Stevan Raičković - Strana 3
Strana 3 od 3 PrvaPrva 123
Prikaz rezultata 31 do 38 od ukupno 38
  1. #31

    Odgovor: Stevan Raičković

    CRNI SLUGA PTICA

    Dođi u travu visoku da ti cvetovi poljube
    kolena.
    Cvetovi lepo ljube kao jedina žena.
    Tu ležim i ja i provodim svoje leto kako umem.
    Trava koju preko dana ulegnem
    Za malu noć se ispravi
    I vlati opet kao šuma šume.
    I ponovo se, u jutro, pri dnu, pokrenu mravi.
    U svako jutro ovde je dobro kao i u svako veče.
    U podne: crnim od sunca, zažednim, pa pijem.
    Posle, senka počinje da raste i da me tiho krije.
    Kad je suton:
    Ja ležim nauznak i čekam da prva zvezda poteče.
    Ja, naivni gospodar i crni sluga ptica.
    Voleo bih i ne bih voleo da neko svrati.
    Možda se ispod drugih stopala neće ispraviti
    vlati?
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #32

    Odgovor: Stevan Raičković

    O VRATI SE

    O vrati se u sobu
    Iz blata pod beli krov.
    Glupi te umorio lov
    Po polju i po dobu.

    I sve dok živi u dubu
    Bezglasni tihi crv
    Neka se i tvoja krv
    Povuče u muk. A trubu

    Mladosti nek zatrube
    Drugi za druge i grube.
    O vrati se o vrati.

    Lomi se već tvoja trska
    Na vetru. I kiša prska
    Po golom mesu što pati.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #33

    Odgovor: Stevan Raičković

    PESMA I SMRT

    Ova pesma nema oštrih zuba,
    Sve je u njoj golo ćutanje i mir
    I spori dolazak do poslednjeg ruba
    Ispod koga mami hladan dubok vir.

    Ova pesma nisu teške reči
    Mada malo opor zvuči gusti zvuk.
    U njoj nema kapi koja glavu leči
    I bolne ruke zgrčene u luk.

    Ova pesma možda liči na dolinu
    U kojoj se bolno skamenio vuk.
    Ova pesma sporo ulazi u tminu:

    Ja ne vidim od nje više pomrčinu
    I osećam samo teški tamni zvuk
    Kako moje ruke vuče u daljinu.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #34

    Odgovor: Stevan Raičković

    DVOJNIK

    On nema oči-al' me vavek gleda.
    Ima za mene uvek reč nemuštu.
    On prvi šane onu mis'o suštu
    Od koje bežim ko od vatre,leda.

    Kad pođem za njim-osvanem sred blata.
    Strašno me drži,a nema šake.
    Il' me pušta nebu pod oblake,
    A kad padam-on me ne prihvata.

    Zbog njega ćutim danima k'o mutav
    I nosim suvu stenu iznad vode
    A sam se pravim-prazan,lak i plutav.

    Kad reč zaustim-ja umesto eha
    Naježen čekam da me sveg izbode
    Slomljeno staklo njegovoga smeha.

    Stevan Raičković

  5. #35

    Odgovor: Stevan Raičković

    BUDAN SAN

    Ako pomakneš usne umiriće se more.
    Rasklopiće se školjke
    I zauvek će pevati ribama.
    Siđi u moj san
    S nogama od svetlosti
    I hodom koji se pretvara u bulku,
    U vodu
    I nešto kao sećanje,
    Tražio sam u srpskom govoru reč koja liči na
    tvoje oko.
    Ponavljao sam je tiho u sutonu
    U travi
    Malim mravima.
    Oprosti, bio sam smešan kao pre sto godina.
    Reč je u početku bila nalik,
    Pa je izgubila smisao.
    Ako je okreneš:
    U jedne prazne grudi useliće se zvono.
    (Da li si čula brujanje
    U polju
    Koje je pretvorilo svet u kišu?)
    Malo sam slab.
    Učini mi se: ptice su iz tvog porekla,
    A moje ruke su tek samo iz roda mesečine.
    Ako pomakneš usne:
    Školjke će zauvek pevati.
    Ribe će tihim klizanjem obeležiti srce
    U dubini.
    Ako zatvoriš oči ugasiće se svetlost.
    (Zamisli:vetar se skamenio,
    Ja sam udahnuo stenu.)

    Stevan Raičković

  6. #36

    Odgovor: Stevan Raičković

    POHVALA

    Hvala suncu, zemlji, travi.
    Hvala vazduhu što je plav.
    I hvala
    Evo
    Što imam govor.
    I gledam kako mili mrav.
    Hvala srcu za bol,
    Slavlja,
    Što ga probudi i šum blag.
    Hvala svemu što ostavlja
    Po svetu sen,
    U meni trag.
    I hvala ovoj ludoj glavi
    O koju lupa prostor sav.
    Hvala suncu,
    Zemlji,
    Travi.
    Hvala vazduhu što je plav.

    Stevan Raičković

  7. #37

    Odgovor: Stevan Raičković

    NEBO

    U toj dubini
    Plavoj
    I bez ruba
    Tražio sam,odavno,
    Goluba.
    Al sve što se iznad diglo
    Nestalo je.
    Gore su još samo plave boje.
    Tražiću ga još po krugu
    Vrtoglavom:
    Makar oči izgubio
    Sam
    U plavom.

    Stevan Raičković

  8. #38

Strana 3 od 3 PrvaPrva 123

Slične teme

  1. Mira Alečković
    Autor starsica u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 08.06.2016, 13:47
  2. Matija Bećković
    Autor Bishop u forumu Književnost
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 29.09.2014, 17:07
  3. Stevan Vladislav Kaćanski (1829-1890)
    Autor natasabog u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 07.02.2014, 22:37
  4. Stevan Stojanović Mokranjac
    Autor Leonard Peltier u forumu Muzika
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 09.07.2008, 11:37
  5. Profit i troškovi nezavisnosti
    Autor Bacanin u forumu Spomenar
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 04.12.2007, 15:11

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •