Poezija raspoloženja...
Strana 1 od 62 1231151 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 924
  1. #1

    Poezija raspoloženja...

    ...pristajem....
    biti Hram prijateljstva našeg
    svetionik ljubavi
    kiša jesenja
    more kestenja
    luka mira
    šuma iznenađenja
    cvet nadanja
    put neizvesnosti
    srce ludosti
    oluja strasti
    vetar radosti
    sunce strpljivosti
    jezero mudrosti
    romantična žena
    prijateljica draga
    pomalo tajanstvena
    ali... sretna

    nepoznat autor


    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  2. #2

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Dotakla bih te

    Dotakla bih te
    kao nekad.
    Da znam samo
    kojim putem
    snovima lutas
    trazeci ljubav,
    nasla bih te,
    dotakla bih te,
    kao tada...
    Da samo mogu
    da doletim,
    uzalud pruzam
    uvela krila
    ovo nebo
    ne razume srecu.
    Dotakla bih te
    kao zelja;
    znam da me zelis
    i da me pratis
    nekim mislima
    kad nikog nema
    da te utesim.
    U tom trenu
    na nekom drugom
    kraju ceznje
    ja sam sama.
    A dotakla bih te
    kao san,
    da smirim ti uzdah,
    da zacaram ti usne
    i umirim te rukama
    trazeci samo
    da me cvrsto stegnes,
    da mi samo kazes
    da sve proslo je.
    Dotakla bih te
    kao miris
    kad ides poljem,
    kad u njemu nadjes
    neki mali svet.
    I onda
    kad sve nestane,
    jos uvek osecas
    miris poljskog cveca,
    jos uvek si tamo
    jos uvek me pratis...
    Dotakla sam te
    svojim recima
    al nije to sve,
    ne, nije jos kraj,
    jos uvek cekam te...

    M.Miljkovic


    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  3. #3

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Reci mi

    Kroz noc
    koracam i cekam te
    kao da ides iza mene
    osecam te
    kao da me stalno pratis
    ...govorim ti
    neke slatke reci
    al tiho
    da ne cuju drugi
    onako kao i ti
    kad si prisao mi
    i sasvim blizu
    gorele su tvoje usne
    nisam te razumela
    ali sam znala
    sta si mi govorio
    kao i ti
    kad dotakao si mi usne
    i oziveo me
    posle hiljada praznih zivota
    vratio mi nesto
    sto se zove razlog
    da ne pobegnem
    i ne pocnem iz pocetka
    isti ovaj zivot
    po ko zna koji put
    sa ko zna kim
    dok zivim pored
    ko zna koga
    dok slusam neke poznate reci
    a ne razumem
    njihovu smisao...
    koracam
    kroz noc
    dok oluja se sprema
    osecam oko sebe
    neki cudan nemir
    kao da me pratis
    kao tvoje usne
    kao da slutis
    sta ti zelim reci...
    Reci mi!


    M.M.


    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  4. #4

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Tako bi volela!

    Tako bih volela da si mi blize
    tu bar u istome gradu,
    tada bih barem mogla da opravdam
    i suze i ovu nadu,
    da opet bicemo skupa...
    Bilo bi mi lakse mnogo
    mnogo lakse nego li sad
    mozda bi tada dopreti mogo
    do tebe moj glas.
    Vapaj za spas.
    Mozda bi ga tada cuo
    no i ako nebi
    znala bih u stvari da se pravis gluv
    i prestala tesiti se
    da me u stvari ne cujes dobro.
    Eh,da si mi samo malo blize
    da se sretnemo onako slucajno
    u nekim ulicama grada ovog
    pa da uporedimo otkucaje srca
    ja mog
    a ti tvog
    i vidimo kucaju li u istom taktu
    a ne ovako.....
    samo ispisane reci
    a opisnih prideva je tako malo
    u njih nece stati niti je stalo
    sve ono sto reci bih htela.
    I trcala bih za tobom ako treba
    klecala i molila pred nogama tvojim
    pogaziti ponos ni tog se ne bojim
    samo da shvatis koliko mi znacis.
    Samo da ti pokazem.
    Samo da ti dokazem
    da si mi sve,
    a ne ovako,samo prazne reci
    koje ti ni ne cujes
    i koje ignorises znam.
    Da...........
    sve bi bilo drugacije
    kada bi se dotakle ruke,
    a pogledi sreli
    shvatili bi sta hocemo,a sta smo hteli
    koliko smemo i koliko smo smeli
    poigrati se ljubavi ovom.....
    i prepoznao bi tada
    u mom oku tvoj lik,
    u mom srcu tvoje ime
    shvatio da te u celoj meni ima
    shvatio bi neshvatljivo
    ono o cem ti svo vreme pisem
    shvatio bi da u stvari za tebe disem
    radjam se i umirem u istom danu.

    Nn



    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  5. #5

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Sanjarenje

    Ponekad sanjam da imam krila
    i sedam svojih tovara zlata,
    da mogu svakom ko dobra vila
    staviti dukat, tiho, kraj vrata.

    Sanjarim: štapić čarobni imam
    i menjam, tako, svet preko noći...
    sanjarim kako bolesne primam
    i kako svakom mogu pomoći.

    I tako rastem, snovima vođen,
    pomalo tužan, jer nemam krila.
    Ali ja takav, kakav sam rođen,
    bar imam srce kao ta vila.

    Tako ne mogu nikom pomoći
    jer nemam štapić da zlato delim
    i nikom neću do praga doći.
    Ali bar sanjam, ali bar želim.

    Nedeljko Popadić


    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Usamljenje

    Volim da slusam vetar i kisu i da sam
    Lutam unaokolo kroz sumske tople tmine.
    Kad oblaci nebom nalete, ja sve njine
    Nade bih hteo i sve ciljeve da znam.

    Tesim se kad kao putnik u neki tudji stan
    Kroz prozor gledam: tiho sav svet taj nepoznati
    Posmatram kako zivi i srecan je i pati,
    Pa, negledavsi se, sve to odnosim u svoj dan.

    Al`nocu, kada zvezde gledaju u moj log
    I kad nemilosrdno sude nad mojom glavom,
    Zebem u dnu svog bica i posmatram sa stravom
    Tudjinu silnu i pustos sred samog srca mog

    Herman Hesse


    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  7. #7

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    U noci zachet,rodjen u njoj,
    progledah uz krik i gnev:
    Bi tezi majci jauk i znoj
    i crn te noci zev.

    A kad se suton razredi zli,
    dan tmuri razvi,o,
    to klupche dosadnih delova svi' ,
    bas tuzno klupche to.

    Sto mora biti... to ce doc.
    Iz rana bergle zja
    kroz niski prozor i kroz noc,
    i... postah pesnik ja.

    I buknu ljubav kroz pramen zut
    i oka rani jad.
    U rujnom ropstvu,bezbroj put
    kod zena bejah mlad.

    Sve gre ko to ce doc,o,gle:
    ta ljubav , stih , zal:
    I primi u korito sve
    te reke tihi val.

    Beh slep, ko mrachna noc i glad,
    o, nek sam slep i krut!...
    Al' neko razbi mrachni sklad,
    i reche: Hvataj put.

    Led beshe kreno noci te.
    jesenji puche ram.
    pomislih:-Eto, i reka gre.
    Pa krenuh i ja sam.

    Te noci reka u magli bi,
    u noci,kroz mrak gust
    i ta-neznana sidje ko sni,
    i na most stade pust.

    Sve beshe- oganj,ziv i blag,
    od vina,sneznog pra.
    Ko vide njezin pogled drag,
    taj znade ko je ta.

    Za ruku uze sad,
    pa gleda u lik moj.
    I masku belu pruzi tad
    i sjajni prsten svoj.

    "O, mani zivot, nek je muk
    ko sneg sam zvucna ja.
    Zivota drugog ja znam huk.
    i drukche moj plam sja."

    I zove ona.mami sve.
    Sneg skriva zemlju,krt.
    Ko l' peva,zvoni,u case te?
    Da l' drugi svet?
    Il' mukla smrt?


    {Aleksandar Blok}

    Ubica mekog srca.

  8. #8

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Znakovi

    I taman kad pomislim
    da si vec izbledio,
    odnekud se pojavis
    kao dim iz pepela...
    Uzalud ja krijem se
    i od tebe sklanjam se,
    prolazis kroz moje sne
    prolazis kroz zidove...

    Da mi srecu pokvaris
    malo da se poigras,
    kad na drugog pomislim
    misli da mi oteras...
    Bilo gde da krenem ja,
    okrenes mi znakove
    da ka tebi vode svi
    i posle tebe,
    opet ti...

    I taman kad zaboravim
    boju tvoga pogleda,
    dodjes da me podsetis
    kako tuga izgleda...

    Da ti glas nepoznajem
    mislila bih ljubav je,
    da me bol neodaje
    mislila bih vecna je...
    Bilo gde da krenem ja
    okrenes mi znakove
    da ka tebi vode svi,
    i posle tebe opet,
    TI...

    nepoznat autor


    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  9. #9

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Ponekad pozelim

    Ponekad
    Ponekad pozelim da
    zaspim kao more...
    Ni jedan val... ni malo vjetra..
    i da nikom nisam obala...
    Ponekad pozelim
    da se probudim kao ljetna oluja...
    da se vidi kako sijeva nemir u meni...
    da se cuju rijeci koje grme u meni...
    Nekad,
    samo nekad
    pozelim biti ono sto nisam...
    A sto ja to nisam?
    A sto ja tek jesam?
    Misao je osvojila Rijec, a
    kada misao osvaja njeznoscu
    onda je svaka rijec gruba..
    ...i suvisna...
    Za sebe sam uvijek govorila
    da sam slaba na njeznost, a
    misao da me osvaja...
    Znas,
    to je ona misao
    koja se tek nasluti, a
    ja je slikarskim kistom ukrasavam..
    kako mi godi...
    Tako ukrasavam
    neke moje bezbojne noci...i dane...
    I vjeruj kada kazem...
    Malo toga mi je svejedno, a
    puno toga mi je...sve
    Da, zaista...
    ponekad pozelim kao svi drugi reci
    da je zivot
    samo nepravilna izmjena radosti i tuge....
    srece i nesrece....
    ....Biti kao drugi!!!!
    Obicna...i uvijek tudja....nikad svoja...
    A ja znam tko sam....i sto sam....
    Nekad sam....samo svoja....
    Nekad...tudja...
    A li
    Nikad
    Svacija...

    by NANCI
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  10. #10

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    ЉУБАВИ МОЈА


    Љубави моја дођи, ни сада,
    У овом часу, ја тебе немам.
    Опрости љубави, први пут,
    После свих ових година,
    Тек на трен те заборавих.
    Опрости старој луди,
    Која је знала да те насмеје,
    И најлепше љуби.
    Тако ти си увек говорила.
    А ја то знао сам, сваки пут,
    Док сам те држао у наручју.

    Сећаш ли се љубави,
    Довело те је небо,
    Једног обичног поподнева.
    Лутала си падинама планина снова.
    Била си сама, уплашена.
    Бојала си се, бојала си се новог,
    И понекад, тек понекад,
    Очи би ти засјале,
    А то, ја сам видео.
    Сећаш ли се једина,
    Сећаш ли се,
    Како сам те гледао,
    Како си ме гледала?

    Зима је дошла.
    Тек једном, моје усне,
    Додирнуше ти врат.
    Ни сам не знам како,
    Ни сам не знам кад.
    Пролазило је време,
    Падаше последњи снегови.
    Хоћеш ли ме ти једном пољубити ?
    Упитао сам те.
    Пришла си, осетио сам твоје усне,
    Љубила си ме, и ја сам тебе љубио,
    Онда сам отишао, и вратио се,
    И увек сам се враћао.
    И смејали смо се, и волели исте ситнице,
    Волели јутарње сунце, волели ноћи,
    И дуге хладне зиме.

    Пролазиле су нам године,
    Говорила си, једном ћу отићи,
    Једном ћу морати отићи,
    И плакала си, ја плакао сам са тобом.

    Наједном, морала си поћи,
    На растанку ти рекла си, јавићу се,
    Рекла си, доћи ћу,
    Доћи ћу теби љубави, једном,
    Сад морам ићи.

    И сретао сам те.
    Сретао у ноћима, сретао у мислима,
    И љубио сам те, и чувао те,
    У сећању, у сновима,
    И нисам дао да ми те краду.
    Нисам те заборавио,
    Нисам могао да заборавим,
    Твој смех, твоје руке,
    Твоје пољубце, тебе.
    У сваком дану,
    У свакој ноћи, без тебе,
    Још памтим, памтим додире,
    Које даривала си ми ноћима,
    Памтим јутра,
    И сунце, које милова ти лице.

    Ево чекам љубави, чекам да дођеш,
    Опет је обично поподне, желим да те видим,
    Још једном, да осетим додир твојих руку.
    Желим да кажем оно што ти,
    Годинама си знала,
    А знала си да волим,
    Јер у дугим ноћима звала би,
    А ја бих долазио,
    И у сновима ти љубио лице, усне.

    Једина, љубио сам те, држао у наручју,
    Шаптао, смејао се, понекад плакао,
    И увек волео.

    Зоран Матић

    Из Данкина
    05.09.2003. године

  11. #11

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Rabindranat Tagore -Čeznem da ti kažem najdublje riječi

    Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
    ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
    Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
    Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

    Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
    ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
    Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
    Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

    Čeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
    Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
    Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

    Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
    strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
    Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
    Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  12. #12

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Svaki čovjek pati

    Svaki čovjek pati, al u tuđem oku
    svak miran izgleda krijuć bol duboku.
    Svatko sebe žali. Svatko iz svog jada
    zavidi drugomu, koji i sam strada.
    Ne znamo da muke u drugih postoje,
    jer ih svatko skriva kao i mi svoje.
    I svatko iz svoje duše ojađene kaže:
    Čitav svijet je sretan, osim mene.
    A svi su nesretni i svi, izgubljeni,
    mole nebo da im sudbinu izmijeni.
    Kad promjena dođe, vide za čas tili
    da su samo drugu nesreću dobili.


    Autor :

    Andr Chenier



    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  13. #13

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    ИЗАШЛА СИ


    Изашла си на прстима,
    Са још понеком,
    Подигнутом ствари са пода,
    Са капутом,
    Само пребаченим преко рамена.

    Изашла си на прстима,
    Из малене собе,
    Са старим изломљеним прозорима,
    И прљавим стаклима,
    На чађавој таваници.

    Изашла си на прстима,
    Пресачући оне степенике,
    Оне, за које сам ти говоро да шкрипе.

    Изашла си на прстима,
    После пољупца,
    Који си оставила у мојој коси,
    Пољупца који није смео да ме буди.

    И чуо сам твоје кораке,
    Кораке који одлазе,
    Са првим сунцем,
    Које је кидало јесење магле,
    Пале по углачаним тротоарима,
    По тротоарима,
    Који памте хиљаде корака,
    Али само твој корак,
    Сада за мене љубе.

    И нисам плакао.
    По први пут нисам плакао,
    Јер знао сам да рекла си:
    “ Вратићу се !”
    Знам, јер нисам спавао.

    И окренуо сам се у разбијеној тами,
    Сред малене собе,
    Где у постељи на узглављу,
    Твој мирс још је био,
    И њега тада уместо тебе,
    Уснама тужним ја сам љубио.

    Зоран Матић
    03.10.2005. године
    Poruku je izmenio masada, 04.04.2007 u 22:59

  14. #14

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    DOTAKLA BIH TE

    Dotakla bih te
    kao nekad.
    Da znam samo
    kojim putem
    snovima lutas
    trazeci ljubav,
    nasla bih te,
    dotakla bih te,
    kao tada...
    Da samo mogu
    da doletim,
    uzalud pruzam
    uvela krila
    ovo nebo
    ne razume srecu.

    Dotakla bih te
    kao zelja;
    znam da me zelis
    i da me pratis
    nekim mislima
    kad nikog nema
    da te utesim.
    U tom trenu
    na nekom drugom
    kraju ceznje
    ja sam sama.
    A dotakla bih te
    kao san,
    da smirim ti uzdah,
    da zacaram ti usne
    i umirim te rukama
    trazeci samo
    da me cvrsto stegnes,
    da mi samo kazes
    da sve proslo je.

    Dotakla bih te
    kao miris
    kad ides poljem,
    kad u njemu nadjes
    neki mali svet.
    I onda
    kad sve nestane,
    jos uvek osecas
    miris poljskog cveca,
    jos uvek si tamo
    jos uvek me pratis...
    Dotakla sam te
    svojim recima
    al nije to sve,
    ne, nije jos kraj,
    jos uvek cekam te...


    Maja Miljkovic
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  15. #15

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    ******
    Prvi je o tebi, ali nedoredjen.
    Ono čega nema ostaje i peče.

    Drugi je o tebi. Jabuke i voda
    drhte u daljini dok uza me hodaš.

    Treći je o tebi. Ne poznam ga više.
    Samo svjetlo munje, vedro crne kiše.

    Cetvrti je o tebi. Ne vidim ti oči.
    Tragovi u blatu, koraci u noći.

    Peti je o tebi, a ti si daleko
    do mrtvoga mora otišla si rijekom.

    Šesti je o tebi, kao da te ima,
    kao da si ovdje. Veče je, i zima.

    Sedmi je o tebi, jedva da ga čujem.
    Pod grlom u mesu skriva se. I ruje.

    Osmi je o tebi. Govori i ćuti.
    Ponavlja ga ptica. Ti ga nećeš čuti.

    {zvonimir golob}

    ******

    I nemoj, nikada nemoj da me tražiš,
    čak i ako se osmeliš
    pa to poželiš,
    čak i ako se na to odvažiš.
    Čak i ako ti konačno sine da sam ja Ona,
    jedina prava samo za tebe,
    ona jedna od miliona
    koja ti pruža more tišine
    i svu silinu uragana
    u istom trenu.
    Ne, nemoj da me tražiš,
    pusti me da sama svoje dane brojim
    dok postojim,
    dokle god trajem nekih dana,
    dokle god moje vreme curi.
    Nedaj da ti misli na tu stranu skrenu,
    nipošto nedaj.
    Ja se neizvesnosti više ne bojim
    ali bih radije da požurim
    i da se sakrijem u uspomenu.

    ******



    Ubica mekog srca.

Strana 1 od 62 1231151 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •