Stanislav Vinaver - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 21 od ukupno 21
  1. #16

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    VAL

    Hoće li ceo obuzeti svet
    Bregovi što pokretom potmulim
    Glomazan valjaju val?

    Obzorja su u talasa slutnji,
    Ježi se život i prošlost,
    Planinama kraja nema.

    Sve je njihov drhtavi bruj,
    Sve kleca, zaustavlja se,
    Groznicom mutnom zaputio se um.
    Mucanjem bunovnim sriče se vasiona:
    Blizina, daljina, uzrujani lik
    Nameće svoj brzi obuhvat,
    Svoj krvavi strasni pečat.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #17

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    GRAD NAD MOREM

    Treba ti slom i strasni trepeti,
    I žetva čežnje i slast odluke,
    I prebol krvi, i spas poruke.

    Treba ti smrti zanosa gorka,
    Beskrile sumnje prkosa slepa,
    Treba ti jeze žuboran zastoj -

    Pa kad se ognja svud razbukti žar,
    Kada se bure svud razjari val,
    Treba ti neki nov Smaragdni grad!

    Da jasno - slavno - vedro - kristalno
    Pozdraviš boja divnu rešenost,
    Crteža zlatnog večnu dozrelost.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #18

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    PRIVIDOM

    Prividom jave, prizive krive,
    U likovanju smernih otkrića,
    Čekam: gde mutna bezumlja žive.

    Bludne se svesti bolno rastutnje
    Za gorki prelom sitnoga bića,
    Za pregor umlja, za prebol smutnje.

    Mađijom teškom mračnih vrlina
    Opet ću piti bezmerne slutnje:
    Zvezdanih noći pradrevna vina.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #19

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    KATEDRALA

    Na malenim kolicima
    Vukao sam teški kamen
    Sa planine u dolinu.

    Bezbrojni su tamni ljudi
    Vukli kamen što će crkva
    Da postane raspevana.

    U sred svoga gluha posla
    Zastajahu očajnici
    Moljahu se svome svecu.

    Grehovi se nakupili
    Mutnim rojem prekobrojem
    I ko gavran srce kljuju.

    Grehovi su preogromni
    Rad kojih su ostavili
    Svoga doma toplo gnezdo.

    Pristignu ih na prepade
    Puni mraka besovskoga
    I iskonskih čudovišta.

    Svaki sebi strašan dođe
    I kukavan nepočinstvom
    Nepristupan spaseniju.

    Grehove će otkajati
    Vernim hodom smernom strepnjom
    Blagom mišlju krotkim činom.

    Ne znam mesto te planine
    Ne znam pada te doline
    Ne znam doba te starine.

    Ne znam ime hrama onog
    Niti sveca kom se diže
    Niti roda koji zida.

    Teglio sam celom dušom
    - Za molitvu oproštajnu
    Nije bilo više snage.

    I opet će pokolenja
    Crkvi stvarat zvučni blesak
    Za boravak anđelima.

    I drugi će neki govor
    Da zazvoni na usnama
    Da procveta u srcima.

    I molitve drugačije
    Raščiniće tamu sveta
    Uzrujnijim romorenjem.

    Sam samotan i bez druga
    Ja ću večno vući kamen
    Za sve nove bogomolje.

    Za svetlije i jasnije
    Blistavije i strasnije
    Žubornije i glasnije.

    Gde god grehom strepnja cvili
    Gde očajna sumnja mili
    Gde se miso sebe boji:

    - Dok ne bude pretvorena
    Cela zemlja od kamena
    U molitvu od plamena.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #20

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    Citat fixer kaže: Pogledaj poruku
    i sve raskujmo što je gospod skov'o

    -manifestni/poetički je usklik stanislava vinavera u pesmi "geteu" (1911)-
    najradikalniji poziv na rušenje starih, institucionalizovanih vrednosti (onih koje su
    svojim kritičkim/teorijskim autoritetima promovisali i štitili bogdan popović i jovan skerlić).
    žestina pobune mladih protiv starih, novih protiv konzervativnih, najčešće se izricala
    u polemičkim sporovima, ništa ređe i u stihovima sa poetičkim/programskim obeležjima
    (ćurćin, stefanović, vinaver, d. mras, d. mitrinović itd.)
    O, ljudi, ljudi, u ognjenom spletu,
    O, ljudi, u ognjenom spletu ljudi,
    Besom i bunom zagrmte po svetu.

    Nek bunt zeleni iz sna mlaka budi
    Nek iz sna budi, bunt, zeleni, mlaka.
    Na otpor vrele čeličite grudi.

    Prezrenjem bolni, sred triumfa laka,
    Zemljom zatreste tom, što večno, tačno,
    Po računicama okreće se, đaka.

    Novog i Novog, na tle ovo plačno,
    Novog i Novog, na tle plačno ovo,
    I dajte zračnog, na tle ovo mračno.

    I sve raskujmo što je Gospod skovo.


    (Varoš zlih volšebnika)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #21

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    VIJEM

    Vijem, vijem nezahvalno
    Zanos sna i svesti cvast
    U odjeka zlu oblast
    Krijem, krijem prepečalno.

    Čeznem, čeznem značenjima
    Prekinutu tanku nit,
    Greznem, greznem značenjima
    Nepoznat i znamenit.

    Gredem, gredem tajnom slavom
    Ničji ne znam tamni kroj:
    Trenutaka upokoj
    Predem, predem zaboravom.

    Krojim, krojim ostvarenja
    Beskonačnu rukovet,
    Rojim, rojim razvedrenja
    Koren mi je ceo svet
    Zanesen i obuzet.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Stanislav Grohovjak (Stanislaw Grochowiak)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 20.01.2012, 00:18
  2. Stanislav Baranjčak (Stanislaw Baranczak)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 02.01.2012, 23:28

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •