šta mislim o jugonostalgiji?
sve najgore
a i o jugonostalgičarima ne mislim puno bolje
da je bilo malo više razuma, a mnogo manje alavosti našeg kralja 1918. pa da smo lepo napravili veliku srpsku državu, ne sumnjam da bi danas bili jedna od vodećih evropskih zemalja, u svakom pogledu... to smo mogli tada kao pobednička sila, da zaokružimo sav prostor na kome živi naš narod... naše vajne komšije nisu bili čak ni ratni gubitnici, nego potčinjeni narodi u gubitničkim vojskama .... našom nepromišljenošću i glupošću, vaskrsli smo hrvatsku i slovenačku državnost, pa nam se to žestoko obilo o glavu svega dvadesetak godina kasnije .....
na Brozovu, komunističku Jugoslaviju zaista ne vredi trošiti puno reči ... ni 15 godina nakon formiranja SFRJ, u državi su počeli da bujaju razni nacionalizmi, dok na kraju nisu prerasli u krvavi građanski rat ... ako se masakr i krvoproliće koje se na ovim prostorima desilo za vreme WW2, moglo posmatrati u svetlu opšteg svetskog krkljanca, početak devedesetih je jasno pokazao koliko je bilo iluzorno očekivati da Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci, Crnogorci, i onaj narod iz sadašnje Federacije BIH - žive zajedno u jednoj državi ...šiptarska plemena da ne pominjem, oni sami sa sobom ne mogu da žive
..... bilo, ne ponovilo se nikad više ...
posmatrati Jugoslaviju bez ovog istorijskog konteksta, uzdisati za njom u fazonu "jaooo kako nam je bilo lepo pod Titom, ijaooo pa mogli smo svuda da putujemo, ijaooo al' smo lepo živeli" - je po meni površno!