Rak info - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 24 od ukupno 24

Tema: Rak info

  1. #16

    Odgovor: Rak info

    Leukemija - rak krvi

    Leukemija je rak krvi, a ALL je rak nezrelih limfocita koji se nazivaju blasti. Ovi blasti počinju nekontrolisano da se umnožavaju i onemogućavaju stvaranje zdravih krvnih ćelija, ispunjavaju kostnu srž i prelaze u perifernu krv koja ih dalje raznosi po celom organizmu.

    Uzroci leukemije

    Uzroci leukemije su do sada nepoznati, ali istraživanja u tom pravcu stalno napreduju. Leukemija, kao i drugi oblici raka, nije infektivno (zarazno) oboljenje i ne može se preneti na druge.

    Dijagnostikovanje leukemije

    Da bi se postavila dijagnoza leukemije, prvo je neophodan pregled kompletne krvne slike, zatim pregled kostne srži i likvora, da bi se odredio tačan oblik leukemije i, zavisno od toga, vrsta terapije.

    Remisija

    Cilj lečenja leukemije je da se postigne remisija. To je stanje kada je najveći broj blasta u kostnoj srži i organizmu uništen i kada kostna srž počinje ponovo da stvara zdrave ćelije. Poželjno je da se stanje remisije postigne što je pre moguće (za 4-6 nedelja). Kada se to dogodi, to nikako ne znači da je bolest izlečena. Neophodno je da se sa lečenjem nastavi još oko 2 godine.

    Kada vam lekar saopšti da je dete u remisiji, to je dobar znak da dete uspešno reaguje na lekove, što je veoma važno. U slučaju da se sa lečenjem prekine, blasti se neverovatnom brzinom ponovo razvijaju i bolest vraća u još težem obliku.

    Lečenje leukemije

    U lečenju leukemije koriste se protokoli koji su usvojeni u celom svetu. Zavisno od oblika leukemije, konzilijum lekara odlučuje po kom će protokolu pacijent biti lečen. Lečenje leukemije traje oko 24-30 meseci, zavisno od tipa leukemije, i deli se u dve faze: faza intenzivnog lečenja i faza održavanja remisije.

    1. Faza intenzivnog lečenja: ovo je faza intezivne hemio-terapije koja traje nekoliko meseci (6-8 ). Deli se na nekoliko ciklusa i izmedju kojih se prave pauze od nekoliko dana. Ovo je prva i najteža faza u lečenju i veoma je važno da se u ovoj fazi ne prave pauze duže no što protokol nalaže tj. da se terapija odvija po odredjenom planu.
    2. Faza održavanja remisije: U ovoj fazi se ukida intezivna hemio-terapija, dete-pacijent svakodnevno uzima odredjenu dozu citostatika u tabletama i na svakih 10 nedelja se primenjuje kombinacija venske terapije, lumbalne punkcije sa terapijom (pored uzimanja likvora na pregled, u likvor se daje i lek) i terapija steroidima (hormonski preparati u tabletama). Ovo je za dete lakša faza lečenja, u toku koje može nastaviti svoj predjašnji ritam života i pohadjati školu. Krvna slika se kontroliše jednom nedeljno, često u mestu gde dete živi i telefonom se javlja lekarima koji vode lečenje. Na kraju ove poslednje faze lečenja radi se kontrola kostne srži (mijelogram) i likvora (lumbalna punkcija bez davanja leka).

    Transplantacija kostne srži

    Transplantacija kostne srži je još jedan vid lečenja leukemije koji se primenjuje ako predhodna hemioterapija nije dala željene rezultate. Lekar će sa vama blagovremeno razgovarati da li je ovakva vrsta lečenja moguća i potrebna vašem detetu. Sreća je da ova vrsta lečenja nije neophodno svim bolesnicima, jer je mnogo rizičnija od hemio-terapije.

    Recidiv (relaps)

    Kod izvesnog broja pacijenata moguće je da se bolest povrati u toku lečenja ili posle završenog lečenja. Recidiv ili relaps je stanje kada se blasti ponovo pojave u kostnoj srži, likvoru, a kod dečaka u testisima. U tom slučaju nikako ne treba klonuti duhom, jer i tada postoji šansa za izlečenje. Ponovo se primenjuje hemio-terapija i eventualno zračenje, ali obzirom da je dete već primalo terapiju i organizam ne reaguje više kao prvi put, koriste se druge kombinacije lekova. Kod te dece može biti potrebna i transplantacija kostne srži.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  2. #17

    Odgovor: Rak info

    HEMIOTERAPIJA
    - Neželjeni efekti -

    Anemija

    - predstavlja nedostatak crvenih krvnih zrnaca u organizmu, što dovodi do loše snabdevenosti organizma kiseonikom. Javljaju se i subjektivne tegobe kao sto su bleda boja lica, mišićna malaksalost i zamor. Nedovoljna snabdevenost mozga kiseonikom utiče na pojavu različitih simptoma kao što su i omaglice, doživljaj potištenosti, iritabilnosti, hladnoće, pa i pojava glavobolje. Budući da citostatici deluju i na zdrave ćelije, deluju i na cervana krvna zrnca u kojima dolazi do pada hemoglobina i hematokrita. U lečenju malignih oboljenja, korigovanje anemije je rutinska stvar i u tu svrhu koristi se i transfuzija.

    Anemija se obično spontano popravlja nakon terapije, kad akrvne ćelije ponovo počnu da se umnožavaju. Danas se koriste i različite vrste imunoterapije u cilju korigovanja anemije nastale usled hemioterapije.

    Trombociti ili krvne pločice imaju zadatak sprečavanja i zaustavljanja krvarenja u organizmu, bilo spontanih bilo izazvanih povredama i ožtećenjima krvnih sudova. Hemioterapija deluje i na krvne ćelije tako što smanjuje njihov broj, što se naziva trombocitopenija.

    Prvi subjektvni znaci su:

    * krvarenje iz desni
    * mala tačkasta krvarenja na koži poznata kao petehije
    * postojanje modrica po koži i leko stvaranje novih

    Ukoliko postoji nizak nivo treombicita, poželjno je izbegavati svako dodatno povredjivanje kože i sluzokože (ne koristiti električne brijače i žilete). Takodje treba izbegavati alkohol i grube fizičke aktivnosti.

    Konstipacija

    Odredjeni tipovi citostatika (vinkristi, vinblasti) mogu usporavati ili privremeno imobilisati peristaltiku debelog creva, što dovodi do konstipacije ili zatvora.

    Preporučuje se uzimanje dosta tečnosti i više vlaknastih biljaka u ishrani, a izbegavanje masne hrane.

    Dijarea

    - predstavlja najčešći nusefekat hemioterapije, koji se ispoljava u 75% obolelih koji se leče citostaticima.

    U cilju sprečavanja i saniranja dijareje preporučuje se odredjeni režim ishrane i dijete. Treba uzimati hranu koja je bogata kalorijama i proteinima, a izbegavati masna mesa kao što su pečena i pržena svinjetina, zatim sveže ili suvo voće, voćne sokove (izuzev jabuke i grejpa), sirovo povrće, jake začine, luk, kupus, alkoholna pića, kafu, čokoladu i neke čajeve.

    Gubitak apetita

    -doživljaj da je hrana izgubila ukus, praćen gubitkom telesne težine od 10 i više procenata za nekoliko meseci, čest je nusefekat hemioterapije.
    Takodje ova pojava može biti praćena mučninom i povraćanjem.

    Preporučuje se voće i povrće bogato vitaminima A i C, a izbegavati tešku hranu koja izaziva nadimanje.

    Mučnina i povraćanje

    - je čest nusefekat hemioterapije, koji zavisi od jačine terapije, ali postoje i individualne razlike.

    Mučnina i povraćanje mogu se regulisati antiemeticima, različitim sredstvima koja se daju u cilju sprečavanja ovih tegoba. Radi postizanja što veće efikasnosti antiemetici se daju 6-12 h pre prvih citostatika.

    Savetuje se osobama koje imaju mučninu i gadjenje da jedu ohladjenu hranu i onu koja je servirana na sobnoj temperaturi, a da izbegavaju jako slatku, masnu i jako slanu hranu. Tehnike relaksacije pozitivnih fantazija i autosugestije takodje pokazuju dobre efekte u smanjenju osećaja mučnine.

    Infekcije

    Hemioterapija koja deluje na maligne ćelije dovodi do smanjenja broja belih krvnih zrnaca ili leukocita. Osnovna funkcija leukocita je da brane organizam od različitih vrsta infekcija, kada je njihov broj smanjen, organizam je podložniji različitim infekcijama. Najčešće su infekcije respiratornog i genitourinarnog trakta, kože, sluzokože i krvnog sistema. Većina infekcija se javlja od 8 do 14 dana nakon primene citostatika.

    Preporučuje se izuzetna briga o ishrani i izbegavanje kontakta sa svim izvorima zaraze. Treba naglasiti i izbegavanje kontakta sa ljudima koji su pre kraćeg vremena vakcinisani nekom od vakcina.

    Kožne reakcije

    Hemio i radioterapija mogu izazvati kožne promene u slučajevima kada je pod njihovim dejstvom došlo do oštećenja ili uništenja perifernih slojeva kože. Raspon reakcija varira, od sušenja kože i crvenila, svraba i osipa, do akni. Medju kožnim reakcijama na jedan ili više citostatika i njihovu kombinaciju mogu se javiti i druge promene: zadebljanje kože, privremena pojava akni, kožnih ulceracija i tipični pruritus (svrab) kože.

    Svrab kože se može sanirati uzimanjem dosta tečnosti, izbegavanjem higijenskih i drugih sredstava koji mogu izazvati dodatnu iritaciju, kao i nošenjem meke i lake odeće .

    U slučajevima kada je hemioterapija data nakon radioterapije, može se javiti 'zakasnela kožna reakcija na zračenje' u obliku crvenkastih fleka, perutanja ili ljuštenja kože, a ponekad i u obliku suvih ili vlažnih plikova. U lečenju se preporučuje primena posebnih masti i preparata koji sadrže A, D i E vitanime.

    Problemi usne duplje

    Hemioterapija može izazvati iritaciju i eventualnu upalu usne duplje, poznatu kao stomatitis.

    Kao nusefekat radio i hemioterapije može se javiti upala membrane ćelija, koja se obično ogleda u teškoćama i osećaju bola pri gutanju. U jače izraženom obliku može biti praćena bolnim ulceracijama, hemoragijama i sekundarnim infekcijama.

    U cilju saniranja ovih tegoba preporučuje se redovna higijena usne duplje i blagovremeno otkrivanje prvih znakova upale i infekcije, rastvor sode bikarbone 30 g/1 destilovane vode, kao i ispiranje kombinacijom 3% hidrogena i 1/2 ili 2/3 vode kojoj je dodata minimalna količina soli na vrh noža.

    Oboleli treba da izbegavaju duvan, alkohol, suviše toplu i hladnu hranu, kao i onu koja nagriza sluzokožu.

    Umor i malaksalost

    - su uobičajeni problemi kod osoba koje boluju od malignih bolesti.

    Mogu biti izazvani anemijom, akumulacijom otpadnih materija iz ćelija koje se uništavaju radio ili hemioterapijom, nedostatkom kalorija i proteina u organizmu, poremećajima sna, anksioznošću, stresom i depresijom u vezi sa saznanjem o postojanju bolesti.

    Za obolele je važno da shvate da su umor i malaksalost privremeni nusefekti hemio i radioterapije.

    Gubitak kose (alopecija)

    -stepen i zraženosti i brzina kojom će se javiti, variraju od osobe do osobe i u zavisnosti su i od tipa i dužine hemioterapije, budući da alopeciju ne izazivaju svi citostatici, niti to čine u istoj meri.

    Gubitak kose može trajati od nekoliko dana do nekoliko nedelja. Ovaj fenomen je po pravilu prolazan. Nova kosa, medjutim, može biti nešto drugačija od stare. Ona je često mekša i tanja, a može se dogoditi da umesto ranije sede izraste u svojoj primarnoj boji. Za mnoge bolesnike ova pojava izaziva pravi emocionalni šok.

    Osobama kojima opada kosa preporučuje se da koriste blage šampone koji neće isušivati kosu, niti iritirati kožu glave.

    Hemioterapija i seksualno reproduktivne funkcije

    -kao posledica hemioterapije mogu se javiti odredjene telesne promene koje utiču na seksualnost.

    Žene mogu primetiti promene u menstrualnom ciklusu ili, čak, odsustvo menstrualnih krvarenja. Kod muškaraca može doći do privremenog snižavanja potencije, kao i smanjivanja količine i kvaliteta spermatozoida.

    Primena citostatika obavezno znači i uzdržavanje od reprodukcije u nekom periodu vremena i trudnoća se mora odložiti još barem dve godine. U medjuvremenu, tokom i nakon završetka lečenja, treba koristiti adekvatne mere začtite od začeća.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  3. #18

    Odgovor: Rak info

    RADIOTERAPIJA

    - predstavlja korišćenje visokog nivoa radijacije kako bi se uništile ćelije tumora. Radioterapijom se deluje na ćelije tumora, ali i na zdrave ćelije.

    Ovim vidom terapije se uništavaju ćelije tumora tako da ne mogu više da se dele i umnožavaju. Doze zračenja koje se primenjuju su različite u zavisnosti od veličine, tipa i gradusa tumora, kao i njegove podobnosti za tu vrstu tretmana. Složeni proračuni kojima se odredjuje doza i dužina zračenja sadržani su u protokolu zračenja.

    Važna informacija koju treba da znate o radioterapiji:

    * neželjeni efekti zračenjaa se mogu popraviti
    * radioterapija prolazi kroz telo osobe koja je izložena radioterapiji nije radioaktivna
    * jedini deo tela koji je bio u polju zračenja je ozračen
    * normalne ćelije izložene zračenju se mogu oporaviti
    .
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  4. #19

    Odgovor: Rak info

    TERAPIJA HORMONIMA

    Šta je to terapija hormonima?

    Terapija hormonima je terapija koja se služi polnim hormonima ili njihovim blokatorima u procesu lečenja tumora.

    Ovaj vid terapije se koristi samo kod odredjenoh tipova tumora kao što su:

    * tumor dojke
    * tumor prostate
    * tumor materice

    Terapija hormonima se često koristi u lečenju tumora bubrega i melanoma.

    "Blokiranje" polnih hormona

    - ovaj vid tretmana koristi se kod tumora dojke i prostate.

    Tumoske celije se razvijaju pod uticajem estrogena i testosterona.

    Lek Tamoxifen primenjivan je kod zena sa tumorom dojke u cilju sprecavanja dolaska estrogena do tumorskih celija raka. Lekovi, koji se nazivaju aromatase inhibitors blokiraju estrogen kod žena koje su prošle kroz menopauzu.

    Davanje hormona kao terapija

    -kod nekih tipova tumora davanje hormona može uzrokovati njihovo povlačenje.

    Ovakvi tretmani se primenjuju kod vec uznapredovanih tumora, ali i kao prevencija od njihovog ponovnog javljanja.
    Progesteron je često primenjivan u lečenju tumora materice i bubrega.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  5. #20

    Odgovor: Rak info

    IMUNOTERAPIJA

    Imuni sistem štiti telo od infekcija izazvanih bakterijama, virusom ili drugim parazitima. To je serija odgovora našeg tela na infekcije, zato se cesto naziva imuni odgovor.

    Za osobe obolele od tumora imuni sistem je vazan:

    * tumor slabi imuni sistem
    * tretmani koji se primenjuju u lečenju tumora mogu oslabiti imuni sistem
    * imuni sistem može pomoći u borbi protiv tumora putem imunoterapije.

    Sta je imunoterapija?

    Imunoterapija je vrsta biološke terapije, koja u borbi sa infekcijama koristi prirodne supstance.

    Imunoterapija može biti specifična i nespecifična:

    Specifična imunoterapija ili antigen-specifična terapija zasniva se na unošenju antigena koji dovode do produkcije ciljanog antitela. Jedan od vidova specifične imunoterapije je i terapija monoklonskim antitelima (MABs).

    MABs su proteini napravljeni u laboratoriji od pojedinačnih kopija humanih antitela, koji deluju tako što prepoznaju izmenjene proteine izvan ćelija tumora. Za lečenje različirih vrsta tumora koriste se razlicite vrste MABs-a:

    * Rituximab prepoznaje CD20 protein, sto je značajno za lečenje non Hočkinovog limfoma
    * Trastuzumab (Herceptin) prepoznaje ćelije tumora dojke koje proizvode znatno više proteina HER 2.

    Nespecifična imunoterapija predstavlja terapiju koja stimuliše imuni sistem koristeći supstance koje aktiviraju ili proširuju funkciju ćelija imuniteta bez obzira na specifične antigene.

    Neke vrste nespecificne imunoterapije mogu biti koriscene kao jedine u lecenju pojedinih vrsta tumora, dok neke druge se koriste kao ađuvantne (zajedno sa drugim antitumorskim terapijama).

    CITOKINI

    Citokini su proteini male molekularne težine koji mogu uticati stimulativno ili inhibitorno na proliferaciju, diferencijaciju i funkciju ćelija imunog sistema. U citokine spadaju i interleukini i interferoni.

    Danas se citokini uglavnom koriste u lečenju tumora kako bi smanjili neželjene efekte drugih tretmana, kao što je hemioterapija. Citokini stvoreni u ljudskom organizmu pomažu koštanoj srži da stvori više belih, crvenih krvnih zrnaca i trombocita kada je njihov nivo u organizmu suvise nizak.

    Pored citokina kao nespecificna imuniterapija koriste se :

    1. BSG
    2. Faktori rasta
    3. Blokatori rasta
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  6. #21

    Odgovor: Rak info

    TERAPIJA GENIMA

    ŠTA JE TO TERAPIJA GENIMA?

    Veliki broj novih vidova terapija koje se danas istrazuju mogu se svrstati u TERAPIJU GENIMA ili drugacije nazvanu " MOLEKULARNA TERAPIJA".

    Terapija genima je lečenje tumora:

    * blokiranjem abnormalnih gena u tumorskim celijama
    * regulisanjem ili zamenjivanjem abnormalnih gena u tumorskim celijama
    * izazivanjem abnormalnosti sve veceg broja gena u tumorskim celijama, kako bi se one zajedno unistile ili postale osetljive na tretman
    * koriscenjem virusa, kao prenosioce aktivnih enzima u tumorske celije

    Potom, celije tumora ili ce se vratiti u normalno stanje ili ce umreti zbog drugih ostecenja u celiji.

    Ideja za ovaj nov tip tretmana dolazi iz danasnjeg veceg znanja o tumorskim celijama i njihovim razlikama u odnosu na normalne celije. Razlike tumorskih celija ogledaju se u mutacijama njihovih gena. Geni koji su osteceni mogu biti:

    * geni koji izazivaju umnozavanje celija tumora ili "onkogeni"
    * geni koji zaustavljaju umnozavanje ili "supresori tumorskih gena"
    * geni koji regulisu druge ostecene gene

    Danas strucnjaci znaju kako celije tumora ostaju besmrtne, jer su pronasli enzim kojim se ona sluzi. Ukoliko oni mogu da blokiraju ili da uniste enzim, tumorska celija ce od toga ostariri i umreti kao sto se to desava sa normalnom celijom posto se udvostruci 60 puta.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  7. #22

    Odgovor: Rak info

    Rak testisa

    Rak testisa (organa koji pocev od puberteta proizvode spermu i muški hormon testosteron) se najcešce javlja kod muškaraca izmedju 20-35 godina, a može da se pojavi bilo kada posle 15. godine života. Tacan uzrocnik raka testisa, kao i vecine drugih zlocudnih tumora, nije poznat, ali se zna da su najviše ugroženi muškarci kojima se testisi nisu spustili u skrotum (što treba da se desi pri rodjenju ili tokom prve godine života) ili su se spustili posle njihove 6. godine.
    U ranom stadijumu rak testisa najcešce ne daje ocite simptome. Veoma je važno da muškarac tacno poznaje velicinu i oblik svojih testisa, da bi mogao da primeti bilo kakve promene u njima. Promene mogu biti uzrokovane infekcijom ili drugim stanjima, i ne znace uvek prisustvo raka.
    Mali bezbolni cvor u testisu
    Blago uvecanje skrotuma (mošnice) ili testisa
    Osecaj težine u skrotumu ili u preponama
    Tup bol u donjem delu trbuha ili u preponama
    Promenjen osecaj prilikom pipanja testisa
    Iznenadno nakupljanje krvi ili tecnosti u skrotumu.

    Samopregled testisa
    Posle tuširanja stanite ispred ogledala i dobro osmotrite predeo polnih organa. Važno je primetiti bilo kakav otok ili uvecanje skrotuma.
    Pocnite sa pregledom jednog testisa, laganim pritiskom ga propuštajuci kroz prste obe ruke (kažiprsti i srednji prsti od dole, palcevi od gore). Testisi prirodno ne moraju biti iste velicine.
    Nastavite sa opipavanjem pasemenika koji se nalaze iza svakog testisa.
    Zatim pregledajte i kanale spermovoda koji se pipaju kao pokretne cvrste cevi.
    Ponovite isti postupak i sa drugim testisom.
    Ako u testisu ili u okolnim regijama opipate cvor, bez odlaganja treba da se obratite lekaru.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  8. #23

    Odgovor: Rak info

    Limfomi

    Limfom je maligna bolest limfocita koji počinju da se dele i rastu bez ikakvog reda i kontrole, a može da bude poremećen i normalan proces odumiranja ostarelih ćelija. Ovi nenormalni limfociti se često skupljaju u limfnim čvorovima koji zbog toga postaju uvećani. S obzirom da limfociti kruže po celom organizmu, limfom može da se pojavi u jednom limfnom čvoru, grupi limfnih čvorova ili u nekom drugom organu. Takođe može da zahvati jetru, kostnu srž i slezinu.
    Limfomi su podeljeni u 2 osnovna tipa: Hočkinske i Nehočkinske limfome. Hehočkinski limfomi (NHL) čine 80% svih limfoma, pa ćemo pod pojmom limfom smatrati Nehočkinske limfome (NHL).

    Faktori rizika
    Verovatnoća oboljenja od NHL je veća kod osoba starije dobi i učestalija je kod muškaraca nego kod žena.
    NHL je češći kod osoba sa oslabljenim imunim sistemom: sa urođenim poremećajima imunog sistema, autoimunim bolestima, HIV/AIDS-om (SIDA), ili među osobama koje koriste imuno-supresivne lekove nakon presađivanja organa.
    Osobe inficirane virusima: HTLV-1 (humani T-limfotropni virus tipa I) i Epštajn-Bar virusi povećavaju rizik od nastanka NHL.
    Osobe koje rade ili su na neki drugi način izloženi hemikalijama, kao što su pesticidi ili đubriva imaju veći rizik od nastanka NHL.

    Simptomi limfoma
    Najčešći simptom NHL je bezbolni otok limfnih čvorova na vratu, ispod pazuha ili u preponama.
    Ostali simptomi su:
    povišena telesna temperatura, posebno u večernjim satima,
    noćno znojenje,
    konstantan umor,
    neobjašnjivi gubitak težine,
    svrab,
    crvenilo,
    kašalj.
    Ovi ostali simptomi nisu sigurni znaci NHL. Oni mogu biti izazvani i drugim, manje opasnim bolestima kao što su grip ili neka druga ingfekcija.
    Ukoliko se limfom nalazi van limfnog čvora , napr. u želucu, mogu se javiti sledeći simptomi:
    stomačni bol,
    dijareja/proliv.
    Vecina informacija je preuzeta sa sajta Instituta za onkologiju Vojvodine, Sremska Kamenica
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  9. #24

    Odgovor: Rak info

    Vrlo stručno i informativno napisano ali može biti pogubno za pacijente koji moraju da se opredele. Nije tačno da se zdrave ćelije oporavljaju nakon zračenja. Ono što zračenje spali ništa više ne može da oporavi. To najbolje znaju oni kojima je propaljeno debelo crevo i na taj način su, u stvari, bili ubijeni sa zadrškom. A šta reči za hemioterapiju... Ovo je citat: "iako je hemioterapija jedan od najmocnijih nacina lecenja raka," koji je daleko, daleko od istine jer hemioterapija u opšte ne leči rak.
    Da ne bih ja pisao svoje mišljenje evo ga jedan drugi citat iz časopisa "Rak":

    „ЗАБОРАВИТЕ ХЕМОТЕРАПИЈУ“
    У службеном часопису "Удружења за борбу против рака Србије", овај чланак је написао онколог Др Слободан Чикарић, председник тог удружења, који већи део године ради у Сијетлу, САД. И он лично, заједно са коистраживачима из Србије и Црне Горе установио је да нема бенефита од хемотерапије.

    Ово је његов чланак:
    „Истраживачки тим, на челу са др Петером Нелсоном из Центра за истраживање рака "Фред Хачинсон" из Сијетла (САД) објавио је научно истраживачки рад у стручном часопису "Nature Medicine 5", аугуста 2012. Резултати њихових истраживања су узнемирили америчку јавност готово до шокантних размера.
    Истраживачи су дошли до неочекиваног открића да један од три до данас незамењивих терапеутских модалитета у онкологији - хемотерапија, не само да не уништава ћелије рака већ фаворизује њихову убрзану деобу, поспешује раст примарног тумора и његово инфилтративно - деструктивно ширење на околна здрава ткива и дисеминацију (метастазирање) у удаљене органе. Предмет истраживања научника из Сијетла били су солидни тумори дојке, плућа, дебелог црева и простате.
    Цитостатске терапије ћелија рака наведених тумора проведене су:
    а - ин витро варијанти (култура ћелија рака у Петријевој шољици)
    б - ин виво варијанти (солидни тумор окружен живим ткивом)
    У обе варијанте, ћелије рака нападнуте су истом врстом и истом дозом цитостатика.
    Цитостатици су ћелије рака у ин витро варијанти уништили ин тото. Међутим, солидни малигни тумори, окружени здравим ткивима, реаговали су на хемотерапију на неочекиван начин.
    У почетку цитостатског третмана долазило је до делимичне регресије тумора. Наставком хемотерапије долазило је до прогресије болести: убрзане деобе ћелија рака, раста примарног тумора и инфилтрације околних здравих ткива као и метастатског ширења у удаљене органе.
    Истраживачи су уочили да здрава ткива која окружују малигни тумор утичу на понашање ћелија рака према хемотерапији. Утврдили су да и здрава ткива око тумора реагују на цитостатске терапије, посебно фиброзно ткиво. Фибробласти у нормалним околностима продукују протеин (колаген и Хијалин) који представљају грађевински материал за изградњу фиброзних влакана. Продукт фибробласта је и протеин шифриран као: „WNT16B“.
    Прозводња овог протеина се повећава под утицајем цитостатика. Што се аплицира већа доза цитостатика и продукција протеина WNT16B се повећава чак 30 пута више у односу на нормалне услове (без цитостатика). Управо овај протеин (WNT16B) одговоран је за резистенцију ћелија рака на хемотерапију и истовремено је стимулишући фактор за убрзану деобу ћелија рака.
    Последично, долази до бржег раста примарног тумора, његовог локалног ширења и метастазирања на удаљене органе, што све заједно доводи до леталног (смртоносног) исхода за домаћина.
    Делимична регресија солидног тумора на почетку хемотерапије је последица продукције релативно мале количине протеина ВНТ16Б. Наставком хемотерапије повећавају се апликоваоне дозе цитостатика које доводе до повећане продукције ВНТ16Б, а овај протеин производи контраефекат хемотерапије на ћелије рака солидних малигних тумора.“
    Наша (у Србији) дугогодишња клиничка истраживања и искуства у области терапијских модалитета у онкологији иду у прилог истраживачима из Сијетла. Хемотерапија, као помоћни терапијски модалитет се примењује у само строго индикован случајевима (удаљене мета промене и слично), водећи рачуна о аплицираним дозама цитостатика.
    У протеклој деценији овог века, хемотерапија доживљава велику експанзију у Свијету и у Србији. За набавку цитостатика из буџета Србије издвојено је 2004. године 9.400.000 Еура, а 2011. године 38.000.000 Еура. Уколико се потрошња цитостатика настави овим темпом у наредних 15 година из буџета Србије ће се у ове сврхе издвајати милијарду Еура.
    Интересантни су онколошки протоколи о специфичној терапији неких солидних малигних тумора који се примењују на Институту за радиологију и онкологију Србије.
    За рак дојке, једна верзија Протокола је дизајнирана на начин како следи:
    3 циклуса ФАЦ + радикална операција дојке, +3 циклуса ФАЦ + радиотерапија +3 циклуса Такол + Нолвадек.
    Када и ако би се др Петер Нелсон упознао са овом шемом специфичне онколошке терапије рака дојке, сигурно би се веома узбудио. Вишемјесечни третман рака дојке великим количинама цитостатика, који претходи радиотерапији доводи до хиперпродукције протеин ВНТ16Б, што има за последицу дисеминацију основне болести и радиотерапија као локорегионални приступ тумоур је излишна.
    Потребно је истаћи чињеницу да у Србији са порастом потрошње цитостатика расте и стопа морталитета од малигних тумора у просеку за 2,3% годишње.
    У Западној и Северној Европи, САД и Канади, ова стопа опада у просеку за 1% годишње већ 15 година.
    Поставља се питање којим путем кренути даље када је реч о примени хемотерапије код солидних тумора. Лидер истраживачког тима из Сијетла др Петер Нелсон сугерише:
    Мењати протоколе о терапијским модалитетима у онкологији, посебно водећи рачуна о смањењу доза цитостатика.

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Mali info o kvalitetu filmova
    Autor SQUAW u forumu Softverski problemi
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 27.05.2008, 21:13

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •