Uroš Predić (Orlovat, 7. decembar 1857. - Beograd, 11. februar 1953.), jedan od najvećih srpskih slikara realizma, pored Paje Jovanovića.



Rođen je u Orlovatu, a osnovnu školu završio je u Crepaji. Posle Gimnazije (pančevačke realke, koja je kasnije dobila ime po njemu), otišao je na Akademiju u Beč 1876.

Završio je Umetničku akademiju u Beču 1880. godine u klasi profesora Gripenkerla (Christian Grieppenkerl). U toku studija dobio je Gundelovu nagradu - za slikanje uljem po muškom modelu. 1882. radio je u privatnom ateljeu prof. Gripenkerla, a u periodu 1883-1885. bio je asistent Umetničke akademije u Beču. U to vreme po uputstvu prof. Gripenkerla i arhitekte Hanzena izradio je 13 slika mitološke sadržine za friz Parlamenta u Beču. 1885. vraća se u Orlovat i radi seriju slika iz života svojih seljaka. Zatim je 1886-1889. boravio u Beogradu, 1890-1893. u Novom Sadu i u Starom Bečeju. 1894-1909. živi u Orlovatu, a od 1909. do smrti u Beogradu. Svoje slike prvi put izlaže 1888. godine u Beogradu. Imao je veliki broj izložbi u zemlji i inostranstvu. U svom slikarskom opusu najviše je negovao portret i ikonografiju.

Jedan je od osnivača društva Lada 1904. i bio je neprekidno član ovog društva kao i njegov dugogodišnji predsednik. Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 26. januara 1909., a 3. februara 1910. za redovnog člana. Jedan je od osnivača Udruženja likovnih umetnika u Beogradu 1919. godine i prvi njegov predsednik.


Od žanr scena, poznata dela su Vesela braća i Siroče (na majčinom grobu), zatim istorijska dela su Bosansko-hercegovački begunci i Na Studencu. Jedna od najpoznatijih njegovih slika je Kosovka devojka. Uradio je čuvene portrete predsednika Akademije: Sime Lozanića, Stojana Novakovića (1920.), Jovana Žujovića (1921.), Jovana Cvijića (1923.), Đorđe Vajfert (1927.) Slobodana Jovanovića (1930.), Bogdana Gavrilovića (1935.) i Aleksandra Belića (1940.). Zatim portreti Mihaila Petrovića (1943.), Ksenije Atanasijević (1917.), Brane Petronijevića (1911.) itd.

Uroš Predić je oslikao prelepi ikonostas bečejske pravoslavne crkve i ikonostas u kapeli bečejskog veleposednika Bogdana Dunđerskog. Osim toga naslikao je više ikonostas zbog kojih se ocenjuje da je poslednji značajan srpski ikonopisac.

Umro je 1953. u Beogradu, u svojoj 96. godini, kao najstariji srpski slikar. Prema sopstvenoj želji sahranjen je Orlovatu. I u dubokoj starosti bio je pun radne energije i vedrine. Nekoliko meseci pre smrti peo se na stolicu da ređa neke slike u svom ateljeu, pao je i tom prilikom se povredio (polomio nogu), od toga se nikada nije potpuno oporavio i ubrzo je umro.

Njegova najpoznatija slika je "Kosovka djevojka".



"Kosovka djevojka" je jedna do najpoznatijih Predicevih slika zapoceta pred I sjetski rat 1914. godine, a zavrsena 1919. godine. Nastala je prema ikonografskom modelu Ferda Kikeresa iz 1879. godine. Predic se do 1914. bavio ilustrovanjem narodnih pjesama, pa je i prvu verziju ove slike radio za Kolo srpskih sestara radi reprodukovanja na razglednicama u humanitarne svrhe. Drugu verziju slikao je za oleografsku reprodukciju koju je Adam Caklovic uradio u Zagrebu 1920. godine. Misija ove slike bila je patriotska, a to je ostalo vise ilustrovano nego monumentalno djelo. Predic je predstavio bojiste neposredno poslije Kosovske bitke 1389. godine izvukavsi u prvi plan djevojku Kosovku i narodno srednjovijekovno odijelo. Djevojka pruza pomoc ranjenom srpskom junaku pojeci ga vodom iz zlatnog krcaga. Istorijska kompozicija je smjestena u u ljetnji pejzaz, u zoru, kad nebo radja dan, a priroda se budi procvetalim makovima. Staticka kompozicija obiluje detaljima, palim borcima, realistickim prikazima. Besprijekorno izvedena slika je primjer umjetnickog shvatanja koje je ovaj slikar usvojio i njegovao do zavrsetka studija na umjetnickoj akademiji u Becu.

{peuzeto s neta, inspire izlozbom nedavno odrzanom u Novom Sadu... }