Uroš Predić (1857-1953)
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Uroš Predić (1857-1953)

    Uroš Predić (Orlovat, 7. decembar 1857. - Beograd, 11. februar 1953.), jedan od najvećih srpskih slikara realizma, pored Paje Jovanovića.



    Rođen je u Orlovatu, a osnovnu školu završio je u Crepaji. Posle Gimnazije (pančevačke realke, koja je kasnije dobila ime po njemu), otišao je na Akademiju u Beč 1876.

    Završio je Umetničku akademiju u Beču 1880. godine u klasi profesora Gripenkerla (Christian Grieppenkerl). U toku studija dobio je Gundelovu nagradu - za slikanje uljem po muškom modelu. 1882. radio je u privatnom ateljeu prof. Gripenkerla, a u periodu 1883-1885. bio je asistent Umetničke akademije u Beču. U to vreme po uputstvu prof. Gripenkerla i arhitekte Hanzena izradio je 13 slika mitološke sadržine za friz Parlamenta u Beču. 1885. vraća se u Orlovat i radi seriju slika iz života svojih seljaka. Zatim je 1886-1889. boravio u Beogradu, 1890-1893. u Novom Sadu i u Starom Bečeju. 1894-1909. živi u Orlovatu, a od 1909. do smrti u Beogradu. Svoje slike prvi put izlaže 1888. godine u Beogradu. Imao je veliki broj izložbi u zemlji i inostranstvu. U svom slikarskom opusu najviše je negovao portret i ikonografiju.

    Jedan je od osnivača društva Lada 1904. i bio je neprekidno član ovog društva kao i njegov dugogodišnji predsednik. Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 26. januara 1909., a 3. februara 1910. za redovnog člana. Jedan je od osnivača Udruženja likovnih umetnika u Beogradu 1919. godine i prvi njegov predsednik.


    Od žanr scena, poznata dela su Vesela braća i Siroče (na majčinom grobu), zatim istorijska dela su Bosansko-hercegovački begunci i Na Studencu. Jedna od najpoznatijih njegovih slika je Kosovka devojka. Uradio je čuvene portrete predsednika Akademije: Sime Lozanića, Stojana Novakovića (1920.), Jovana Žujovića (1921.), Jovana Cvijića (1923.), Đorđe Vajfert (1927.) Slobodana Jovanovića (1930.), Bogdana Gavrilovića (1935.) i Aleksandra Belića (1940.). Zatim portreti Mihaila Petrovića (1943.), Ksenije Atanasijević (1917.), Brane Petronijevića (1911.) itd.

    Uroš Predić je oslikao prelepi ikonostas bečejske pravoslavne crkve i ikonostas u kapeli bečejskog veleposednika Bogdana Dunđerskog. Osim toga naslikao je više ikonostas zbog kojih se ocenjuje da je poslednji značajan srpski ikonopisac.

    Umro je 1953. u Beogradu, u svojoj 96. godini, kao najstariji srpski slikar. Prema sopstvenoj želji sahranjen je Orlovatu. I u dubokoj starosti bio je pun radne energije i vedrine. Nekoliko meseci pre smrti peo se na stolicu da ređa neke slike u svom ateljeu, pao je i tom prilikom se povredio (polomio nogu), od toga se nikada nije potpuno oporavio i ubrzo je umro.

    Njegova najpoznatija slika je "Kosovka djevojka".



    "Kosovka djevojka" je jedna do najpoznatijih Predicevih slika zapoceta pred I sjetski rat 1914. godine, a zavrsena 1919. godine. Nastala je prema ikonografskom modelu Ferda Kikeresa iz 1879. godine. Predic se do 1914. bavio ilustrovanjem narodnih pjesama, pa je i prvu verziju ove slike radio za Kolo srpskih sestara radi reprodukovanja na razglednicama u humanitarne svrhe. Drugu verziju slikao je za oleografsku reprodukciju koju je Adam Caklovic uradio u Zagrebu 1920. godine. Misija ove slike bila je patriotska, a to je ostalo vise ilustrovano nego monumentalno djelo. Predic je predstavio bojiste neposredno poslije Kosovske bitke 1389. godine izvukavsi u prvi plan djevojku Kosovku i narodno srednjovijekovno odijelo. Djevojka pruza pomoc ranjenom srpskom junaku pojeci ga vodom iz zlatnog krcaga. Istorijska kompozicija je smjestena u u ljetnji pejzaz, u zoru, kad nebo radja dan, a priroda se budi procvetalim makovima. Staticka kompozicija obiluje detaljima, palim borcima, realistickim prikazima. Besprijekorno izvedena slika je primjer umjetnickog shvatanja koje je ovaj slikar usvojio i njegovao do zavrsetka studija na umjetnickoj akademiji u Becu.

    {peuzeto s neta, inspire izlozbom nedavno odrzanom u Novom Sadu... }

    Ubica mekog srca.

  2. #2

    Odgovor: Uroš Predić (1857-1953)

    Spomen-ploča slikaru Urošu Prediću

    U Svetogorskoj ulici 27 u Beogradu 25. juna biće otkrivena spomen-ploča slikaru Urošu Prediću (1857-1953).


    Spomen-obeležje će u 13 časova otkriti pomoćnik gradonačelnika Beograda Gorica Mojović, a o stvaralaštvu Uroša Predića govoriće profesor Miodrag Jovanović.

    Inicijativa za postavljanje spomen-ploče potekla je od istoričara umetnosti i kustosa Narodnog muzeja u Beogradu Petra Petrovića, u znak sećanja na istaknutog umetnika koji je na toj adresi živeo i stvarao.

    Sredstva za izradu i postavljanje spomen-obeležja izdvojena su iz budžeta grada Beograda.

    Spomen-ploča rad je vajara i livca Zorana Kuzmanovića. Otisak s likom umetnika preuzet je s reljefa iz 1918. koji je u zbirci Muzeja grada Beograda i rad je Periše Milića.

    Uroš Predić bio je jedan od najvećih srpskih slikara realizma. Najviše se bavio portretima i ikonografijom.

    Završio je Umetničku akademiju u Beču, bio je redovni član Srpske kraljevske akademije i jedan od osnivača Udruženja likovnih umetnika u Beogradu.

    Izvor B92

  3. #3

    Odgovor: Uroš Predić (1857-1953)

    “Kraljica“ u Beogradu



    Izvaredan portret kraljice Natalije Obrenović iz 1903, rad velikog srpskog slikara i Pupinovog intimnog prijatelja Uroša Predića (1857-1953) koji je, kako su „Novosti“ ekskluzivno objavile, u martu otkriven posle više decenija od misterioznog nestanka iz Srbije, na jesen - dolazi u Beograd!
    Vlasnik ove slike Zoran Sretenović, Kanađanin srpskog porekla, kako saznajemo od dr Aleksandra Kadijevića, Sretenovićevog zastupnika, odlučio je da „Kraljicu Nataliju“ ekskluzivno prikaže javnosti i to u Srbiji. Pre nego što ona zauzme istaknuto mesto u njegovoj kolekciji u Torontu - „Kraljica“ će na jesen biti prikazana na 15 dana u Beogradu, a postoji mogućnost da „otputuje“ u još jedan grad u Srbiji. Kako su pregovori sa beogradskim muzejima još u toku, Kadijević ne želi, dok ugovor ne bude potpisan, da spekuliše u kojoj će to kući kulture publika moći da vidi ovu izuzetno dobru i zanimljivu sliku nekad čuvene lepotice - kraljice Natalije Obrenović.
    Kadijević kaže za „Novosti“ da je prethodno neophodno ugovoriti sa Ministarstvom kulture bezbednosne i pravno-tehničke uslove dolaska slike, izlaganja i, potom, njenog iznošenja.
    Sliku je Sretenović kupio krajem prošle godine kod londonske aukcijske kuće „Bonhams“, a prethodno se nalazila u Francuskoj u veoma značajnoj privatnoj kolekciji poznatog francuskog noveliste Pjera Lotija (1850-1923). Upravo se ta kolekcija smatrala jednom od najznačajnijih privatnih kolekcija u Evropi, a danas je deo muzejske kolekcije u njegovoj rodnoj kući u Rošeforu.
    Po dolasku u Kanadu - 1994, Zoran Sretenović (48 ), ekonomista, sa suprugom u Torontu otvara galeriju, gde prikazuju svoju kolekciju koju su doneli iz Beograda: „Tako je započeo naš galerijski rad, lep i interesantan ali potpuno nedinamičan. Potpuno van našeg temperamenta.“
    Sretenovići „dinamizuju“ život i posao - prvo postaju posetioci lokalnih pa internacionalnih aukcijskih kuća. Danas Zoran Sretenović sarađuje sa 150 aukcijskih kuća u Severnoj Americi i Evropi.
    Sretenović ocenjuje da je srpsko tržište slika još uvek u povoju, da nema ozbiljnih aukcijskih kuća, da nema pravne regulative ili je ona vrlo restriktivna pa se zato pribegava švercu i crnom tržištu. Istovremeno u zapadnom svetu zakonska regulativa je vrlo stimulativna. Nema carina za umetnička dela, kompanije i svi kojima je to posao su oslobođeni poreza na promet pri uvozu umetnina... Jasno, kao i drugde, domaća dela od nacionalnog značaja ne mogu da napuste zemlju, ali zato vlasniku biva isplaćena adekvatna nadoknada ako želi da otuđi delo.

    Lepo i korisno
    Moja ljubav prema umetnosti omogućila mi je, kaže Sretenović, da kroz posao art-dilera spojim lepo i korisno, ostvarim i slobodu sopstvenog biznisa i mogućnost zarade za život. Kao i za većinu poslova i ovde je najznačajnije steći poverenje, kako kod aukcijskih kuća tako i kod klijenata, ali i to poverenje zadržati.

    Dela
    U kolekciji porodice Sretenović nalaze se dela najznačajnijih srpskih umetnika - pre svega Paje Jovanovića, Milene Pavlović-Barili, Veljka Stanojevića, Dada Đurića... Ali, tu je i niz dela inostranih umetnika, a među njima i skulpture Arhipenka, Dalija.

    izvor:
    vecernje novosti
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •