Tako je Isidor.....
...Bez prige, i bez pameti
Tako je Isidor.....
...Bez prige, i bez pameti
neunistiva zlojebaba!
Koliko je ljudi,verovatno da je toliko i odgovora na ovo pitanje,pa ipak mislim da bi se svi mogli svesti na traganje za samim sobom.Kako proživeti život?Dolaženjem do onog što u suštini jesmo,do one jedine i konačne istine o samom sebi.Kada konačno sve nepotrebno spadne sa naše male,privatne ljušture,onda ostane ono što jesmo-jedno malo zrnce,jedno jedro,jezgro iz koga je poteklo sve ono što smo do tada činili.Pravo pitanje je da li smo spremni da posle pronalaženja načina da život proživimo u skladu sa svoji bićem,sa svojom suštinom,zaista to i učinimo?Da li smo spremni da prihvatimo tu slobodu najednom otkritu,iščačkanu iz najvećih dubina sopstvenog bića,ili smo spremni da prihvatimo beg od slobode kao način života,od odgovornosti koje ona donosi?
To je ono što svi radimo, svesno ili nesvesno, na ovaj ili onaj način, neko to predoči i prizna sebi, neko biva nošen stihijom i neznajući da to radi traga za sopstvenim bićem. Koliko ljudi, toliko načina.
Beg od slobode nije ono što je odgovornost, po prirodi smo zarobljeni i sputani na mnogo načina, odgovornost je traganje i nalaženje sopstvene slobode, to je ono što nas razlikuje jedne od drugih, kako se donese koja odluka i na koju se stranu krene u tome jeste čitava umetnost, u prepoznavanju momenta i praćenju znakova, pa kako bude.
"...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."
потрага за собом или смислом никада не престаје...
...
сваки пут кад кренем
и изнова осетим глад
наилазим на себе
то сам ја
то сам ја
(м.младеновић)
...и да,нема никога на овоме свету,другари моји,осим нас самих...
борба је наш усуд,борба за живот...
лицем ка ветру
с ветром уз лице
...svoj odgovor cu vam napisati kroz ovu pesmu Borhesa
Kada bih svoj život mogao ponovo da proživim.
Pokušao bih u sledecem da napravim više grešaka,
ne bih se trudio da budem tako savršen, opustio bih se više.
Bio bih gluplji nego što bejah, zaista,
vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatao.
Bio bih manji Cistunac.
Više bi se izlagao opasnostima, više putovao,
više sutona posmatrao, na više planina popeo,
više reka preplivao.
Išao bih na još više mesta na koja nikad nisam otišao,
jeo manje boba a više sladoleda, imao više stvarnih
a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive
svaki minut svog života; imao sam, jasno, i casaka radosti.
Ali kad bih mogao nazad da se vratim, težio bih samo
dobrim trenucima.
Jer ako ne znate, život je od toga sacinjen, od trenova samo;
nemoj propustati sada.
Ja sam bio od onih što nikad nigde nisu išli bez toplomera,
termofora, kišobrana i padobrana;
kada bih opet mogao da živim, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao da živim,
s proleca bih poceo bosonog da hodam i tako išao do
kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona posmatrao i
sa više dece igrao, kada bih život ponovo pred sobom imao.
Ali vidite, imam 85 godina i znam da umirem
neunistiva zlojebaba!
Pa malo na drugačiji način rečeno ali suštinski isto ću da kažem: Uhvati dugu, dašak vetra u kosi, sjaj u oku, biser u osmehu,cvrkut ptice na usnama, predivnu muziku u uhu, najlepši poljubac za dušu...
Kad bismo mogli da zivimo tako kao da nam je svaki dan poslednji ja mislim da da bi nam zivot bio i suvise lep,i jednako dobar svakome.
Da zivimo bez omraze, sebicnosti, tad cemo biti slobodna bica.
Kako proziveti svoj zivotni vek?
1. Pusti da te zivot nosi. Ne sudaraj se sa zivotom u svakom trenutku, budi diplomata. Okreni zivot u tvoju korist.
Najvecu koristi ces imati kada okrenes svoj zivot u korist drugih ljudi! /ne budi sebican!!!/
Ne menjaj zivot, menjaj sebe!
2. Raduj se sitnim stvarima, one cine zivot.
Jutarnja pahulja snega na tvom licu, tek procvetali cvet u basti, izlegle pticice na drvetu ispred tvoje kuce, osmeh starice, dobar zalogaj...
...meko-tvrdo, toplo-hladno, bol-milina, sreca-strepnja, radost-strah, sve to cine zivot...
Pozivi ih, nadji pouku, zadrzi srecu i svoj unutarnji mir.
3. Postoji jedna mala sci fi novelica, sada se cak i ne secam, cija je...
... mozda F. Pol-ova...
Smisao celog zivota se svodi u samo jednu recenicu (necu citirati tacno):
-Zar i ti imas o kome da brines?
Normalan razvojni stepen svake ljudske duse koja je pronasla svoj put je da postane mudrac!
Nase davno umrle tetke, komsije, daleki dobronamerni ljudi, svi oni su postali mudraci. Sledili su ove gornje principe. I ne zaleci sebe davali su, sebi bliznjima i sebi dalekim dobronamernim strancima...
Cak i mudrac, koji se odluci da zivi sam, izdvojen, zaboravljen od drugih je srecan covek, jer daje...
...drvecu, cvecu, pticama, svojim prijateljima...
A uzima i sebi, daje i svojoj dusi, pesmu insekata, sum vetra, jednu dobru corbicu...
Covece, da li ti brines o nekome?
Gospodine, vase dete se plazi na mene!
KAD BIH MOGLA PONOVNO PROZIVJETI ZIVOT od Erme Bombeck
(napisano kad je otkrila da umire od raka)
Otisla bih u krevet kad sam bila bolesna umjesto pretvaranja da ce se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.
Zapalila bih ruzicastu svijecu napravljenu poput ruze prije nego sto se otopi u skladistu.
Manje bih pricala i vise slusala.
Pozvala bih prijatelje na veceru cak i ako je tepih umrljan ili je kauc izblijedio.
Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o necistoci ako moji pozele zapaliti vatru u kaminu.
Odvojila bih vrijeme za slusanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.
Preuzela bih vise odgovornosti koje je nosio moj muz.
Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uredjena.
Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).
Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a vise promatrajuci zivot.
Ne bih nikad kupila nesto samo zato sto je to prakticno, sto se nece vidjeti mrlje ili zato sto ima dozivotnu garanciju.
Umjesto sto sam zeljela da sto prije prodje tih devet mjeseci trudnoce, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je carolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju cuda zivota.
Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije rucka." Bilo bi puno vise Volim te umjesto zao mi je.
Najvise bih, kad bih imala drugu priliku za zivot, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.
Prestanimo se znojiti zbog malih stvari.
Prestani brinuti o tome tko te ne voli, tko ima vise ili tko sto radi.
Umjesto toga, pocnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.
Razmisljajmo o tome cime nas je Bog blagoslovio.
I sto cinimo svaki dan da poboljsamo sebe umno, fizicki i emocionalno.
Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.
Tajne su tu zato da ih neko nasluti...Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...
Iskreno, cisto i posteno voleti i ziveti - pa sta bude.......................
To znaci, dati sebe ljudima koji to zasluzuju i ne traziti nista za uzvrat.
P.S Nije bitno koliko ljudi nas voli, bitno je koliko ljudi mi iskreno volimo
Cistog obraza.
Sa mogucnoscu da svakog pogledate u oci. I onog koga volite, i onog koga ne volite.
Cistog srca.
Svesni da ste voleli do kraja.
Ciste glave.
Oslobodjene zlobe, jeda i bolesno-negativnih misli.
Nije lako, ali vredi pokusati...
biti spreman na iznenadni dolazak Kairosa,scepati ga za percin,silovito,i postati sretan....
Ploviti se mora i bez broda ..