Da bas mi nedostaje vera da su svi ljudi dobri i neiskvareni (kako je lepa decija naivnost-zivis u savrsenom svetu)
Da bas mi nedostaje vera da su svi ljudi dobri i neiskvareni (kako je lepa decija naivnost-zivis u savrsenom svetu)
Ne treba ovaj zivot shvatati suvise ozbiljno kada ionako nećemo zivi iz njega izaci.
Mnogo trenutaka koji se ne mogu vratiti,
malo više smeha,malo manje tuge.
Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.
Nedostaje mi moj klavir koji je "zarobljen" u cvecu koje vec zeljno iscekuje lepo vreme,ne bi li ga izneli napolje na sunce,a ja bih tada napokon mogla ponovo da tesim svoju dusu kraj klavira.
" Ljude treba suditi samo po njihovim vrlinama , a ne po njihovim manama; medjutim,po vrlinama nas ocenjuju samo nasi prijatelji, a nasi neprijatelji nas ocenjuju samo po nasim manama."
sto sam starija detinjstvo mi nedostaje, upravo onako kako sam ga ja prozivela, neobuzdana masta, vragolije, bezbriznost i mnoooooogo mamine ljubavi
neunistiva zlojebaba!
Nedaostaje mi onaj crtani u 19 sati i petnaest minuta
Nedostaju mi nedjelje u kojima nam je mama gulila kožu i tjeme kupajući nas i spremajući za školu u ponedjeljak...
Nedostaju mi igre lastiša...za vrijeme velikog odmora...
Nedostaje mi odvrnut radio do daske,nedjeljom,kada je tata slušao
prenos utakmica iz svih glavnih gradova tadašnje nam zemlje...
Nedostaju mi mirisi djetinjstva...ta neka bezbrižnost...sigurnost...
...u traganju za djetalinom sa četiri lista,ostaćemo djeca zauvijek....
Mama.
Nedostaje mi i moj veliki brat, kome sam ja bila omiljena mala seka....
Cesto me je nosio na ramenima, bila bih prestravljena, al ponosna...
Osecaj bezbriznosti...
Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
osjecam neku dozu dusevne praznine... nedostaje nesto tu... al sta
You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.
Nedostaje mi ono bezbrižno jurcanje na ulici sa društvom, posebno kad je vreme letnjeg raspusta, pa se skupimo sa raznih strana i organizujemo takmičenja i razne igre... eh...
I ona opuštenost,bez velikih planova za sutrašnji dan, skupićemo se opet svi napolju pa ćemo se dogovoriti šta i kako ćemo provesti dan...
I nedostaju mi drugarice iz onog doba, volela bi znati šta sada rade i kako provode leta...
Nedostaje mi moj najbolji frend na celom svetu s kojim sam poslednje dve godine moga osnovnog školovanja delila klupu... E Tommy... Ni jedna najbolja drugarica mu nije bila ravna... Užasno bih volela da ga vidim...
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
Ona vremena kada sam bila po 2-3 mjeseca na moru u kampu. Našlo bi se nas 20-tak klinaca koji smo palili i žarili po obali s gitarama i pošalicama.. To se sve razvodnilo kako smo odrastali u studente i kako smo izlazili iz doba tinejđera.
Fali mi.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Extremno veliki broj drugova iz detinjstva,koje su odneli ovi prokleti ratovi,a Boga mi,i saobracajke. Ali ... idemo dalje ...
Ako vam je dobro ... onda nista!
Bezbrižnost.
Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.