Pre izvesnog vremena citao sam jedno stivo i to me je podsetilo na moju artikulaciju istovetnu tom stivu prilikom razgovora sa dvoje prijtelja pre nekih pola godine.
Uopste me ne zanima kako ce na ove reci reagovati neko ko anarhista nije. Jer, dovoljno je postaviti samo dva pitanja svakom da bi se dobio jednoznacan odgovor; osoba moze biti ili nesamosvesna ili anarhista.
Iako prica pocinje relacijom ekvivalencije izmedju samosvesti i anarhizma, nikako ne znaci da je deklarisanje anarhistom ulaznica za samosvest. Kao sto i nije neophodno da se samosvestan covek deklarise kao anarhista (iako ce iz mog sistema vrednosti biti anarhista).
Pitanja koja valja postaviti svakom ko za sebe tvrdi da je samosvesno bice a da nije anarhista su:

1) Da li smatras da je prihvatljivo da jedno ljudsko bice vlada drugim?
2) Da li smatras da je prihvatljivo da jedno ljudsko bice ima ekonomsku moc nad drugim ljudskim bicem?

Iako su ova dva pitanja u srzi jedno, namerno sam ih razdvojio zato sto postaje toliko ukorenjeni mitovi da se sa jedne strane vladanje jednog ljudskog bica nad drugim smatra losim, dok se ekonomska vlast ne smatra losom. Eto, to je prirodno. I ne samo to. Do te mere je taj mit usadjen, da retko ko uopste to postavlja sebi kao pitanje.
Nema price sa onim ko smatra da su medjuljudski odnosi uredjeni na osnovama borbe za opstanak, tj.,da su ljudi zivotinje. Jer, onaj ko tako nesto smatra, sam(a) sebe stavlja u poziciju zivotinje. A sa zivotinjama se ne prica. Mozemo se klonuti krupnih zverki, mozemo se boriti za opstanak ugrozenih vrsta, mozemo cak i sprovoditi eksperimente u cilju uspostavljanja primitivne komunikacije sa onim inteligentnijim. Ali, ravnopravno ne mozemo razgovarati. Jedino ako nesto ne pomuti nase humanocentricno stanoviste o intelektualnoj superiornosti ljudi na Zemlji, s tim da je to jedna druga prica.
Isto tako nema nikakvog stvarnog razgovora sa ljudima koji potvrdno odgovore na prvo, drugo ili oba pitanja. Sa njima se moze pricati o vremenu ili hemijskim procesima, ali ti su ljudi, iako u sebi mogu sadrzati bezbroj izuzetnih ljudskih osobina, po svom stavu vrlo bliski onim o kojima sam pricao redak iznad. Njima je prihvatljivo da uzimaju stvari u svoje ruke i odlucuju o buducnosti drugiih ljudi. Oni za sebe smatraju da su bozanstva i da je ceo zivot jedan mit kome su oni srediste. Ti ljudi NISU SAMOSVESNI.
Pomislio sam da medju antiautoritarnim liberalima postoji puno ljudi koji su vrlo bliski anarhistickim stavovima. Na svoje neprijatno iznenadjenje, poceo sam dobijati upravo darvinisticka opravdanja za kapitalizam. Da su takvi ljudi manjina, mesto bi im bilo u psihijatrijskim ustanovama. Nazalost, oni su vecina danasnjice.

Jedino sto imam da kazem posle takvih razgovora jeste da me takav stav tera da ponekad imam razumevanja za ono sto Al Kaida radi. Jer, prilagodili su se dobro svetu u kom jaci opstaje, iako taj svet oni nisu stvorili; iako nasilje ne podrzavam.
A kad neko odrecno odgovori na oba pitanja, a za sebe kaze da anarhista nije, onda cu se zadovoljiti time da takvu osobu licno smatram anarhistom. I bice mi drago sa njom saradjivati.
Jos je samo potrebno pronaci kakvih je osobina samosvest kod anarhista.