Sta je to sto vam nedostaje iz detinjstva ?Neka igracka,osoba, ...bezbriznost,masta bez granica,vera u ljude ...?
Sta je to sto vam nedostaje iz detinjstva ?Neka igracka,osoba, ...bezbriznost,masta bez granica,vera u ljude ...?
I may not be perfect but I'm always me
Sve ovo gore navedeno,a mozda najvise energija i snaga koju kao deca posedujemo u ogromnim kolicinama a sada bi mi pored brojnih obaveza dobro dosla...
I may not be perfect but I'm always me
ponekad mi nedostaje ona bezbriznost... odes da spavas, ne pravis u glavi planove za sutra, vec usnis u sekundi i ustanes cio za nove pobjede
You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.
Nedostaje mi da se ponekad, onako ne planirano pokupim iz stana, odem kod nekoga na kafu bez najave. Ili da izadjem i prosto proshetam se gradom i sluchajno nekoga sretnem pa da na kraju negdje "zaglavimo". Nedostaje mi slobode, nedostaje mi spontanosti. Mrzim planiranje .
PS
Ovo je nevezano za djetinjstvo i igrachke, al' mi ipak nedostaje
Crvenu maramu nosiću ja i plavu kapicu, tralalala
Crvena zvjezdica na kapi sja, o vratu marama, tralalala
Upravo tako swbo,ponekad imam osecaj da se ponasam kao robot,unapred imam isplanirana bar dva dana...
Jeste ta spontanost koju spominjes Papak,vezana za detinjstvo,cini mi se da je mi odrasli sve vise gubimo...
Poruku je izmenio Goga, 25.07.2008 u 22:07 Razlog: Dva uzastopna posta
I may not be perfect but I'm always me
Iz detinjstva pa ne bas puno,koje bezbrizne igre,reka,suma,malo snega,sad ne znam sta mi nedostaje,pa nista valjda,nije mi potrebno nista,jedino mi nedostaje moj pokojni brat
No me toques
Jedna osoba mi nedostaje, uVek i jako, moja mama...
sa godinama sve više i više...
za sve ostalo, u ovom ludom vremenu,
koje kao da nas izdaje,
nemam vremena za razmišljanje...
ne želim da ga imam...
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
bezbrižnost i jurcanje svuda kao muva bez glave. onaj osjećaj kad se zaigrate na ulici, pa kad vam je najbolje, mama vas zove na ručak, a vama to tako teškooooo (u principu, to vam je tada najgora muka na svijetu ). nedostaje mi i moja crvenkapica od plastike (iako sam imala hiljadu fancy lutaka, ja se uvijek sjetim baš te "skrnave" crvenkapice, koja je realno bila najružnija od svih lutaka, ali sam je ja najviše voljela ), i baš mi je žao što je više nema
nattydread is coming to dinner
Nedostaju mi moje bake Melanija i Draginja.
Nedostaje mi drug s kojim sam odrasla.
Nedostaje mi moj pas Lina.
Bili su deo mog detinjstva i odrastanja, a sada ih vise nema.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Nedostaje mi sve iz osamdesetih godina .....kada nismo jurili vreme, gledali da li ce stici racuni ......onda smo ziveli ...po meni jako lepo......pored otvorenih prozora smo spavali ....a sada koliko imamo lokota na vratima......
Ih a sta mi to samo ne nedostaje od tad!!!! Kada se samo setim koliko sam bezbrizan bio, sanjao o novom fudbalu, o dudu isped kuce koje je prkosno stajao neosvojen, o tome kako cu pored komsijskog kuceta da prodjem i maznem onaj najmanji bostan ali zato najsladje pojeden sa kumom Draganom. Ih, ali su se te godine malo promenile(poraslo se). Tada sam po celi dan mastao o komsinicama (posebno o Gordani) koja je bila u mojom ocima sve ono dobro sto zenski svet predstavlja. Doduse nisam ni mogao da pretpostavim da je svet kvaran a nisam verovatno ni mogao da znam. Pa onda one prve ljubavi ciste kao decija suza pa makar i bila platonska kad ti po povratku iz skole posalje onaj najsladji poljubac na dlanu i poruku okicama da je pored tvog imena u svom dnevniku secanja zapisala 2 srca i vezala ih nitima trajanja. Ta radoznalost da ces probati nesto novo,tajno, uci u svet odraslih, preskociti sve ono sto te je ciilo decakom sa mirisom djurdjevka i sveze pokosene trave u nozdrvama - detinjstvo. Olako sam odbacivao sve sto je bilo za broj manje za koju godini mladje i brzao, Bog mi je svedok kako mi je zao sto i dan danas ne nosim patike br.36 i sto curice ne lude kad izvedes neki dobar stos i fintiras svog druga dok se on batrga kao bucov u vodi. Mnogo toga verujte mi, bez sale. Ekonomska zavisnost od roditelja mi i nije predstavljala neki problem jer lako se stizalo na drugi kraj SVETA NA KRILIMA SNA. Nedostaju mi braca i sestre koji su sa mnom delila sve ono dobro i zlo u malenom kutku na severu Banata pored Begeja. To mesto mi nedostaje strasno, ponekad ga i sanjam kao da je svetlosnim godinama udaljeno od mog Panceva. I neka dva plavo zelena oka koja su me tko silno volela, a ja to nisam umeo prepoznati. Eh to je bilo vreme ...
Poruku je izmenio ivan_pa, 15.08.2007 u 12:53 Razlog: GRESKE
nedostaje mi samo detinjstvo.... svi oni bezbrizni nestasluci - eeeeeh!!!! Ide zivot.... ali cega se cesto secam su letnji pljuskovi..... Igram se napolju, suncan letnji dan, odjednom naidje crn oblak i sruci toplu letnju kisu. Izuvam se i tako bosonoga sljapam po baricama. Zatim, sunce ponovo grane a vazduh zamirise nekako sveze i cisto
neunistiva zlojebaba!