Pet satelita istražuje polarnu svetlost
Prikaz rezultata 1 do 2 od ukupno 2
  1. #1

    Pet satelita istražuje polarnu svetlost

    NASA danas u orbitu lansirala projekt Themis



    Danas je iz Cape Canaverala na Floridi NASA lansirala raketu koja je u svemir ponela čak pet identičnih satelita-sondi čiji će zadatak biti istraživanje polarne svetlosti. Ova misija nosi ime Themis, a uz sonde u svemiru u istraživački sistem biće uključeno 20 zemaljskih stanica na Aljasci i u Kanadi.

    Maučnici iz NASA-e nadaju se da će bolje razumeti fenomen aurora, polarnih svetlosti uzrokovanih golemim oblacima nabijenih čestica koji nastaju na Suncu. Kada čestice doputuju do Zemlje, njeno magnetsko polje ih ubrzava.

    U nivou s molekulima gasova u Zemljinoj atmosferi javlja se svetlost, prvo zelena, a potom i bela, crvena i ljubičasta. Misija Themis nastojaće otkriti kako nastaju ove oluje. Naučnici sa Univerziteta Berkley kažu da se stvari obično tako brzo odvijaju da ih je nemoguće uhvatiti samo jednim satelitom.

    Tako će prvi Themisov satelit zabeležiti gde se na magnetskom polju Zemlje javlja oluja, a ostali koliko se brzo širi prema drugim mestima. Sateliti će snimati magnetsko polje severnoameričkog kontinenta, a objekti na Zemlji kamerama i magnetometrima snimaće polarnu svetlost. Kad je Sunce izrazito aktivno, čak desetak oluja može se pojaviti u vrlo kratkom vremenu.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Pet satelita istražuje polarnu svetlost

    ... postoje tri sfere Zemlje sa kojima smo dobro upoznati: sfere kamena, vode i vazduha. Ali postoji i četvrta sfera, koja je gotovo potpuno nepoznata. Na udaljenosti od stotinak hiljada kilometara u svemiru, magnetno polje Zemlje zarobljava jonizovane gasove na temperaturama većim od deset miliona stepeni! Ova vatrena sfera, zvana magnetosfera, štiti nas od kosmičkih zračenja. Međutim, taj štit je nestalan.

    U magnetosferi se povremeno dešavaju eksplozivni potresi koji prebacuju deo njene energije na Zemlju, izazivajući auroru borealis, oštećujući satelite i isključujući električne mreže. Ne zna se šta tačno izaziva ove događaje, pa NASA sastavlja malu flotu od pet letelica, pod zajedničkim nazivom THEMIS, pomoću kojih će naučnici pokušati da utvrde zbog čega je magnetosfera tako nestabilna.

    Magnetosfera je svojevrsna elastična vatra. Ona se formira tamo gde se Zemljino magnetno polje spaja sa vrelom plazmom – jonizovanim gasovima – na ivici atmosfere planete. Magnetno polje utiče na naelektrisane čestice u plazmi, koje i same stvaraju sopstveno magnetno polje. Tako plazma i polje postanu „zalepljeni“ jedno za drugo u jedinstvenu supstancu koju pokrivaju snažne električne struje: jedna koja teče po spoljašnjem delu sfere i „prstenasta struja“ koja okružuje Zemlju.

    Magnetosfera bi bila loptastog oblika da nije solarnog vetra, toka čestica koji dolazi od Sunca i poigrava se spoljnom granicom te elastične vatre. Česte potrese u magnetosferi izaziva upravo magnetno polje solarnog vetra.

    Kada se spoljašnji i unutrašnji deo magnetosfere približe jedan drugom, dolazi do procesa koji se naziva magnetna rekonekcija. Ovo novoformirano polje se kreće prema repu i pojačava snagu polja koje se nalazi iza Zemlje. Ovakva postavka ne može da traje dugo. Brzo dolazi do pucanja. Tada se snažna električna struja, koja obično lebdi oko repa, spušta ka Zemlji i, na 100 kilometara od Zemljine, površine nastaje fenomen aurore borealis koji se kreće ka planetarnim polovima.
    Ovi fenomeni se dešavaju veoma brzo i naučnici zasad nisu sigurni šta je uzrok čitave stvari.

    Prema jednoj teoriji, uzrok je u repu. U jezgru repa, dve magnetne sile upiru u dva suprotna pravca: jedna iz pravca Zemljinog južnog pola, a druga u pravcu severnog. Kako solarni vetar pritiska i izdužuje rep, njegovo polje čuva energiju. Kada rep pukne, pada magnetna tenzija. To izaziva katapultiranje lopti plazme, jedne u suprotnom pravcu a druge ka Zemlji. Svaka od njih je veća od naše planete i vrelija od Sunca.

    Na sreću, na njenom putu ka nama, lopta plazme dođe u kontakt sa unutrašnjim magnetnim poljem magnetosfere. Tada se razloži i stvara vizuelni spektakl auroru borealis.

    Postoje, međutim, i druge teorije. Kada solarni vetar potisne magnetno polje od glave ka repu, rezultujuća kompresija repa pooštrava magnetni diskontinuitet u njegovom jezgru i time pojačava struju koja se prostire po dužini repa. A struje koje protiču unutar plazme su veoma nestabilne. Pojedini naučnici smatraju da ova struja tada postaje previše jaka da bi bila stabilna i gubi kontrolu, otimajući se poput baštenskog creva bez kontrole. Jedan deo slobodne struje spušta se ka Zemlji i stvara auroru borealis, dok se talasi turbulencije, koje je izazvala ova nestabilnost, šire dužinom repa. Na ovaj način raskida se veza između dva magnetna polja u repu i otvara im se mogućnost da se ponovo povežu.

    U principu, trebalo bi da je lako da se kaže koja je teorija ispravna. Prema jednoj teoriji, rekonekcija je uzrok potresa, a prema drugoj ona se dešava kasnije. Očigledan način da se ovo ispita jeste da se postave osmatrači na važnim tačkama u magnetosferi kako bi se pratilo kada se ovi događaji odvijaju - što je i cilj misije THEMIS (Themis - Temida je starogrčka boginja pravde). Naučnici se nadaju da će poduhvat dati rezultate kojima bi se rešila tridesetogodišnja rasprava o poreklu magnetnih podoluja.

    U NASI smatraju da bi četiri satelita bila dovoljna da se ova misija ispuni, ali naučnici “igraju na sigurno” i poslaće pet satelita. Rezervni satelit će poslužiti u slučaju da se neki od satelita pokvari. Svaki satelit će nositi detektore koji će meriti električna i magnetna polja, i putanje i energije elektrona i jona u plazmi. Ove informacije trebalo bi da otkriju kada se nešto silovito dešava u blizini.

    Zajedno sa satelitima i stanicama koje će primati i obrađivati podatke, na zemlji će biti postavljena mreža od preko 50 stanica, uglavnom u Kanadi i na Aljasci. Sve ovo zajedno pružiće naučnicima željene podatke.

    Projekat košta oko 160 miliona dolara, što je daleko manje od cene većine drugih lansiranja. Ako sve pođe po planu, do lansiranja će doći 2007. godine. (Indijanci su poznate Baba Vange - predviđaju stvari...)
    Računa se da će, u prvoj godini rada, biti posmatrano 35 podoluja i rešena misterija rekonekcije.

    Najbolji način da se izbegnu nesreće koje izazivaju magnetne oluje u svemiru je da razumemo šta ih uzrokuje. Neki naučnici smatraju da se podoluje mogu nagomilati i tako izazvati oluje u punoj snazi. Drugi smatraju da su oluje potpuno odvojeni fenomeni od podoluja. THEMIS sateliti bi trebalo da odgovore i na ovo pitanje.

    Danas je znanje o vatrenoj sferi tek nešto više od urađene osnovne mape magnetosfere - nedostaju podaci kako se ovaj zaštitni štit kreće i funkcioniše. Osim što će pomoću satelita biti otkriveno kako se aurora borealis formira na Zemlji, utvrdiće se i kako se formira na drugim planetama. Magnetosfere Merkura i Jupitera ponašaju se na isti način kao i Zemljina, jednako kao i svako drugo magnetno polje na svakoj planeti u svemiru. Tako ćemo, kada THEMIS sateliti donesu svoje rezultate, razumeti šta izaziva nestalne svetlosti na bezbrojnim vanzemaljskim svetovima.

    preuzeto sa sajta http://www.planeta.org.yu
    (sad sam ja kao pametan!!! )
    _____________

    "Ne pada sneg da pomori svet, već da svaka zverka ostavi svoj trag."
    (Beli je svakako naj.... )

Slične teme

  1. Istra
    Autor blueella u forumu Turizam i putovanja
    Odgovora: 41
    Poslednja poruka: 20.03.2019, 10:00
  2. Magijska svetlost sveća
    Autor Goga u forumu Parapsihologija
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 23.06.2013, 12:33
  3. CSI: Miami - Istražitelji iz Majamija
    Autor Kunic u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 21.05.2009, 20:40
  4. Polarna svetlost
    Autor kohili u forumu Filozofija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 21.04.2009, 12:30

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •