Istorija SFRJ
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 24
  1. #1

    01 Istorija SFRJ


    Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (skraćeno SFRJ) je bivša jugoslovenska država koja je postojala od kraja Drugog svetskog rata, sve dok se nije raspala tokom građanskog rata. Ona je bila socijalistička država koja je obuhvatala teritorije današnjih nezavisnih država Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovenije i Crne Gore.

    Formirana je 1945. godine kao naslednica Kraljevine Jugoslavije pod imenom Demokratska Federativna Jugoslavija. 29. novembra 1946. godine menja ime u Federativna Narodna Republika Jugoslavija, dok je 1963. godine konačno promenila ime u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Glavni grad SFRJ bio je Beograd. SFRJ se graničila sa Italijom i Austrijom na severozapadu, Mađarskom i Rumunijom na severu, Bugarskom na istoku i Grčkom i Albanijom na jugu. Zapadni deo republike je izlazio na Jadransko more.

    Za razliku od ostalih evropskih socijalističkih zemalja, SFRJ nikada nije bila članica Varšavskog ugovora, i održavala je bliske veze sa zapadnim vladama. SFRJ je bila osnivač i jedan od najvažnijih članova Pokreta nesvrstanih. SFRJ je bila zemlja "samoupravnog socijalizma", sa jednopartijskim delegatskim sistemom predstavljanja, planskom privredom i specifičnim sistemom tzv. radničkog samoupravljanja.

  2. #2

    Odgovor: Istorija SFRJ

    Demokratska Federativna Jugoslavija je rekonstituisana na konferenciji AVNOJa u Jajcu, (od 29. novembra do 4. decembra 1943.), dok su se pregovori sa Kraljevskom Vladom u izgnanstvu nastavili. 29. novembra 1945. Federativna Narodna Republika Jugoslavija je konstituisana kao socijalistička zemlja tokom prvog zasedanja skupštine u kojoj je Komunistička partija Jugoslavije bila većina, a koju su činili predratni poslanici i članovi AVNOJ-a.

    Prvi predsednik posleratne Jugoslavije je bio Ivan Ribar, a predsednik Vlade je bio Josip Broz Tito. 1953. godine, Tito je postao predsednik, a 1974. godine je proglašen za doživotnog predsednika.

    Jugoslavija je 1948. izbačena iz Informbiroa zbog nepristajanja da prihvati sovjetsko vođstvo u socijalističkim državama. Ovo isključenje je, zbog težnji prema teritoriji Jugoslavije, navelo Albaniju da se svrsta uz Sovjetski Savez. Kasnije otapanje odnosa između Sovjetskog Saveza i Jugoslavije u godinama nakon smrti Josifa Staljina, uz Kinesko-sovjetski razlaz, je navelo Albaniju da se 1961. svrsta uz Narodnu Republiku Kinu. Iste godine Jugoslavija je postala osnivač Pokreta nesvrstanih, i uz zemlje poput Indonezije, je bila jedna od članica koje su se zalagale za politiku nesuprotstavljanja prema SAD. Jugoslavija nije kao ostale države istočne i centralne Evrope izabrala kurs zavisnosti od Sovjetskog Saveza, i nije bila član Varšavskog pakta niti NATOa, što ju je činilo specifičnom u odnosu na druge države. Upravo zbog tog balansa između istoka i zapada, uživala je visoki ugled u svetu.

    Najznačajnija promena u granicama SFRJ se desila 1954, kada je susedna Slobodna Teritorija Trsta ukinuta Osimski sporazum. Jugoslovenska Zona B, koja je pokrivala površinu od 515,5 km2, je postala deo SFRJ. Zonu B je već prethodno okupirala Jugoslovenska Narodna Armija.

    1974. je usvojen novi savezni ustav koji je dao više autonomije republikama i pokrajinama, tako u osnovi ispunivši zahteve Hrvatskog proljeća. Jedna od odredbi novog ustava je da je svaka država zvanično imala pravo da proglasi nezavisnost od federacije.

  3. #3

    Odgovor: Istorija SFRJ


    SFRJ je bila podeljena na šest socijalističkih republika i na dve socijalističke autonomne pokrajine koje su bile deo SR Srbije. Glavni grad je bio Beograd. SFRJ su sačinjavale sledeće republike i pokrajine:
    Socijalistička republika Bosna i Hercegovina – glavni grad Sarajevo;
    Socijalistička republika Hrvatska – glavni grad Zagreb;
    Socijalistička republika Makedonija – glavni grad Skoplje (Skopje);
    Socijalistička republika Crna Gora – glavni grad Titograd (Sadašnje ime je Podgorica);
    Socijalistička republika Srbija – glavni grad Beograd, u kojoj su se nalazile:
    5a. Socijalistička autonomna pokrajina Kosovo i Metohija – glavni grad Priština i
    5b. Socijalistička autonomna pokrajina Vojvodina – glavni grad Novi Sad;
    Socijalistička republika Slovenija – glavni grad Ljubljana.

  4. #4

    Odgovor: Istorija SFRJ

    Uprkos zajedničkom početku, ekonomija socijalističke Jugoslavije je bila mnogo drugačija od ekonomija Sovjetskog Saveza i drugih istočnoevropskih socijalističkih država, posebno nakon jugoslovensko-sovjetskog razlaza. Preduzeća nisu bila državno, već društveno vlasništvo i njima su upravljali radnici putem samoupravljanja. Tokom Drugog svetskog rata infrastruktura Jugoslavije je bila uništena. Čak su i najrazvijeniji delovi države bili uveliko ruralni, a ono malo industrije u državi je bili uglavnom oštećeno ili uništeno.

    Sa izuzetkom recesije polovinom 1960ih, ekonomija države je znatno napredovala. Nezaposlenost je bila niska, a obrazovni nivo radničke klase je polako rastao. Zbog neutralnosti Jugoslavije i vodeće uloge u Pokretu nesvrstanih, jugoslovenska preduzeća su izvozila i na zapadna i na istočna tržišta. Jugoslovenske kompanije su vršile građevinske radove u brojnim velikim infrastrukturnim i industrijskim projektima u Afrika, Evropi i Aziji.

    Činjenica da je Jugoslovenima bilo dopušteno da slobodno emigriraju od šezdesetih je omogućilo mnogima da nađu posao u zapadnoj Evropi, uglavnom u Nemačkoj. Ovo je doprinelo da nezaposlenost bude pod kontrolom i takođe je delovalo kao izvor kapitala i stranih valuta.

    Tokom sedamdesetih ekonomija je reorganizovana prema teoriji Edvarda Kardelja o udruženom radu, u kojoj je pravo na donošenje odluka i raspodeli profita u društvenim preduzećima zasnovano na uloženom radu. Najmanje osnovne organizacije udruženog rada su približno odgovarale malim preduzećima ili odeljenjima u velikim kompanijama. One su bile organizovane u preduzeća koja su se organizovala u kompozitne organizacije udruženog rada, koje su mogle biti velike kompanije ili čak celokupna grana industrije na određenoj teritoriji. Najviše izvršnih odluka je ostavljeno preduzećima, tako da su one moglo nastaviti da se takmiče iako su bile deo iste kompozitne organizacije. Imenovanje direktora i strateška politika kompozitne organizacije su u praksi, u zavinosti od svoje veličine i važnosti, često bile predmet političkih i ličnih upliva.

    U cilju da se svim zaposlenima da isti udeo u donošenju uloga, osnovne organizacije udruženog rada su takođe uvedene u javne servise, kao što su zdravstvo i obrazovanje. Osnovne organizacije su obično bile sastavljene od ne više od nekoliko desetina ljudi i imala su svoje radničke savete, čiji je pristanak bio potreban za strateške odluke i imenovanje direktora preduzeća ili javnih ustanova.

    Jugoslovenski ratovi, naknadni gubitak tržišta, kao i loše upravljanje i/ili netransparentna privatizacija su donele ekonomske probleme svim bivšim jugoslovenskim republikama tokom devedesetih. Samo je ekonomski rast Slovenije polako rastao nakon početnog šoka i krize. Hrvatske je 2003. dostigla svoj bruto-nacionalni dohodak iz 1990.

    Valuta SFRJ je bio jugoslovenski dinar.

  5. #5

    Odgovor: Istorija SFRJ

    Kao i Kraljevina Jugoslavija pre nje, i socijalistička Jugoslavija je zadržala jaku vojnu silu. Jugoslavija je nezvanično bila smatrana silom "drugog reda" u Evropi, što je značilo da je po vojnoj sili bila samo iza tradicionalne Velike trojke (Sovjetski Savez, Francuska i Velika Britanija).

    Jugoslovenska Narodna Armija je bila glavna organizacija vojnih snaga. Sastojala se iz kopnene vojske, mornarice i vazduhoplovstva. Ona je svoje poreklo uglavnom vukla od jugoslovenskih partizana iz Drugog svetskog rata.

    Svaka od šest republika je imala svoju "teritorijalnu odbranu", koje su uspostavljene u okviru doktrine "opštenarodnog otpora", kao odgovor na brutalno okončanje Praškog proleća u Čehoslovačkoj od strane Varšavskog pakta.

  6. #6

    Odgovor: Istorija SFRJ

    Definišući dokument države je bio Ustav Socijalističke Fedeativne Republike Jugoslavije koji je menjan 1963. i 1974.

    Komunistička partija Jugoslavije je pobedila na prvim izborima i zadržala je svoju vlast skoro do kraja postojanja države. Kasnije joj je promenjeno ime u Savez komunista Jugoslavije, a bile je sastavljena od individualnih partija iz svake konstitutivne republike.

    Glavni politički vođa države je bio Josip Broz Tito, ali je bilo i drugih važnih političara, posebno nakon Titove smrti.

    Kada su individualne republike održale višestranačke izbore početkom devedesetih, komunističke partije nisu uglavnom uspevale da pobede na izborima.

  7. #7

    Odgovor: Istorija SFRJ




    Etnički sastav SFRJ prema popisu iz 1981. godine (prikaz po opštinama)


    Etnički sastav SFRJ prema popisu iz 1981. godine (prikaz po mesnim zajednicama)


    SFRJ je odvojeno priznavala "narode" i "narodnosti"; prve su činili konstitutivni južnoslovenski narodi, a druge ostale slovenske i neslovenske etničke grupe, uključujući Albance i Mađare.

    Država se sastojala do šest republika, sa njihovim konstitutivnim narodima:
    Slovenija - Slovenci
    Hrvatska - Hrvati (i Srbi do 1990.) (u kojij su Mađari, Muslimani, Italijani i Jevreji bili priznate manjine - kao i Srbi od 1990.)
    Bosna i Hercegovina - Srbi, Hrvati, (i Muslimani od 1974. i Jugosloveni od 1990.)
    Srbija - svi njeni građani
    Vojvodina (lingvističke grupe): Srbo-Hrvati, Mađari, Rumuni, Slovaci, Rusini.
    Kosovo i Metohija: Albanci, Srbo-Hrvati,
    Crna Gora - svi njeni građani
    Makedonija - Makedonci

    Takođe je postojalo etničko obeležje, deklarisanje kao Jugosloveni, za ljude koji nisu želeli da izraze svoju etničku pripadnost, jer su bili iz mešanih brakova ili iz drugih razloga. Njihov broj na popisima je varirao, ali nikada nije prešao 6%.

    Raznolikost naroda je bio glavni razlog raspada države. Nacionalizam totkom Titove vladavine je bio gušen gde god se pojavio.

  8. #8

    Odgovor: Istorija SFRJ

    Za Jugoslaviju se govorilo da je zemlja sa sedam susednih država, šest republika, tri jezika, četiri naroda, tri vere, dva pisma i jedne partije.
    Za Jugoslaviju se takođe govorilo da je okružena "brigama". Ovo reč se može sastaviti korišćenjem prvih slova imena susednih država (Bugarska, Rumunija, Italija, Grčka, Albanija, Mađarska i Austrija).
    Jugoslavija je delila istu melodiju za nacionalnu himnu kao i Poljska. Prvi njeni stihovi su napisani 1834. pod imenom „Hej, Slovaci“, a otada je služila kao himna pan-slovenskog pokreta, himna Sokolskog pokreta, kao i himna Slovačke tokom Drugog svetskog rata, Jugoslavije i Srbije i Crne Gore. Takođe se smatra drugom, nezvaničnom himnom Slovaka. Melodija je zasnovana na Mazurki Dobrovskog, koja je takođe himna Poljske od 1926, ali je ovde mnogo sporija i više naglašena.

  9. #9

    Odgovor: Istorija SFRJ


    Titova sahrana u Beogradu 8. maja 1980. godine

    Posle smrti Josipa Broza Tita, jedinog i doživotnog predsednika SFRJ, maja 1980.godine, kosovski Albanci su počeli otvoreno zahtevati nezavisno Kosovo. Marta i aprila 1981. godine, došlo je do nemira na Kosovu, koje su žestokom primenom sile, suzbile jugoslovenske vojne i policijske snage. Međutim, tenzija u toj južnoj srpskoj pokrajini je počela da raste i ređali su se incidenti između Albanaca i Srba. Posle smene starog i dolaska novog državnog rukovodstva Srbije, na čelu sa Slobodanom Miloševićem 1987. godine, počinje da se menja politika prema Kosovu, Vojvodini, ali i prema drugim republikama. Najpre je, preko demonstracija u oktobru 1988. godine, srušeno pokrajinsko rukovodstvo u Vojvodini. Vrlo brzo, isto pomoću demonstracija, srušena je i vlast u Crnoj Gori, a Kosovo je došlo na red početkom 1989. godine. 20. februara te godine, otpočeo je štrajk rudara u rudniku Stari Trg, u blizini Prištine. Rudari su zahtevali obustavu najavljenih ustavnih i političkih promena, kao i najavljenu smenu pokrajinskih rukovodioca. Sedam dana kasnije, 27. februara, u Ljubljani je održan skup u znak podrške albanskim rudarima. Tada je Milan Kučan, tada vodeći slovenački političar, rekao da se u Starom Trgu "brani avnojevska Jugoslavija". Ova rečenica, moglo bi se reći, digla je Srbiju na noge. Isto to veče, grupa studenata beogradskog Univerziteta, krenula je prema saveznom parlamentu. Uskoro se toj koloni priključio veći broj građana, da bi sledećeg dana, 28. februara, milion ljudi protestvovalo ispred savezne Skupštine u Beogradu. Govornici su se smenjivali, ali niko nije mogao da umiri masu, koja je zahtevala da joj se Slobodan Milošević obrati. On je to učinio u večernjim časovima. Na skandiranje mase koja je zahtevala hapšenje kosovskog funkcionera Azema Vlasija, Milošević je odgovorio da će ispuniti to obećanje. Vrlo brzo nakon Vlasijevog hapšenja i postavljanja potpuno nove pokrajinske, kosovske, vlasti, Predsedništvo SFRJ uvelo je vanredno stanje na Kosovu, 3. marta. Istovremeno, snage srpske policije upale su u rudnike i na silu ugušile pobunu albanskih rudara. 28. marta, Skupština Srbije ukida visoki stepen autonomije Vojvodini i Kosovu, i vraća ih u državno-pravni okvir Srbije.

    Međutim, nakon ovih događaja, naglo se pogoršavaju odnosi između Srbije i ostalih jugoslovenskih republika, a naročito sa Slovenijom. Nakon proslave 600 godina od kosovske bitke, u junu te 1989, počinju međusobne optužbe Beograda i Ljubljane. Prvo je u septembru Slovenija proglasila amandmane na svoj Ustav, proglašavajući prioritet republičkog zakonodavstva nad saveznim. U decembru je slovenačka policija zabranila grupi Srba da održe miting u centru Ljubljane. Srpsko rukovodstvo na to odgovara uvođenjem ekonomskih sankcija protiv Slovenije.

    U međuvremenu su obe strane krojile planove za budućnost Jugoslavije. Srpska vlast je predviđala Jugoslaviju kao centralističku, sa monopolom Saveza komunista Jugoslavije. Slovenci su, pak, zamišljali Jugoslaviju kao državu konfederalnog tipa, sa otvorenom mogućnošću svakoj republici da pođe putem nezavisnosti.

    Da bi sproveli svoj plan u delo, srpski rukovodioci su zahtevali održavanje 14. vanrednog kongresa SKJ. On je održan od 20. januara do 22. januara 1990. godine u Beograd. Na kongresu su svi srpski predlozi prihvatani ubedljivom većinom, dok su slovenački odbijani na isti način. Posle dva dana verbalnog rata, slovenačka delegacija napustila je kongres. Time je okončan rad SKJ, što je bio uvod u raspad socijalističke Jugoslavije.

    Te 1990. godine, u svim jugoslovenskim republikama održani su višestranački izbori. Komunisti su izgubili vlast u četiri republike (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Makedonija), dok su u Srbiji (SPS - nastao ujedinjenjem Saveza komunista Srbije i Socijalističkog saveza radnog naroda Srbije) i Crnoj Gori (DPS) pobedili. Slobodan Milošević izabran je decembra te godine za prvog predsednika Republike Srbije.

    Nakon pobede ultranacionalističkog HDZ-a u Hrvatskoj, donet je novi Ustav te republike. Po njemu su Srbi izgubili status konstitutivnog naroda. To je izazvalo revolt tamošnjih Srba, koji su u proleće 1991. godine proglasili Srpsku autonomnu oblast Krajina i proglasili pripajanje Srbiji.

    Uz podršku Nemačke, Slovenija i Hrvatska su proglasile nezavisnost 25. juna 1991. godine. U Sloveniji je rat između JNA i republičke Teritorijalne odbrane trajao svega desetak dana, i ta republika je vrlo brzo izdejstvovala nezavisnost. Ubrzo nakon toga je vođen građanski rat u Hrvatskoj (1991-1995) između Hrvata i Srba. Srbi su se bunili što su po novom hrvatskom Ustavu izgubili status konstitutivnog naroda, a Hrvati su želeli da stvore nacionalnu državu.

    Građanski rat u Bosni i Hercegovini (1992-1995) je bio nacionalni i verski rat. Ratovali su Srbi, Hrvati i Muslimani. Iako tvrde da su Savezna Republika Jugoslavija i Hrvatska izvršili agresiju na BiH, Srbi smatraju da je to bio građanski rat. 1992. godine Hrvati i Muslimani su se udružili protiv Srba. Rat je završen Dejtonskim ugovorom (21. novembar 1995).

  10. #10

    Odgovor: Istorija SFRJ


    1989. godine stvoreni su uslovi za raspad SFRJ. Kraj političkog sistema istočne Evrope 1989. godine istovremeno je i početak demokratizacije zemalja istočne Evrope, ali i početak nove spoljne politike SAD i Zapada prema istočnoj Evropi i prema SFRJ. Krah istočnog političkog sistema nije, međutim, predstavljao i kraj istog političkog sistema u SFRJ.

    Novonastale svetske političke prilike su iz osnova izmenile odnos snaga u svetskoj politici i odnos snaga unutar SFRJ i istovremeno dovele u pitanje i opstanak političkog sistema SFRJ. Američki i zapadni političari su zahtevali promenu političkog sistema SFRJ i prelazak na demokratiju.

    Nestanak istočnog političkog sistema i zahtevi za promene i u SFRJ doveli su, iznenada, u pitanje i opstanak SFRJ kao celine. Pitanje političkog i ekonomskog sistema SFRJ,kojeg je stvorio Edvard Kardelj, i spoljna politika su dva faktora koja su najviše uticala na taj raspad. Dakle, SFRJ se nije raspala samo zbog Ustava iz 1974. godine, šarolikosti Jugoslavije,Titove politike,Kosmeta ili Miloševićevog nacionalizma.

    Ništa nije moglo da bude opasnije po Srbiju u 1989. godini nego što su bili njeni sopstveni političari. Srpski političari na vlasti su te 1989. godine tvrdokorno odbijali svaki razgovor o promenama političkog sistema. Tako je 1990. godine održan, na Miloševićev zahtev, vanredni partijski kongres SKJ, na kojem je predloge SK Slovenije o reorganizaciji jugoslovenske partije i političkog sistema SFRJ Milošević odbio.

    Treba podsetiti na to da su slovenački političari tada napustili kongres, što je dovelo do raspada SKJ i produbljivanja krize među republikama. Milošević je ubrzo odbio još jedan slovenački predlog – stvaranje asimetrične federacije. Kasnije je odbio i zajednički predlog Hrvatske i Slovenije o stvaranju konfederacije.

    Pitanje političkog sistema SFRJ (i Srbije) posle 1989. godine postalo je predmet posebnog interesovanja SAD i Zapada, što je javno svuda i isticano. Spoljna politika Amerike i Zapada prema SFRJ stavljala je pitanje političkog sistema SFRJ ispred jedinstva i očuvanja SFRJ kao države.

    Sve u svemu, mogao se izvesti jasan zaključak – da je postalo neophodno hitno napuštanje komunizma i socijalizma i novo definisanje unutrašnjeg političkog uređenja SFRJ. Srpski i crnogorski političari na vlasti odbijali su svaku promenu političkog sistema. Milošević je još uvek "tražio" način da unapredi socijalistički politički sistem i izjavljivao: „Mi ćemo ući u tu Evropu, ali naravno kao ravnopravni članovi i naravno, to se samo po sebi podrazumeva, na naš jugoslovenski i socijalistički način” („Politika”, 24. maj 1989).

    Iste godine on je izjavio da je „socijalizam ideja koja će u bližoj budućnosti biti ostvarena u čitavom svetu” i da se „SFRJ neće vraćati na staro – na privatno vlasništvo i građansko društvo”. On je naglašavao da „politički sistem Srbije nije višepartijski i (da) neće ni biti”. Njega, naravno, nije zabrinjavala činjenica što je takva politika bila u oštroj suprotnosti sa tadašnjom američkom i zapadnom spoljnom politikom i da ostajanje pri komunističkom političkom sistemu onemogućava nalaženje zajedničkog rešenja i sa Zapadom i sa ostalim republikama.

    Izjava Mire Marković („NIN”, 8. oktobar 1989) – „Da li ćemo živeti u socijalističkom ili u nekom drugom društvu nećemo odlučivati o tome kroz diskusiju i glasanjem. Jugoslavija (SFRJ) do socijalizma nije ni došla diskusijom, pa ga kroz diskusiju neće ni izgubiti” – najbolje odslikava i ilustruje tadašnja shvatanja i Miloševićeve grupe.

    Dinamika razvoja događaja je kasnije otvarala nova pitanja. Međutim, SFRJ nije ipak mogla da se održi bez rešavanja prva dva problema. Odgovornost za raspad leži zato na političarima. Srbija (a sa njom i SFRJ) imala je tu nesreću da su upravo 1989. godine njome upravljali političari koji su bili zainteresovani samo za svoju vlast. Oni su zastupali svoje, a ne opšte interese. Srbija se te godine nalazila pred izborom bez alternativa – promena postojećeg političkog sistema i nova spoljna politika ili rat.

  11. #11

    Odgovor: Istorija SFRJ


    Tenkovi JNA u Sloveniji

    Raspadu SFR Jugoslavije prethodio je 1990. godine nestanak Saveza komunista Jugoslavije sa političke scene. Naime, slovenački i hrvatski delegati napustili su zasedanje 14. vanrednog kongresa SKJ. Tada je nestao jedan od najvažinijih jugoslovenskih organa. U proleće te godine, u Sloveniji i Hrvatskoj pobedile su antikomunističke snage. Nacionalistička HDZ (Hrvatska demokratska zajednica), pod vođstvom Franje Tuđmana, osvojila je u hrvatskom parlamentu većinu glasova i tako osvojila vlast.

    Hrvatska vlast počela je sa izbacivanjem Srba iz svih državnih organa. Srbija je osudila takve događaje. Tada je nastala ozbiljna nacionalna kriza u SFRJ. Septembra 1990. godine, donet je novi Ustav Srbije. Ustav je iz naziva republike izbacio prefiks "socijalistička".

    Početkom 1991. godine, počinju sukobi Srba i Hrvata u Hrvatskoj. Predsedništvo SFRJ, kao vodeći rukovodeći organ u državi, a na čijem čelu je bio Borisav Jović (predstavnik Srbije) pokušavalo je da smiri krizu i spreči mogući rat.

    Tokom proleća te godine, međutim, rat se sve više razbuktavao. Nastali su žestoki okršaji u Borovu naselju, kod Vukovara (Hrvatska).

  12. #12

    Odgovor: Istorija SFRJ


    Milan Kučan se obraća Slovencima 25. juna 1991. u Ljubljani

    25. juna 1991. godine, formalno je počeo raspad Jugoslavije. Tog dana, slovenački i hrvatski parlamenti doneli su odluku o proglašenju nezavisnosti. Međutim, dva dana kasnije, jedinice Jugoslovenske narodne armije krenule su na Sloveniju u nameri da ponište tu odluku. Nastao je rat između pripadnika JNA i slovenačkih teritorijalaca, koje je predvodio Janez Janša. Rat je trajao desetak dana. Naime, početkom jula, Predsedništvo SFRJ donosi odluku o povlačenju pripadnika armije iz Slovenije. Deo armije se povukao u Hrvatsku.

  13. #13

    Odgovor: Istorija SFRJ


    Etničko čišćenje Srba u RSK

    U Hrvatskoj se tokom avgusta i septembra 1991. godine, totalno razbuktao rat između Srba i JNA protiv novoformirane hrvatske vojske. Tuđmanova samoproglašena Hrvatska oduzela je Srbima Ustavom zagarantovan status državotvornog naroda. Srbi u Hrvatskoj, kao i nešto kasnije u Bosni i Hercegovini (BiH), samoorganizovali su se kako bi zaštitili svoja legitimna prava i gole živote.

    U Hrvatskoj to je rezultiralo formiranjem Republike Srpske Krajine 1991. godine, kao političkog izraza volje Srba da ostanu na svome, u svojoj matičnoj državi Jugoslaviji. Nisu pristali na ultimatum međunarodne zajednice da budu trajno zarobljeni i obespravljeni u Tuđmanovoj Hrvatskoj, koja je po mnogo čemu duhovni sledbenik ustaške i fašističke Nezavisne Države Hrvatske (NDH, 1941-45). Najteža stradanja bila su u Vukovaru, gde su borbe trajale sve do novembra. Tada su srpske paravojne jedinice i pripadnici JNA slomili hrvatski otpor i ušli u ovaj grad.

    U januaru 1992. godine, dogovor je potpisan od strane predsednika Hrvatske Franje Tuđmana i predsednika Srbije Slobodana Miloševića za prekid vatre između Hrvatske armije i Srba u Hrvatskoj, koje je podržavala Jugoslovenska Narodna Armija. Sukob se odvijao u Krajini na istoku Hrvatske u kojoj su većinu populacije činili Srbi. Prekid vatre je dao Hrvatskoj armiji vremena da se bolje pripremi za sledeću bitku.

    4. avgusta 1995. godine, počela je Operacija Oluja kojom su proterani ili ubijeni Srbi iz Republike Srpske Krajine. Hrvatske i bošnjačke snage su se udružile i zauzele strateški važne bosanske gradove Glamoč, Bosansko Grahovo i Drvar, kao i donje Livanjsko polje gde su većinsko stanovništvo činili bosanski Srbi. Ovaj potez je presekao liniju snabdevanja hrvatskih Srba i opkolio grad Knin sa tri strane. Veliki broj stanovništva sa ovih prostora je moralo da napusti svoje domove i ode u Republiku Srpsku i SRJ.

    Na veče 7. avgusta 1995, operacija je zvanično završena, jer je većina granice sa Bosnom bila pod kontrolom Hrvata. Par preostalih divizija srpske armije su se predali u roku od sledećih par dana. "Olujom" je završen rat u Hrvatskoj.

  14. #14

    Odgovor: Istorija SFRJ



    Rat u Bosni i Hercegovini trajao je od 6. aprila 1992. do 14. septembra 1995. i najveći je vojni sukob na prostoru Evrope od Drugog svetskog rata. Nacionalizam, te kompleksnom kombinacijom političke, društvene i sigurnosne krize, koja je usledila nakon završetka hladnog rata i raspad SFRJ, doveli su do krize koja će se kasnije pretvoriti u ratno žarište. Eskalacija ratnih sukoba je direktna posledica neustavnog referenduma za nezavisnost, koji je pokrenula Bošnjačka i Hrvatska koalicija na čelu sa tadašnjim predsjednikom Alijom Izetbegovićem, priznavanje BiH od strane velikih sila, bez uvažavanja volje Srba, jednog od konstituvnih naroda, koji su se protivili odvajanju Bosne i Hercegovine. Završen je zvaničnim potpisivanjem dejtonskog sporazuma.

  15. #15

    Odgovor: Istorija SFRJ

    U svom obraćanju naciji pred bombardovanje Jugoslavije, predsednik Klinton napravio je teško razumljivu analogiju sa holokaustom, koju je novinar Zoran Milutinović protumačio "da bi pretpostavljala da su Jevreji u Nemačkoj imali "Jevrejsku Oslobodilačku Vojsku", da su kontrolisali deo, recimo, Bavarije koju su hteli da pripoje Izraelu".

    Prava analogija Albancima sa Kosova i Metohije može se naći u poređenju sa Srbima iz Hrvatske. Kao Albanci na Kosovu, i Srbi su u Krajini bili većina. Kao Albanci na Kosovu, i Srbi su u Krajini bili ugnjetavani i zastrašivani povampirnjem ustaško-nacističke ideologije i simbolike hrvatskog predsednika Franje Tuđmana. Kao što je Albancima ukinuta autonomija, i Srbima u Krajini oduzeta su njihova ustavna prava.

    U avgustu 1995. Hrvatske snage napale su Krajinu, bombardovale su sela i gradove, ubijajući civile. Za samo tri dana 250.000 Srba etnički je očišćeno sa teritorije Krajine i prisiljeno da se pridruži 200.000 Srba koji su počeli da beže iz drugih delova Hrvatske. NATO nije reagovao i niko nije ni spomenuo mogućnost bombardovanja Hrvatske. Shodno tome, Amerika nije htela da sarađuje po ovom pitanju sa Haškim tribunalom, koji je istraživao celu stvar kao slučaj masovnog etničkog čišćenja, odbijajući da tribunalu preda satelitske fotografije napada hrvatske vojske.

    Princip koji je 1995. godine zastupala Amerika je bio da nijedna granica bivše Jugoslavije ne sme biti promenjena, i da nijedna nacionalna manjina nema pravo da formira novu državu na tlu neke postojeće države. Četiri godine kasnije, principi su promenjeni, zastupaju se nove vrednosti, a svi su svedoci da Amerika gura Kosovo u nezavisnost, pomažući Albancima da promene granice i da oforme novu državu na tlu postojeće. To je ono što se dogodilo u Rambujeu i nikakva visokoparna retorika ne može da postigne da to što se dešava poprimi drugačiji izgled, i nikakva retorika ne može da porekne činjenicu da je broj izbeglica pre NATO agresije bio 40.000 (po NATO izvorima), a posle šest dana NATO napada 500.000, i to po istim NATO izvorima.

    Ako je Amerika zaista zainteresovana za mir u regionu, onda je njihova politika potpuno kontra-produktivna. Umesto da podrže ne-nacionalističke i demokratske snage, SAD konstatno podržavaju jednu nacionalističku i anti-demokratsku grupaciju u borbi protiv druge. Robert Gelbard, američki diplomata i bivši Klintonov specijalni izaslanik za Balkan, prvi je uočio navedenu činjenicu. On je javno rekao da je OVK teroristička organizacija, izolujući ekstremiste na obe strane objašnjenjem da postoji samo jedno rešenje za taj deo Evrope: Kosovo bez terorizma i Srbija bez autokratije.

    izvor: wikipedia

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Najlepše pesme iz SFRJ....
    Autor DobrySchweik u forumu Muzika
    Odgovora: 42
    Poslednja poruka: 27.07.2012, 21:22
  2. Istorija Windows-a
    Autor goldie u forumu Softver
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 11.09.2011, 13:16
  3. Istorija neposlusnosti...
    Autor dankaBg u forumu Filozofija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 24.07.2010, 19:44
  4. Istorija Srbije
    Autor vlado u forumu Istorija
    Odgovora: 185
    Poslednja poruka: 28.12.2009, 22:29
  5. CIA predvidela raspad SFRJ
    Autor Kunic u forumu Istorija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 18.10.2009, 18:59

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •