Sloboda savremenog coveka - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 18 od ukupno 18
  1. #16

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka

    Pitanje promena i bunta u umetnosti vise nije stvar avangarde nego pitanje ocuvanja ljudskog dostojanstva, identiteta i zdravog razuma.
    Svi TV ekrani, svi bilboardi, sve novine odasilju nam samo jednu sliku stvarnosti. Jednu komercijalnu stvarnost, u kojoj postoji samo ono sto se da prodati na trzistu.
    Svi zajedno odasilju samo jednu sliku, stvarnost u kojoj su svi odnosi na kraju materijalisticki, u kojoj je redukcija coveka na robu, na stvar dovedena tako daleko da se vise ne moze podneti.
    U knjizarama su knjige koje nam govore da se okrenemo mastanju i snovima, carobnim svetovima magije, proslosti. Da okrenemo glave jedni od drugih, da se posvetimo samozadovoljavanju sopstvenog ega, u kome se u medjuvremenu stvorila praznina koju bezuspesno pokusavamo da popunimo gomilama klima uredjaja, aparata za kafu, etc.
    Dosta je! Sada je stvarno dosta!
    Neka se isprazne knjizare! Neka svi pisu i objavljuju svoje knjige u skolskim sveskama.
    Vratimo knjizevnosti osnovni smisao. Neka knjizevnik postane pisac. Neka se knjige citaju svuda, neka te knjige nesto znace.
    Neka ideje zrace sa zidova, neka nase reci budu nesvarljive onima koji bi da komercijalizuju svet. Neka nase reci postanu teske, neka se kriju potajno, nek se zbog njih ide u zatvor. Neka ljudi ponovo daju jedni drugima nadimke po likovima iz nasih knjiga.
    Neka svi pisu! Znamo da su nasi svakodnevni zivoti milion puta zanimljiviji od laznih svetova "decaka carobnjaka" i tragaca "misterioznih kodova".
    Pisimo pesme na listovima papira i ubacujmo ih u postansku sanducad. Delimo ih u autobusu i tramvaju.
    Pokrenimo se, pre nego sto mainstream u potpunosti ne promeni skolske programe i zauvek sahrani mastu u svom komercijalnom grobu.
    Odbacimo sve pokusaje medija da nas ukljuce u svoj sistem.
    Pokrenimo se.
    Sada!
    nomen est omen
      Vrh

  2. #17

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka

    Zeljeno stanje sveta koje nam prikazuju progresivni mediji, promoteri modernog i urbanog jeste Open minded, proizasao ispod liberalnog kaputa, karakterisan u startu ovim sorosovskim epitetom (open, dakle otvorenog uma). U Srbiji takve ljude vole i B92 i MTV i sve druge istance koje prednjace u promociji novog i demokratskog

    Razlika izmedu otvorenog trzista, otvorenog drustva i otvorenih pojedinaca tj. pojedinaca sa otvorenim umom jeste u razmeri, nivou detalja. Stanovnici otvorenog drustva koji interaguju na otvorenom trzistu ne mogu nikako biti zatvoreni jer je svaka zatvorenost zapravo odstupanje od otvorenosti kao najpozeljnijeg stanja. Otvoreno trziste je u medjuvremenu postalo svima jasna kategorija, Sta je to otvoreno drustvo, o tome se jos uvek spore levi i liberalni filozofi.
    Ali ko su i kakvi su to open minded ljudi?
    Ne radi se samo o analogiji. Oni koji su open minded su zaista otvoreni za sve opcije, nista ih ne moze iznenaditi, ni prema cemu ne osecaju organsku naklonost ili odvratnost. Oni su savrseni trzisni odlucivaci, minimalni, refleksni automati koji se uvek krecu u smeru maksimalmog dobitka (novcanog, emocionalnog ili nekog drugog) onako kako je opisano u teoriji igara koja se danas cesto koristi kao naucno i teorijsko opravdanje za trzisnu tranizciju i represivno transformisanje nasih prostih zivota u smeru maksimalne degradacije. Racionalnost svrsishodnost, asertivnost, fokusiranost jesu apsolutno obavezne karekteristike ovih novih ljudi. Oni su lideri ili su would be lideri, oni biraju, odlucuju. Medijski generisani simboli velikom brezinom teku kroz njihovu glavu, oni reaguju na nadrazaje koji teku medijskim i drugim prostorima. Oni u svemu ovome reaguju iskljucivo racionalno jer delovanje open minded je uvek racionalno, a da im um nije otvoren bili bi manje racionalni jer reka raiconalnih i medijskih smbola ne bi mogla da im prolazi kroz um i zato se smatra da je stanje otvorenog uma najbolje za racionalno odlucivanje. Tako uostalom tvrde i propagandne masine Hollywood-a, Discovery kanala, National geographic i ostalih proizvodjaca jednog nadasve otvorenog uma i pogleda na svet.

    Ljudi otvorenog uma su dakle umno, misaono otvoreni. Iako im mozak nije bukvalno otvoren uklanjanjem dela lobanje, isti je transparentan, kao i demokratske institucije, kroz njega ideje prolaze lako, brzo, leprsavo bez stvaranja snaznih utisaka koji bi mogli da poremete process i uspore simbiolicki tok (pipeline, jos jedan koncept preuzet iz industrije i management-a). Simboli dakle zadrzavaju svoju ne-inertnost prolazeci kroz open minded um. Nema u njemu nicega sa cime bi se oni zakacili, skoro da bi se dalo zakljuciti da je um open minded pojedinca prazan, da su oni praznoglavi kako se kaze u narodu, i to i jeste tako, ali naravno samo uslovno. Open minded, nije prazan u sintaksnom smislu, um takodje sadrzi simbole, kopije simbola koji su jednom davno prosli kroz otvoreni um i tu se replicirali poput virusa. Ukratko, um open minded pojedinca prepun je simbola koji se tu u ritmu neke postmoderne pesmice (ili stiva Milorada Pavica) razmnozavaju, menjaju mesta i opste jedni sa drugima. Um open minded pojedinca jeste inkubator simbola.

    Upravo to da opste simboli a ne ljudi jeste glavna karakteristika open minded komunikacije. Svet se percipira indirektno, telesne karakteristike nisu idealne stvaran svet nije svodiv na lepotu simbola. Zato za njega u open minded umu nema mesta. Ova komunikacija se da racionalno opisati, pa se na sve sto moze biti njen sadrzaj referira kao na racionalni, pojednostavljeni proces (client-server, consumer-producer etc).

    Zato open minded pojedinac tezi da redukuje sebe i svet oko sebe da bi lakse sve sazeo u simbol i ucinio dostupnim jedinoj vrsti komunikacije za koju zna i koja je moguca kada je um otvoren.

    Naravno, open minded ljudi imaju i tela i ta tela se krecu i imaju svoje zahteve kojih open minded ne moze tako lako da se oslobodi (uprkos snazno izrazenoj zelji). Tela su inertna i ogranicena, i zato open minded pojedinac kontrolise svoje telo, svoje neintelektualne porive.
    On nije seksista, i tela drugih nece ga izazvati da posegne za njima, svakoj telesnoj interakciji predstoji usmeni ili pismeni dogovor ili sporazum. Svi su oni identiteti, tj. tela su im zaogrnuta plastom Identiteta; to i nisu obicni ljudi nego identiteti.

    Kao sto je nekada, u starom, animistickom svetu sve imalo dusu, dusu, tj metafizicka svojstva sada sve nema vise nista u sebi, ali je sve identitet i svemu se moze pridodati ime. U tom izvrnutom samanistickom svetu, isto kao i u tradicionalnim verovanjima, onaj ko poznaje ime stvari, onaj koji indentifikuje procese, taj ima moc. Ovo shvatanje dostize svoju rasprostranjenost devedesetih sa usponom anglosaksonskog managementa, u kome gotovo magijska identifikacija pojmova, procesa i nadmodeliranje stvarnosti imaju glavnu metafizicku ulogu.

    Zakljucak je, open minded ljudi i popularnost open minded kulture nisu se pojavili slucajno i ne nalaze se medju nama nasom voljom. Ona jesu deo ideoloske razrade kapitalistickih raiconalizacia i preko su potreban kapitalistickom nacinu zivota i proizvodnje.
    Open minded pojedinac je dakle ne-slobodni proizvod jendog vremena, jedne potrebe koje kompanije i univerziteti imaju za odredjenim psiholoskim profilom kadrova. Ovaj profil poslusan je sistemu bezgranicno, cak i kada konstruktivno i analiticki protestuje. On ne moze da posumnja. Open minded nivo i strukturu smeca koje kupuje, pojedinac potreban je ikao savrseni potrosac, bez obzira na svoj imvni koje obozava.

    Open minded pojedinac jeste udarna pesmica savremene, liberalne degradacije i redukcije drustva i coveka. Um mu je otvoren, nema granica, sve je moguce. Kroz tu rupu na lobanji, kroz taj prikljucak, on pusta Spektakl u sebe i postaje njegov sastavni (biomehanicki) element.
    nomen est omen
      Vrh

  3. #18

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka

    Najogavniji deo svakog drustva je njegova elita. Nju uvek cini grupa ljudi koja najdublje sledi represiju i deluje u skladu sa represivnim autoritetom i ideologijom vlasti bilo da se radi o kultu licnosti vodje ili apstraktnom kultu autoriteta olicenom u Trzistu.
    Elita je represija, sve vestine elite, njihova "visoka strucna sprema", "talenti", i slicno posledica je represije kojom su pomenuti clanovi elite bili izlozeni u detinjstvu (od strane sopstvenih roditelja).

    Elite pokrecu ratove. One podrzavaju izbor i vrse propagandu za popularisanje nacionalnih vodja. Naucne elite testiraju bombe sa osiromasenim uranijumom, testiraju napalm, kulturne elite pokrecu novinske kampanje i pojavljuju se na televiziji da bi ohrabrile mrznju i mobilisale za ratove. Elite su uvek u sluzbi vlasti i autoriteta.
    Smatracjuci sebe "agentima lepote i estetike" one sebi daju za pravo da estetski sude, a onaj ko ne prolazi estetski sud elite najcesce gubi pravo na puko postojanje.
    Recimo, hrvatskoj eliti Srbi su nadasve nekulturni i odvratni, u pitanju je cista apstrakcija, srpskoj eliti oko SPC i Akademije nauka odvratni su Albanci.
    Zapadna liberalna elita gnusa se Arapa i Muslimana i zato se svaki put pokreti izraelske armije docekuju sa mirnim zadovoljstvom.

    Elite dakle kreiraju modu, kreiraju TV program. One su vlasnici fudbalskih klubova. Svrha elite jeste jedino promocija kulture te iste elite. Samim tim i unistenje onih koji se u sliku sveta kulture odredjene elite ne mogu uklopiti.
    Setimo se upravnika nacistickih logora. Cerke su im obicno odlicno svirale klavir, a sinovi recitovali nemacku klasicnu poeziju.
    Elita odlucuje ko sme, a ko ne sme da zivi, ko je prljav, ko je cist, ko smrdi, ko mirise. "Obicni ljudi" obicno nemaju vremena da se zabavljaju sa tom ideologijom.
    "Obicni ljudi" se ogranicavaju imitiranjem i implementacijom snova elite: cupanjem noktiju, silovanjem, paljenjem i pljackom, ali elita je ta koja im kaze da ne treba da osecaju krivicu u da nisu ubice nego heroji. Recimo, spaljivanje vestica koincidira sa masovnom pojavom "doktora teologije".

    I zato. jedino ukidanje pretpostavki za stvaranje elita moze da prekine ovaj lanac udesa. Opasnost po drustvo ce biti manja tek kada se elita obezvredi, kada simboli i fetisi elite budu izvrgnuti ruglu i javno stavljeni na stub srama.
    Naucimo da ih preziremo! Naucimo da preziremo poduhvate i dostignuca elite! Od puta na Mesec nemamo nista, snicle se mogu prziti i u tiganju koji nema teflonsku podlogu.
    nomen est omen
      Vrh

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Sloboda
    Autor Goga u forumu Filozofija
    Odgovora: 35
    Poslednja poruka: 23.05.2013, 00:40
  2. Two And A Half Men / Dva Ipo Coveka
    Autor Charlie Harper u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 29
    Poslednja poruka: 23.03.2012, 15:19
  3. Strahovi savremenog muskarca
    Autor swba u forumu Muška kafana
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 10.08.2010, 15:32
  4. Sta coveka cini covekom?
    Autor bellissima u forumu Filozofija
    Odgovora: 39
    Poslednja poruka: 01.09.2009, 10:25
  5. Ljubav izmedju coveka i zivotinje
    Autor ZOE u forumu Životinjsko carstvo
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 12.08.2009, 21:16

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •