sam pochela da vrishtim:''Mama pojeshtje me,mama pojeshtjeme"....Josh me bre zezaju za to...
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Šta je prvo što uradite kad dođete na forum?
    Autor SQUAW u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 184
    Poslednja poruka: 04.12.2015, 18:22
  2. Prvo, na šta pomislite, kada se probudite ujutro..
    Autor Goga u forumu Pričaonica
    Odgovora: 261
    Poslednja poruka: 28.05.2013, 13:43
  3. Prvo presađivanje jetre u Vojvodini
    Autor SQUAW u forumu Spomenar
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 02.07.2008, 13:43
  4. Prvo pa muško - a drugo?
    Autor Goga u forumu Spomenar
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 08.12.2007, 07:58

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •