Nekad i nije tako prosta.
Zaljubio sam se na prvi pogled. Ušao sam na vrata i, od svih lica, ugledao njeno. Od tog trena, pa dok nas život nije grubo rastavio, samo to lice sam i video. Možda sam to samo umislio, ali sam sklon verovati da je i ona mene volela. Ako me volela bar upola onoliko koliko sam ja nju, dovoljno je. Vremena je prošlo mnogo, ali i dalje je tu negde, u mom srcu, iako ne znam gde se trenutno nalazi i kakvu joj je sudbinu život namenio. Rekao bih da je, na neki čudan način s obzirom na vremensku i fizičku distancu, i dalje volim.