pita od jabuka koju je pravila jedna baka i pita od krompira koju je pravila druga baka... Baki više nema a meni posle njih ni jedna pita sa jabukama ili krompirom nije dovoljno dobra...
pita od jabuka koju je pravila jedna baka i pita od krompira koju je pravila druga baka... Baki više nema a meni posle njih ni jedna pita sa jabukama ili krompirom nije dovoljno dobra...
...svi mukarci misle da su bogovi...samo im niko nije rekao da su ene ateisti...
Nedostaju mi mirisi...
Baka je pravila najlepše krancle i vanilice, posipala ih vanil šećerom, orasima... pa kad uđem iz dvorišta u kuhinju, a ona tek izvadila iz rerne...
Pamtim i onu njenu teget kecelju sa velikim džepom u kome se uvek nalazilo nešto za mene...
Onaj njen osmeh kad me vidi da ulazim...i ono njeno ''Soko, moje crno oko''...
Bože, kakvi lepi, bezbrižni dani...kada sam živela za vikend i odlazak na selo kod nje...nedostaje, baš mi nedostaje...
Odlasci kod bake,sa kojom sam uzivala u svemu,udovoljavala mi je u svemu,specijalno je i sa puno ljubavi spremala za mene najlepsu hranu.Niko nije znao kao ona da mi ulepsa detinjstvo.Bliskost sa tatom mi jako nedostaje,nase setnje,putovanja i dozivljaje koje mi je pricao,iz njegovog detinjstva.To pamtim kao da je juce bilo.Ali onaj zagrljaj,zastitnicki to mi najvise nedostaje.
...da zastanem na ulici, istresem sitnish iz dzepova i kupim malo pecenog kestenja!
Nedostaje mi detinjstvo ali i secanja na njega polako blede. Voleo bih da bar jos jednom protrcim bos ulicom pokusavajuci da stanem na sto vise otpalih dudova, da uzivam u njihovom mirisu koji se siri na sve strane, da jos jednom ne mogu da operem noge pre spavanja od pecata koje su ostavili zgazeni dudovi na njima....da zaspem mirnim snom ne opterecujuci se sta i kako sutra.
Cudno je kako je malo potrebno da budemo srecni a jos cudnije koliko cesto nam bas to malo nedostaje.
Kuća u kojoj smo tada živeli, njem miris i tajanstveno carstvo na tavanu... Na taj tavan se odlazilo prolaskom kroz posebna vrata koja su gotovo uvek bila zaključana...Kao da ponovo čujem škljocaj ključa u staroj bravi... Škripu vrata... Škripu drvenih stepenika... Šum lepeta golubijh krila...Vidim trak svetlosti koji je ulazio kroz okruglo prozorče... Meka prašina nakupljena na kutijama koje su krile silno nebrojeno blago... U jednoj- prastari Politikini zabavnici, u drugoj mamine ploče, u trećoj- moje bele sandalice kada sam bila baš, baš mala... Malo dalje moja kolica prekrivena nekakvim ponjavama, stari dušek na naduvavanje spakovan u veliku kesu... Bratove izgustirane igračke, tetkin ašovčić za cveće...Moje sanke Ogrooomna lopata za sneg ali i za sve ostalo...Paučina koja se presijava na onom jednom traku svetlosti i rastače u dugine boje... Komšijska mačka koja se muva posvuda za mnom... Onda glasovi iz dvorišta koji me dozivaju... (Šta gde sam se opet zavukla? Ne može čovek na miru ni da istražuje)...Čarobni svet detinjstva
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
nedeljno popodne kad bi smo sa sestrom dosli kuci umorni od celodnevnog igranja na snegu, majka nas ceka gotovim ruckom....a kuca mirise na sveze kolace...onda sledi poseta bakama i dekama, druzenje sa sestrama i bracom....igranje narazlicitih igara, smejanje, prepricavanje viceva, strasnih prica...zajednicko gledanje televiziske serije "Moj brat Tom" i plakanje zbog tuznog zavrsetka...
decija sanjarenja....
Nedostaje mi ...Da me majka pokrije,ususka,poljubi i kaze''Laku noc moja ..''.
I kao nekim cudom,zaspim i a san zdrav,deciji.
A izjutra ceo svet moj,nebo plavo,moje oci sirom otvorene,a ruke rasirene i spremne
da ceo svet zagrle.
A sada je sve drugacije...sad sam ja ta koja pokrije moje dete,i uvek legnem pored
mog sina i gledam ga kako spava...mozda se ja tako vracam u neko vreme koje mi
nedostaje...u mirise detinjstva..u to neko najbezbriznije doba.
********
Nedostaje mi da onako kao nekad davno na brzinu doručkujem, pa napolje s društvom, sve dok neko od ukućana ne počne da me traži po komšinskim baštama i viče "ruuučak". Onda da ručam, pa onda me opet nema dok ne počnu da viču "veečeeraa". Ako izboksujem i žmurke posle večere, joj to je bilo...
Sad sam ja ta koja uzvikuje nazive obroka i nahvatava gladne...
Vrag odneo šnalu...
Nedostaje mi cale.. Danas sam intenzivnije mislila o njemu nego obicno..
Vidim sad da sam promasila temu..
Nema veze..
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
uchiteljica Azra u davnashnja, sreca vremena, koja nam je bila neshto poput druge majke...
a danas je gledam nervno popushtenu, neurednu, neuglednu, blijedu i ispijen u..i redovno mi se ochi suza napune...
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović
Divno sam detinjstvo imala.....i ne mogu reci da mi ne nedostaju neke situacije, ali ne patim za njima, jer imam cega lepog da se secam i to mi ispunjava dusu...Neki ljudi na zalost nemaju tu vrstu zadovoljstva...Nostalgija postoji, ali najvise u smislu bliskosti...Tada je bliskost medju ljudima bila veca, izlazili smo, dolazili jedni kod drugih, druzili se na taj nacin...Danas, internet je ljudima pruzio da budu dostupniji jedni drugima, ali se ona vrsta bliskosti koja je nekada postojala, time i izgubila....Dostupniji jesmo, ali bliski nismo....Povrsnost medjuljudskih odnosa je sve veca, umesto da je sve manja.....kad se vec pruza prilika....
Eto, to je ono sto mi najvise nedostaje iz vremena kad sam bila mlada i zelena....
Kitnikez...nedostaje mi onaj bakin kitnikez od dunja...
Pre neki dan sam na Spensu na Novosadskoj jeseni kod jedne žene kupila kitnikez i pričala drugarici kako je to moja baka pravila i kako sam to volela... Sedosmo nas dve na klupu i krenule sa degustacijom i...ne ni izbliza nije kao bakino...
Sad, da li mi nedostaje baka ili je njen kitnikez stvarno bio drugačiji, ne znam...Ali još uvek pamtim kakvog je bio ukusa, miris, čak i onaj poslužavnik u kom ih je servirala...
Nedostaje mi kada sam se kao klinac igrao po kvartu u pesku,jaooo tu je bilo dozivljaja,zaljubljivanja,tuce,plakanja,otimanja igracaka,druzenja,igranja zmurke,suge... nedostaje mi odlazak sa babom u zeleznicki park gde sam se vijao sa psima jer sam uvek isao u deo parka koji je namenjen njima (nije ni cudo sto sam u srednjoj izabrao smer veterinarski tehnichar)...nedostaje mi proadavanje maslachaka sa drustvom ispred sajma,joj kad se toga setim kad smo jednom prodavali a sajam bio bas otvoren i cale naisao i video nas,kako me je jurio da me bije al hvala Bogu znao sam sve stekove po kvartu tako da nisam ni dobio batine jer sam se vratio tek uvece kad je legao da spava ima tu mnogo stvari koje mi nedostaju ali vecine ne mogu da se setim kad se setim jos neceg piskaracu ovde
Poruku je izmenio IvChA, 26.10.2009 u 12:55
Opet mi more nedostaje i morska hrana, gambasi,... ni slike ne pomažu.
Poruku je izmenio Cecara, 02.02.2015 u 21:52
Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...
Bane Krstić