Необразовани смо у суштини и поред стечених звања, због свих горе наведених разлога, а понајвише због не напредовања наших учитеља, који веровали или не у врло малом проценту знају да користе савремене системе информација на начин на који се то од њих очекује.
Банални примери су сајтови факултета и катедри, који у врло ретким случајевима садрже битне информације о области истраживања, могућностима и информације које се тичу свакодневног рада студента, (литература, препоручени софтвер, упутства, примери семинарских, дипломских, тестови и сл.).
За пример како се може, не треба ићи далеко, погледајте неки од сајтова хрватских универзитета.
Програми основних студија, насупрот речима челних људи универзитета, нису унапређени, такорећи скоро ништа није урађено на ту тему, сем цепања 2-3-4-воро семестралних курсева на више 1-дно семестралних, са потпуно истим градивом, и учбеницима из 60-70год прошлог века, самим тим се оптерећење само повећало.
Има изузетака, али изузеци не представљају правило.
Најтежи моменат, је сазнање, да и млади кадрови на катедрама иду корацима својих претходника, а требали би бити погонско гориво свих промена.
Као да још нису свесни да се у 90-тим годинама прошлог века десила информатичка револуција, која је са собом донела читав низ нових правила понашања у свакодневном животу и раду, и зацртала нове правце кретања у свим областима науке и друштва.
поз...
koliko ce mo biti kad nam profesori
gledaju kroz prste a mi sretni.
a u stvari nama cine zlo tako sto kroz zivot kad tad
ce nam zatrebati nesto kroz sto su nam nam je on ili ona
progledali eto kako smo mi obrazovani
u svakom zlu ima nesto dobra
Zabrinjavajuce malo.Cuvene price kako nasi djaci blistaju u inostranstvu kada odu na skolovanje stoje.Nekoliko drugara mi je i pricalo po povratku ,onako, iz prve ruke,koliko su fascinirani "nasom" pamecu.
Sada sam bliza osnovcima i dok je u toku skolska godina jezim se skoro svakodnevno.Zbog gramatike pre svega.Cak i najosnovnije grese.I sto je najgore, ne mare-i kada se sto puta ponovi da "to ne sme tako".Odmahivanje rukom u fazonu-ma lako cemo-palim ja da se igram na kompu-da pisem sms(koji npr.stigne ovako napisan:neMogu da dodjem jeL... )... rastuzuje.
p.s.sada razmisljam o obrazovanju i pismenosti-ma ne,necu da menjam.idu ruku pod ruku.dzaba obrazovan,ako je polupismen
U İndiji trenutno ima oko 150 miliona nezaposlenih sa zavrşenim fakultetom i znanjem engleskog jezika ... zamislite kad se razbeze oni po svetu za koje sitne pare e da rade ... i kome e joş trebati Srpska pamet
Ko je za jednu voznjicu
U Republici Srpskoj, samo 3 odsto stanovnistva je visokoobrazovano.
Ovo je stvarno porazavajuca cinjenica!
A vlasti su jos htjele i skolarine da povecaju, uzas!
Medjutim, nedavnim protestom studenata, Vlada RS je povukla odluku o povecanju skolarina!
Juhu za studente!
Da, u obrazovanju je zastareo sistem. E, to je ono, mnogi ne razlikuju sistem od programa i plana a da ne govorim o metodama i oblicima rada.
Vidim, i ovde, mnogo se pishe i o nepismenosti, u kontekstu sa neobrazovanjem, a pishu odvojeno NE od prideva i glagolskih imenica. Da ne govorim o: cu, cesh, ce, cemo, cete, ce
Slazem se da prvenstveno treba da budu obrazovani uchitelji (pod ovim pojmom podrazumevam sve one koji uche nekog). I ne samo obrazovani nego i sami otvoreni za nova saznanja, nov pristup u radu, novim tehnologijama, itd. itd.
Ali, pogledajte uchenike! Verovatno su produkt sistema, ali da toliko budu nezainteresovani za SVE osim za OCENU, to je nezamislivo.
To je, naravno, proizvod sistema, opšteg stanja, ciljeva koji se postavljaju pred tu decu, što bolji prosek, to bolja šansa da se upiše željena srednja škola, fakultet i tako redom. Opšta nezainteresovanost je, takođe, proizvod loše metodike nastave, mnogi nastavnici samo odrađuju posao i naravno da će deca da gledaju kroz prozore ili kuckaju SMS-ove i čekaju da si izvuče tih 45 minuta i da pobegnu na novih dosadnih 45 minuta.
Sve zajedno treba da se menja, i jedino, po mom mišljenju, može da se menja totalnom reorganizacijom školstva.
Pitanje odgovornosti jeste jedno od najvažnijih pitanja u ovoj "koliko smo mi obrazovani" problematici.
"...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."
Nista bolje ili losije od drugih. Imamo super obrazovanih ljudi koji raspolazu sa bezbroj nepotrebnih informacija, a malo prakse. Opet imamo puno njih koji imaju praksu, a nemaju teortsko obrazovanje.
Ono sto nije istina je da smo obrazovaniji od drugih u smislu opste kulture. Nas proslecan covjek zna o geografiji, istoriji itd. drugih naroda i drzava samo ono sto je naucio i filmova ili cuo od prijatelja koji su "tamo negdje u dalekom svijetu".
Tacno! Problem je samo da li bi promjene na papiru i u zakone bile primjenjivanje od strane sadasnjih predavaca koji su navikli na stari sistem. I pored uvodjenja "Bolonje" skoro niko ne radi po istoj. I dalje se radi po starom.euridika kaže:
"Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts
Dvoumila sam se da li ovo da postavim na temi Dijaspora ili ovde jer tiče se obrazovanja u dijaspori.
Moram priznati da sam bila prijatno iznenađena ovim što sam videla i nekako se baš lepo osećala
When life hands you lemons, ask for tequila and salt
Potpuna reorganizacija je misaona imenica, to je činjenica. Odgovornost prosvetara je, po mom mišljenju,ogromna. Skoro sve je na tim ljudima: i kako pomoću "štapa i kanapa" organizovati kvalitetnu nastavu i kako zaintersovati i dete koje ima potpuno poremećen sistem vrednosti i kako onu jako nadarenu decu što neprimetnije usmeravati ka težim, zahtevnijim ciljevima. Sve te nijanse među decom koju uče treba da izdefinišu i da kanališu ka onome za šta je koje dete talentovano ili zainteresovano, a svako dete to jeste.
Kada se u startu napravi dobra osnova i osnovno obrazovanje sa što manje rupa u znanju i vaspitanju (sociološki gledano, ne samo porodično), onda su deca mnogo sigurnija u sebe i to je, uz stečeno znanje, već dovoljno dobra podloga za bilo kakvu nadogradnju. Novac je jako bitan i ovde, ali ni približno odlučujući. Mnogo su "drčnija" današnja deca-školarci, mnogo više prečica imaju za pogled na svet. A koji svet će da izaberu je pitanje onoga šta uspeju porodica i škola u duetu da prezentuju detetu kao korisno,zanimljivo,primenjivo,isplativo,a i zabavno.
Roditelji su ili bi trebalo da su zainteresovani uvek i punim kapacitetom, kolikim god, a kako motivisati nastavno osoblje je enigma za mene. Novac? Ne samo tako. Kao i u zdravstvu, recimo, trebalo bi neki test(ali ne samo znanja, nego neku vrstu psihološkog testa) uvesti još pri "regrutovanju" i prosvetara (i zdravstvenih radnika) jer jednostavno, postoji puno onih koji to vrlo zahtevno i svima nam bitno zvanje imaju u genima-krvi, kako god. Znaju ljudi s decom, rade s ljubavlju, pa ima i puno više efekta. Kad bi moglo...tako bih ja. I uopšte nije teško niti košta. Ili grešim?
Tačno je da treba da se menja, ali, koliko ja vidim još nije jasno šta treba postići, a kad to nije jasno ...
Ja ne vidim u kakvom društveno-ekonomsko-političkom sistemu živimo, ili kakvom težimo: liberalnom kapitalizmu, socijaldemokratskom sistemu; nacionalistički smo vljda ostavili iza sebe, ili u nekom četvrtom, petom sistemu.
Svaki društveni sistem obrazovanje koristi kao instument za ostvarivanje svoje vizije i cilljeva kojima se ta vizija opredmećuje. Prema tome, naše obrazovanje lebdi izmedju prethodne i neke nove vizije oko koje tek treba da se postigne društveni konsenzus (s tim što viziju neko treba prvo da ponudi, uobliči).
Stoga mislim da je nepravedno za stanje u obrazovanju kriviti prvenstveno taj segment društva.
Hajde da podjemo od toga koji su sada najrasprostranjeniji ciljevi pojedinaca u društvu: brzo i lako bogaćenje bez odgovrnosti prema zajednici. Može li se očekivati ili tražiti od obrazovanja samog da to promeni? (Ili, ako podjemo od demokratskog principa volje većine - s kojim pravom tražiti da se napred pomenuti ciljevi promene, kad ih većina podržava?)
O vaspitanju (da ga uprošćeno opišem kao ugradnju sistema društvenih vrednosti u decu) se vrlo malo i govori jer bi se onda moralo odmah postaviti pitanje koje su to društvene vrednosti. Sad se priča o vaspitanju svodi na kućno vaspitanje i lepo ponašanje (što bi Latini rekli Hic! ili mi eto ti ga na!) - kako preneti ono što većina ni sama nema kao svoj način ponašanja, iliti, prenosi svoje ponašanje koje ne smatra za 'nelepo'.
Prema svemu, prava reforma obrazovanja ide tek posle prave društvene reforme. Velika većina političara i javnost (s malim izuzetkom medju ućutalim intelektualcima i elitom) tretira da su društvene reforme izvršene uvodjenjem višestranačkog sistema i slobodnog tražišta. Medjutim i to su samo sredstva, metodi za ostvarivanje nekakvog društva. I 'Evropa' se ne sme gledati kao cilj već kao sredstvo da se postigne nešto. Bolji život svakako. Šta je suština te floskule za nas nije još definisano. Kod nas se o kvalitetu života najčešće govori u kontekstu ekologije.
U nekom postu je pomenut i Bolonjski proces. Neću ni da ga hvalim ni kudim. Samo da kažem ono što vidim: najveću korist od tako obrazovanih ljudi će imati najbogatije zemlje koje mogu da apsorbuju veliku količinu stučnih radnika i i iz toga profitiraju, i ličnu korist jedinki koje su se obrazovale tako da mogu da rade i u drugim zemljama (ali, povećavajući ponudu rada i tako snižavajući cenu rada u zemljama u koje odlaze). Zemlje koje obrazuju mlade da bi otišli da traže posao nemaju baš neke koristi od sredstava uloženih u takvo obrazovanje.
I na kraju, iz još jednog ugla o pitanju iz naslova teme.
Da li naš sistem ima svesno obrazovanje za ljude koji mogu da budu društvena elita? Većina zemalja ga ima: Harvard, Jejl, Oksford, Kembidž ...
Po prirodi stvari, svaka društvena elita (ovom prilikom ne dajem joj ni pozitivan ni negativan predznak) nastoji da sebe reprodukuje. (Kad ovde govorim o eliti mislim na sve segmente: biznismene, političare, intelektualce ... bez obzira da li ih ocenjujemo kao pozitivne ili negativne ličnosti. ) Reprodukujući sebe, reprodukuje i dobre i loše strane. Više naslućujem nego što pouzdano znam da tamo gde postoje izgradjeni sistemi za obrazovanje buduće društvene elite imaju i mehanizme da se reprodukuje što menje loših strana postojeće elite. Pošto kod nas nema ni naznaka da takav sistem obrazovanja za elitu postoji, do daljeg će se reprodukovati stihijski - ko može više da plati za obrazovanje - ako taj misli da je obrazovanje neophodno za svrstavanje u elitu.
Mislim da to i jeste poenta: poremećen sistem vrednosti vs. kvalitetno obrazovanje - istinska elita.
Da bi deca koja će nastaviti taj obrazovni proces, a potom i društvene reforme koje pominjete, imala ispravne poglede na sebe i svet oko sebe, pa posledično bolji svet i gradila, od temelja mislim da uvek treba poći.
A temelj neće da menjaju oni koji su ga "izlili", a oni su tu i sada. Dakle, najrealnije što mogu da zamislim je da će te promene napraviti neki novi klinci / nikako sadašnji i doskorašnji tvorci i reformatori/ kojima će na ispravnosti- neispravnosti i sve moralne kodekse ukazivati i roditelji i oni retki ljudi iz obrazovnog sistema o kojima sam pisala.
anex:
A dok ne dođu ta vremena u kojima će i osnova i nadogradnja obrazovanja biti dobri, onih 90% koji u zemlji Srbiji čine, bar po statistici, neobrazovane... dotle će se neobrazovani držati jedni drugih vrlo čvrsto.
Svedoci smo toga u svim segmentima življenja, u krajnostima od političkog vrha do foruma, recimo. I poput studentskih demonstracija - učini vam se da je peti, a ono šesti traje li traje. Kao 13. u decembru. Da se zbog nemoći.