Svest i samosvest - Strana 4
Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234
Prikaz rezultata 46 do 50 od ukupno 50
  1. #46

    Odgovor: Svest i samosvest

    Zeleci izraziti prepoznavanje ili unutrasnju kompatibilnost s nekim, kazemo da smo s tim nekim "na istoj valnoj duzini". To prepoznavanje uglavnom se dogadja na polju slicnih zivotnih vrednosti, zelja i interesa. Kako se menjaju nasi unutrasnji prioriteti, tako se menja i nase celokupno zracenje, odnosno frekvencija koju emitujemo sa glavnog odasiljaca svog unutrasnjeg sveta.

    Frekvencije na kojima funkcionisemo stalno se izmjenjuju - postoje stabilne i manje stabilne zone, slojevi ocaravajuce muzike i slojevi belog suma. Kako je svaka osoba nosilac vrlo specificnih iskustava, spektra emocija i nacina razmisljanja, specificno je i frekvencijsko zracenje koje prema nama odasilja.

    Ako su frekvencije kroz koje osoba primarno funkcionira zasicene tjelesnocu i materijalizmom, onda ce se u odnosima "na toj frekvenciji" najbolje i osecati. Ukoliko je primarni "licni prizvuk" intelektualizam i ironija, to je ono sto ce u odnose ugradjivati. Postoji bezbroj kombinacija - ljudi se susrecu u kreativnosti, u problemima, u idealima, u nesigurnosti, u ljubavi.

    Susrecemo se na poznatim i nepoznatim valnim duzinama. Sto se tice ovih nepoznatih Povremeno nam se mogu dogoditi "kvantni skokovi" kroz koje se pronalazimo u sasvim novim frekvencijskim spektrima. Susrecemo se na novim mestima u sebi. Iz mora frekvencija isplivavaju valne duzine koje su, iako nove, istovremeno i poznate. Ustvari one su - prepoznate.

    Teoretski, sve frekvencije su dostupne svima, ali praksa je ipak nesto drugacija. U kojoj meri cemo prepoznati i pozeleti odabrati frekvenciju koja je za nas poznata i nova, odnosno "prepoznavajuca" zavisi od bezbroj svakodnevnih odabira.

    O tome koliko su svesni nasi odabiri najbolje nam govore vlastite misli. Kakve price nam se vrte u glavi? Cime su inspirirani nasi unutrasnji dijalozi?

    O tome koliko su plemeniti nasi odabiri najbolje nam govore vlastiti osecaji. Dvoumimo li se oko necega - kakav osecaj izaziva pomisao na jedan, a kakav osecaj izaziva pomisao na drugi izbor?

    Spektar frekvencija je nepregledan - od necujno dubokih do necujno visokih. U kontaktu sa svojim mislima i osecajima, unutrasnji sluh se izostrava i ono sto zracimo direktna je posledica naseg sve svesnijeg zivljenja.
    nomen est omen

  2. #47

    Odgovor: Svest i samosvest

    Svi se s vremena na vreme zapitamo otkud u ljudima tolika netrpeljivost prema onome sto se razlikuje? Otkud tolika odbojnost prema svemu drukcijem?

    Kako objasniti njihovo odbijanje da prihvate drukcije stavove, osecanja, postupke, etc, etc?

    U osnovi netrpeljivosti lezi unutrasnja slabost. Sto je licnost slabija to se oseca ugrozenijom. Svaku razlicitost dozivljava kao ozbiljnu pretnju od koje se treba braniti svim sredstvima, koju treba po svaku cenu ukloniti ili bar obezvrediti i tako uciniti bezopasnom.

    Sta je, medjutim, ugrozeno razlicitoscu? Cemu to preti ono sto je drukcije?

    Snazna licnost zna na cemu je. Njeni stavovi, osecanja i postupci imaju duboko uporiste u njoj samoj.
    Zato ona nije zbunjena onim sto se od nje razlikuje. Naproitv, razliclitost prihvata kao osvezavajuce bogatstvo zivota, kao izazov i podstrek.

    Slaba licnost se otudjila od sebe. Zato je duboko pometena. Ova pometenost je, razumljivo, uzasava.
    Kako nema uporista u sebi grcevito se hvata nekog obrasca koji oponasa, pokusavajuci tako da izadje iz te zastrasujuce unutrasnje izgubljenosti.

    Sve sto odudara cini je nesigurnom jer rusi obrazac koga se dohvatila sa ocajanjem davljenika.
    Pokusavajuci da iz svog zivota ukloni sve drukcije takva osoba se bori protiv vlastitih uznemirujucih sumnji kako bi izbegla suocavanje sa sopstvenom neutemeljenoscu. Tako, recimo, verski, ideoloski i politicki fanatici nisu ljudi koji najdublje veruju, vec upravo obrnuto - osobe koje svom zestinom pokuavaju da potisnu i pred samima sobom prikriju ono potajno bezverje koje ih razjeda.

    Kada se osoba udalji od sebe tada vise ne zna ko je. Tumara kroz zivot kao guska u magli. Nije sigurna ni u svoja misljenja, ni u svoja osecanja, ni u svoje postupke. Upravo zato to nije istovetna sa sobom, ne moze da podnese nista sto se razlikuje od one prividne, spoljasnje licnosti cijim zivotom zivi.

    Sto se covek oseca slabijim to je nasilniji. Strah od unutrasnje pometenosti moze netrpeljive ljude uciniti nasilnim, a ponekad veoma nasilnim. Nasilje obicno ispoljavaju na verbalnom nivou, kao vredjanje i omalovazavanje. A cesto ta nasilnost prelazi u drustveno sikaniranje pa i fizicko razracunavanje.
    nomen est omen

  3. #48

    Odgovor: Svest i samosvest

    U zapadnoj psiho-tradiciji, ego je psiholoska struktura koja ima mnoge vazne i za zivot bitne funkcije. To je organizacijski princip koji povezuje individualne psihicke dozivljaje, omogucuje svest o sebi i kvalitetno testiranje realnosti.

    Ego je odgovoran za sposobnosti koje su neophodne za ljudski zivot i "jacanje snaga ega" u smislu kvalitetnog i za osobu korisnog funkcionisanja ima vrlo pozitivnu konotaciju.

    S druge strane, u duhovnom kontekstu o egu se cesto razmislja kao o necem negativnom, kao o unutrasnjem neprijatelju koji je temeljni kamen spoticanja u covekovom duhovnom napretku.

    To prilicno komplikuje stvari, jer stavljajuci se u poziciju "ja protiv ega", boreci se protiv samoga sebe, covek gubi na osecaju sopstvene snage i stabilnosti.

    U duhovnoj (narocito istocnoj) tradiciji, ego nije nista drugo vec egoizam, sebicnost i samodopadnost. To je zaokupljenost slikom o sebi, uporno velicanje sebe, dozivljavanje sebe odvojenim ili iznad drugih, koje, osim sto daje kratkotrajan privid moci, rezultira samo frustracijom i razocarenjem.

    Takvo, od Istoka prihvaceno shvatanje ega cesto dovodi do narusavanja odnosa sa samim sobom, koji rezultira zbunjenoscu, dezorjentacijom i tapkanjem u mestu.

    Kako ziveti bez dozivljaja sebe? Kako biti ja bez ja? Cilj duhovne prakse se cesto definise kao nestajanje ega, kao prosvetlenje u kojem se gubi dozivljaj individualnosti, a samim time i odvojenosti.

    Kod ljudi usmerenih na sopstveni razvoj ova zbrka cesto dovodi do odvajanja psihickog i duhovnog razvoja. Preovladava pogresno uverenje da je duhovna praksa (na primer, meditacija, molitva ili joga), samim time sto je duhovna, u stvari svemoguca jer resava osnovnu frustraciju - pitanje ega.

    Zbog takvog razmisljanja, osim sto moze biti izuzetno vredno polje sopstvenog napretka, duhovna praksa moze predstavljati i zonu bega od problematicnih aspekata zivota, a samim tim i od sebe samog.
    Ulazenje duboko u neku od tehnika nece resiti sve probleme koji nekog muce. Suocavanje sa sopstvenim slabostima, strahovima, odbranama i napadima moze se odvijati na mnogo nivoa.

    Duhovni pristup daje jedan osecaj univerzalnosti, kako ljudske frustracije, tako i transformacije, i kao takav cesto se u dovoljnoj meri ne povezuje s individualnom licnoscu i sopstvenom istorijom.

    U prvom planu je teznja za oslobadjanjem od svih onih duboko ukorenjenih uzroka patnji ljudskog uma kao sto su strah, pohlepa, bes i samoobmanjivanje. Medjutim, te univerzalne frustracije filtriraju se i izrazavaju kroz osobnu istoriju i porodicno nasledje, tako da iskreno suocavanje s univerzalnim problemima nuzno znaci i suocavanje sa zivotnom pricom koja je vrlo licna.

    Iz perspektive svemira, "ja" je kratkotrajni blesak postojanja, ali mi svoj zivot provodimo upravo iz perspektive tog kratkotrajnog bleska.
    nomen est omen

  4. #49

    Odgovor: Svest i samosvest

    I ako se nas zivot ipak svodi na bljesak,smisao zivota je u tome da se razvijamo u sto bolje ljudsko bice,a sve sto nam je potrebno za srecu da pronadjemo u nama samima!!!

  5. #50

    Odgovor: Svest i samosvest

    Citat A6quattro kaže: Pogledaj poruku
    U knjizi The hidden message that breaks habit (Skrivena poruka koja rusi naviku) R. C. Morse i D. Stoller navode rezultate istrazivanja provedenog u jednom bioskopu u New Yerseyu. Za vreme predstave na ekranu su projektovane dve pisane poruke: "Zedni ste? Pijte Coca-Colu!" i "Gladni ste? Jedite kokice!"

    Poruke su se na ekranu pojavljivale svakih pet sekundi, ali uz tako kratko vreme ekspozicije, da ih ljudi uopste nisu bili svesni.

    Uprava bioskopa tvrdila je da je potrosnja kokica porasla za 58, a potrosnja Coca-Cole za 18 procenata.
    Sezdesetih godina, kada je istrazivanje bilo provedeno, ova vest postala je udarnom u americkim medijima, a mnogi su se zgrazali nad mogucnoscu da se na nase ponasanje moze uticati, a da toga uopste ne budemo svesni.

    Subliminalne poruke predstavljaju sve one namerno odaslane sadrzaje koje nas perceptivni sistem registruje, ali je ispod "praga cujnosti" ili je "ispod praga vidljivosti", pa ih ne registrujemo na svesnom nivou.

    Nakon toga, jedna radiostanica pocela je emitovati subliminalnu poruku "Televizija je dosadna", a jedna robna kuca u Torontu se pokusala subliminalnom porukom "Ako ukradete nesto, bicete uhvaceni", boriti protiv kradljivaca.

    U istrazivanju opisanom u tekstu Subliminal conditioning of atitudes (Subliminalno oblikovanje stavova), psiholozi su opisali istrazivanje u kojem su ispitanicima prezentirani dijapozitivi devetero nepoznatih ljudi.

    Od ispitanika se trazilo da procene koliko su im simpaticni ljudi na fotografijama, ali pre svake fotografije prikazali su im ili emocionalno pozitivnu ili emocionalno negativnu scenu, ali tako kratko da to oni nisu mogli svesno opaziti. Emocionalno pozitivne slike prikazivale su macice ili zaljubljeni par, a emocionalno negativne leseve ili vukodlake. Iako, dakle, nisu mogli svesno opaziti ove slike, ispitanici su pozitivnije procenjivali ljude uz cije fotografije su bile vezane emotivno ugodne scene. Ljudi na fotosima izgledali su simpaticniji ako su sledili iza subliminalno prezentovanih, a svesno neopazenih macica, nego ako su sledili iza subliminalno prezentovanih, a svesno neopazenih leseva.

    Vecina do danas provedenih istrazivanja ukazuje na to da ljudi zaista, na odredjeni nacin, opazaju subliminalne nadrazaje koji onda mogu imati uticaja na njihovo daljnje ponasanje. Medjutim, vecina istrazivaca ljudske psihe je ipak sklona razmisljanju da se ljude na nesvesnom nivou ne moze samo tako nagovoriti na ponasanje kakvo svesno ne bi poduzimali.

    Koliko je uticaj subliminalnih poruka zapravo bitan i presudan za neko ponasanje, jos uvek nije dovoljno istrazeno.
    Na individualnom nivou, neverbalne i verbalne subliminalne poruke svojih stavova, emocionalnih stanja, namera, zelja i ocekivanja u svakodnevnoj komunikaciji odasiljemo gotovo neprestano.

    Ovde bismo izraz "subliminalna percepcija" mogli prosiriti na sve one namerno i nenamerno odaslane poruke koje detektujemo i na koje reagujemo po nekom "unutrasnjem automatizmu", odnosno nesvesno.
    U svakodnevnom zivotu, vrlo cesto mozemo primetiti teznje ljudi za oblikovanjem tudjih stavova, emotivnih, pa i telesnih reakcija.

    Ako je namera "manipulanta" svesna, onda on tacno zna sta zeli, odnosno, kakvu reakciju zeli izazvati. Bilo da se svesno zeli uzrokovati, odredjena promena u dimenziji misli (nametanjem, npr. odredjenih političkih uverenja), u dimenziji emocija (izazivanjem, recimo sazaljenja ili ljubomore) ili dimenziji tela (izazivanjem - seksualnog uzbudjenja), rec je o potrebi za manipulacijom nad drugom osobom.

    Takva, uobicajena, "normalna" manipulacija moze se provoditi i na mnoge druge nacine: npr. kroz sistem nagradjivanja i kaznjavanja, kroz "obecanja svetle buducnosti"...

    Nesvesni "manipulant" ce, za razliku od onog koji namerno, odnosno svesno zeli isprovocirati odredjenu reakciju, delovati iz vlastitih nesvesnih sadrzaja kao sto je, na primer, nakupljenost emotivne boli ili zanos, odnosno snazna euforija.
    Na taj nacin ce neko nekog svojim ponasanjem (recimo, razgovorom) "udaviti" ili ga "poneti". Osoba koja nesvesno manipulise najcesce to radi "s najboljom namerom", jer je poistovecena sa, recimo, politickom ili verskom ideologijom i zeli "pomoci" ili "spasiti".

    Naravno, cesto smo izmanipulisani i vlastitim nesvesnim sadrzajima. Samim tim, nesvesno ih lansirajuci na druge, i ti drugi bivaju izmanipulisani, a oni opet nesvesno nastavljaju lansiranje manipulativnih obrazaca ponasanja dalje, prema nekim novim drugima.
    Na kraju krajeva, stvar se toliko komplikovala da se postavlja pitanje - ko tu pije, a ko placa? Sta jeste, a sta nije manipulacija? Ko je uopste manipulant, a ko izmanipulisani?

    The End
    Nije The End Za čitavu temu važi, tekstovi su sa raznih strana.

    ~ nastavak~

    © Sva prava pridržana; Tomica Šćavina

    samospoznajna radionica






    Tomica Šćavina
    prof. psihologije

    Posvetila se proučavanju različitih sistema samospoznaje - od meditacije do psihoterapije. Uređivala je časopis za razvoj svijesti i cjelovit pristup življenju Svjetlost, surađivala s Trećim programom Hrvatskog radija kao autorica emisija iz područja psihoterapije te kreirala i vodila brojne psihološke radionice.





    www.poticaj.net

    Lokus kontrole

    Postoje ljudi koji vjeruju da je ono što im se u životu događa uglavnom "njihova zasluga" tj. rezultat njihovog djelovanja, a s druge pak strane postoje oni koji za sve što im se događa pronalaze uzrok izvan sebe – u dobroj ili lošoj sreći, sudbini, društvenoj situaciji ili drugim ljudima. Za ove prve se smatra da imaju tzv. unutarnji lokus kontrole, a za ove druge da imaju tzv. vanjski lokus kontrole. Brojna istraživanja pokazuju kako su ljudi s unutrašnjim lokusom kontrole puno zadovoljniji od onih s vanjskim. Isto tako, pokazalo se da postoji određena veza između lokusa kontrole i sklonosti gledanja TV-a. Po istraživanju Alana Rubina, ljudi koji imaju vanjski lokus kontrole mnogo više vremena provode pred televizorom od onih s unutarnjim lokusom kontrole. Iz toga možemo zaključiti da izloženost TV-sadržajima koji su jednosmjerni i s kojima nemamo nikakvu mogućnost interakcije, izaziva određenu pasivnost koja nas čini da se osjećamo kao da nam se "svijet događa", bez našeg stvarnog učešća u njemu.
    Osjećaj izmanipuliranosti životnim okolnostima i nepostojanja mogućnosti izbora jedan je od najčešćih problema suvremenog zapadnog čovjeka. Postavlja se pitanje: kako, pored svih tih stvari, ljudi i pojava koje nas svjesno/nesvjesno, ovako/onako, ovim/onim manipuliraju ići ka ostvarenju osobne slobode?

    Jedna od osnovnih stvari bila bi uopće osvijestiti mogućnosti izbora. William Glasser u svojoj knjizi Teorija izbora ističe kako je jedino što od nekog možemo primiti i što nekome možemo dati informacija. Znači, jednostavnije rečeno, zazvoni li telefon, nismo se javili zato što je telefon zazvonio, već zato što smo se odabrali javiti. Dobili smo informaciju i na nju smo odabrali na određeni način odreagirati. Na taj način je i nečiji politički stav ili nečija ljutnja samo informacija na koju mi, ako smo svjesni mogućnosti izbora, možemo odreagirati na tisuću različitih načina. Međutim, osnova generalnog osjećaja izmanipuliranosti i nedostatka osobne slobode je upravo u tome što su naše reakcije, kao nekim nevidljivim ljepilom, vezane uz pojedine tipove "informacija". No, istražujući porijeklo tog nevidljivog ljepila, s vremenom bi ono trebalo popustiti i prestati nas vezivati uz određene načine reagiranja. Ili, drugačije rečeno, shvatimo li prirodu "sveprisutne manipulacije", možda je za nas više neće ni biti.




    ~

Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234

Slične teme

  1. Da li postoji ekoloska svest medju nama
    Autor jole futog u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 52
    Poslednja poruka: 07.08.2016, 18:12
  2. Neurologija: SVEST
    Autor SQUAW u forumu Nauka i tehnologija
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 16.02.2012, 12:56

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •