Oktobar 1864
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 19

Tema: Oktobar 1864

  1. #1

    Oktobar 1864

    Carte blanche

    Kao bol, kao mir, kao istina
    izgleda sve.
    Kao belo i crno i nestvarno,
    k`o kisna kap.
    Kao rec, kao mit, kao izazov,
    dolazis ti.
    Tako hladan i dalek, neodredjen,
    prozirni lik.

    Ja vise nemam snage
    da ti se prepustim.
    Ja vise nemam volje da ti snove podarim.
    Ja samo imam zelju
    da te zaboravim
    i da ti pruzim osmeh kao zadnji blagoslov za put.

    I tako hodas i mislis i secas se
    kao kroz dim.
    Prvi sneg teko mek, tako prozracan
    k`o beli til.
    Kao glas, kao trag, kao nestanak
    jedinog sna
    neka glupa praznina se ogleda
    u ocima.

    Ja vise nemam snage
    da ti se prepustim.
    Ja vise nemam volje da ti snove podarim.
    Ja samo imam zelju
    da te zaboravim
    i da ti pruzim osmeh kao zadnji blagoslov za put.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  2. #2

    Odgovor: Oktobar 1864

    Crni ples

    baci pogled bejbe preko ramena
    stani ili kreni nemas vremena
    navijam za tebe
    tvoju igru igram ja
    da-a-a

    samo reci sebi mogu moram
    ne ne misli da gubis imas me
    neka igra krene
    pusti sve i idi sam

    igraj crni ples
    igraj protiv vremena
    samo crni ples
    tvoju igru igram ja
    da-a-a

    igraj sporo bejbe igraj hrabro
    ne ne misli da gubis uzmi sve
    neka igra krene
    pusti sve i idi sam
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  3. #3

    Odgovor: Oktobar 1864

    Denis

    Nejasno jutro,izbrisan je san
    možda Denis dodje,
    možda bude šaren dan.
    Lutke u uglu,kažu "dobar dan",
    nema ga još uvek ,sve je dosadno i znam.

    Uuu,a-ha,misli su mi stale,danas teško sec'am se.
    Uuu,a-ha,želim da sanjam iste žute stripove.

    Uzalud price,odavno ih znam,
    sklapam oci zauvek,ponekad progledam.

    Ipak zvono,poznat pogled više nije kao pre,
    uzdišem još jednom,žurim kiša pocinje.

    U,bežim,ostavljam,okrec'em se zadnji put
    i ne zaboravljam.

    U,bežim,ostavljam,odlazim daleko,
    ne zaboravljam.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  4. #4

    Odgovor: Oktobar 1864

    Jutro

    Da li cujes kako dozivam
    to strasno jutro boje plamena?
    Taj trag u telu od tvog imena
    i sedmo nebo - nebo koje pokriva.

    Pogledom na belom plocniku i uzimam
    zadnji put tu sliku ocaja i govorim:

    Probudi me, probudi me
    i uzmi sve, sve sto je tvoje.
    Probudi me i pusti me
    da govorim, zaboravim.

    Da li cujes glas na osami?
    Milion ruku trazi topli dom.
    Sva deca sveta koja nisu rodjena,
    Sva deca sveta i nebo koje pokriva.

    Pogledom na belom plocniku i uzimam
    zadnji put tu sliku ocaja i govorim:

    Probudi me, probudi me
    i uzmi sve, sve sto je tvoje.
    Probudi me i pusti me
    da govorim, zaboravim.

    Pogledom na belom plocniku i uzimam
    zadnji put tu sliku ocaja i govorim:

    Probudi me, probudi me
    i uzmi sve, sve sto je tvoje.
    Probudi me i pusti me
    da govorim, zaboravim.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  5. #5

    Odgovor: Oktobar 1864

    Sam

    Znam, tuzan je mir,
    Porusen most, hladne ruke bez dodira,
    Taj ponor bez dna,
    Humka od sna i izbrisan trag,
    Noc, prica za kraj,
    Izgubljen sjaj u igri tame sa zvezdama,
    Znam, sigurno znam, poslednju rec, poslednji znak.

    Milion godina rusi se svet,
    Pescani grad, kise spiraju laz,
    I moj osmeh je bol, nacrtan zid,
    Ljubav, pesme i mir.

    Noc, prica za kraj,
    Izgubljen sjaj u igri tame sa zvezdama,
    Znam, sigurno znam, poslednju rec, poslednji znak.

    Vreme koje juri,
    Ukus promena te plasi,
    Kreni sad u druge price, drugo jutro i znaj:

    Sam, prokleto sam,
    Boje se sive i dug ti je dan.
    Sad si sam, prokleto sam,
    Teski su sati, olovan san.
    Sam, prokleto sam,
    Boje se sive i dug ti je dan.
    Sad si sam, prokleto sam,
    Teski su sati, olovan san.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  6. #6

    Odgovor: Oktobar 1864

    Nadji me

    Kada mislis da si sasvim sam
    i da jutro skriva novi dan,
    i kad na svetu nemas nikog svog,
    i u svemu vidis samo bol,
    kada zvezde budu nebu dom - pridji tada!

    Nadji me
    da ti ruke svoje dam.
    Nadji me
    da ti cuvam davni san.

    Kada mislis da si blizu dna,
    kad ti treba neko ko te zna,
    Sreca jedva da je secanje,
    a nikad nemas deo nje.
    Kad ceo zivot stane ti na dlan - pridji tada!

    Nadji me
    da ti ruke svoje dam.
    Nadji me
    da ti cuvam davni san.

    Kada mislis da si sasvim sam
    i da jutro skriva novi dan,
    i kad na svetu nemas nikog svog,
    i u svemu vidis samo bol,
    kada zvezde budu nebu dom - pridji tada!

    Nadji me
    da ti ruke svoje dam.
    Nadji me
    da ti cuvam davni san.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  7. #7

    Odgovor: Oktobar 1864

    Zelim te

    Znas za svaki strah u meni.
    Znas da belo plasi me.
    I mrak, volim ga ponekad.
    Dan, mrzim zaista.

    Iste slike mi se provlace kroz san.
    Telefon zvoni, podseca na novi dan.
    Svuda znaci da si sinoc bio tu.
    Misli mracne, cemu sve kad zelim te.

    Znas za svaki strah u meni.
    Znas da belo plasi me.

    Iste slike mi se provlace kroz san.
    Telefon zvoni, podseca na novi dan.
    Svuda znaci da si sinoc bio tu.
    Misli mracne, cemu sve kad zelim te.

    Zelim te...
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  8. #8

    Odgovor: Oktobar 1864

    Chekam

    Vreme nestaje
    kao dah umoran od pevanja
    svet se okrece
    ritam je obichan noc i dan
    ovo je vreme ratova
    vreme krupnih prevara
    chujesh li pucaju nocima
    trba mi nova muzika
    i svetlo svemira
    vidish li nishta se ne menja

    chekam i sad kao nekada
    s licem na prozoru
    chuvam se od divljih vetrova
    senki u prolazu
    Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.

  9. #9

    Odgovor: Oktobar 1864

    Grad

    Grad u sebi noćas nosi miris straha
    i mesec skriven neonom...
    Igra svetla vlažnih izloga u noći,
    papirni ljudi prolaze...

    Zatvorena vrata krugova iz bajki
    - sve je bilo prevara...
    Ostajem sam kao juče i kao uvek,
    ustvari obično je veče...

    Ref: Ko kišna kap na vrelom kamenu,
    sad prolazim, polako vičem šapatom...
    Sa osmehom i bledim pogledom,
    ja nestajem dok plovim praznom ulicom...
    Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.

  10. #10

    Odgovor: Oktobar 1864

    Prolazi dan

    Dan je dobro izmisljena igra bojama
    iste stvari,druge oci,druga istina
    budim se svakog jutra uvek umorna
    dobar zvuk i dobar ritam sam sanjala

    a ulice i gradovi
    i ljudi od betona su
    dosadni kao filmovi i bojim se...
    prolazi dan

    svaki pokret novi dodir teski koraci
    nista nece da se vrati i zaustavi
    isti osmeh isti pogled iz ogledala
    bezbroj puta iste reci na usnama...

    a ulice i gradovi........
    Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.

  11. #11

    Odgovor: Oktobar 1864

    E7/9


    Otvoricu put koji vodi u kraj,
    u kome govore sleng,
    igra je betl and sans
    pozelecu svet na uglu svetova zla

    cudan sesir i glas istocna obala
    otvoricu put koji me vodi do dna
    tu gde je cetvrti kraj
    raj negde umire sam
    pozelecu jug i stvoriti vatru za kraj
    skinuti seir i plac
    sve kao redovna stvar
    put medju stazama sna
    nestajem zauvek znam
    put koji vodi me
    dug prema kraju
    put je bez povratka
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  12. #12

    Odgovor: Oktobar 1864

    Glasovi


    Nikada u mraku ne pričaj
    da sve nas čeka isti kraj...
    Kada vidim povorku crnih zastava,
    čujem glasove podzemnih svetova...

    Tvoje ime neko proziva
    osmehom nemih usana...
    Otvara se bezbroj zemljanih postelja,
    već ustaju sablasti proteklih vekova...

    Ref: Gledam kako te odnose nevidljivim rukama...
    Bojim se, stežem te i ne dam nikome...
    Verujte usnama, mojim malim prstima
    - nećete ga odvesti nikada, nikada!!!

    Otvara se bezbroj zemljanih postelja,
    ustaju sablasti proteklih vekova, vekova...
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  13. #13

    Odgovor: Oktobar 1864

    Muzika noci


    Nikad, nikad neces znati sto znam
    samo ja.
    Nikad, jer
    istina je u dzepu mrvica.
    Predji trg. Moj dom je
    na drugoj strani obale.
    Posmatraj nocu
    moje tamne prozore.

    Ja zivim na drugoj strani.
    To nije tvoj svet.
    Ti ne poznajes muziku noci.
    Ne razumes moje sne.

    Ne znas zasto
    moja soba ima bele zidove.
    I zasto nocu stalno
    cujes neke sapate.
    Ako krenes ka meni
    ostace za tobom strahovi.
    Hodaj u ritmu
    najlepsih sonata jeseni.

    Ja zivim na drugoj strani.
    To nije tvoj svet.
    Ti ne poznajes muziku noci.
    Ne razumes moje sne.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  14. #14

    Odgovor: Oktobar 1864

    Miris predgradja


    Noc zove ljubav svetla vode me
    Opet oratun senke opet volim te.

    Igla pritiska plocu i song je umoran
    Oci bojene vodom i sminka sakriva trag

    Hori ostave samo miris predgradja
    Noc je vodila ljubav i trg je izguzvan.

    Kao korak hladnog odjeka
    Pratice te miris predgradja.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  15. #15

    Odgovor: Oktobar 1864

    Kise


    Mislim da mogu sad
    ove noci da prezivljavam
    jer ce tvoja java uvek biti moj san
    u to sam sigurna
    u mojim mislima nema prostora za stvarnost
    promaja u grudima
    tvoja muzika se cuje iza zidova
    u meni

    u tamnim nocima tvoji koraci se cuju
    ritam koji dobro znam
    jedne noci u oktobru doje s oblakom na sebi
    u mojim mislima nema prostora za stvarnost
    promaja u grudima
    tvoja muzika se cuje iza zidova
    u meni

    trazim te nocima
    u svojim ocima
    dodji u sumorni grad
    negde povedi me
    puste su ulice
    kada sam sama ko sad
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 28.10.2014, 13:57
  2. Peti oktobar, 2020. godine
    Autor Mish u forumu Politika
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 05.10.2010, 01:04

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •