Mileva Maric
Rodila se na Nikoljdan 1875. Sreća u porodičnom domu Marićevih u Titelu tog dana kratko je trajala. Devojčici pri rođenju iščašiše kuk i obeležiše je za čitav život. Molili se njeni svetom Nikoli da zaštiti njihovo hromo čedo. No, beleg joj ostade. Da je imala dve zdrave noge, možda nikada ne bi stigla do univerziteta u Cirihu. Ostala bi u rodnom Titelu, rađala decu kakvom - takvom mužu i bila dobra majka i supruga. Ovako, morala je da beži od sažaljivih pogleda koji su je proganjali po Titelu, Rumi, Novom Sadu, Sremskoj Mitrovici, Šapcu, Zagrebu, u kojima je provela detinjstvo. Pobegla je od njih u svet brojeva i formula. U njemu je briljirala. Ubedila je sebe da je život matematika, i za nju više nije bilo prepreka. Potpuno se predala nauci, težila je da odgonetne misteriju života i smrti, pitala se jesmo li sami u svemiru, kuda se i kojom brzinom svetlost kreće. Verovala je da se odgovori mnogih nepoznanica nalaze u matematici.
U Cirihu je napravila presedan, postala je prva žena koja je položila prijemni ispit i dobila indeks politehnikuma, kao jedna od četiri žene na svetu kojoj je dozvoljeno da izučava "mušku" nauku. Njen talenat za matematiku i fiziku nisu mogli da ospore ni najveći skeptici. Bilo je jasno da je rođena da promeni svet. To je znao i mladi Albert Ajnštajn iz Ulma. Imao je 17, a ona četiri godine više kada su se prvi put sreli. Zajedno su slušali fiziku kod čuvenog profesora vebera. Zakoni, metode merenja u elektrotehnici, naizmenične struje, nebeska fizika, astronomija, Kantova filozofija, Štadlerova teorija naučnog mišljenja " bili su teme njihovih prvih razgovora. Kako je do rezultata dolazila uvek brže od njega, nije mogao da izdrži a da joj ne iskaže divljenje: "Vi, koleginice, sve sa lakoćom rešavate, kao od šale... meni ne ide baš najbolje. Nisam uvek dovoljno pažljiv i strpljiv. Kako to Vama uspeva?".
Gledajući njene oči, posmatrao joj je dušu. Nije mogao da odgonetne je li mu draži njen pogled ili čistota uma.
Šest godina kasnije Albert je završio doktorat, a Mileva predala diplomski rad. Radili bi noćima do u sitne sate, oboje ushićeni novim saznanjima. Živeli su za nova otkrića, maštali o zajedničkoj budućnosti. Albert joj je govorio: "Ushićen sam tvojom odlukom da upišeš fiziku i astronomiju. Posvetićeš se nauci... Ja obožavam muziku, i ti je voliš, ali za nas su fizika i matematika oblasti gde se najbolje snalazimo i u njima uživamo. Nadam se uspehu, pa da budemo asistenti na našem fakultetu..."
No, realnost je bila sasvim drugačija. Od nečega je trebalo živeti, a stalni posao nije bio na vidiku. Kada Albert nije primljen na mesto asistenta na Politehnikumu, Mileva je povukla svoj diplomski rad i odrekla se daljeg usavršavanja. Izabrala je odricanje.
Vratila se svojima nevesela i zabrinuta. Gomila pitanja bez odgovora. "Dete je začeto van braka. Njegovi se bore da nas rastave! Moji ništa ne znaju..." Na Savindan 1902. rodila je ćerku. Htela je da joj da ime Sava, ali je on voleo ime Lizerl. Ispunila mu e želju mislivši da je srećan što je postao otac. Nikada nije došao da ih vidi. Kada je konačno našao posao u bernu i mogao da im obezbedi pristojan život, na put je krenula samo Mileva. Znao je da se rođenjem deteta zatvara njegova perpektiva. Nauka nije smela da trpi. Mileva se ponovo odriče zbog njega. Ovaj put, deteta. Dala ju je na usvajanje i nikada je više nije videla.
Venčali su se 1903. Na putu ka sreći bila je još jedna prepreka -Albertova majka, Jevrejka koja kraj svog sina nije želela hromu Srpkinju. Izmišljenom bolešću mučila je sina, pothranjivala mu grižu savest, a snahu mrzela do kraja.
U braku Ajnštajnovih rođeni su Hans Albert i Edvard, ali i prve ideje o teoriji relativiteta, koje je Mileva razrađivala u pauzama između kućnih poslova i dečijeg plača. Ber, Prag, Cirih, Berlin. Sve je manje vremena za trenutke ljubavnog i naučnog zanosa. Muka je sve više. Albert se povukao kada je mali Edvard oboleo od neizlečive šizofrenije. Nije umeo da se bori. Ona se zadovoljila ulogom majke, verujući da će se vratiti nauci. Bilo joj je dovoljno da sarađuje na radovima koji će proslaviti njenog muža. Verovala je da su njih dvoje jedno. Ajnštajn "Ein Stein " jedna stena. A on ju je slomio. Stao je na nju, njegovu stepenicu ka nebu, temeljac svog uspeha i razbio je posle 11 godina. Pobegao je u zagrljaj rođake Elze. Poklekao je pod bremenom majčine mržnje, razorio porodicu, oženio se rođakom, ostavio svoju decu da bi priznao tuđu.
No, pismo koje joj je Albert poslao pred razvod dovelo ju je do nervnog sloma. Nakon hiljadu redova ispisanih u čast njihove ljubavi, redove sadističke hladnoće nije mogla da podnese. Oporavila se Mileva, ali njeno srce nije. Snalazila se kako je znala, brinula o svoja dva sina.
Albert je dobio Nobelovu nagradu za rad o fotoelektričnom efektu. Njen udeo u njemu nikada nije javno priznao. A nije ni ceo svet. Sve što ju je povezivalo s tim nestalo je na volšeban način. Možda je jedini dokaz za njen doprinos u teoriji koja je razdrmala 20. vek dao sam Albert kada joj je predao celokupan iznos od Nobelove nagrade. Možda je to bilo njegovo priznanje.
Na dan kada je čula za Hirošimu i Nagasaki, imala je prvi moždani udar. Kao da su Albertova atomska jezgra eksplodirala u njenoj glavi. Sahranjena je na Nordhajm groblju u Cirihu 4. avgusta 1948. Moguća "majka" teorije relativiteta još jednom je bačena u zaborav. Tri metra pod zemljom, bez imena na nadgrobnoj ploči, a preko nje dva bezimena Švajcarca.
~~~~~~~
Mileva Marić - Ajnštajn sahranjena je 1948. godine na ciriškom groblju Nordhajm u aleji zaslužnih građana. Izdržavanje grobnog mesta niko nije plaćao, pa je, prema pravilim agroblja, trebalo da se preore kada se navrši 25 godina od sahranjivanja. Međutim, zahvaljujući Petru Stojanoiću, članu Teslinog memorijalnog svetskog udruženja, koji je pet godina tragao za Milevinim grobom, mesto je ipak otkriveno 23. juna 2004. Na parceli 9, kraj groba broj 9357, 29. avgusta 2004. održan je prvi parastos ženi koja je toliko zadužila svetsku nauku. Međutim, nadgrobna ploča još uvek nije podignuta. Vlasti grada Ciriha dale su dozvolu za njeno postavljanje, ali niko u Srbiji izgleda nije zaslužen za to. Mileva i dalje čeka.
Bojana Sanader / Blic žena
Mileva Maric
Srbija odala počast Milevi Marić-Ajnštajn
Arhijereskom liturgijom u srpskoj pravoslavnoj crkvi u Cirihu juče je počela ceremonija odavanja počasti fizičarki Milevi Marić Ajnštajn, koja je rođena u Titelu 1875. godine, a preminula 1948. godine u Cirihu.
Liturgiji u Srpskoj Pravoslavnoj crkvi u Cirihu prisustvovao je ministar za dijasporu Srđan Srećković, čije je ministarstvo bilo incijator akcije da se Milevi Marić Ajnštan, 61 godinu posle smrti, konačno oda priznanje za veliki doprinos nauci, s obzirom da je, prema nekim relevantnim podacima, ona značajno doprinela vrhunskom naučnom radu svog supruga, nobelovca Alberta Ajnšatajna.
Spomen ploča Milevi Marić Ajnštajn otkrivena je u Aleji zaslužnih građana na groblju Nordhajm u Cirihu, gde počivaju njeni posmrtni ostaci, koji od 1975. godine, nisu imali nadgrobnu ploču, s obzirom da niko nije plaćao održavanje. Do 2003. godine, zbog toga, šira javnost nije znala gde je sahranjena Mileva Marić Ajnštajn.
Nakon liturgije, ministar za dijasporu Srđan Srećković rekao je agenciji Beta da je ovo veliki dan za srpski narod i državu, jer prvi put, posle 61 godinu, odaje priznanje naučnici Milevi Marić Ajnštajn.
"Ovo je veliki događaj za srpsku dijasporu, s obzirom da će danas biti otkrivena i spomen ploča Milevi Ajnštajn. Verujem da će ovo doprineti i poboljšanju položaja naše nacionalne zajednice u Švajcarskoj, kao i poboljšanju imidža države Srbije u Švajcarskoj", kazao je Srećković i dodao da u eri opšte globalizacije, Srbija mora da čuva svoju tradiciju, istoriju i veru, ali i velikane.
"Nadam se da se nikada više neće dogoditi da država Srbija zaboravi ljude kao što je Mileva Marić Ajnštajn", naveo je on.
Srećković je rekao da je ponosan na to što je Ministarstvo za dijasporu inicijator projekta. On je zahvalio udruženju Srba u Švajcarskoj kao i Srpskoj crkvenoj opštini u Cirihu, koji su pomogli u realizaciji projekta.
"Ovo je dobar pokazatelj, koji upućuje sve koji žele da grade modernu i demokratsku Srbiju, da je neophodno odati počast svima koji to zaslužuju", rekao je Srećković.
On je izrazio uverenje da se nikada više neće dogoditi da se ne zna gde je grob vrhunskog naučnika kao što je Mileva Marić Ajnštajn.
"Bilo je puno nepravdi koje moramo da ispravimo", istakao je Srećković.
Liturgiji u srpskoj crtvi u Cirihu prisustvovao je i ambasador Srbije u Švajcarskoj Milan St. Protić. Posle popodnevnog otivanja spomen ploče Milevi Marić Ajnštajn, u Cirihu je priređen i multi-medijalni performans "Oratorijum za Milevu Marić Ajnštajn".
Izvor: Blic