Vlada Kanić je rođen i odrastao u Zemunu. Karijeru je započeo sedamdesetih godina na muzičkom festivalu u Subotici. Autor je legendarne pesme Kućerak u Sremu za koju je napisao tekst i otpevao je 1968....
YouTube - Sebia; Srem (Kucerak u Sremu - Vlada Kanic)
KUĆERAK U SREMU
Ima jedan kućerak u Sremu,
zidan je od blata iz inata,
s pogledom na jablanovo granje
i salonom za plakanje.
Iznad kuće vinograd u bregu,
podrum čuva kuče zvano Đole,
kuma su mu treznili od vina,
pa je Đole sada Đina.
(refren)
Hej, hej, kad bi srce,
hej, hej, kad bi duša,
hej, hej, kad bi sudba,
vratila me domu mome,
Sremu voljenome.
Znam za jedan kućerak u Sremu,
mladost moja stanuje u njemu,
ostala je sputanih ramena
u pižami od vremena.
Tamo gde se u društvu boema,
pilo s nogu bežalo od žena,
pevalo se najlepše na svetu,
pokraj lampe na buretu.
(refren)
Hej, hej, kad bi srce,
hej, hej, kad bi duša,
hej, hej, kad bi sudba,
vratila me domu mome,
Sremu voljenome.
Hej, hoće srce, hej hoće duša,
hej, neda sudba da se vratim domu mome,
Sremu dalekome.
Autor: Vlada Kanić
INTERVJU: Vlada Kanić (2005. g.)
TAMBUROM POKORIO VIKINGE
Vlada Kanić "zarazio" Norvežane laloškom tamburicom, a albumom "Kućerak u Sremu" planira da pokori svet
Kada je pre skoro četiri decenije Vlada Kanić otišao u Norvešku da bi održao nekoliko koncerata, ni slutio nije da će se tamo zaljubiti, zasnovati porodicu i zaposliti kao građevinski inženjer. Ovih dana se vratio u Srbiju da sa Banetom Krstićem pokuša da "torpeduje" tamburašku muziku van naših granica, nešto slično onome što je Bregović uradio sa trubačima. Stoga je za "Vojvodina mjuzik" snimio album "Kućerak u Sremu", a naslovna pesma je remiks starogradskog hita, koji je za sve ove godine izgubio svog pravog vlasnika...
- U Norveškoj sam pre 25 godina napravio pesmu "Kućerak u Sremu" kao sećanje na vinograd sa kućicom koji je nekada imao moj otac na Bežaniji. Nedavno sam bio na Petrovaradinskoj tvrđavi i slušao Cigane. Svirali su i "Kućerak", a ja im kažem da je to moja pesma. "A, ne, gospodine, sviramo je već 20 godina, ona je narodna. Svi koji ovde dolaze imaju poneku svoju pesmu", ubeđivali su me. Ali ja sam napisao i muziku i tekst, pokušao sam da objasnim. Onda sam zakitio begeš "hiljadarkom"... "Jeste, gospodine, sad je vaša", dobacili su mi s osmehom.
Svoju misiju u Norveškoj upotpunili ste albumom sa ciganskom muzikom?
- Pre dve godine izdao sam CD u Norveškoj sa 10 prevedenih ciganskih pesama. Ima čak i prevod Balaševićevog "Petla". Nije ciganska, al' eto, zaintrigirala je skandinavske uši sa pomalo škakljivim tekstom. Na Zapadu je sve sterilno, sve suviše čisto i onda kad im šibneš, na primer, Cigane - kao da ih je udarila kometa. Čak sam pravio nove norveške reči. U jednoj pesmi nisam mogao da objasnim koliko Ciganka voli Ciganina. Onda sam rekao, što je lingvistički nedopustivo: "Ti si najmoja moja, a ja sam najtvoj tvoj." Mladi ljudi mi se javljaju telefonom i zadivljeni govore kako sad tu rečenicu koriste da izraze ljubav.
Hoćete li uspeti da "otopite" hladne Skadinavce?
- Pevamo za dvesta, trista ljudi po klubovima... Oni stariji su i bili u bivšoj Jugoslaviji. Mi im odsviramo "Eleno, kerko, Eleno", a oni odjednom ustanu i počnu da igraju "k'o pravi". Mladima, ipak, moramo prvo da ispričamo mali istorijat ovih prostora. Evo, sad je, na primer, naš producent bio u Americi i tamo su ga pitali odakle je. On kaže iz Srbije, a oni: "Gde je Sajbirija?" Njima uopšte nije jasno Srbija - Sibir, šta je to. Ali, eto, ako ništa drugo - uspeo sam da otopim svoje Norvežane iz orkestra. Harmonikaš svira makedonsku muziku kao da je rođen u Bitolju! Ne pokušavam da kažem da ću otkraviti ledene bregove, ali imamo svoju publiku koj,a kad otpevamo nešto lepo, boga mi - pusti i suzu.
(F. I. S.)