Kada i i kako saznajemo da smo odrasli? Da li je to nesto sto nam se namece ili nam je prepusteno da sami nekad negde to spoznamo...
Kada i i kako saznajemo da smo odrasli? Da li je to nesto sto nam se namece ili nam je prepusteno da sami nekad negde to spoznamo...
Biti odrastao je relativan pojam, neki ljudi su deca dok su živi. Ulazak u tu neku drugu dimenziju, koja dolazi posle detinjstva prepoznajemo po tome što se jednog dana, probudimo i shvatimo da smo mi jedini, glavni i odgovroni za sve što nam se dešava, da nema više "rećiću te mami" situacija, da smo uvučeni u mašinu u kojoj su pravila igre de nema pravila, i da šibamo kroz život sa velikim oprezom i širom otvorenih očiju i ušiju, da se približavamo ostvarenju svojih dečijih snova, što nekada boli, da, u jednom momentu mi postajemo odgovorni za nečije živote i preuzimamo ulogu, najvažniju na planeti, da izgradimo, osposobimo, neke nove srećne i kvalitetne stanovnike.
"...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."
ja mislim da postajemo odrasli kad shvatimo i prihvatimo odgovornost za svoje postupke.
nattydread is coming to dinner
Cini mi se da postajemo svesni cinjenice da smo odrasli onog trenutka kada opet pozelimo da smo dete.
I may not be perfect but I'm always me
Rekao mi je tata, kad je ostao bez oba roditelja. Okreneš se i vidiš da nemaš nikoga više iza sebe. Iako nisi hteo, moraš malo da odrasteš jer shvatiš da ti sada stojiš na onom mestu u koje svi oni mlađi gledaju.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
Pa čini mi se da sam odrasla kad sam kročila u srednju školu...Tu su nestali moji drugari s kojima sam bila od 7 godine...Sad su tu bili neki "odrasli" drugi ljudi...Imam osecaj da nikad nisam bila spremna, i uvek žalim što se onaj period iz osnovne nije još malo odužio ili makar preneo na srednju...što se tako sve naglo završilo...
Kada postanemo svesni i odgovorni za svoje postupke.
Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.
Tesko je odrediti kad odrastemo ...neko pre neko kasnije...nekoga muka natera da odraste brzo...
...kad postanemo svesni svojih postupaka...
Mada mislim da ipak jedan deo nas uvek ostane dete
sreca je kada pored sebe imas voljene osobe
Jedan dio e to bi bilo dobro
ja sve kontam "ma ostarila ja vec" al kad pricam sa "zenama" a joj tek onda vidim da necu ni odrast jos bar za 10 god. a tek ostarit
mislim da mozes skontat da si odrasla onda kad budes htjela kuhinju , kauc pa i otarak kao ona druga
nadam se da necu nikad odras tako , bolje bit i neozbiljna , nezrela i tako dalje a moc picit igrica ovdje
Nekako su mi ključne reči za odrastanje odgovornost i samostalnost.
Verovatno proces odrastanja počinje time što postajemo svestni svojih postupaka. Sa tom svešću vremenom i preuzimamo odgovornost za njih jer samo tako možemo doći do toga da sami donosimo neke životne odluke i snosimo pozitivne i negativne posledice istih. Onda dolazi period kada svojevoljno postaješ odgovoran za još nečiji život. I to je proces odrastanja, zar ne?
A gde se odrastanje završava?
Ne znam da li se uopšte ikad završava. Čini mi se da ne.
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
odrastanje je bolan proces....
nisam neozbiljna, nisam nezrela, nisam neodgovorna......
ali jesam dete u dushi.
Moras prihvatiti poraze i pobede,
moras se navitji na tugu i sretju,
moras da volis i da te vole,
moras biti deo stvarnosti,
ipak,
nikada ne napustaj svoje snove!
Mislim da nisam u potpunosti odrasla, ne odgovaram jos uvek za neciji zivot, i nikako da se resim one detinje naivnosti u nekim situacijama.....
Dosadasnji proces odrastanja mi je bio do te mere bolan da nikada ne pozelim da se vratim u detinstvo....
Mozda me od odrastanja deli samo korak...al nikako mi se ne da da iskoracim...
Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
kad sam bila mladja, govorila sam da odrastes onda kad napunis 18 godina, jer Boze moj "onda ti roditelji vise nista ne mogu zabraniti jer si odrastao".. to se pokazalo kao totalna neistina posto jos uvek zivim sa roditeljima i donekle se oslanjam na njih sto se tice finansijske pomoci a i svega ostalog NZ..
mislim da odrastes onda kad odes od kuce, da zivis samostalno.. kad imas svoj posao, svoj zivot nezavisno od roditelja.. doduse, ni to nije garancija da je neko odrastao.. to valjda zato sto neki nikad ni ne odrastu
Krek, krek.. Ne gudra