Jedno leto, dok sam bio mladić, boravio sam na kratko na Zlatnim Stijenama nadomak Pule. Plaža krcata prelepim devojkama. Osećao sam se kao tvor u parfimeriji. Ne znam gde pre da gledam. Međutim, primetim da me poluduskretno i zavodljivo promatra jedna prekrasna dugokosa i vitka i usamljena brineta, savršene biste, nogu i bokova vrednijih i od same Kalifornije. Uzvratim ja „značajan“ pogled i razmišljam – Šta sada, jbt? Koja riba, san snova! Idem da kresnem još jedno pivo i da bacim malo čežnju.
Ali, nije bilo jedno pivo već se polako broj praznih flaša ispred mene bližio dvocifrenom, a brinetini pogledi prema meni su bili sve ređi i sve sa dužim pauzama. I konačno krenem ja, kad tamo brineta pokazuje svoje blistavi osmeh nekom kvrgavom naturalnom tipu folklornog izgleda...
Naravno, prilika je bila zauvek propuštena...
Ko pre devojci, njegova i devojka! Da li vam se dogodilo da zbog odugovlačenja ostanete bez trofeja, ili ste možda brzom i pravovremenom akcijom „skinuli“ nekom drugom „lauferu“ devojku ispred nosa i tako potvrdili maksimu iz naslova teme?