Sta je to sto vam nedostaje iz detinjstva ?Neka igracka,osoba, ...bezbriznost,masta bez granica,vera u ljude ...?
Sta je to sto vam nedostaje iz detinjstva ?Neka igracka,osoba, ...bezbriznost,masta bez granica,vera u ljude ...?
I may not be perfect but I'm always me
Sve ovo gore navedeno,a mozda najvise energija i snaga koju kao deca posedujemo u ogromnim kolicinama a sada bi mi pored brojnih obaveza dobro dosla...
I may not be perfect but I'm always me
ponekad mi nedostaje ona bezbriznost... odes da spavas, ne pravis u glavi planove za sutra, vec usnis u sekundi i ustanes cio za nove pobjede
You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.
Nedostaje mi da se ponekad, onako ne planirano pokupim iz stana, odem kod nekoga na kafu bez najave. Ili da izadjem i prosto proshetam se gradom i sluchajno nekoga sretnem pa da na kraju negdje "zaglavimo". Nedostaje mi slobode, nedostaje mi spontanosti. Mrzim planiranje .
PS
Ovo je nevezano za djetinjstvo i igrachke, al' mi ipak nedostaje
Crvenu maramu nosiću ja i plavu kapicu, tralalala
Crvena zvjezdica na kapi sja, o vratu marama, tralalala
Upravo tako swbo,ponekad imam osecaj da se ponasam kao robot,unapred imam isplanirana bar dva dana...
Jeste ta spontanost koju spominjes Papak,vezana za detinjstvo,cini mi se da je mi odrasli sve vise gubimo...
Poruku je izmenio Goga, 25.07.2008 u 23:07 Razlog: Dva uzastopna posta
I may not be perfect but I'm always me
Iz detinjstva pa ne bas puno,koje bezbrizne igre,reka,suma,malo snega,sad ne znam sta mi nedostaje,pa nista valjda,nije mi potrebno nista,jedino mi nedostaje moj pokojni brat
No me toques
Jedna osoba mi nedostaje, uVek i jako, moja mama...
sa godinama sve više i više...
za sve ostalo, u ovom ludom vremenu,
koje kao da nas izdaje,
nemam vremena za razmišljanje...
ne želim da ga imam...
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Nedostaje mi sve iz osamdesetih godina .....kada nismo jurili vreme, gledali da li ce stici racuni ......onda smo ziveli ...po meni jako lepo......pored otvorenih prozora smo spavali ....a sada koliko imamo lokota na vratima......
nedostaje mi samo detinjstvo.... svi oni bezbrizni nestasluci - eeeeeh!!!! Ide zivot.... ali cega se cesto secam su letnji pljuskovi..... Igram se napolju, suncan letnji dan, odjednom naidje crn oblak i sruci toplu letnju kisu. Izuvam se i tako bosonoga sljapam po baricama. Zatim, sunce ponovo grane a vazduh zamirise nekako sveze i cisto
neunistiva zlojebaba!
Da bas mi nedostaje vera da su svi ljudi dobri i neiskvareni (kako je lepa decija naivnost-zivis u savrsenom svetu)
Ne treba ovaj zivot shvatati suvise ozbiljno kada ionako nećemo zivi iz njega izaci.
Mnogo trenutaka koji se ne mogu vratiti,
malo više smeha,malo manje tuge.
Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.
Nedostaju mi moji Majka i Deda.
Nedostaje mi vera da će neka drugarstva trajati večno.
Nedostaje mi uverenje da su mi roditelji moćni i večni.
Nedostaje mi veliki odmor.
Nedostaju mi moje ružičaste naočare kroz koje sam gledala na svet.
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....